Tagovi

Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste

Svakome iti malo razumnom i poštenom prema samom sebi, koji ne odbija zatvarati oči pred stvarnošću i ignorirati bjelodano jasne i nedvosmislene činjenice, jasni su katastrofalni učinci komunističke ideologije.

"Socialism in general has a record of failure so blatant that only an intellectual could ignore or evade it." - Thomas Sowell

Upravo tako. Deseci milijuna umrlih od gladi u Kini, više od pet milijuna umrlih za vrijeme Holodomora samo u Ukrajini, pa opet glad u SSSR-u 1946. i 1947., s preko milijun umrlih, NKVD-ove čistke, gulazi po Sibiru, likvidacija trećine stanovništva Kambodže krajem sedamdesetih (što umrli od gladi, što na prisilnom radu, a što egzekutirani), pa epizode masovne gladi i milijuni umrlih u Sjevernoj Koreji, deseci (možda i stotine) tisuća ubijenih u vrijeme crvenog terora u Etiopiji koncem sedamdesetih, stotine tisuća ubijenih i mučenih u Vijetnamu u sklopu agrarne reforme pedesetih, teror u Mongoliji krajem tridesetih, genocidi za vrijeme kolektivizacije u Rumunjskoj i Bugarskoj (stotine tisuća ubijenih), genocid i logori u Mađarskoj Sovjetskoj Republici, stotine tisuća ubijenih i umrlih od gladi za vrijeme komunističke diktature u MozambikuLaogai procesi, nacionalizacija i genocid nad bijelcima u Zimbabweu, preko 15 000 ubijenih u Nepalu, zločini nad čovječanstvom u Laosu, potpuna uništavanja ekonomija u svim slučajevima gdje je ideologija provedena u djelo (bilo u Europi, Africi, Aziji ili Latinskoj Americi), nestašice osnovnih namirnica, čekanja u redovima za hranu i toalet papir (i to u zemlji koja ima najveće rezerve nafte u svijetu), ogromna zaduživanja, deportacije stanovništva, masovne pljačke građanstva, cjeloživotne indoktrinacije, ukidanja osobnih sloboda, korupcije, itd., itd., mogli bismo nabrajati do sutra.

Znači, razumnom čovjeku su primjeri aplikacija komunističkih režima u praksi dovoljni da shvati da je takvoj morbidnoj ideologiji mjesto u ropotarnici povijesti. Razuman čovjek neće pušiti gluposti o tome kako je stvar bila samo pogrešno primijenjena, kako zapravo "pravi" komunizam nigdje još nije bio implementiran i da će idući put sve biti savršeno isplanirano. Zanimljivo je i to, kako su skoro svugdje gdje su se dogodili ekonomski genocidi u prošlom stoljeću to bile upravo Marxove ideje koje su pogrešno interpretirane. Nikad nije netko pogrešno interpretirao ideje nekih drugih filozofa ili ekonomista pa uzrokovao genocid, nego su to uvijek bile baš Marxove ideje. Drugim riječima, razuman čovjek ne zatvara oči pred očitim.

Dakle, drugovi s ljevice nas uvjeravaju da, iako su komunistički sistemi svugdje u povijesti dovodili do ekonomskih katastrofa i političkih terora, nerijetko i genocida, ovaj put će rezultati istog tog sistema biti dijametralno suprotni. Logično, nema što. Zašto bi itko sumnjao u to? U stvarnosti, što je rigoroznost u primjeni komunističkih načela bila jača, to je i razmjer katastrofe bio veći, npr. Jugoslavija je pretpjela dosta manje katastrofalne posljedice u odnosu na Kambodžu i Ukrajinu, s obzirom da se ovdje toleriralo ipak kakvo-takvo tržište i neki oblici privatnog vlasništva. Istovremeno nam ti isti drugovi uporno žele zatvoriti oči nad bjelodano jasnim činjenicama kako su najprosperitetnije države svijeta upravo one sa slobodnijim ekonomijama, niskim razinama državnog intervencionizma i većim stupnjem poštivanja privatnog vlasništva.

Također, moralnom čovjeku ne treba objašnjavati zašto je prisila neprihvatljiva, zašto masovna pljačka nevinih ljudi i ukidanje njihovih sloboda ne može biti opravdana i zašto efektivno porobljavanje cijele populacije nije poželjan odabir za budućnost društva. Moralan čovjek ne može tolerirati nasilje.

I naravno, ekonomski pismenom čovjeku nije potrebno posebno pojašnjavati koliko je ekonomski sistem baziran na državnom vlasništvu i centralnom planiranju inferioran slobodnom tržištu s privatnim vlasništvom nad faktorima proizvodnje, kako komunizam povećava vremensku preferenciju stanovništva, onemogućava akumulaciju kapitala i time otežava rast produktivnosti, kako u nedostatku profitnog poticaja nema ni motivacije za radom, kako dolazi do distorzija na tržištima i rada i dobara u nepostojanju tržišnog mehanizma određivanja cijena, kako država nema incentive za učinkovitošću, kako konkurencija vodi povećanoj kvaliteti, pristupačnosti i diferencijaciji, kako se pojedinci ne odnose jednako prema vlastitoj imovini kao prema ničijoj, itd., itd., itd.

Međutim, i dalje mi imamo po Hrvatskoj, ali i okolici, značajan broj pristaša te morbidne ideologije koja je ništa drugo nego odvratna apologija masovne pljačke, i eufemizam za porobljavanje i nasilje nad nevinim ljudima, proizašla iz poremećenog uma iskompleksiranog lijenčine i sociopata koji nije u životu nešto konkretno radio. Možete jednostavno pročešljati komentare na mainstream portalima ispod članaka koji u afirmativnom tonu govore o slobodnom tržištu ili koji osporavaju neke kolektivističke dogme pa ćete se i sami uvjeriti.

Dapače, čak neki profesori na državnim fakultetima otvoreno zagovaraju ponovno uspostavljanje totalitarnog režima u našoj zemlji i, unatoč tome, njihovo mišljenje nailazi na razumijevanje, poziva ih se na gostovanja na državnoj televiziji, dobivaju prostore u mainstream medijima, u javnosti se doživljavaju kao autoriteti i sl.

Ljudi koji cijeli život parazitiraju na državnim jaslama na nadprosječno visokoj hrvatskoj plaći, kojima je praktički svaka kuna koju su u životu primili zapravo oteta poreznim obveznicima, oni istovremeno pilaju granu na kojoj sjede, pljuju po svima onima koji u Hrvatskoj još nešto produktivno rade, ali i pljuju po svim desecima milijuna žrtava komunističke ideologije. I što je najgore, to im se tolerira. Zanima me što bi bilo da neki profesor lingvistike i akcentologije na državnom fakultetu javno propovijeda nacističke ideje i veliča arhitekte Holokausta?

Jedno logično pitanje koje se još postavlja jest zašto ljudi i dalje zagovaraju takve totalitarne ideologije koje su svugdje gdje su dosljedno primijenjene dovele samo do užasa, nesreća i neimaštine? Što je razlog tome?

Možda pokušam odgovoriti što je razlog tome nekom drugom prilikom, a ovdje ću pokušati reći što sigurno nije. Apologeti komunističkih režima sigurno ne zagovaraju takve ideje zbog ekonomskih argumenata. Ne postoji nitko tko je iole intelektualno pošten, a da ima IQ preko 70, da je nakon temeljitog i pažljivog proučavanja različitih ekonomskih sustava i teorija i njihovog uspoređivanja, došao do zaključka kako društveno vlasništvo nad resursima, uravnilovke i centralno planiranje dovode do Paretovog optimuma.

Radna teorija vrijednosti na kojoj počivaju Marxova brabunjanja o eksploataciji je u potpunosti opovrgnuta, ismijana i  uništena od strane marginalista još u 19. stoljeću, vrlo brzo nakon izlaska prvog sveska Kapitala (Carl Menger, William Jevons i Leon Walras neovisno jedan o drugom dolaze do subjektivne teorije vrijednosti). Nakon izlaska drugog i trećeg sveska Kapitala, Marxovu priču pobija i Eugen Böhm von Bawerk ukazujući na brojne kontradiktornosti u Marxovom filozofiranju, te na njegovo nerazumijevanje funkcije poduzetništva i stvaranja vrijednosti, a nakon toga i Alfred Marshall (jedan od osnivača neoklasične ekonomske škole). Iza Prvog svjetskog rata, Ludwig von Mises i Friedrich Hayek pokapaju marksizam elaboracijom o ekonomskoj kalkulaciji i marksistička teorija biva izbačena iz ozbiljnih ekonomskih razmatranja. Čak ni jedan John Maynard Keynes nije vjerovao u takve gluposti.

Uglavnom, ono što hoću reći, razlog zašto ljudi danas podržavaju marksističke ideje nije zbog njihove relevantnosti u ekonomskoj znanosti. Marxove ideje su izbačene iz ekonomije prije 100 godina.

Prema tome, rasprava s marksistima ekonomskom logikom i argumentima će teško postići željeni učinak. Da marksiste to zanima, ne bi bili marksisti.

Ipak, da ne bude da samo nabrajam povijesne užase do kojih su u praksi dovele implementacije Marxovih laprdanja i pozivam se na znanstvene autoritete, nakon podužeg uvoda bih ovdje objasnio teoretsku pozadinu iza samo jedne od bolnih točaka socijalističkog uređenja, a čijih su katastrofalnih posljedica bivše zemlje istočnog bloka bile ipak jednim dijelom pošteđene (inače bi posljedice implementacije komunizma u praksi bile još mnogo gore).

Radi se, dakle, o nemogućnosti ekonomske kalkulacije u socijalističkom društvu.

Nemogućnost ekonomske kalkulacije se odnosi na nesposobnost ekonomskog sustava u kojem nema privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju da imitira tržište u procesu formiranja cijena faktora proizvodnje, iz čega proizlazi nemogućnost racionalnog alociranja resursa u ekonomiji.

U proizvodnji nekog dobra, poduzeće mora koristiti neke resurse, tj. faktore proizvodnje: rad, zemlju i kapital.

Na slobodnom tržištu, cijene finalnih dobara se formiraju ponudom i potražnjom, a one su odraz potrošačkih subjektivnih preferenci. Potrošači slobodno biraju proizvode u skladu sa svojim skalama preferenci i oni proizvodi za kojima raste potražnja, rastu im cijene i u toj industriji rastu profiti što privlači nova poduzeća u želji za profitom i novu radnu snagu u tu industriju. Istovremeno, rast potražnje za finalnim dobrima i porast njihovih cijena vodi do povećanja potražnje za inputima koji se koriste u proizvodnji, te porastu cijena tih inputa, ceteris paribus. Cjenovni mehanizam vodi ka ravnoteži između oskudnosti dobra i želje potrošača za njim, tako da nam cijene služe kao svojevrsan zajednički nazivnik svih dobara, kao pokazatelj koliko je neko dobro vrednovano u odnosu na sva ostala. Tržište na taj način alocira oskudne resurse u one sektore gdje su najpotrebniji, pa ako nema formiranja cijena, nemoguće je donositi racionalne odluke o korištenju resursa.

S obzirom da se resursi razlikuju po stupnju specifičnosti (vrlo malo resursa je u potpunosti specifično, tj. iskoristivo u proizvodnji samo jednog dobra), cjenovni mehanizam nam govori u kojim točno granama je te nespecifične resurse najbolje koristiti u datom trenutku.

Međutim, što se događa ako nema tog cjenovnog mehanizma?

U socijalističkom sistemu, sva sredstva za proizvodnju su u vlasništvu države, ili, kako to naivni socijalisti vole reći: društva (za ovu analizu je nebitno). Prema tome, u socijalističkoj ekonomiji, ne postoji tržište sredstava za proizvodnju. Ne postoji tržište inputa, sirovina, industrijskog zemljišta, polu-proizvoda, strojeva, traktora, energenata, barela nafte, posrednika, itd., već su to samo transferi iz jednog u drugi državni ured. To znači da u socijalističkoj ekonomiji ne bi bilo tržišnih cijena za faktore proizvodnje, tj. za zemlju i kapital. Cijene u socijalističkoj ekonomiji ne bi bile stvarni odraz preferencija potrošača i pokazatelj vrednovanja nekog dobra u odnosu na ostala. Bez cijena faktora proizvodnje, socijalistički planeri ne bi mogli znati računati troškove proizvodnje poduzeća, te ne bi mogli imati pojma je li pojedini projekt opravdao način korištenja resursa, ili bi bilo isplativije da se projekt zatvori i resursi iskoriste na drugi način. Oni mogu samo naslijepo tapkati u mraku.

U tržišnoj ekonomiji, poduzetnici koriste tržišne cijene pri kalkulaciji da utvrde je li određeni projekt bio profitabilan ili ne, i na taj način oni zapravo ispituju da li se ostali sudionici na tržištu slažu s njegovim načinom trošenja resursa u proizvodnji.

Ako poduzetnik ostvaruje profit, to je pokazatelj da su potrošači voljni platiti više za finalno dobro nego je poduzetnik spreman platiti za faktore proizvodnje.

S druge strane, ako poduzeće posluje u gubitku, to znači da su potrošači više voljni potrošiti na druga dobra, te da drugi poduzetnici na taj način dižu cijenu faktora proizvodnje i kažnjavaju poduzetnika u gubitku ako nastavi trošiti resurse na isti način.

Međutim, planeri u socijalističkoj ekonomiji bez tržišnih cijena inputa nemaju takvu orijentaciju. Stoga, nemajući u vidu cijene inputa i outputa, oni ne mogu znati je li neki poslovni projekt bio ekonomičan.

Možemo ovo sve pokušati približiti na primjeru.

Zamislimo da se sutra na Zemlju spuste neki Marsovci, pokore sve državne vlade i, u cilju oslobađanja eksploatiranog proletarijata, odluče uspostaviti stopostotni socijalizam. Sva zemlja i kapital postaju društveno vlasništvo, a društvo demokratski izabire prosvijetljenog Mudrog Vođu kojem neće pasti na pamet svoju moć zloupotrebljavati za išta osim javnog dobra.

I tako, prvog dana Socijalističkog Commonwealtha, Mudri Vođa sa svojim savjetnicima i stručnjacima krene sastavljati Plan. Vide da na raspolaganju imaju milijarde radnika s najrazličitijim sposobnostima, karakterima, znanjima i vještinama; ima milijune rudnika i nalazišta najrazličitijih mogućih sirovina; pa tisuće tvornica, skladišta, milijarde vozila, alata, računala, ogromnu infrastrukturu i ostali kapital. E, sad, postavlja se problem: koliko čega proizvoditi i kako? Koliku količinu outputa proizvesti koristeći koju kombinaciju inputa?

Od milijardi i milijardi različitih zamislivih dobara i usluga, što će naš Socijalistički Commonwealth proizvoditi i koliko čega, te koje će točno kombinacije kojih faktora proizvodnje koristiti? Na temelju čega će komitet donijeti tu odluku? Jer, svaki proizvod ili usluga se može proizvesti na više različitih načina, različitim kombinacijama različitih faktora proizvodnje, a i različitim udjelima više faktora u procesu proizvodnje. Kako odgovoriti na ta pitanja, ako nemamo tržišne cijene samih faktora proizvodnje? Kako znati procijeniti isplativost određenog projekta, i na koncu izračunati je li bio profitabilan ili ne? Kako Mudri Vođa može odgovoriti na to pitanje, čak i ako pretpostavimo da ima sve same najbolje namjere?

Čak i ako Mudri Vođa dosljedno slijedi socijalističku dogmu o jednakosti i ustraje u pravilu da svi imaju jednako, to ništa ne mijenja, opet se postavlja pitanje: jednako čega? Koliko je to jednako koliko će svatko imati? Koju kombinaciju dobara? Koliko kruha, mlijeka, parizera, čarapa, tople vode, benzina, bicikala, šampona, albuma za slike, odvijača, sunčanih naočala, radio prijemnika? I kad donesu neko rješenje, ostaje opet pitanje kakve će kvalitete biti ti proizvodi, hoće li svatko dobiti jedan automobil klase Renault četvorke ili BMW-a? Ako se odluče za luksuznije automobile, onda će tu morati potrošiti više inputa, pa će im ostati manje za druge stvari. Na temelju čega donositi odluke? Na temelju čega znati odrediti jesu li se resursi mogli učinkovitije iskoristiti?

Socijalistički autori nisu došli do zadovoljavajućih odgovora na te probleme. Oni malo razumniji, poput npr. Oskara Langea, su postali brzo svjesni problema i odbacili Marxovu teoriju vrijednosti i počeli smišljati nekakve modele tržišnog socijalizma, čime de facto priznavaju superiornost slobodnog tržišta nad socijalističkim kaosom.

Bitno je naglasiti da su komunističke države bivšeg istočnog bloka bile jednim dijelom ipak pošteđene svih poteškoća uzrokovanih nepostojanjem tržišta inputa, iz razloga što su ekonomski planeri bili u mogućnosti kopirati tržišne cijene sa Zapada. U svojim planiranjima i kalkulacijama su kao orijentir koristili odnose cijena u zapadnim zemljama koje su imale kakvo-takvo tržište faktora proizvodnje. Da nije bilo zapadnog tržišta, nego da je cijeli svijet bio jedna velika socijalistička država, posljedice po čovječanstvo bi bile još mnogo gore nego što su u stvarnosti bile.

Članak je izvorno objavljen na: http://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/09/26/jedna-morbidna-ideologija-...

Komentari

Dat ću plus, iako miješaš

Dat ću plus, iako miješaš socijalizam/socijaldemokraciju s komunizmom. Mlad si, naučit ćeš :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

kad je neki pederčić

onomadne ovdi napisao dnevnik " Diskretni šarm marksizma" bio sam u komentaru napisao da bi marksiste trebalo vojničkom čizmom po zubima i kundakom po leđima... i to je to...

Međutim, nemoj nam prodavati ni tu krajnost. Kad ponestane mogućnosti za rast ili se dostigne maximum... jer nebo ipak nije granica...što onda...onda u osvajanje novih prostora, novih ( čit. tuđih ) resursa i dobara.

Prodavati filozofiju staru 50-100 godina i potkivati je tadašnjim teorijama..čini mi se danas besmisleno..

Naime, danas jedan stroj..bager recimo..zamjeni 100 radnika s lopatama i kolicima.

Kud bi ti s ljudima.

Treba se ipak držati neke sredine. Marxovo ne valja ali ni tvoj ekstremni darvinizam nije dobar, bar ne za ljude.

sve dobro...

Tko je glasao

Problem u ljudima poput tebe

Problem u ljudima poput tebe je što se vi slobode bojite. Vi ne možete prihvatiti ideju da je svaki čovjek slobodan.

"Naime, danas jedan stroj..bager recimo..zamjeni 100 radnika s lopatama i kolicima."

Da, nije li to super? Ili si ti jedan od neo-Luddita?

Tko je glasao

Kad je sloboda u pitanju

malac

znaj da sam ja i sada negdje na vrhu hranidbenog lanca i da sam ljudsku sposobnost prilagodbe iskoristio maksimalno moguće, a da nije ovih ograda tko zna gdje bi mi bio kraj, hehe

znaš, ja isto ne volim marksizam ali ni ovo što ti zagovaraš nije dobro.

Evo zamisli....cijelom selu grad/ tuča, led stuče ljetinu osim tebi. Ti požanješ i staviš u ambare. Svi imaju cijelu zimu gladnu djecu. Što misliš prijane...da li bi mirno spavao.

Razmisli pa odgovori.

Ja sam ti nekako više za crkveni socijalni nauk kad je teorija u pitanju, ono tipa: " prije će deva kroz iglene ušice nego bogataš u kraljevstvo nebesko"!, a prije toga onih Deset zapovjedi plus još i onih pet s treće ploče koja je bradonji ispala pa se razbila, hehe.

sve dobro...

Tko je glasao

"Evo zamisli....cijelom selu

"Evo zamisli....cijelom selu grad/ tuča, led stuče ljetinu osim tebi. Ti požanješ i staviš u ambare. Svi imaju cijelu zimu gladnu djecu. Što misliš prijane...da li bi mirno spavao.
Razmisli pa odgovori."

Kakve veze to ima bi li ja mirno spavao u toj i toj situaciji sa zagovaranjem nasilja nad drugim ljudima?

Tko je glasao

Ja ne volim neprijatelje

Ja ne volim neprijatelje slobode, šta ćeš.

Tko je glasao

sloboda je

precijenjena a i ti joj eto dodaješ još inflatornih učinaka jer...........

..ako je baš sve sloboda- onda ništa nije sloboda

sve dobro...

Tko je glasao

Da, to je zbilja super!

Bageru ne treba davati godišnji odmor, ni božićnicu, ni mirovinu....! Kad mu se slomi kotač, on ne urla od boli..... On je u svakom pogledu savršeno biće koje nas ne obavezuje da se prema njemu ponašamo "humano"!.....

Još kad bi onoj stotini koja je ispala iz procesa zato jer je došao bager, taj tvoj sistem ipak dao da nešto pojede - iako više ništa ne radi!..... Ne bi nam bilo kraja od sreće!

To jest - od komunizma! :)

No, hvala bogu, tu je socijalni darvinizam da nas spasi od komunizma!

Tko je glasao

Zaboravio si nam još objasnit

Zaboravio si nam još objasnit kako se bager stvori sam od sebe.

Tko je glasao

He, he,

bager se stvorio tako što je prije mnogo tisuća godina neka budala izmislila kotač, a s obzirom da je bio primitivna komunjara nije se sjetio da svoj izum patentira. Tako je kotač zauvijek ostao vlasništvo svih.... :)

Korisno je tebe čitati, jer čovjek osvijesti kolika je golema sreća što ni tijesto za kruh nije patent u vlasništvu Paris Hilton.... i još mnogo drugih stvari..... Zamišljam kako bi to bilo kad bismo za svako slovo abecede morali plaćati autorske tantijeme potomcima izumitelja..... :)

Tko je glasao

Patenti su fašistički koncept

Patenti su fašistički koncept pomoću kojeg se državnim aparatom drugim ljudima onemogućava korištenje privatnog vlasništva.
Stoga, patenti nisu kompatibilnu sa slobodnim društvom.

Tko je glasao

pripazi da ti presjednik ne čita misli

Zamišljam kako bi to bilo kad bismo za svako slovo abecede morali plaćati autorske tantijeme potomcima izumitelja..... :)

Tko je glasao

Još kad se uzme da je

Marx živio u prilično lošim uvjetima, da mu njegovo pisanje nije donosilo bog zna kakve prihode, tako da je ovisio o milostinji prijatelja Engelsa; pa kad se uzme da je vlastitoj kućnoj pomoćnici koju je jedva plaćao, napravio dijete, i da se trudio sve to podmirivati i držati na okupu, makar je znao, poput svih ljudi koji osjećaju da imaju svoju "vokaciju", da je najvažnije da piše to što je pisao, to jest - Kapital......

onda mu se treba oprostiti 99 posto sranja što mu se pripisuju poslije smrti!

Čovjek je mislio, i neke stvari, s obzirom na vrijeme u kojemu je živio - genijalno domislio! Domislio je pojam "klase", itd..... Mi danas govorimo: "radnička klasa" kao da smo to iz prsta isisali, zaboravljajući da je to kategorija kojoj je Marx posvetio svoj "znoj, krv i suze"...... Itd.

Tko je glasao

Ništa Marx nije genijalno

Ništa Marx nije genijalno domislio, bio je lijenčina i sociopat koji nije u životu dana radio, a nije baš živio u prilično lošim uvjetima za to vrijeme.
Njegove ekonomske nebuloze su uglavnom pokupljene od Ricarda (i to upravo od onih Ricardovih dijelova u kojima je bio u krivu), a u potpunosti su pobijene su praktički čim je Kapital objavljen.
Marx izvlači nebulozu o eksploataciji iz "radne teorije vrijednosti" koja je za ekonomiju ono što je geocentrizam za astronomiju.

Tko je glasao

Imaš pravo:

nikada nije bacao ugljen u visoke peći, 18 sati dnevno! Sram ga bilo!

Tko je glasao

A osim toga

interesanatno je da je taj asocijalni neradnik godine 1999. u anketi BBC proglašen najvećim misliocem milenijuma na isteku, a takođe se, na osnovu uvida u katalog Kongresne biblioteke u Vašingtonu, došlo i do zaključka da je tom ohoho asocijalnom čovjeku i ohoho neradniku posvećeno više naučnih radova nego i jednom drugom čovjeku.

Misli se na naučne radove .., a može se samo pretpostaviti šta li je tek ovakvih šarlatanskih analiza, kritika i inih pisanija.

Tko je glasao

Istina da je interesantno, ne

Istina da je interesantno, ne ne mijenja činjenicu da su njegove nebuloze bile inspiracija masovnih koljačima i da su njegove ideje uzrokovale masovne gladi, nestašice i propasti čitavih ekonomija.

Tko je glasao

Istina je i, da se je i sam

Istina je i,

da se je i sam izjasnil o nemogućnosti sprovest te nebuloze. Bio je on šovinista, a ni rasističke izjave mu nisu bile strane.
Ja sam več citiral njegove riječi na pollitika.com.

Tko je glasao

Od sitnog provalnika do

Od sitnog provalnika do socijalista je malen korak, psihološki gledano. Razlika je samo u razmjerima, dok je provalnik prisiljen osobno izvršiti čin otimanja tuđe imovine, socijalist nema tih problema, on se udružuje s drugim istomišljenicima koji onda zajedno smišljaju institucionalni i pravni okvir za pljačku naveliko, uzurpirajući pri tom mehanizmime države pretvarajući je u socijalnu državu, bez koje ta velika redistribucija i ne bi bila moguća.

Svoju zavist prema uspješnijim članovima društva i pohlepu prema njihovoj imovini maskiraju navodnim humanizmom iako je evidentno da su solidarni i humani samo ako to netko drugi plaća. Svoje političke protivnike koji ne žele sudjelovati u toj prevari blate gdje stignu i pripisuju im sebičnost. Njihove vlade i stranke dijele oteti novac za glasove, zadužuju našu djecu kreditima u inozemstvu, otvaraju sinekure za svoje članove, stvaraju vojske uhljeba, stvaraju sustav javnog školstva kako bi svojim idejama mogli indoktrinirati mlade naraštaje u najranijoj dobi i tako dalje i tako dalje u nedogled.

Za moralni i gospodarski neuspjeh socijalisti vole tražiti krivce svuda osim u sebi, te su krivi kapitalisti, te strani centri moći, te poduzetničke cicije koje (zamislite samo drskosti) ne vole da ih pljačkaju ... bilo tko samo ne oni. A oni (socijalisti) su si smislili i organizirali društvo u kojem drugi rade za njih i plaćaju im njihove plaće dok se oni bave stvarima "od višeg društvenog značaja", oni su referenti u javnim institucijama koji uredno rade poslove koje zapravo nitko ne treba, oni su umjetnici čiju umjetnost nitko ne želi, oni su nevladine udruge koje "podižu razine svijesti" - oni su uhljebi svih boja, večina, mirisa i okusa...

Oni se panično boje tržišta i slobodne ekonomije, jer dobro znaju da bi se na njemu loše proveli ... njihov "rad" ne bi platio nitko. I to je cijela tajna.

Socijalisti niti što znaju o ekonomiji, a budimo iskreni, niti ih to zanima. Njih zanima samo "pravednost". A "pravedno" je ono kad legalno ubereš reket. Reket na dodanu vrijednost, reket na dohodak, reket na dobit, vanreketaški nameti, trošarine, doprinosi, prirezi, narezi, zarezi i kako se već sve te izmišljotine zovu ... jer tako dolaze do novaca. A ukoliko bi se tko drznuo nešto raditi i imati koristi od tog rada, željeti neku imovinu ostaviti svojoj djeci, eto ti opet njih pa traže postotak. Ne zanima njih ekonomija uopće.

Stvorili su društvo u kojem se ništa ne isplati raditi, u kojem je sve izbirokratizirano, zakočeno i komplicirano, društvo iz kojeg se bježi glavom bez obzira, društvo koje postoji samo zbog njih i zbog proračuna i u kojem je sve podređeno njima. I sad se nešto čude.

Oni su Proračunska Buržoazija: pravi vladari i eksploatatorska klasa koja drma društvom. I, na kraju krajeva, najbolji dokaz da je Marx lupetao bezveze... a opet tko zna - možda bi i on da je danas živ malo drugačije napisao "Kapital". Možda bi ga zvao "Proračun"... :-)

Tko je glasao

Upravo tako. Socijalisti mrze

Upravo tako. Socijalisti mrze slobodu i boje se slobode. Socijalisti smatraju druge ljude svojom imovinom, i smatraju sebe prosvijećenim mesijama da drugima kroje život.
Socijalisti su po definiciji ekonomski analfabete, stoga su rasprave s njima ekonomskim argumentima uglavnom beskorisne. Preko 100 godina se čeka konkretan socijalistički odgovor na marginaliste i problem kalkulacije. Naravno da njih to ne zanima.
Socijalizam je ništa druga nego mržnja prema onima kojima je bolje u životu nego njima, eufemizam za masovnu pljačku i nasilje prožet sociopatskom ljubomorom i zavišću.

Tko je glasao

A ti si

zombi.

Tko je glasao

ajme koja zanimljiva objava

rat skoro do istrebljenja se eksperimentalno proveo ovdje
nastavak slijedi jer se prostor nije dovoljno "raščistio" fašistima kako bi mogli nesmetano zgrtati i "planirati"

ovaj tekst dokazuje da naručiteljima tog teksta i dalje zapinje

odnosno da ponovo ide miloševićev scenarij (ne mislim samo na srbe, nego prvenstveno na druga plemena) koji nailazi na plodno tlo "ako ne znamo da radimo možda znamo da ratujemo" (nadam se da je prosječni kvocijent inteligencije ipak dovoljno visok da neće proć .... ta floskula o rad(t)u-nerad(t)u)

prijedlog ruralnim krajevima da fašistima nude odmor od nerada, odnosno odmor od prikupljanja derivata kamatarenjima i svim pizdarijama koja su daleko od stvarnog mara i zalaganja

Tko je glasao

nemam vise komentara

"Tko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je
- izbjegavajte ga!
(Kung Fu Ce)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

...

indian — Uto, 22/07/2014 - 02:58.
kud´ god poš´o. ti politikantstvo posadi

...podsjetilo me to na krasnu sličicu iz života u kojoj John Maynard Keynes i Friedrich Hayek provode zajedno noć na krovu King’s College kapele, Cambridge, 1942ge godine nasalonjeni na lopate očekujući zračni napad...
Bili su u stalnom intelektualnom razmimoilaženju o praksama koje ekonomije svijeta trebaju preuzeti, svoja viđenja su servirali s manje ili više uspjeha cijelih svojih života, ostavili materijala za razmišljanje, ...a kada je ta civilizacija kojoj su namjerili svoj prinos došla u opasnost sasvim su se ljudski ulovili lopate i rame uz rame stali za viši cilj.
Ne znam da li i pisac dnevnika razumije tu simboliku, i da li današnji neokeynesijanci na vlasti i libertarijanci iz zapećka i neoliberali kamuflirani u bilo koje postojeće socijaliste. liberale ili narodnjake razumiju trenutak...(mislim da previše tražim)...
...ne znam da li je puno previše da očekujem da vide koliko je deplasirana ta politikantska frazeologija, koliko je to sveopće i svakosmjerno politikantsko podmetanje neprijateljstava kotraproduktivno za najširi interes. Koliko to još može trajati?
John Maynard Keynes i Friedrich Hayek su kao intelektualci sasvim dobro znali u kojem cilju se sukobljavaju i dokle to može ići
...mene zanima jedino, znaju li intelektualci-politikanti kada je dosta?
https://sites.google.com/site/wapshottkeyneshayek/home/keynes-hayek-bloo...
bonus
indian — Čet, 23/08/2012 - 12:24.
...kada bi se tu radilo o keynesiancima stvar bi bila jednostavnija. J.M. Keynes sa svojom generalnom teorijom je savim konzistentan, i po svemu uporabljiv kao temelj vladajuće ekonomske misli kada ne bi bio reinterpretiran od prevladavajućih neokeynesianaca kojima služi poput smokvin list za misaone bravure što ih svakodnevno izvode pred našim očima...
...sam Keynes je postavio stvar s fiskalnom deficitima na održiv način, da u doba kontrakcije nacionalnih ekonomija valja stimulirati deficitarnim financiranjem gospodarstvo ali u vremenima "debelih krava" i suficita nadoknaditi uloženo. Tu negdje današnji neokeynesianci prestaju imati išta zajedničkog sa svojim učiteljem, nekako uspjevaju zaboraviti taj dio njegove misli vezane za cikluse....za njih postoji samo jedan ciklus, onaj vječnog državnog stimulusa.
I k tome, ti stimuli se ostvaruju preko privatnih banaka koje su uključili u pojam realne ekonomije e da bi se dobio privid keynesianske pravovjernosti.
Zlo mi je od svih NEO, neokeynesijanaca, neokonzervativaca, neomarxista, neoliberala....
svi redom prostituiraju postulate izvornih mislilaca na koje se kao nadovezuju, nisu sposobni niti osmisliti naziv za ono što nude kao koncept...etabliranost ideja i konzistentnost toga što su od svojih učitelja nasljedili parodiraju i koriste poput smokvinog lista za perverziju koju retorički efikasno i intelektualno razmetljivo ugrađuju u zapadnu ekonomsku stvarnost....a pritom čine sve da ridikuliziraju mislioce na koje se kao oslanjaju...
New age ekonomisti, poput new age religioznosti inkorporiraju u svoje koncepte upravo nepodnošljivi miš maš misli svima prihvatljivih zbog referenci (široj masi odnekud poznatih) koje je nemoguće dekonstruirati ikakvim pristojnim i politički korektnim pristupom...tko god se toga prihvati mora računati da nema od čega krenuti, da će morati raščlanjivati toteme svih misli minulih stoljeća, i ekonomskih, i socioloških,...sve to jedino stoga što niti jednom neo-ekonomskom smjeru ne pada na pamet zapadnoj javnosti isporučiti istinu o promašenosti široko popularne ideje, ideje postindustrijskog društva ugode, zabave i hedonističkih usluga...čak i sada kada je već samim poklapanjem zemljopisnih granica s granicom prihvaćenosti koncepta deindustrijalizacije postala egzaktno dokaziva korelacija među ekonokriznim sustavima i izabranim gospodarskim konceptima. A bit će, i nemali dio te nevoljkosti ekonomske znanstvene misli da detektira zajednički nazivnik problema leži i u potrebi da se zadrži distributivni monopol na bogatstvo onih što sponzoriraju modernu monetarnu misao i aktualne teorije tržišne i političke učinkovitosti.... kojima su sve postavke osnovane na neupitnosti imena onih što su postavili temelje na koje se ovi NEO-nešto pozivaju.
Čisti barbarizam prema bazičnim vrijednostima u interesu najobičnijeg šutiranja prazne konzerve...pa dok ide. Po sebičnoj logici "...poslije nas potop"

Tko je glasao

O, itekako su

i drugi filozofi i mislioci pogrešno interpretirani!

Tko je glasao

Zijev

Tko je taj, koji kopipejsta banalnu antikomunističku propagandu trideset godina nakon što je taj posao jednom bio obavljen u tadašnjoj SFRJ? :-(

Ono, kao da ja sad pišem pamflete u kojima objašnjavam da je arijanstvo totalno pogrešno tumačenje kršćanske religije. :-)

Tko je glasao

Ali naravno, znamo čemu ovakvo krvololno blebetanje služi

Ideja je unaprijed kantom govana politi svakoga, tko zucne da ovaj naš današnji globalizirani kapitalizam, možda ipak nije ostvarena utopija Kraja Povijesti.

Ukratko, propaganda potpuno jednaka onoj, koju su vršili komunisti (tj. lenjisti).

Ili onu koju zastupaju bijesni antiteisti (koji su me izbacili iz svog društva "pravih ateista") koji u nedogled mahnito ponavljaju o popovima pedofilima, krstaškim ratovima, spaljivanju vještica (te adekvatna propaganda protiv islama).

Tko je glasao

Mizesovska blebetala su pak

Mizesovska blebetala su pak na razini Staljinovih vulgarizacija. "Rušenje teorije vrijednosti" je bulažnjenje jednako, kao što je bilo da je dijalektičko-marskistička Lisenkovština srušila genetiku.

OK, mali, pošteno si odradio seminarski rad blejanja "Četri noge dobre, dvije noge bolje", tvojih staljin... ovaj, misezosvih partijskih sekretara! Čast, kome čast pripada! Sad se možeš fino vratiti u partijsku ćeliju i duriti se jer te narod ne voli. :-)

Tko je glasao

To što ti nešto ne možeš

To što ti nešto ne možeš razumijeti ili ne želiš prihvatiti je tvoj problem, ali to tvoje odbijanje prihvaćanja stvarnosti ne može istovremeno promijeniti tu stvarnost, to je samo iluzija.

Drži se ti Radničke fronte i sličnih mrzitelja slobode.

Tko je glasao

Moram te razočarati da mi

Moram te razočarati da mi danas ne živimo ipak u nekom kapitalizmu, a opasnost od komunista je vrlo realna.

Tko je glasao

Moram te razočarati da mi

Moram te razočarati da mi danas ne živimo ipak u nekom kapitalizmu, a opasnost od komunista je vrlo realna.
Ma u redu je sinko, već si dovoljno nablejao, petica za zalaganje! Case closed.

Tko je glasao

Nisam ti ja kriv što se ti ne

Nisam ti ja kriv što se ti ne želiš pomirit sa stvarnošću. Otvori oči, čovječe.

Tko je glasao

razumi jadnog Oštrića

čovjeku se teško pomirit sa nacionalsocijalizmom, osim toga 68.-me se borio protiv jednoumlja - pa mu je ostala deformacija iz mladosti

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci