Tagovi

Jedna mala šala ! ?

Povijest dosadašnjeg društvenog razvoja bila je povijest klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, esnafski majstor i kalfa, ukratko – eksploatator i eksploatirani stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu čas otvorenu borbu, borbu koja se uvijek završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva, ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. U ranijim povijesnim epohama nalazimo skoro svugdje potpunu podjelu društva na različite staleže, mnogostruko stupnjevanje društvenih položaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u Srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, esnafske majstore, kalfe, kmetove, a uz to još gotovo u svakoj od tih klasa opet posebne stupnjeve. Moderno društvo nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je stavilo samo nove klase, nove uvjete eksploatiranja, nove oblike borbe umjesto starih. Otkriće Amerike, otkriće morskog puta oko Afrike stvorili su nov teren današnjoj globalizaciji koja se temelji na sve liberalnijim slobodama (rada, kapitala). Svojevremeno istočno-indijsko i kinesko tržište, kolonizacija Amerike, razmjene sa kolonijama, umnožavanje sredstava za razmjenu i roba uopće, dali su trgovini, brodarstvu i industriji dotle neviđeni polet, a s globalnim razvojem informatizacije su ubrzali razvitak revolucionarnih zaokreta u burnim društvenim promjenama.

Nekadašnji feudalni ili esnafski način rada industrije nije više dostizao tražnju koja je rasla sa novim tržištima. Na njihovo mjesto došla je manufaktura, esnafske majstore potisnuo je industrijski srednji stalež; da bi danas podjela tržišta između različitih globalističkih korporacija posve iščezli. Tržišta su rasla, potražnja je bivala sve veća, više manufaktura nije bila dovoljna, pa su para i mašine revolucionirale industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture došla je moderna krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg staleža došli su industrijski milijunaši, rukovodioci čitavih industrijskih armija, moderni buržuji.

Globalne industriju su stvorile svjetsko tržište, koje je bilo pripremljeno otkrićem Amerike. Svjetsko tržište neizmjerno je razvilo trgovinu, brodarstvo, kopneni saobraćaj, a ovaj razvitak opet je još više raširio industriju. U istoj mjeri u kojoj se širila industrija, trgovina, brodarstvo i željeznice, informatizacija, u istoj mjeri se razvijao globalizam, koji uvećavao svoje kapitale i potiskivao u pozadinu sve klase koje nam je bio zaviještao Srednji vijek.

Tako se danas vidi da je sam moderni globalizam proizvod dugog tijeka razvitka, niza prevrata u načinu proizvodnje i razmjene. Svaki taj stupanj razvitka bio je praćen odgovarajućim političkim uspjehom. Buržoazija je najprije bila ugnjeteni stalež pod vlašću feudalnih gospodara, potom kao naoružana samoupravna zajednica u komuni, pa nezavisna gradska republika, pa treći oporezovani stalež monarhije, u vrijeme manufakture protuteža plemstvu u staleškoj ili apsolutnoj monarhiji da bi najzad, s nastankom krupne industrije i svjetskog tržišta, u modernoj predstavničkoj državi, osvaja političku vlast.

Moderna državna vlast samo je odbor koji upravlja općim poslovima cijele vladajuće klase, unutar jedne države a sada već i na globalnim razinama širih državnih zajednica. Buržoazija, kao temelj suvremenog globalizma, je u povijesti odigrala snažnu revolucionarnu ulogu. Gdje god je došla na vlast, buržoazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idilične odnose. Ona je nemilosrdno pokidala šarolike feudalne veze koje su čovjeka vezivale za njegovog prirodnog pretpostavljenog, i nije ostavila između čovjeka i čovjeka nikakvu drugu vezu osim golog interesa, osim bezdušnog "plaćanja u gotovu". Ona je u ledenoj vodi sebičnog računa utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske osjećajnosti. Ona je osobno dostojanstvo pretvorila u prometnu vrijednost i na mjesto bezbrojnih povelja priznatih i izvojevanih sloboda stavila jednu besavjesnu slobodu trgovine. Ona je, jednom riječju, na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i političkim iluzijama stavila otvorenu, besramnu, direktnu, surovu eksploataciju, koja se danas pretvara u globalnu pojavu, koja je skinula svetiteljsku aureolu sa svih dotada dostojanstvenih profesija, na koje se nekada gledalo sa strahopoštovanjem: liječnike, pravnike, svećenike, pjesnike i naučnike koji se pretvaraju u dirigirane najamnike.
Globalizacija je sa porodičnog odnosa zderala dirljivi sentimentalni veo i svela ga na čisto novčani odnos. Ona otkriva kako brutalno izražavanje snage, zbog kojega se neki toliko divili Srednjem vijeku, nalazi odgovarajuću dopunu u najmlitavijem ljenčarenju. Tek globalizacija je pokazala što je ljudska djelatnost sve u stanju uraditi, jer je stvorila sasvim drukčija čuda od egipatskih piramida, izvela sasvim drukčije pohode od seoba naroda i križarskih ratova.

Globalizacija ne može postojati, a da neprekidno ne revolucionira način proizvodnje, pa time i odnosa u proizvodnji, konsekventno i cjelokupnih društvenih odnosa. Svima ranijim industrijskim klasama bio je prvi uvjet opstanka zadržavanje starog načina proizvodnje. Neprekidni prevrati u proizvodnji, neprekidno potresanje svih društvenih odnosa, vječna nesigurnost i kretanje izdvajaju suvremenu globalističku epohu prema svima drugima. Ona rastvara sve čvrste, zahrđale odnose sa svima starinskim predstavama i shvaćanjima, koji ih prate; svi novi odnosi zastarijevaju prije no što očvrsnu. Sve što je čvrsto i ustaljeno pretvara se u dim, sve što je sveto skrnavi se. Ljudi danas bivaju prisiljeni da na svoj životni položaj, na svoje međusobne odnose pogledaju trezvenim očima, ali im se i to uskraćuje globalnim manipuliranjem informacijama. Naša epoha, epoha globalizacije, odlikuje se time što je otupila klasne suprotnosti.

Potreba za sve raširenijim tržištima gdje će prodati svoje proizvode goni globaliste preko cijele zemaljske kugle. Svugdje se moraju ugnijezditi, svugdje naseliti, svugdje uspostaviti veze i kontrole. Globalizam je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kozmopolitski karakter proizvodnji i potrošnji svih zemalja. Na veliku žalost sentimentalnih tradicionalista, on je izvukao nacionalno tlo ispod nogu industrije. Uništene su prastare nacionalne industrije i uništavaju se svakodnevno još uvijek. Potiskuju ih nove industrije, koje po cijenu života više ne prerađuju domaće sirovine, već sirovine koje dolaze iz najudaljenijih oblasti, čiji se proizvodi ne troše samo u zemlji, već u isto vrijeme i u svima dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaćim proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje traže proizvode najdaljih zemalja i klimatskih prostora. Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i ograđenosti stupa globalni promet i svestrana uzajamna zavisnost nacija.

A kako je u materijalnoj tako je i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju općim dobrom. Nacionalna jednostranost i ograničenost postaje sve više nemoguća, a iz mnogih nacionalnih i lokalnih književnosti stvorila se svjetska književnost. Brzim usavršavanjem sredstava za proizvodnju, beskrajno olakšanim globalnim prometovanjem, globalizacija uključuje u civilizaciju sve, pa i najbarbarskije nacije. Jeftine cijene roba jesu teška artiljerija kojom se ruši svi „kineski“ zidovi, i najuporniju mržnju barbara protiv stranaca prisiljava na kapitulaciju. Ona prisiljava sve nacije da prihvate globalistički način proizvodnje, ukoliko ne žele propasti; ona ih prisiljava da same kod sebe uvedu takozvanu civilizaciju, tj. da postanu dio jedinstvenog globalističkog koncepta.

Ona je selo podčinila gradu. Ona je stvorila ogromne gradove, i silno uveća broj gradskog stanovništva, pa tako znatan dio stanovništva otima od idiotizma seoskog života. Kao što je selo učinila zavisnim od grada, tako je barbarske i polu-barbarske zemlje učinila zavisnim od civiliziranih zemalja, seljačke narode od buržoaskih naroda, Istok od Zapada. Ona sve više i više savlađuje rascjepkanost proizvodnih sredstava, posjeda, stanovništva. Ona nagomilava stanovništvo, centralizira sredstva za proizvodnju, koncentrirala imovinu u malo ruku. Nužna posljedica toga je opća politička centralizacija. Nekadašnje nezavisne, gotovo samo savezom povezane provincije ili države s različitim interesima, zakonima, vladama i carinama sabijaju su u jednu naciju, jednu vladu, jedan zakon, jedan interes, jednu carinsku granicu. Stvorila je najmasovnije i najkolosalnije proizvodne snage, jače nego sve prošle epohe zajedno.
Pred našim očima vrši se burno kretanje. Globalistički odnosi proizvodnje i prometa, globalistički koncepti odnosa prema imovini, moderno društvo, koje je tajnovito izazvalo tako silna sredstva za proizvodnju i promet, liči na čarobnjaka koji više ne može svladati podzemne sile koje je izazvao. Decenijima je povijest industrije i trgovine bila samo povijest pobune modernijih proizvodnih snaga protiv modernijih odnosa proizvodnje, protiv odnosa svojine, koji su i danas životni uvjeti vladavine globalizacije. Dovoljno je navesti trgovinske krize, koje svojim sporadičnim ponavljanjima sve opasnije ugrožavaju opstanak čitavog modernog društva. U suvremenim krizama redovno se uništava veliki dio ne samo izgrađenih proizvoda, nego i već stvorenih proizvodnih snaga, u njima izbija društvena epidemija koja bi svima ranijim epohama izgledala kao besmislica - epidemija pretjerane proizvodnje. Moderno društvo ima isuviše civilizacije, isuviše životnih sredstava, isuviše industrije, isuviše trgovine. Proizvodne snage, koje modernom društvu stoje na raspolaganju, ne služe više za unapređivanje civilizacije i odnosa među judima. Naprotiv, one postaju odviše silne za te odnose, one postaju zakočene; a čim savladaju tu zakočenost, dovode čitavo moderno društvo u nered, i ugrožavaju opstanak. Globalistički odnosi postaju preuski da bi obuhvatili bogatstvo koje su stvorili.

Pitanje svih pitanja: Čime će globalizam savladavati krize koje dolaze? Zar time što u sebi nosi sve svestranije i silnije krize, a da pritom smanjuju sredstva za sprečavanje kriza.

P.S.
Kakva nas budućnost čeka?? Je li se zaokružuje civilizacijski krug u kojem nas globalizacija vraća praiskonskom Molohu, mitološkoj strašnoj i slijepoj sili, koja zahtjeva mnoge i nevine žrtve.

S.M.
Naslov je kriptičan, očekujem da otkriješ značenje!!

Komentari

Izvanredan post, kao i

Izvanredan post, kao i vecina od Frederika. Cudna je stvar, nadam se da se autor nece uvrijediti, da pomalo podsjeca na cuveni Manifest, mislim na onaj pravi, izvorni, iz 1848-e :-D Ako bi stavili sa strane revolucionarnu borbu na koju Marx poziva radnicku klasu, ostatak tog dokumenta gotovo je bila vizija buducnosti. Prisjetimo li se samo Marxovog predvidjanja da ce radnici jednog dana postati stranci u svojoj zemlji, i osvrnemo li se na danasnje rezultate globalizacije, vidimo da smo vec tu, da vec jesmo stranci kod kuce.

Sto se tice pitanja sto nas ceka, ja nisam optimist. Ponajvise me brine globalno zagadjenje, a sa njom povezana i promjena klime, koja je do zla Boga zeznuta stvar. I cudim sto nitko ne progovara o sprezi globalizacije i globalnog zagadjenja. Jer, ako ja u supermareku nalazim cesnjak uvezen iz Kine, onda nije samo pitanje sto ce moj sunarodnjak seljak ostati bez prihoda, vec je i pitanje da li je ekoloski prohvatljivo da se proizvodi transportiraju na takve udaljenosti. Imam jos jedan takav primjer. Riba, koju Holandezi uhvate u Sjevernom moru, transportira se do Maroka, tamo se cisti i pakuje, pa se tako zapakirana vraca u Holandiju!!! Pa zar se stvarno Moloh toliko otrgnuo kontroli da nas niti briga za okolis, ni buducnost nase vlastite djece, ne potakne da shvatimo da taj profit i nije najvazniji od svega, da stvarno ne moze biti temeljnica razvoja drustva.

Lijepi pozdrav svima, i sretan Praznik rada.

Tko je glasao

Ne znam da li je ono S.M.

Ne znam da li je ono S.M. meni upućeno jer ja sam tek mali "sm", ali "mala šala" s uskličnikom i upitnikom skreće pažnju, dakle upozorava i daje povoda za promišljanje o razvoju proizvodnih i društvenih odnosa kroz duže vremensko razdoblje.

Rečeno ne bih promatrao kao šalu jer stvar je ozbiljnija nego se čini i današnji proces globalizacije svega i svačega nije kraj, kao što se nije i ne može podvući crta pod razvoj društva.

Činjenica je kako, ukoliko stvar promatramo kroz podjelu društva na skupine ili ranije klase, sve više novostvorene vrijednosti ostaje u rukama sve manjeg broja ljudi. To je nužan produkt globaliziranih odnosa u svemu i svačemu.
Zakonitost razvoja društva kaže da ništa nije statično pa tako i današnji odnosi nisu zauvijek. Oni će se morati mijenjati, samo je pitanje kako i u kojem pravcu.

Dugoročno je neodrživo gomilanje svega u rukama malog broja ljudi jer negdje granica mora postojati. Ona je tamo gdje će većina ocijeniti da je granica izdržljivosti jer opravdanja nema da netko gomila više nego mu za nekoliko generacija u obitelji ne treba.
Usporavanje toga ovisit će o društvenim odnosima i politici koja mora osigurati da oni u čijim se rukama gomila, dio prepuštaju onima koji stvaraju i koji također žele živjeti bolje.
Danas se to prepoznaje kao kapitalizam s ljudskim likom u kojem oni koji su na vrhu piramide stvaranja nove vrijednosti imaju osjećaja za one na dnu i u tim im uvjetima osiguravaju život dostojan čovjeka.

Takav je model zastupljen u dijelu evropskih zemalja, pretežito skandinavskim, a do danas premalo u ostatku svijeta.
Pitanje je koliko će oni na vrhu prepoznati potrebe i iskazati spemnost da odnose mijenjaju. Ukoliko da, društvo će ići naprijed i ima perspektivu. Ukoliko ne, jaz između vrha i dna će biti toliki da promjene neće ići bez potresa. A koje će jačine biti potres, danas je teško predvidjeti.

Krajnje je vrijeme da se globalizacija shvati kao šansa za sve, i one gore i one na dnu, te da dobra koja se stvaraju posluže svima koji u tome sudjeluju. Svi moraju imati minimum prava na dostojan život, a dostojanstvo života moraju osigurati oni na vrhu globalizacijskog procesa. To je njihova odgovornost koje moraju biti svjesni.

Zaključno, tekst ne shvaćam kao šalu, nit malu nit veliku. Više kao ukazivanje na neodrživost sadašnjeg stanja i zalaganje da se odnosi mijenjaju svjesno i planski, da ne bi došlo do borbe za promjene često viđene u povijesti ljudskoga društva. Svaka borba nužno nosi i žrtve, često velike, pa je bolje izbjeći ih kroz prihvaćanje činjenice da ništa nije vječno, pa ni ono što imamo danas.

B-52

Tko je glasao

sm, uopće nije šala sve

sm,
uopće nije šala sve što si napisao; ustvari nije uopće šala ni ono što stoji u mojem tekstu, ali šala leži u "kriptičnosti" naslova (kako si jednom ti rekao - zato sam te se sjetio). Pa, nek ostane do prvomajskog posta kojeg pripremam, a ovo je bio samo pred-prvomajski prilog!

Tko je glasao

Kao što rekoh Ap-u nedavno,

Kao što rekoh Ap-u nedavno, zaokružuje se samo jedan civilizacijski krug, ali samo kao dio spirale. Spirala kreće uzlazno, možebitno silazno, i naići će novi krug, vjerojatno se neće dogoditi ništa epohalno, osim nekih novih ograničenih ratova za ovo ili ono. Ne vjerujem u nekakve krajeve ni početke po tom pitanju, osim ako se ne dogodi udar meteora i novo ledeno doba. Ono što se epohalno dogodilo na prijelazu milenijuma definitvno su internet i mobitel. Samo nešto novo takvog tipa bi me moglo iznenaditi, ali onda bi to bila sasvim ugodna iznenađenja, baš kao i taj internet i mobitel. Za moje pojmove, kao ženskog bića, čak ni put na mjesec, ili Pioneer u svemiru, nisu toliko bitni kolika je vrijednost internetskog beskrajnog znanja ili stvarne veze koju možeš uspostaviti mobitelom.

Još mala korekcija: globalizacija upravo onemogućava manipulaciju informacijom, tj. jedan od temelja na kojima počiva globalizacija jest informacija.

I još mali komentar: ono o idiotizmu seoskog života ti je vjerojatno izmaklo u žaru pisanja posta?!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Hm, dalo bi se raspravljati

Hm, dalo bi se raspravljati o onemogucenoj manipulaciji informacijama. Cinjenica je da su svi vazniji masovni mediji kontrolirani i cenzurirani, neki vise neki manje. Neke vijesti su marginalizirane i presucivane, dok se nekima "bombardira" cijeli svijet. Internet tu ostaje fakticki jedino mjesto na kojem je cenzura i manipulacija informacijama nemoguca, ili tesko moguca, nazalost samo za ipak manji dio ljudi koji se njime znaju i sluziti.
Pozdrav

Tko je glasao

Iako smisao ovog napisa je

Iako smisao ovog napisa je ostao još uvijek skriven (javit cu se povodom toga kasnije), i da je ubačeni problema informacija suvremenijeg porjekla (od većine gornjeg teksta - tema koja se nije mogla mimoići).

Ipak bih tim povodom napomenuo da mogućnost manipulacija informacijama najvećim dijelom proizlazi iz činjenice, koliko god je nekada manjak ili slaba prohodnost informacija bila nepremosticvi problem, tako isto je i današnji višak informacija, koje često proizvode zagušenje i dezorjentaciju!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci