Tagovi

Između Scylle i Karybdisa

Ako je sinkronizacija ne sinhronizacija, tada je karakter a ne harakter, Karibda (ili Karibdis) a ne Haribda, arkeologija a ne arheologija — χ je k, a ne čas k, čas h. Toliko o naslovu.

A sada — noćna mora svake lektire — što je pisac htio reći. Ukratko, hoće reći ovo: sve treba staviti u perspektivu. To je "relativiziranje" koje stvari čini užasno dvosmislenim i kompliciranim, ali je alternativa mnogo gora — crno/bijelo (ili u našem slučaju: crno/crveno), prijatelj/neprijatelj, dobro/loše. Svatko stariji od 12 godina zna da je crno/bijelo stvar bajki i priča za malu djecu, a da je stvarnost sastavljena od nijansi sivog (a ne, na primjer, od nijansi ružičastog).

Osnovna stvar koja opisuje Hrvatsku je jednostavna činjenica — Hrvatska je relativno siromašna zemlja, koja je do nedavno bila i apsolutno siromašna. Zanemarimo "resurse", "potencijale" i slično — i da imamo zlata u planinama, ono vrijedi tek kad se iskopa i proda nekome, dok je zakopano ne možemo ga pojesti; možemo eventualno nekome prodati pravo da ga iskopa. Ali zlata nema, a nema ni mnogo čega drugog što mislimo da imamo. Bogatstvo je u proizvodnji, a mjera proizvodnje je GDP.

Nedavno sam nabavio iznimnu knjigu g. Angusa Maddisona The World Economy: A Millenial Perspective gdje autor, uz nevjerojatnu gomilu statističkih podataka i procjena, govori o svjetskoj ekonomiji (s osvrtom na pojedine zemlje i kontinente) u prošlih 2000 godina. Svi podaci su svedeni na dolar iz 1990., korigirano obzirom na kupovnu moć.

Dakle, moguće je usporediti — na primjer — standard u Kini oko 1200. godine i onaj u Hrvatskoj 1800. Pa, u Hrvatskoj se živjelo lošije godine 1800. nego u Kini godine 1200.

Iako se sam Maddison vrlo malo osvrće na Hrvatsku (daje podatke za godine poslije 1990.), g. Vladimir Stipetić se u svom odličnom članku "Stanovništvo i bruto domaći proizvod Hrvatske" (svakako pročitati: možete ga naći ovdje) potrudio iz Madissonovih podataka, svojim procjena, gomile drugih radova, itd. napraviti povijesnu procjenu za Hrvatsku. Zajedno s drugim procjenama (Tica i drugi), MS Excelom i malo truda, evo jedne lijepe slike koja nije baš najjasnija, ali možete shvatiti bit.

Dakle, kao i obično, GDP je u logaritamskoj skali. Crta ima dosta, a neke nisam ni označio. Što možemo vidjeti?

Hrvatska je prije 1850. bila nerazvijenija od Kine, ali nakon toga slijedi brzi rast, kojeg su usporili redom Prvi svjetski rat, kriza 1929-1933, Drugi svjetski rat, ali i kriza oko 1950. Nakon toga slijedi još brži rast, nešto sporiji nego Kina danas, ili Japan u to doba.

Razvijali smo se tek nešto sporije od Japana, i to od otprilike iste osnovice — ali ipak malo sporije, da bi u 1980-im došlo do totalnog zastoja, a uskoro i do naglog pada. Nivo iz 1990. je dosegnut tek nedavno, dakle izgubljeno je (u razvojnom smislu) skoro 20 godina.

Hrvatska se razvijala mnogo brže od SAD-a, koji ima vrlo kontinuirani razvoj, bez većih padova (za većinu zemalja sam unio samo nekoliko točaka, da pokažem opći trend: naravno da je došlo do pada za vrijeme Velike depresije).

Razvoj Japana i Kine (vidi se da su otprilike istim tempom) su iznimni događaji, koji su u Hrvatskoj vrlo teško ponovljivi. Jednostavno, za razvoj treba vremena. Ovim tempom, doseći ćemo razvijene zemlje za 50 godina i više — i tome se treba nadati. Sve drugo je nerealno.

Svojevremeno sam osobno bio pred dilemom — iseliti se ili ostati u Hrvatskoj. Odlučio sam ostati, i bilo mi je jasno što me čeka. Za kraj samo jedna duboka misao g. Stipetića iz citiranog rada:

Demonstracioni efekt blagostanja u razvijenim dijelovima svijeta je silan: sa srebrnastog filmskog platna, s ekrana televizora, među milijune siromašnijih čitelja našeg planeta svakodnevno ulaze velika iščekivanja, vjera da će se i u tim privredno nerazvijenim zemljama brzo i lagodno stvoriti takvo blagostanje. Ta iščekivanja vezuju se, u pravilu, uz političke događaje: nove izbore, drukčiju vladu i promjenu ekonomske politike i drugo. Nerijetko se takva iščekivanja iznevjere: javljaju se sve češće otpori, očekuje se neki novi deus ex machina koji će preko noći stvoriti blagostanje.

A stoljetno iskustvo, koje nam je tako zorno predočio u svojoj knjizi Angus Maddison, svjedoči kako nema brzog i lagodnog puta u društveno blagostanje. To je trnoviti put koji traži koordiniranu akciju svih čimbenika u procesu gospodarskog rasta; izostane li samo jedan, svi drugi napori mogu biti uzaludni.

Dobrodošli na trnoviti put. Ne tražite popločane prečice. Ne hvatajte se za "sigurne oslonce", Scylle i Karybdise ljevice i desnice: retorika i zanos ne vode ničemu (prošlo je vrijeme za to), utopije su zanimljive za razmatranje u trenucima dokolice (još je daleko vrijeme za to), ali napredak se temelji jedino na radu, i to velikom radu. O finesama možemo pričati, ali princip je takav, to je jedini kurs.

Komentari

Daniele imaš li ti neki

Daniele imaš li ti neki mail? Uvijek zaboravim login na pollitika.com pa mi je tlaka ovdje se logirati za komentiranje.

Vidim da te zanimaju iste teme koje i mene (ekonomska povijest, razvojna ekonomija). I ja sam svojedobno naručio Maddisonovu knjigu :-)

Stavljanje raznih hrvatskih karakteristika u svjetsku perspektivu mi je česta zanimacija pa mislim da imamo o čemu diskutirati.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci