Tagovi

Izgubljeni plato

Izgubljeni plato

Žnjanski plato jest vjerojatno najvrjedniji prostor na kontinentu, zna li netko neki vrjedniji? Opće dobro neopterećeno vlasničkim odnosima, neizgrađeno neuređeno neposredno uz more, u gradu što uključuje KBC, sveučilište,..........., sam po sebi devastacija koja zaziva brownfield investiciju, sadašnjim stanjem desetljećima sputava razvoj bar četvrtine velikog grada preciznije nekoliko milijuna kvadrata privatnog zemljišta neposredno orijentiranog na njega, u srcu kontinenta, u središtu najljepše obale najljepšeg mora na svijetu, u kraljevstvu univerzalne svjetske baštine, u kraljevstvu zaštićenih dijelova prirode, u najsportskijem gradu na svijetu, u blagodatima mediteranske klime,...

Davno, davno, prije mnogo godina, za Urbanističkog zavoda Dalmacije stvoren je danas nezamislivim nasipanjem u more materijala iz iskopa građevina realiziranih u sklopu graditeljskog buma koji je prethodio Mediteranskim igrama. S prirodnom obalom, nasipima i zelenim površinama obalnog poteza od Zente do Stobreča čini cjelinu nešto manju od 500 000 m2 od čega je više od 300 000 potpuno ravne prašnjave/blatnjave/zatravljene površine koja čeka u statusu općeg dobra zamalo 40 godina da ovaj grad zajaše vlast koja će ga staviti u funkciju. A moglo bi kvadrata biti i više i manje, jer s obalnom linijom možemo što hoćemo, dalje prema Braču ili bliže ka izvornoj obali, kako želimo.

Desetljeća čekanja na političke odluke o budućnosti ovog prostora kroz koje bi se gradnje mogle realizirati, a građani, grad, regija i država profitirati, utjelovila su se u detaljne planove koji pričaju priče o slabostima sustava prostornog razvoja, struke i cijelog društva. Jedan prostorni plan na samom početku zapne jer je svima jasno da je rezultat provedenog natječaja/radionice iz više razloga besmisleno pretakati u provedbeni plan, drugi se ruku pod ruku s nedavno poništenim Izmjenama i dopunama PUP-a gradske jezgre silom donese mada mu nije prethodio Gup-om propisani obavezni natječaj, dakle neusklađen s prostornim planom šireg obuhvata, dakle nezakonit, što godinama nikome ne predstavlja problem kako u njegovoj provedbi, tako i u daljnjim izmjenama i pročišćavanju teksta. Ali i „više od toga“, bez sadržaja koji bi upućivao na blistavu „više nego održivu“ budućnost ovog prostora, blistavu u smislu stvaranja multifunkcionalne javne gradske cjeline, karikirat ću, globalnog značaja, a „više nego održivu“ u smislu financijske samoodrživosti ali i stvaranja extra profita proračunima grada, županije i države. Doneseni i zaglavljeni prostorni planovi prostora neposredno orijentiranih na plato posebne su tužne priče koje traže prostor za koji u ovom tekstu nema mjesta.

Splitska dica ne moraju ni u Solaris niti u Aqualunu, nogometna reprezentacija ne mora u Svetice, dapače mnoge druge reprezentacije i reprezentativci mogli bi na Žnjan, akvarij ne mora na Bačvice, žnjanski bi mogao imati i mnogo toga što onaj na Bačvicama ne može, stanovnici Pazdigrada, Žnjana, Trstenika i Mertojaka ne moraju na Marjan, sajam se ne mora svake godine graditi i rušiti, kongresni centar ne mora biti niti u luci međunarodnog značaja ni u zaštićenom kulturnom dobru niti blizu gradske jezgre, zdravstveni turizam nepotrebno ide na Vidovu goru, zoo ne mora u Srinjine, Ultra ne mora na Poljud, biciklisti ne moraju niti po prašini niti po cestama sa šest traka......... sve stane na plato i oko njega, s vozilima u mirovanju, sportsko rekreacijsko zelenim ugostiteljsko turističkim nautičkim sadržajima i tko zna još s čim. Neizbježni turisti/posjetitelji mogli bi naravno pod ruku s građanima uživati urbani spektakl konzumirajući svoj zalogaj s pladnja cjelogodišnje turističke ponude.

Nažalost sve smo bliže raspletu ove bajke, nažalost jer je sve izvjesnije da će se bajka rasplesti na najgori mogući način. Legalizacija građevina u prostoru koji je orijentiran platou nije išla u prilog budućem rješenju, brisanje urbane komasacije iz zakonodavnog okvira i njeno bacanje u zaborav također, ali uz te smetnje postoji i bar još pet velikih razloga. Prvi, potpuno promašenom kratkovidnom politikom mahnite realizacije građevina ugostiteljske namjene poticanom izdavanjem koncesijskih odobrenja naročito prošle i aktualne garniture gradske vlasti, koja se događala u paketu s toleriranjem gradnje izvan zadanih okvira „betonirana“ je budućnost dijela prostora koji je neposredno orijentiran na „plaže“. Brojni subjekti uložili su novce, iz njihove perspektive sigurno velike, imaju koncesijska odobrenja, imaju naklonost Grada, mirišu popustljivost vlasti, ta ipak oni pune gradski proračun, i tu se nikada neće dogoditi korak nazad, gotova manistra. Posebno zbunjujuća situacija uslijedit će nakon što svi akteri shvate da stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sve nezakonito izgrađene građevine postaju pripadnost pomorskog dobra, a njihovi korisnici nemaju pravo na naknadu. Uz sve blokade, upitnike i uskličnike koji će iza toga uslijediti dogodit će se da ugostiteljske građevine koje su daleko ispod razine kakve bi mogle i trebale biti neće biti moguće niti poboljšati, ostat će zadugo čisti odraz kontinuiteta promašene politike prema obalnoj crti i plažama na kojima se smjenjuju nezakoniti zahvati, zahvati s dozvolama izdanim bez provedenog natječaja, školjere, tucanik dvica, milky more i tucanik trica.

Drugi, novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji napreduje kroz proceduru u Saboru otvara Pandorinu kutiju na kojoj boldano piše „isključivanje opće upotrebe plaža“. Odredbe su potpuno jasne – davatelj koncesije, biti će to Grad, može isključiti opću upotrebu do maksimalno 30% plaže hotela, kampova i turističkih naselja s četiri i pet zvjezdica izgrađenih izvan granica pomorskog dobra, a povezanih u funkcionalnu i gospodarsku cjelinu s plažom. Ne piše prostornu cjelinu, i to nije lapsus. Može li hotel u Solinu biti u funkcionalnoj i gospodarskoj vezi sa žnjanskom plažom i mogu li prva 3 metra uz more biti isključena iz opće uporabe, a sljedećih 6 u dubinu bez ograničenja? Čak i takav čudnovati kljunaš bio bi u skladu s odredbama Zakona, za sada, dok ministri ne donesu Pravilnik kojima će odrediti uvjete korištenja, funkcije i modele upravljanja, naravno u skladu s onim što u Zakonu već piše, A do tada pravdu će krojiti davatelji koncesija. Upravo nevjerojatno da sve primjedbe i protesti koji su se u javnoj raspravi pojavili u problematici plaža rezultiraju ovakvim zakonskim rješenjem. Javnosti, bolje rečeno onom dijelu javnosti koji ne želi ograđivati plaže, svakako bi bio prihvatljiviji sadržaj Zakona koji je išao u Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nego onaj koji se po njihovim primjedbama formirao. Jednostavno, izgubili su. A što je tko tražio nećemo tako lako doznati, niti pisana, a kamoli druga očitovanja zainteresirane javnosti u postupku savjetovanja nisu objavljena, niti će biti objavljena, rečenica „objava očitovanja zainteresirane javnosti kao i sažetog objedinjenog obrazloženja neprihvaćenih primjedbi na određene odredbe nacrta od ključne je važnosti za integritet cijelog postupka savjetovanja“ u Smjernicama za primjenu Kodeksa Ministarstvu nije dovoljna niti za retroaktivnu objavu očitovanja, da ne govorimo da bi taj materijal i nekoga u Vladi ali i Saboru trebao itekako interesirati.

Treći, novim Zakonom ovlasti davanja koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra u potpunosti se iz Županije sele u Grad, i to u Gradsko vijeće. Ako današnje stanje platoa koje bi se moglo nazvati ukupnim porazom društva, a kojega bismo slikovito mogli porediti s avionom u letu kojemu su svi sustavi bar u nečemu zbog nečega zakazali, nije dovoljan argument da je to duboko promašen način provedbe decentralizacije s nesagledivim tragičnim posljedicama za obalu, ne znam što bi moglo biti. Možda stanje obale na potezu Split – Omiš? Što li će se tek dogoditi u malim lokalnim samoupravama? Posebno je za budućnost platoa pogubna činjenica da će lokalna samouprava samostalno izdavati koncesije na rok do 15 godina, što je prekratak rok za mnoge potencijalne blistave sadržaje platoa, bye bye blistavi sadržaji.

Četvrti, u nedorečenim odredbama Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koje sadrže, čini se, i otvorenu mogućnost da prostor platoa, osim ovoga ugostiteljsko/turističko/plažnog dijela i školjere koji su veličinom tek mali dio platoa, dobije vlasnika. radnoj verziji Zakonakoja je išla u Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću i u Nacrtu prijedloga koji je Vlada uputila u Sabor. Ali dok je u prvom dokumentu bilo sasvim jasno da će se o statusu pomorskog dobra u novonastaloj situaciji odlučivati samo na temelju kriterija je li određeni dio kopna po prirodi namijenjen općoj upotrebi, odnosno da li isti po svojoj prirodi ili namjeni služi neposrednom, odnosno uobičajenom korištenju i potrebi mora, te da će najvjerojatnije pretežiti dio platoa izgubiti status pomorskog dobra i postati vlasništvo RH, u drugom dokumentu potpuno je nejasno što će se dogoditi s ovim prostorom. Izmijenjene odredbe kojima se određuje što pomorsko dobro jest, a što nije, u paketu s jednom minimalnom izmjenom u člancima koji se odnose na nasipe, koja čak izgleda kao lapsus, ne mogu se niti smisleno razumjeti, a pogotovo dati jednoznačan odgovor što će se dogoditi s pretežnim dijelom platoa ali i dijelovima kopna koji su kao izvorna obala imali ili su trebali dobiti status pomorskog dobra. A kako li će odredbe tek razumjeti Županija koja novim Zakonom dobiva ovlasti uređivati granicu pomorskog dobra?

I peti, donošenjem Državnog plana prostornog razvoja, te nakon njega novoga županijskog prostornog plana vjerojatno će se dogoditi danas nezamisliva situacija da dio, dijelovi, ili cijeli plato, bude prostor građevina i površina županijskog značaja, dakle prostor za koji će prostorni plan donositi i akte za gradnju izdavati Županija, dok će u skladu s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koncesije izdavati Grad Split. Biti će to opet „nemoguća situacija“ slična današnjoj sa izmijenjenim ulogama aktera. I izgubljeno desetljeće u potrazi za sadržajem zakona koji bi preraspodjelom ovlasti spasili ovaj prostor, čija je blistava budućnost moguća samo u zajedničkom projektu države, županije i grada, ma kakav sadržaj zakona dogovorili i realizirali. A pomiriti ih može samo plan, zajednički donesen i „prokuhan“ s mnogima koje bi u nekom dijelu interesirao, bilo bi zgodno da nosi naslov Strategija. U širem kontekstu problem je još prije 12 godina uočio tim stručnjaka predvođen današnjim potpredsjednikom Vlade RH u studiji Osnove gospodarskog razvitka Grada Splita: „Daleko najznačajnije unutarnje slabosti su locirane u nepostojanju vizije i strategije razvoja, te nedostatku (kvalitetnih) razvojnih projekata. Ovo se svakako odnosi na one koji upravljaju razvojem grada i njegovog gospodarstva, tako i na one koji neposredno djeluju u gospodarstvu, upravljajući razvojem pojedinih gospodarskih subjekata.“ Uzalud.

Kakav je uopće stav gradskih otaca po pitanjima „upravljanja“ ovim prostorom ili njegove „pretvorbe“ u državnu, a vjerojatno u nekom daljnjem koraku i u gradsku imovinu? Javno se ne zna. Činjenica je da u izvješću o Savjetovanju sa zainteresiranom javnošću među više od stotinu raznoraznih zahtjeva nije registriran nijedan podnesak Grada, ali i da je po održanom predstavljanju radne verzije Zakona Gradonačelnik sa širim krugom suradnika i Ministrom otišao na radni ručak. Javnost se opravdano interesirala i za jelovnik i za koštovnik tog sastanka, ali nažalost ni najmanje za sadržaj tamo vođenih razgovora. A razgovaralo se i o sadržaju Zakona, istočnoj obali, i tko zna što i o čemu, a prema šturim napisima u medijima razgovaralo se i dogovaralo i prije i poslije toga. Teško bi se bilo opredijeliti u dilemi je li gore ako je izvršna vlast tamo ili drugdje bez blagoslova predstavničke vlasti ili na neki još kvalitetniji način utvrđenog stava Grada, Ministru postavljala kakve zahtjeve ili prijedloge o sadržaju Zakona, ili ipak stoji činjenica da veliki grad s ogromnom obalnom linijom bremenitom problemima nije u izradi Nacrta prijedloga ni na koji način aktivno sudjelovao. Nevjerojatna je i nezainteresiranost predstavničke vlasti za ovaj ali i brojne druge „teške“ zakone koje se godinama donose na državnoj razini, a koji im pred nosom prolaze, kao i za inicijative izvršne vlasti u izmjenama određenih zakona koje nisu na predstavničkom tijelu prethodno „žvakane“. Kad će dogoditi prva povijesna tematska sjednica Gradskog vijeća, recimo o temi „Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama“ ili o sadržaju nekog drugog zakona, strategije više razine, prostornog plana više razine,...? Kad će se dogoditi da netko to prvi put zatraži? Koji je stav Grada o kruzerskom home portu, luci međunarodnog značaja, urbanoj regeneraciji istočne obale i brojnim drugim pitanjima s kojima mora aktivno prema „vani“. Kako uopće formirati stav Grada? Hoćemo li čekati javnu raspravu Državnog plana prostornog razvoja da o kongresnom centru u zgradi Dalmacijavina koji će unutra sigurno biti predstavnička vlast raspravi, ili će se to pitanje kvalitetno raspraviti i zaključkom dati zadatak izvršnoj vlasti da snažno zagovara izabrano rješenje u sadržaju Državnog plana?

A zašto bi još „upravljanje lokalne samouprave“ odnosno „pretvorba“ platoa u vlasništvo bila nešto loše? I zato što su gradski političari većinom stava da će privatnici do te mjere bolje upravljati gradskim nekretninama nego sam Grad, da će osim onoga što će staviti u svoj džep i u gradsku kasu uliti više nego bi to uspio sam Grad. I zato što su većinom stava da im odredbama prostornih planova treba „izići u susret“, spas je u prodaji, plodouživanju, koncesijama, dozvolama, tri hotela već „grabe“ javne površine u zamjenu za spas proračuna bez da su istražene druge mogućnosti za realizaciju apetita investitora. I zato što je to put bez povratka. Kada jednog dana nestane win/win/win pozicije u koju su kao sretna okolnost, zapetljane i gradska i županijska i državna vlast, i u kojoj status općeg dobra platoa dopušta tamo planirati štogod nam duša poželi, istovremeno s otvorenom mogućnošću da se dužinom koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra i iznosima naknada investitorima investicije učine isplativima, a da se istovremeno sadržajem koncesijskog ugovora jamči realizacija javnog interesa uz zadržavanje u ruci poluge za povratak na početak ako se gradnje u bilo kojem pogledu ne realiziraju u skladu s ugovornim odredbama, nema više nikad nazad. Ali i zato što su osobe koje će najsnažnije utjecati na buduće odluke Gradonačelnika i Gradskog vijeća u ovoj problematici odavno iznijeli svoje stručne stavove. Kad preskočimo pitanja kako je moguće da kroz sve vragolije prostornoplanskih odredbi, odredbi pravilnika kojima je regulirana izrada i prihvaćanje programa, kroz kritike ocjenjivačkog suda na sadržaj programa, kroz registraciju i provedbu međunarodnog natječaja ne dobijemo zadovoljavajuće rezultate za polovicu platoa, ostane činjenica da su natjecatelji koji su igrali na kartu „što više brutto građevinske površine - to bolji komercijalni rezultat – posljedično i veća naklonost žirija“ stigli do jedne od tri jednakovrijedne nagrade, a da su kreatori nagrađenog rješenja koji su imali najjaču kartu u toj igri danas stručnjaci od najvećeg utjecaja na političke odluke o ovom prostoru.

A ima li išta u ovoj problematici pozitivno? Ima, sve se češće pojavljuju tekstovi inicirani nezadovoljstvom građana, čuju se povremeno i pojedinačni glasovi oporbenih političara, javljaju se tu i tamo i gradski kotari, izvjesno raste broj nezadovoljnika, onih kojima na platou nešto smeta. Nije mnogo, nema šanse u srazu sa silama koje su s druge strane, nisu svi niti najsretnijeg sadržaja, ali je bar nešto.

p.s. Ovaj tekst napisan je prije tridesetak dana u namjeri da vidi svjetlo dana na jednom domaćem portalu. Do danas ga nažalost nije ugledao, tekuća događanja u međuvremenu su nagrizla pojedine navode. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije stigao do prvog čitanja, podvući ću da je prošao još jedan cijeli mandat još jedne vlade, a da ovaj zakon koji desetljeće vapi za izmjenama nije stigao do prvog čitanja, na lokalnoj razini posljednjih dana razvija se još jedna nova tužna priča s naslovom „Strategija razvoja urbane aglomeracije“ u koju se na stranu loših uključilo i Sveučilište u Splitu, tekst je iako neobjavljen pronašao jednu vijećnicu kojoj stvarno i ozbiljno smeta nezainetesiranost predstavničke vlasti u pitanjima koja gore problematiziram, kako mediji javljaju na sjednici GV-a prekjučer Dogradonačelnik: „Grad Split je i potakao brojne inicijative da može upravljati svojim resursima, te se nadamo skoroj decentralizaciji“, a Gradonačelnik: „Žnjan ne postoji. Ono što vidite je iluzija..........“ Istrgnuo sam iz konteksta koga interesira nastavak ima link, presložit ću: „Vlast ne postoji, ono što vidite je iluzija........“. Kako nemam snage ni vremena ni volje korigirati tekst, odlučio sam baciti honorar u more, a tekst „spasiti“ stavljanjem na pollitiku bez intervencija.

Komentari

Šteta

Odličan dnevnik a manje od 400 čitanja. Ako nađeš motivacije i vremena, dorađenog ga ponovi poslije izbora,:)

Tko je glasao

problemi su kod mene i sa

problemi su kod mene i sa motivacijom i sa vremenom, izborni rezultati, bez obzira kakvi budu, svakako će unijeti u ovu problematiku nove zaplete, moguće motivacija tada ne bude problem.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci