Tagovi

Iseljena Hrvatska zasluzuje trunku paznje i topline

Ponukan naslovom "Mozete li shvatiti dijasporu" odlucih vas upoznati s vlastitom observacijom po tome pitanju. Objavljena je 4. travnja 2002-ge u glasilu Matice iseljenika Dom i svijet. Izvolite je:

List Dom i svijet jednako je namijenjen Hrvatima u iseljenistvu, kao i onima u domovini, te da mu je apriorni cilj sto vise pribliziti jedne drugima, kako bi obje strane sto bolje uvidjele svoje manjkavosti i sto brze i učinkovitije, na obostrani uspjeh i zadovoljstvo, pristupile njihovu otklanjanju. Odmah cu naglasiti da sam od devedesete naovamo proveo podjednako vremena na obadvije strane pa se, dakle, ne bi se moglo kazati da rezem skalpelom nepoznato tkivo.
Svjestan sam da cu zbog nekih navoda, mozda, navuci na sebe bijes neistomisljenika. Pa ipak...

Procitao sam bezbroj clanaka o neprimjernom ponasanju pojedinaca, poglavito, politicara. No, rijetki se usudjuju glasnije progovoriti o ponasanju obicnog puka. Istinu o njemu ne smiju, ne mogu i nece iznositi politicari. Nema takvog koji bi pred vecom skupinom ljudi od kojih misli poznjeti aplauze i glasove uzviknuo: "Gospodo moja, vi ste neradnici, pokvarenjaci i prepredenjaci". Nezahvalna zadaca iznosenja istine o ponasanju obicnoga puka je pripala knjizevnicima, pjesnicima i novinarima. Jedna latinska izreka kaze: "Obsequium amicos, veritas odium parit" (Ugađanje stvara prijatelje, a istina neprijatelje). Pa iako je to tako, ugadjanja nas nece nikamo dovesti. Istinu je potrebno, cim prije, iznijeti na vidjelo. Jedino njome mozemo utjecati na uklanjanje nagomilanih anomalija.

Vidite, kod Anglo-Amerikanaca je uobičajena uzrečica "I am sorry" (zao mi je). Kad god primijete da su prema nekome pogrijesili, bez oklijevanja mu kazu: "I am sorry". I ne samo oni, nego tu uzrecicu upotrebljavaju i ine etnicke skupine, koje medju njima zive. Normalno, i mi Hrvati. No, kada mi medjusobno pogrijesimo jedan prema drugome - "I am sorry" - ne dolazi u obzir. Ni domovinski Hrvati ne znaju, odnosno nece nikada nikome reci - zao mi je. Cak ni onda kad znaju da su posve u krivu. Po ovome su domovinski i iseljeni Hrvati isti. Medjutim, u nekim stvarima su ipak razliciti. U domovini je puno veci postotak obrazovanih, kao i takvih koji su podnijeli dugotrajnije, mukotrpnije i vece zrtve za stvaranje nase drzave. Dok je tu domovinska Hrvatska u prednosti, iseljena se istice po tome sto Hrvati u iseljenistvu imaju bolje radne navike i vecu disciplinu.

Htjeli mi to priznati ili ne htjeli, erozija je duboko zahvatila cijeli puk i ocituje se u svim sferama. Politickoj, gospodarskoj, vjerskoj, moralnoj, kulturnoj. Cini mi se da se hrvatski narod ponasa kao nestasno dijete koje stvara ekscesne situacije, galami, skace... Sve dok ga odrasli sa strane gledaju, odobravaju mu postupke, maze ga, ono će se jos gore ponasati. A ako ga se ukori i kaze mu se istina kakvo je, tada se ljuti, spremno je na svađu i tucnjavu.

Domovinska i iseljena Hrvatska sve se vise dijele

Hrvatska je, zahvaljujuci nesretnim okolnostima i desetljetnim politickim potresima i erupcijama, podijeljena na dva dijela. Na domovinsku i iseljenu. Ta podjela je, bez ikakve sumnje, pridonijela njenom posrtanju i glavinjanju. Obzirom da su se ti dijelovi razvijali u razlicitim okolnostima, poprimili su i razlicite navike. Kako vrijeme sve vise odmice, postaju imuniji na podijeljenost, a izgledi za njihovo spajanje u integralnu cjelinu, iz dana u dan, sve su manji.

Ipak, dobar broj Hrvata iseljene Hrvatske je, od trenutka dolaska u nove domovine pa sve donedavno, osjecao neizmjernu zudnju za povratkom u Hrvatsku. Cinjenice glede njihova povratka su bile neumoljive. Jugoslavija je bila barijera preko koje se nije moglo prijeci. Zbog toga su se svestrano zrtvovali kako bi je srusili. Pritom su se neki umorili, a neki su se, razocarani neuspjehom, povukli u samocu. Bruno Busić je, sredinom sedamdesetih, poceo unositi radikalne promjene u politicki rad iseljenika zagovarajuci gradnju mosta s domovinom. Osobno vjerujem da je zbog toga i poginuo. Dvije godine poslije njegove smrti, osnovan je Hrvatski drzavotvorni pokret. Pojedinci i skupine, koji su se svrstali uz njega, predstavljali su avangardniji dio politicke emigracije. Kasnije ce mu se pridruziti i mnogi pojedinci iz prethodne (poslijeratne) generacije izbjeglica, jer su uvidjeli jalovost dotadasnjeg nacina djelovanja. HDP se, po mnogo cemu, moze smatrati pretecom HDZ-a. Njegov osnutak ce oznaciti pocetak gradnje mosta izmedju dijaspore i Hrvatske koji se poceo izgradjivati s iseljeničke strane. Dijaspora je u Hrvatsku slala signale kako bi se i s njene strane pocelo s gradnjom. Nazalost, zbog visestranih i razumljivih cimbenika, odaziv nije bio povoljan. Ipak, krajem osamdesetih, domovinski Hrvati pocinju davati svoj obol. Kako se s hrvatske strane s gradnjom pocelo dosta kasno, most se gradio na brzinu, bez temeljitijih priprema. Zbog toga, nije najbolje izgradjen i spojen. Zato se vec poceo tresti, pucati i propadati. Sada se postavlja pitanje: Sto dalje čcniti? Srusiti ga? Ostaviti kakav je, pa dok izdrzi, izdrzi? Mjestimice ga popravljati? Ili pak izgraditi jaci, cvrsci i trajniji?

Za Tita je bilo kredita

Rekoh na pocetku da cesto odlazim u Hrvatsku i u njoj provodim dobar dio vremena. Nazalost, rijetko se susrecem sa stvarima i prilikama koje me odusevljavaju. U Hrvatskoj primjecujem mnostvo pojava kakve se, uistinu, veoma rijetko primjecuju medju Hrvatima u zapadnome svijetu. Gdje god se u Hrvatskoj okrenem, slusam ljude kako za sve jade krive ovu drzavu, psuju je i postupcima unistavaju. Jednom zgodom, susrevsi bivsu skolsku prijateljicu, pozdravila me ovim rijecima: "J..o ti ovu tvoju drzavu, ja sam u svojoj zivjela bolje". Ni okom nije trepnula niti se upitala: Pa ako je u svojoj zivjela dobro, zasto bi u ovoj, koju mrzi i ne smatra je svojom, trebala isto zivjeti dobro? A nije joj palo napamet, sto bi se tek meni bilo dogodilo, da sam ja nju, u njenoj drzavi, pozdravio na slican nacin... Sjecam se jednog mog znanca, koji mi je kroz razgovor rekao: "Za vrijeme Tita je bilo puno bolje, jer je on odsvakuda dobivao kredite". Upitao sam ga je li ih i vracao. Odgovorio je: "E, to nije". Neki su mi znali kazati: "Pogledaj sto su ucinili s nasom ekonomijom". Jedan poznanik me lani ovako opomenuo; "Daj kad se vratis u Kanadu, vidi tamo s tim nasima, neka nam salju novac, sto su prestali"?!

Tesko je takvim ljudima dokazati da nisu u pravu. Oni su uvjereni da su prije zivjeli bolje, ali ne znaju da to nije bilo plod njihova rada, ni poctenja, nego drugih čimbenika. Oni su do devedesete radili za dvije do tri stotine DM mjesecno. Nakon nekoliko godina rada (ili ljencarenja) uspjeli su izgraditi kuce, cija je vrijednost dvije do tri stotine tisuca DM, kupiti lijep namjestaj, kucanske aparate, automobile, vikendice, lokale i dr. Za takvu imovinu, radnici u Kanadi, Australiji, Americi moraju tesko raditi i stedjeti dvadeset do trideset godina. Iako su im primanja nekoliko puta veca, a mnoge stvari nekoliko puta jeftinije. Kako su onda, u Jugoslaviji, radnici sve to uopce stekli tako brzo? Zahvaljujuci inflaciji. Krajem osamdesetih inflacija je bila blizu 3000 posto godisnje. Propast drzave je bila neizbjezna, ako ni zbog cega drugoga, onda zbog inflacije. I, drzava je propala, ali su ostali dugovi, koji se moraju vratiti. Eto, sada se ispasta zbog naglog stjecanja imovine, koja se prije dvadesetak godina uz nenormalne uvjete stjecala. Nazalost, sad ispastaju i oni koji se nisu okoristili inflacijom.

A kad pjevaju hvalospjeve toj jugoslavenskoj ekonomiji, neka se sjete koliko je bilo profitabilnih tvrtki. Kako su zivjeli pocetkom osamdesetih kad u trgovinama nije bilo kave, ulja, deterdzenta, sećera, goriva? Nije dovoljno raditi, treba proizvoditi. A sto se proizvodilo? Gubici, koji su sanirani iz drzavnoga proracuna. Odakle je drzava uzimala novac? Od priljeva deviza iz iseljenistva, od stranih kredita i pomoci drugih drzava, koje su bivsoj Jugoslaviji davane ispod stola. Zasto? Pogledajmo malo. Tada je bio drugaciji odnos snaga izmedju Zapada i bivseg SSSR-a. Obje su strane znale da je balkansko podrucje "bure baruta", a da ne bi zbog njega ulazili u konflikte nesagledivih posljedica, smatrali su da je jeftinije na tom području, što kreditima, sto poklonima odrzavati status quo. Međutim, Zapad vise ne strahuje od Istoka, balkansko podrucje mu nije toliko vazno. Zato su se novonastale drzave nasle u poziciji da se brinu same za sebe i vracaju stare dugove.

Tko je kriv za ekonomski kolaps?

Dvadesetog travnja 1990. prisustvovao sam predizbornom skupu tadasnje koalicije ispred zagrebacke katedrale. Vlado Gotovac nazocnima se obratio ovim rijecima: "Dragi Hrvati, uvjeravam vas da ce uskoro nova stranka doci na vlast, ali koja god dodje nece joj biti lako. Komunisti ce joj u nasljedje predati tvornice koje imaju zastarjelu tehnologiju i prazne blagajne". Zar je onda HDZ iskljucivi krivac danasnjem ekonomskom kaosu? Nije. Dakako, ima on puno putra na glavi, zbog pljacki i pretvorbe, ali ne bas toliko koliko se govori.

Svaki put, kad dodjem u Hrvatsku, u kaficima i gostionicama susrecem mnostvo ljudi koji tamo provode pola radnog vremena. A kad udjem u kakav ured, cekanju nikad kraja. Jednom sam dozivio da tajnica telefonom razglaba o nekoj TV seriji. Cekao sam tocno dvadeset i pet minuta dok mi se nije mrzovoljnim glasom obratila. Takvog ponasanja na Zapadu nema. Na zapadnom trzistu recept za uspjeh je jednostavan: kvalitetna roba, brza usluga i konkurentna cijena. Bez toga, bolje ni ne kretati u biznis. U tisku sam nedavno procitao da Zagreb nema camca za spasavanje, jer Gradu nedostaju sredstava da ga kupi. Za takve stvari Grad nema novca, a ima za kupnju desetaka luksuznih automobila kojima se sluze gradski oci i sluzbenici javnih poduzeca? Nisu rijetkost autobusi koji ne vrijede vise od par tisuća DM, dok su sluzbeni automobili i po dvadesetak puta skuplji.

U mojoj Slavoniji, u okolici mojega grada, u promjeru od sezdesetak kilometara, svakog se tjedna ljeti u nekom mjestu odrzavaju koncerti, festivali, kojekakve proslave, i manifestacije koje znaju trajati danima. Vjerovali ili ne, cak tjednima. Proslogodisnje, trideset i prvo po redu, "Sokacko sijelo" je trajalo dva tjedna. Za svaku nabrojanu festu potrosi se od nekoliko desetaka, do nekoliko stotina tisuca DM. Gdje se za takve stvari nadje novac? Proputovao sam posljednjih godina nekoliko zapadno-europskih drzava. Nigdje nisam vidio toliko mobitela kao u Hrvatskoj. Nedavno sam u procitao da, prema provedenoj anketi svaki treci Hrvat ima mobitel, svaki treci planira ljetovanje na moru, svaki deseti posjeduje automobil. Ako se imaju na umu cinjenice da je tek jenjao ratni vihor, da je gospodarstvo u kolapsu, da na jednog zaposlenog dolazi jedan nezaposleni, namece se pitanje: Kako si Hrvati to mogu priustiti?

Ove cudnovate pojave primijetili su i drugi Hrvati iz dijaspore, a i stranci. Kad je poceo rat, Hrvatskoj je prva pomoc stizala iz dijaspore. Potom ce je pomagati i neke strane drzave. Kao sto Hrvatska nije prema iseljenicima pokazala zahvalnost, nije ni prema strancima. Prvima je, zbog svega dozivljenoga, tesko. Ali, oni nece ovu drzavu rusiti. No, stranci, cini mi se, vec zdusno na tome rade.

Lako je prevariti dobrotvora. No, to zna biti jako opasno. I najjacu neuzvracenu i prezrenu ljubav zamijeni gnjev, a ako duse potraje, pretvori se u mrznju, iz koje se rodi zelja za osvetom. Hrvatski politicari rado govore o nasoj pripadnosti zapadno-europskoj kulturnoj sferi. Ne vrijedi to kazivati, nego treba djelima dokazivati. A mi s njima dokazujemo da smo tek presli polovicu puta izmedju pradomovine i Zapada. Danonocna nadmudrivanja, arogancija, neutemeljena blebetanja, mito i korupcija, prijevare i pljacke, odlike su danasnje Hrvatske. Takve "komparativne prednosti" nemaju prodju na Zapadu. No, bez obzira na to hoćemo li ili nećemo na Zapad, moramo se nastojati rijesiti balkanskog mentaliteta, ako nam je do opstanka drzave i sveopceg boljitka.

Svatko tko zeli dobro Hrvatskoj mora imati na umu da je hrvatsko iseljenistvo njezin najvjerniji prijatelj. Mozda bi domovina mogla stogod od njega (na)uciti i biti susretljivija prema njemu. Iseljenistvo je zasluzilo trunku paznje i topline, zasluzilo je da domovina barem saslusa savjete iseljene Hrvatske. Jer ako se nastavimo jedni drugima inatiti, Hrvatska ce trpjeti. I propadati.

Dom i svijet (br.379) 04. 04. 02.

Komentari

U domovini je puno veci

U domovini je puno veci postotak obrazovanih, kao i takvih koji su podnijeli dugotrajnije, mukotrpnije i vece zrtve za stvaranje nase drzave. Dok je tu domovinska Hrvatska u prednosti, iseljena se istice po tome sto Hrvati u iseljenistvu imaju bolje radne navike i vecu disciplinu.

ne bih se s ovime složio, naime po tko zna koliko puta se pokazalo kako praktički bilo tko od nas ima iste radne navike bez obzira gdje se nalazi, no radna okolina je ta koja tu radišnost istjera na vidjelo
činjenica je ta da je radna okolina i učinkovitost u pravilu veća vani (nije pravilo ali možemo tako generalizirati) a naši ljudi se vrlo brzo istaknu u takvoj okolini

Jugoslavija je bila barijera preko koje se nije moglo prijeci. Zbog toga su se svestrano zrtvovali kako bi je srusili. Pritom su se neki umorili, a neki su se, razocarani neuspjehom, povukli u samocu. Bruno Busić je, sredinom sedamdesetih, poceo unositi radikalne promjene u politicki rad iseljenika zagovarajuci gradnju mosta s domovinom.

jugoslavija je barijera u glavama ljudi, nije uopće sporno da je ta država učinila mnogo nepravde mnogima, no stvair koje su se događale u pedesetima ili šezdesetima nisu usporedive s onime što se događalo u sedamdesetima a definitivno ne onome što se događalo u osamdesetima
nije niti zapad bio baš toliko bolji u istom tom razdoblju
jugoslavija je prvenstveno stanje uma i ništa drugo, osobito s današnje perspektive i ljudi koji se na nju pozivaju priznali oni to ili ne još uvijek žive u nekom davnom i za mnoge zaboravljenom vremenu

A kad pjevaju hvalospjeve toj jugoslavenskoj ekonomiji, neka se sjete koliko je bilo profitabilnih tvrtki. Kako su zivjeli pocetkom osamdesetih kad u trgovinama nije bilo kave, ulja, deterdzenta, sećera, goriva? Nije dovoljno raditi, treba proizvoditi. A sto se proizvodilo? Gubici, koji su sanirani iz drzavnoga proracuna. Odakle je drzava uzimala novac? Od priljeva deviza iz iseljenistva, od stranih kredita i pomoci drugih drzava, koje su bivsoj Jugoslaviji davane ispod stola. Zasto?

ništa što ste ovdje napisali nije prestalo vrijediti, i danas imamo apsolutno identičnu situaciju, dobijamo kredite, proizvodimo malo ili ništa, donekle se krpamo s turizmom koji pokriva fiskalni minus, no puno tog proizlazi iz stranih investicija što je nerijetko samo drugačiji izraz za prodaju naše vlastite imovine, u nekome času će ili kreditori zastati ili ćemo ostati bez imovine vrijedne prodaje i doći ćemo na isto kao i u osamdesetima, naravno, tada će i dalje biti kave i ulja u dućanima, no mnogi ih neće imati čime kupiti - može biti da će sve skupa izgledati drugačije, no poanta će biti identična

Rekoh na pocetku da cesto odlazim u Hrvatsku i u njoj provodim dobar dio vremena.

niste li nedavno napisali kako ne dolazite u hrvatsku i kako u njoj niste bili godinama?

Svatko tko zeli dobro Hrvatskoj mora imati na umu da je hrvatsko iseljenistvo njezin najvjerniji prijatelj. Mozda bi domovina mogla stogod od njega (na)uciti i biti susretljivija prema njemu. Iseljenistvo je zasluzilo trunku paznje i topline, zasluzilo je da domovina barem saslusa savjete iseljene Hrvatske.

da, ako gledamo nekakvu kolektivnu mudrost, tada bi doista trebalo povremeno malo saslušati iseljeništvo, no iskustvo nam govori kako iseljeništvo (barem ono koje je došlo ovdje dijeliti savjete) nije apsolutno ništa bolje od onih koje smo donedavno mrzili u gore spomenutoj jugoslaviji, od naših vlastitih lopova ili od bilo kojeg drugog stranca koji je ovdje došao oploditi svoj kapital

Tko je glasao

Mrace, odgovorio sam ti na

Mrace, odgovorio sam ti na jednu primjedbu i kad si primjetio da si u krivom, obrisao si ju. Zasto to radis?

Tko je glasao

nisam ništa obrisao, vaš

nisam ništa obrisao, vaš komentar je tu ispod baš onako kakav je bio i kad ste ga napisali

Tko je glasao

niste li nedavno napisali

niste li nedavno napisali kako ne dolazite u hrvatsku i kako u njoj niste bili godinama?,

Razocarat cu vas, napisao sam da sam od 90-te do 93-ce polovicu vremena provodio u Kanadi, a drugu u Hrvatskoj, a Vi, molim Vas, pogledajte kada je napisan gornji tekst. Samo ravnanja radi.

Tko je glasao

Pavle, za Boga miloga, koji

Pavle, za Boga miloga, koji je to zemljopis o kojem pišeš?
Hrvatska je, zahvaljujuci nesretnim okolnostima i desetljetnim politickim potresima i erupcijama, podijeljena na dva dijela. Na domovinsku i iseljenu.
Pozorno sam pročitao tekst, ne razumijem gorčinu, a još manje podjelu koje nema. Što je to iseljena Hrvatska? Dolje negdje u komentarima sam vidio da se spominje picerijaš iz Kanade. I Tuđman i Šušak su umrli. Na kojoj zemljopisnoj karti mogu pronaći iseljenu Hrvatsku? Znam da postoje iseljeni Hrvati, na koncu konca i moj nick DCroat, nije od jučer, a nije ni slučajan, koristio sam ga na netu i dok sam bio "tebi u susjedstvu" u Washingtonu DC.
U Hrvatskoj ne cvjeta med ni mlijeko, a ni u Kanadi niti u SAD. Svi smo mi naučili lekciju "There is no such a thing as a free lunch", neke je boljelo više a neke manje (rijetke ta lekcija nije zaboljela).
Za kraj samo ću parafrazirati nešto što je jedan od pollitičara napisao u jednom drugom komentaru (ne mogu pronaći taj dnevnik o Dubrovniku i urbanizaciji), a odnosi se na "iseljeni Dubrovnik" u odnosu na "domovinski Dubrovnik": "ne pričaj puno, nego se vrati i zasuči rukave". Ragusa bi to sigurno mogao "prevesti" na jezik gospara, ali smisao ostaje.
Ja sam se vratio, radim i doprinosim prvo sebi a onda i ovom društvu (zapošljavam 36 visokoobrazovanih ljudi s poprilično visokim primanjima) plaćam porezne obveze i ne razmišljam o odlasku negdje drugdje osim za odmor. I ispijam kave tijekom radnog vremena u kafićima jer to mogu (sam ih plaćam)...

Tko je glasao

Ja se nikad nisam osiječal

Ja se nikad nisam osiječal ko član iseljeničke Hrvatske jel sam redovno svake godine u domovini par puta i koji put i na vikendu.
Več su par puta napadnuti iseljenici i osporavalo im se je svašta a bogme i predbacivalo.
Čak se je govorilo da djeca tih ljudi više nisu Hrvati jel ne znaju hrvatski jezik.
Pavle je normalno komuniciral i iznašal svoje mišljenje o toj stvari i naravno bil napadnut od dežurnih.
Kad ga nisu mogli ušutat verbalno su upotrijebili metodu negativnog ocjenjivanja.
Da je na to ogorčen je normalno jel ga je zabolelo da ti takozvani demokrati njemu na taj način zatvaraju usta.

Tko je glasao

Ma Skviki dragi, više si ti

Ma Skviki dragi, više si ti napisao o našim iseljenicima u četiri reda teksta nego Pavle u članku koji je pisao svojevremeno za novine. Nitko Pavlu ne brani da govori o problemima Hrvata vani, o tome da li su neshvaćeni ili se osjećaju manje vrijednim ili što god mu drago. Naravno, sa zanimanjem ću pročitati i na to kako on, iz svoje perspektive, vidi hrvatsko društvo, politiku i probleme u istim.

Ali u odgovoru na Ivekov komentar Pavle je krenuo s vrijeđanjem (menopauzom). Izmjena komentara njih dvojice pretvorila se u osobni obračun. Skviki, složit ćeš se da to nije razina na kojoj se razgovara o problemu, na ovaj način ćemo se srozati na razinu komentara na portalima jutarnjeg i sl. a to smo do sada uspjeli izbjeći.

Arhaizam je, nesvojstven ovom mediju kada netko krene u članku definirati da postoje dvije Hrvatske! Postoji jedna Hrvatska, takva kakva je, ali naša, za nju smo se borili, tu živimo i podižemo djecu i nastojimo ju urediti da nam bude bolje (prvo nama a onda i svima drugima)! I tu nam nemože pomoću nitko sa strane ma koliko njegove namjere bile dobre. Hrvatska se može urediti samo radom iznutra, samo nastojanjem njenih građana.

Sve ostalo spada u prošla vremena, u igrokaze s deux ex machina završetkom.

Tko je glasao

Hrvatska se može urediti

Hrvatska se može urediti samo radom iznutra, samo nastojanjem njenih građana.
To je jedina istina i druge nema.

Samo mi još jedno reči:
Kaj je tak teško nekom u tuđini na drugi način priznat da je isto član jedne zajednice, makar je malo drukčijeg izgleda ili mišljenja.

Tko je glasao

Kaj je tak teško nekom u

Kaj je tak teško nekom u tuđini na drugi način priznat da je isto član jedne zajednice, makar je malo drukčijeg izgleda ili mišljenja.
Nisam siguran da te kužim. Ja u Americi nisam imao nikakvih problema uklopiti se u lokalnu zajednicu kao Hrvat (koliko znam, jedini u tom dijelu grada). Osim što nikog u početku nisam poznavao, sve ostalo je bilo OK. Ali to valjda ovisi o osobi. Da li se želiš prilagoditi drugima, ili želiš druge prilagoditi sebi.

Tko je glasao

Došlo je do

Došlo je do nesporazuma.
Mislil sam na našu zajednicu u domovini a ne neke druge.
Nisam ni ja imal problema u Njemačkoj, jel to zavisi kak se prilagodi osoba novoj sredini, a ne da proba prilagodit tu istu sebi.

Tko je glasao

Sve zavisi kako im priđeš

Sve zavisi kako im priđeš (dođeš li im soliti pamet ili ne). Ne vjerujem da te domaći ljudi neće prihvatiti u dobroj vjeri.
Ali kreneš li im soliti pamet ili govoriti kako ti imaš radne navike a oni ne, kako ti dolaziš iz neke druge Hrvatske i sl. siguran sam da ti je "dobar prijem" zajamčen!

Tko je glasao

Par komentara: činjenica je

Par komentara:
činjenica je ta da je radna okolina i učinkovitost u pravilu veća vani (nije pravilo ali možemo tako generalizirati) a naši ljudi se vrlo brzo istaknu u takvoj okolini
To je istina a mi imamo šansu samo ako smo najbolji ili među najboljima. Osim toga nemamo društva pa je neophodno posvetiti se samo poslu.
nije niti zapad bio baš toliko bolji u istom tom razdoblju
Moja supruga je bila, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, aktivan član komunističke partije italije. Redovito, prije svakog bitnijeg događaja u gradu, posjećivali bi je carabinieri. 'Nako, da upitaju za zdravlje ;). Osim toga bilo je malo teže dobiti posao ako ti je u radnoj knjižici pisalo da si radio za KP.
no iskustvo nam govori kako iseljeništvo (barem ono koje je došlo ovdje dijeliti savjete) nije apsolutno ništa bolje od onih koje smo donedavno mrzili u gore spomenutoj jugoslaviji, od naših vlastitih lopova ili od bilo kojeg drugog stranca koji je ovdje došao oploditi svoj kapital
Hm, da. Šušak, Beljo itd. Da niste pridonijeli sa Ivićem stvarno bi nas bilo sramota :-D.
"ne pričaj puno, nego se vrati i zasuči rukave"
Tako je, ako prihvaćate da malo ovdje pričam :), prije nego što se vratim :-D.
Nitko Pavlu ne brani da govori o problemima Hrvata vani, o tome da li su neshvaćeni ili se osjećaju manje vrijednim ili što god mu drago.
Ako mene pitate... ma što ćete, i kako, vi mene razumijevati. Ja sam tu gdje jesam po vlastitom izboru a kada mi ne bude pasalo nazad u Lijepu našu (i vašu) ili negdje drugo. A ono što sam ja napravio za Hrvatsku to sam napravio zbog sebe, zbog moje dosljednosti, i opet bi sto puta ponovio. Najljepši doživljaj je kad se vratiš pa možeš ljude gledati u oči a oni te gledaju kao svoga. To što su neki od mene napravili budalom... ma to njima na dušu. Da zbog toga patim onda bi oni bili pobjednici.
Hrvatska se može urediti samo radom iznutra, samo nastojanjem njenih građana.
To je istina ali ponekad bi nas mogli malo bolje "iskoristiti". Ima kod nas iskustava koja još niste imali priliku razviti. Imao sam zadovoljstvo, prije desetak godina, voditi jedan veći projekt u Hrvatskoj i završio sam ga u 11 mjeseci zahvaljujući znanju koje tada nije postojalo kod nas.
Nisam siguran da te kužim. Ja u Americi nisam imao nikakvih problema uklopiti se u lokalnu zajednicu kao Hrvat (koliko znam, jedini u tom dijelu grada). Osim što nikog u početku nisam poznavao, sve ostalo je bilo OK. Ali to valjda ovisi o osobi. Da li se želiš prilagoditi drugima, ili želiš druge prilagoditi sebi.
U Italiji NIKADA nisam bio diskriminiran jer sam hrvat. U određenim kontekstima, nikada direktno u vezi sa mnom, bi bilo priča o ustašama ili fojbama, već prema političkoj orijentaciji sugovornika, ali ništa više od toga. Moram reći da su moja prava uvijek bila jednaka onima bilo kojeg talijana. Ponekad čak veća nego južnih talijana, koje ovdje na sjeveru često definiraju kao "sjeverne afrikance" :) (samo prenosim, ne tvrdim ništa ;)). Jedina skupina koja je dosta naoštrena na nas su još uvijek takozvani ezuli i optanti. S njima sam imao i neugodnih iskustava.
Eto toliko iz iseljeničke Italije :-D.

Tko je glasao

Vidiš, Ja nemam problema ni

Vidiš,
Ja nemam problema ni doma, imam prijatelje koji imaju drukčije političko mišljenje od mene i mogu s njima diskutirat i koji put ja njima dam za pravo a bogme i oni meni u nekim stvarima ne proturiječe.
Jednostavno rečeno:
Pavle je napadnut na ovim stranicama od nekih i to dosta pokvareno.
Da je nezgodno reagiral je isto činjenica, no puno nas su mimoze koje su spremni djelit udarce a kad sami dobiju onda im ne paše.

Tko je glasao

Ni domovinski Hrvati ne

Ni domovinski Hrvati ne znaju, odnosno nece nikada nikome reci - zao mi je. Cak ni onda kad znaju da su posve u krivu. Po ovome su domovinski i iseljeni Hrvati isti. Medjutim, u nekim stvarima su ipak razliciti. U domovini je puno veci postotak obrazovanih, kao i takvih koji su podnijeli dugotrajnije, mukotrpnije i vece zrtve za stvaranje nase drzave. Dok je tu domovinska Hrvatska u prednosti, iseljena se istice po tome sto Hrvati u iseljenistvu imaju bolje radne navike i vecu disciplinu.
Domovinski Hrvati? Iseljeni Hrvati?
Osim što nas je malo, sad imamo i podskupine Hrvata.
Što je slijedeće? Domovinski Hrvati iz Slavonije vs. domovinski Hrvati iz Istre?
Ili iseljeni Hrvati u Europi vs. iseljeni Hrvati u Amerikama, pa nakon toga iseljeni Hrvati u Peruu vs. iseljeni Hrvati u Čileu?

Kad dođem negdje izvan Hrvatske nikome ne objašnjavam niti ukazujem na činjenicu kako sam ja domovinski Hrvat niti to smatram nečim bitnim.
A primjetio sam također da iseljeni Hrvati ne hrle k meni da mi daju pažnju i toplinu, a tu istu traže za sebe u Hrvatskoj.
Hoću reći, ma o čemu mi to pričamo?
Svi, ali baš svi iseljenici se mogu vratiti u Hrvatsku. Problem je jedino što bi onda bili suočeni sa hrvatskim standardom. A hrvatski standard ne pruža nadu za dobar, ugodan i udoban život.
A standard bi kao trebali srediti domovinski Hrvati. Trebali bi srediti i sebe, jer je "poznato" da Hrvati u iseljenistvu imaju bolje radne navike i vecu disciplinu.

I uvijek, ali baš uvijek krene priča o čekovnim knjižicama i o tome kako su iseljenici pomagali Hrvatsku novcem.
Ja to vidim kao posljedicu dugogodišnjeg života u kapitalizmu gdje je uvjerenje kako se novcem može kupiti sve.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Molim te odgovori na moj

Molim te odgovori na moj odgovor dolje.

Kako mozete..... pa valjda mi koji smo dosli ovdje zivjeti (ne nametati drugacije obicaje itd) i prilagodjavamo se ovoj kulturi ovdje, koji ne trazimo kruha od nikoga vec stvaramo svoje zivote i suzivot znamo kako se nas stavlja u drugi plan.

Ne smijemo imati svoje misljenje jer nije u skladu sa time sto se ucilo za vrime SFRJ, nije tzv partizanka historija. Mi smo ocigledno zatupljena Ustaska bagra itd. Takav dojam dobivam od ljudi koji nemaju tolerancije i mogucnost da prihvate ljude onakve kakvi jesu.
Upravo je zbog ovakvi ograniceni pristupa prema Hrvatima koji misle malo drugacije od mase razlog da puno nas Hrvata u dijaspori imaju pogresnu sliku na situaciju u HR.

Znam da ljudi u dijaspori cesto puta zaborave da direktna i otvorena kritika izaziva revolt ali nemojte zaboraviti da su ti ljudi vecim dijelom priko 30/40 godina u dijaspori i pokupili su tu otvorenost i nacin razmisljana koji vec vlada od 1945 god. na zapadu a ovdje tek od 80ih koliko sam primjetio i cuo!

Nije sve uvreda..... u nekim zemljama dobrodoslica u njihov dom bi nas totalno uvridila tako isto razlike u kulturama i obicajima itd donose sa sobom i ignoranciju - netoleranciju i negativnu komunikaciju.

Kako ne vidite da Vi/Mi, onih, takvih, nehrvati, iseljeni, nasih vasih itd samo je rezultat onoga sto se 50 godina stvaralo unutar veliko srpskog rezima.... ustase, dijaspora, banda.... itd

Hajde malo vise pozitivnije komunikacije..... citajte medju redove i poruke koje su ovdje navedene a ne hvatati se za odredjenu recenicu itd.

ako ste stvarno spremni ici do kraja onda napadajte po pitanju gramatike to ide najbolje pogotovo kada se nema sto argumentirati...... ti hrvati iz dijaspore su glupi jel neznaju HR gramatiku kao mi ovdje u HR....

Cilj ovog teksta je da se ispusemo i onda da skuzimo kako smo svi na istoj strani i da svi mi zelimo bolje sutra bez obzira odakle koji Hrvat i Hrvatica.
Voljeti svoje nije grijeh ukoliko postujes i tudje!

Hajde molim Vas sve da se ujedinimo i da razgovaramo o tome kako ispraviti sve ove mane medju nAsim ljudima.

Ja sam jedan takav dosljak iz dijaspore i virujte nisu svi bili normalni prema meni a kamoli jos da su bili ljubazni ili sa osmijehom itd..... rijetko tko misli da sam normalan za to sto zelim zivjeti u zemlji svoh pokojnog oca.
Ali JA VAMA KAZEM..... JA SAM KONACNO SVOJ NA SVOME i BOLJE MI JE 1000000000000 PUTA BITI AUSTRALIJANAC (KLOKAN, ABORIDJAN, DIVLJAK, GLUPI NAIVNI STRANAC) U SVOJOJ ZEMLJI NEGO BITI HRVAT U AUSTRALIJI.

KRAJ PRICE.
Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Izvanredan prikaz pogleda na

Izvanredan prikaz pogleda na našu situaciju od strane našeg iseljeništva i na odnose iseljeništva i ljudi iz Hrvatske. Mnoge dijelove bih i sam potpisao.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ne slažem se sa ovim

Ne slažem se sa ovim člankom. Ima tu sigurno činjenica koje stoje ali baš ovakva usporedba ne stoji.
Italija je jedna od najvećih ekonomskih sila svijeta, ali ipak nismo baš tako daleko kao što izgleda po ovom tekstu.
Oduzmite malo od pretjeravanja o tome kako je u nas loše, pa onda oduzmite malo idealiziranja zapada, pa ćete vidjeti da smo sigurno u inferiornom položaju, ali ne toliko.
Ne, uopće se ne slažem (nakon 20 godina u Italiji).

Tko je glasao

slazem se sa

slazem se sa tobom(Attila).Zivot je u Hrvatskoj ,kakav god da je, bolji nego na zapadu.Jest da bi mogao biti bolji da ima bolju vlast,ali sto ce mo sada.Evo kako je vladika Dionisije(zivio i radio u Parizu) opisao Ameriku jednom popu:"Amerika je bogata zemlja.U njoj se ljudi radjaju,zive i sahranjuju na kredit.Svega ima osim duse,vremena i prijatelja."I u nekim novinama sam procitao da su u Americi "dozvoljena samo dva uzitka.Na poslu i u kupovini".I nakon osam godina zivota u Americi mogu posvjedociti da su oba gornja citata sasvim tocna.Jeste da se ovdje maksimalno postivaju zakoni,jeste da se radi ali i zaradi.Ali u odnosu na Europu i Hrvatsku zivot je mnogo tezi.Nitko se ni sa kim ne druzi.Ova "stara"dijaspora se otudjila,mladi se o sebi zabavili,vecina govori samo Engleski(valjda se srame svog jezika)a znaju ga.Imamo prekrasan Hrvatski klub koji je uglavnom zatvoren.Jos da nije interneta poludio bih.I sta ja sada imam od Amerike koja je savrseno organizovana.Odem u bar,tamo trideset ljudi i 29 mobitela(ja ga iz inata necu)Cini mi se da jedan sa drugim za sankom govore preko mobitela.J...s takav zivot.Razna osiguranja ti sve zivo uzese.Uglavnom radis za osiguranje.Te auto,te zivotno,te zdravstveno,te ako umres,te ako dises,te ako ne dises.Samo daj pare.E to polagano ulazi u Hrvatsku.Samo naprijed u EU i NATO.Bit ce vam super.Danas vam zabranjuju pusenje u javnim prostorima (podrzavam)sutra ce vam zabraniti i u kuci.(ne podrzavam)Tesko ce nas u red,jer smo navikli komotno zivjeti,ali sila Boga ne moli.Zato uzivajte dok jos mozete.J...s zapad,istok je bolji.

Tko je glasao

Postoji li mogucnost da

Postoji li mogucnost da napustis zapadno ropstvo pa se preselis gdje je bolje?

Tko je glasao

Postoji li mogucnost da

Postoji li mogucnost da napustis zapadno ropstvo pa se preselis gdje je bolje?
Postoji, postoji. A ako jednog dana bude isto barem ću biti tamo gdje sam se rodio.

Tko je glasao

Atilla, zasto trcis pred

Atilla, zasto trcis pred rudo i javljas se preko reda. Ako pitanje nije tebi upuceno, zbog cega na nj odgovaras?

Tko je glasao

Atilla, zasto trcis pred

Atilla, zasto trcis pred rudo i javljas se preko reda. Ako pitanje nije tebi upuceno, zbog cega na nj odgovaras?
Nisam primijetio neki red pa se ispričavam ako se netko našao povrijeđen :). Osim toga nije baš toliko jasno kome je pitanje upućeno a pošto često pozdravljam sa "euROPOSKOG" zapada činilo mi se zgodno dati moje mišljenje. Pa ovdje smo valjda i da komentiramo e ne samo da odgovaramo. Ili ne?
Osim toga ako ste odgovorili tenoru ne vidim kakve veze ima njegov (dobar) komentar sa ropstvom?

Tko je glasao

na zalost za mene je

na zalost za mene je kasno.Jedino kada bih dobio na lotu,a i to ne mogu jer ne igram.I preporucio bih Hrvatskim gradjanima da obavezno pogledaju film (dugometrazni dokumentrani)SiCKO od Michaela Moora.BIt ce vam sve jasno.

Tko je glasao

Postoji problem. Susak. Opak

Postoji problem. Susak. Opak lik. A dozvolio je bujanje ratnog profiterstva. Igrao je klansku igru. Imao potpunu podrsku dijaspore. Kakva je dijaspora koja moze podrzavati takvog covjeka? Iliti, nije dijaspora sveta i bezgresna stvar. Hrvatska je poprilicno propatila kada su dosle nove Murte sto saveznike nadjose medju farizejima, a ne u narodu. To narod pamti.

I dok dijaspora nija spremna da se suoci sa svojim grijesima i dok Hrvatska ima i previse problema da bi brinula o osjecajima dijaspore, tu nece biti nekog velikog pomaka u percepciji.

Zato, ako te ovo toliko muci, napravi prvi korak. Sve ostalo je patetika.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

A dozvolio je bujanje ratnog

A dozvolio je bujanje ratnog profiterstva. Igrao je klansku igru. Gale,
Kad več govorimo o klanskoj igri, ona je još uvijek prisutna i raspodjeljena od ljeve strane na desno.
Znaš ti ono: Dva brata i svaki ide u jednu vojsku, nikad se ne zna koja opcija bu pobjedila a sigurno je sigurno.
Tak je bilo i u emigraciji. Jedan je bil emigrant a drugi je delal za UDBA-še.
Emigracija nema nikakve grijehe, griješni smo mi svi od reda i svako bi se moral sam ispitat o svojim osobnim greškama.

Tko je glasao

Nema velike razlike izmedju

Nema velike razlike izmedju Amerikanaca i tzv. Hrvatski politicara iz RH.

WHAM !

BAM!

Thank you MAM!

jedina razlika je to sto su politicari HR zaboravili da kazu hvala gospodjo!

Milsim da mogu napisati 60 stranica o tome tko je i kako nas je od.....pilio kao dijasporu.
Umjesto da se vracamo mi se prilagodjavamo zivotu u tudjini, umjesto da se nama otvore vrata i da se kaze.... HAJDE SINE DOMA...... Majka Hrvtaska te zove!
Budi svoj na svome opet.

imamo ono sto je najgadnije.... sta ces nam ti i vasi iz (Australije, Canade itd)
Vi cete nama pametovati..... idi.....u..... pm (i slicno) vrati se odakle si i dosao!
Za kaj si se vracao? ja bi sutra u Australiju samo da mogu!
Pa jel ti nije bilo lijepse tamo.... j....beš HR (da da tako se cesto puta ljudi izrazavaju)..... tamo barem ima para!
itd itd itd

Mislim da nemozete virovati koliko ima negative prema nama.... provratnici.... došljaci..... ma samo zelimo nesto pridonjeti ovdje, zelimo zivjeti normalno i da svi oko nas zive normalno.....

razlike u kulturi i nacinu provodjena slobodnog vrimena ..... pa to je normalno!
Onaj u Africi je onda najveci lincina na svitu. Samo sjedi ispod drveta po cili dan..... to sto je temperatura 55 stupnjeva van hlada nikome nista! tako isto i ovdje.... ako je navika takva da se u kaficima dogovara posao i slicno ili otpustanje uz druzenje ..... a drugdje to nije norma...
kakve to veze ima?

A kada nesto probamo uraditi i stvoriti ODMAH se nas sikanira, iskoristava i otjera!

Tema ovdje je 100% na svom mijestu.

Pitanje ostalima koji nisu iz dijaspore:
Di smo mi u ovoj prici koji imamo kapital, koji imamo srca i zelimo nesto ovdje stvoriti za NAS (i VAS)?

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Jaksa Stvari se često

Jaksa

Stvari se često promatraju simplificirano, kao i ova priča o domovini i dijaspori, kao da su to dva kompaktna bloka, a nisu. I u domovini ima raznih ljidi i ideja, a i u dijaspori je isto tako.

Mis smo tako često sada izloženi raznim marifetlucima u kojima domaći moćnici igraju razne (naročito privaizacijske ali i izborne) igre na račun nas građana, umjesto da se državna imovina recimo prodavala na jedan transparentan način u kojem su i mali ulagači mogli imati šansi, Čak se na taj način moglo skupiti i više novaca od ovog što se radilo (recimo T-com) ali onda nekima ne bi bilo u džep.

Dakle, treba razlikovati hrvatski narod od politike koja se vodi, gledajući generalno ali i posebno prema našim ljudima u dijaspori, koji su, i jedni i drugi, većinom marginalizirani.

Tko je glasao

I ..proplakat će zora !

I ..proplakat će zora !
Vratite se kući ,skuhat ću vam paštašutu !
Dijaspora živi svoj život koji nema ama baš nikakve veze sa životom u domovini osim sentiš priča . Mr. Dolar ili Herr Euro , je gospodar života i smrti.

Pa dijasporo moja , koju su nam lovu maknuli.

netokracija

Tko je glasao

O tome da se u domovini ne

O tome da se u domovini ne radi slušam već desetljeićima. I jeste i nije istina. Netko radi, a netko i ne. Tako je bilo i u bivšem sustavu. Od dvije plaće se teško moglo nešto napraviti, ali bilo je mjesta i vremena za one koji su htjeli više, da rade i zarade. Istina, da su recimo, norme u poduzećima, tipa Prvomajska, bile oko 40% umanjene. To je svaki tehnolog znao. Nije postojala politička volja da se sluša thnologija i tehnika, nego se išlo ljudima na ruku. Tako da su oni, zapravo bili prilično odmorni za poslijepodnevni rad i zaradu.
Ista priča je biola i u Knčaru, a vjerojatno i u ostalim tvornicama. .
!990 sam bila zaposlena u Končaru, i gledala što i kako se događa. Nova vlast, nije poduzela ništa, da te tvornice unaprijedi, nego ih je jednostavno uništila. Ljudi iz tih tvornica su otišli na frot, a kad su se vratili, više nije bilo radnih mjesta, a oni na ulici. Tužni i tragično. Istovremenu Rojs, Kutle i ekipa cvatu, krenulo ih. Ko je jamio, jamio, izjava kojom žele zacementirati trenutno stanje, i dobro im ide.
Istovremeno, dok tako nemilice harače ono što je ostalo iz bivšeg sustava, troše i ukidaju sistemske fondove za kupovnu oružja, idu okolo i srcedrapateljnim pričama, izvlače novce od iseljenika, kojima se ni dan danas ne zna trag.
Ukupno gledano, 1990, zastarjelost tehnologije, nije bila ni priblišno tako velika kao što je danas
S druge strane, u Hrvatskoj ima jedan problem, prije sindrom, a to je da vlast, bez obzira koja je ona ili ova, nema nikakve odgovornosti. Naprosto što god da naprave, ne snose posljedice svojih djela. Pa tako imamo ovu situaciju s autobusima i automobilima. I kad to vidite, i živite u takvom okruženju, jednostavno se pitate, zašto da ja poštivam zakone, kad ni oni to ne rade, a oni ih predlažu i donose.
Svaki Hrvat, koji trenutkom odlaske iz Hrvatske u neku drugu zemlju, postaje iseljenik, mjenja i svoje ponašanje. Zašto?
Pa jednostavno jer vidi da u novoj okolini, svi redom poštivaju zakone, a ako ih ne poštivaju imaju i posljedica. Ne postoji razlog zbog kojeg bi se ponašao kao doma.
A zašto je tako doma, e ne znam. Ja bih jako željela da i mi u Hrvatskoj imamo sustav u kojem će oni na vlasti odgovarati za svoje odluke, i ne samo političke, nego i sudske. Živim u nadi da ću jednom i to dočekati ovdje u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Hocete li Vi gospodine ovaj

Hocete li Vi gospodine ovaj pamflet kopirati svakih sest godina ili Vam je ovo zadnji put?

Tko je glasao

Ne, nije zadnji put, kopirat

Ne, nije zadnji put, kopirat cu ga doklegod budem htio, a zakon mi ne bude to sprjecavao.

Tko je glasao

Generalizacije su uvijek

Generalizacije su uvijek opasne, ali s podosta stvari iznesenih u ovom tekstu se apsolutno slažem (poglavito s "ekonomskim" dijelom).

Tko je glasao

Generaliziranje, nekada ono

Generaliziranje, nekada ono nehotice iskrsne, a nekada se ne moze izbjeci. I sto sada? Znaju pogrjesiti i budale, a da nebismo mi pametni.

Tko je glasao

da niste mislili obrnuto?

da niste mislili obrnuto?

Tko je glasao

Ne želim se previše

Ne želim se previše miješati u raspravu jer su nam suprotna mišljenja u više točaka. No, dopustiti ću si luksuz komentiranja one izjave o punim kafićima u Hrvatskoj To je naime čest komentar Hrvata u dijaspori:"Vi (misli se na nas koji živimo u Hrvatskoj) sjedite po kafićima dok mi (misli se na Hrvate koji žive u dijaspori) radimo". I onda tvrdnja da nigdje kafići nisu tako puni kao u Hrvatskoj. E, sad, redovito putujem u Muenchen i Beč. I tamo su kavane i kafići dupkom puni cijeli dan. I u Londonu i u Torontu i u Sydneyu. Dok sam još stanovao u centru Zagreba oko podne sam odlazio na kavu u Gradsku kavanu. Jednog dana je točno uz mene stao bračni par, i na njemačkom počeo komentirati:" Gledaj koliko neradnika. Nitko ne radi nego svi sjede u kavani". Doista sam planuo. Pitao sam ih da tko su to oni da određuju i procjenjuju kad ću ja sjediti u kavani, a kad ne. Nit me hrane nit me oblače. Odmah su se počeli ispričavati. Na kraju smo zajedno popili kavu. Što se koga tiče kad i gdje mi u Hrvatskoj piju kavu. Nikad nisam čuo da bi netko predbacio iseljenim Hrvatima pogotovo onima u prekomorju:" A zašto se vi gotovo svakog vikenda opijate i prežderavate na piknicima koji priređuju crkve, nogometni i ini klubovi!" A što bi se to nas ticalo?

A mnogi spominju koliko su dali za Hrvatsku. Uopće ne sumnnjam u to. Ali prije 20 godina bio sam na jednom političkom skupu ili u Torontu ili u nekim od okolnih gradova. Sakupljala su se sredstva za katedru hrvatskog jezika na Sveučilištu u Torontu. Kikaš je dao 100.000 dolara. A onda je izašao na govornicu neki tip koji je počeo lamentirati kako je on dao za ovo, pa za ono, pa opet za ono drugo i tako bez kraja i konca. Prekinuo ga je Marin Sopta koji se 1990.god. vratio u Hrvatsku. Prišao je govorniku, izvadio svoju čekovnu knjižicu i u mikrofon rekao:" Recite mi koliko ste ukupno dali. Ja ću vam sve vratiti". Inače ne trpim Soptu ali za taj potez mu skidam kapu.

Tko je glasao

Jednog dana je točno uz

Jednog dana je točno uz mene stao bračni par, i na njemačkom počeo komentirati:" Gledaj koliko neradnika. Nitko ne radi nego svi sjede u kavani". Živim u Njemačkoj 42 godine i poznam te ljude dobro a ist i njihov mentalitet i njihovo ponašanje u drugim zemljama.
Uz naj bolju volju si to nemrem predpostavit, a pogotovo da staneju pokraj nekog i da izneseju svoje mišljenje na glas.

Tko je glasao

Bez uvijanja, g. Cerovac,

Bez uvijanja, g. Cerovac, nekada pomislim da ste vi u menopauzi. Jedan dan ste OK, drugi ...
Ne sumnjam u vase znanje, sumnjam u nesto drugo. Vi ste proveli osamnaest godina u emigraciji, putovali ste u Sidney, Los Angeles, New York, Toronto, Vancouver, Lund, London i mnoge druge gradove sirom ovozemaljske lopte, te u njima odrzavali predavanja. Kada ste onda, zaboga, radili? Tko vas je spremao na ta putovanja? Zbog cega?I nadasve, tko ih je financirao? Svugdje nastupate po onoj: Ja pa ja, pa ja, pa ja....
Nemojte tako, imao sam priliku i cast upoznati intelektualce veceg kalibra nego li ste vi koji su radili kao manuelni radnici u kanadskim rudnicima, sumama, tunelima, naftnim poljima, ribarskim brodovima, a koji su se zbog vas, i takvih kao vi, udaljili od naseg politickog i kulturnog djelovanja. Vama je izgleda tesko shvatiti da vase znanje nije neograniceno i sveobuhvatno.

Tko je glasao

Ne želim raspravu na nivou

Ne želim raspravu na nivou koji mi želite nametnuti. Eto i vi se brinete i čak sumnjate kud i kad sam ja putovao i na čiji račun. A što se vas to tiče? Da li sam ja vas nešto pitao? U stvari ništa što se odnosi na vas me ne zanima. Napisao sam samo jedno malo iskustvo o kafićima i vi već pucate iz svih topova. A da ima intelektualaca većeg kalibra od mene to mi je zbilja novost:))) Hvala vam što ste me prosvijetlili:))))

Tko je glasao

Itekako se mene kojesta

Itekako se mene kojesta tice, jer je dosta mojega novca otislo, a ne znam ni kamo ni zasto. Zar ovce nemaju pravo znati sto su radili njihovi cobani? Oprostite, htjedoh reci pastiri. Eh, moj dirigente, bilo vam je lijepo dok ste sisali ovce. No, nestalo je ovaca pa i vune.

Tko je glasao

Ja sam živio u Njemačkoj i

Ja sam živio u Njemačkoj i dosta je vašeg novca otišlo? Ma kakve to veze ima? Financirali ste Hrvatsku, pa niste valjda financirali i Njemačku?

Tko je glasao

Svjestan sam da cu zbog

Svjestan sam da cu zbog nekih navoda, mozda, navuci na sebe bijes neistomisljenika. Pa ipak...

Ne vidim previše prostora za navedeno, ali nikad se ne zna. Mostove treba uporno graditi, a dio toga je i spoznaja vlastitih slabosti, kao i suočavanje sa stvarnosti.

Istina je što ste rekli o predratnom stanju, o čemu ne postoji adekvatna percepcija, to je bilo 'normalno'. Uključivo i pripadajući mentalitet. A nakon toga se dogodio rat i onakva pretvorba i privatizacija. Puno toga negativnog se događalo još u tijeku rata, dok su dijelovi Hrvatske bili okupirani, ljudi u prognanstvu, a branitelji u rovovima.

Nažalost, rat je mnogima bio rat, a nekima brat. To je ono što posebno boli, a nije sankcionirano, niti će ikad biti. A to smo napravili sami sebi, odnosno to je napravila naša država svome narodu. Pljačka vlastitoga naroda jednaka je izdaji u ratu, samo što se to tako ne tretira. Izdajnici su postali 'junaci', tko je jamio, jamio je. To je ono što frustrira i izaziva reakcije koje opisujete. Kako zaliječiti te rane? Može li u ovakvim gospodarskim okolnostima država biti više socijalno osjetljiva i da se ne događaju razbojstva od 5 kuna, za štrucu kruha? Koliko smo kao društvo svjesni svega što nam se događa? Ima li Vlada odgovore na ta pitanja? Koje su to uopće društvene i moralne vrijednosti na kojima gradimo svoju budućnost?

Naravno - da ne bi bilo nesporazuma - ova pitanja nisu upućena Vama osobno. Vama pripada pohvala za trud koji ulažete za bolje uzajamno razumijevanje dijaspore i domovine.

ragusa

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci