Tagovi

Institucionalna kriza VI. – Kako je Boško Buha spasio vladu?!

...oporbeni plan rušenja Vlade prozreo je predsjednik HDZ-ova Kluba zastupnika Andrija Hebrang. Da bi osujetio taj oporbeni plan, Hebrang je, priča se u saborskim kuloarima, nazvao trojicu Glavaševih zastupnika da hitno dođu u Sabor. Oni su sinoć došli....

I tako su naš suvremeni king-sized Boško Buha, tj. rečeni Andrija Hebrang mlađi u zadnjih 5 minuta pristigao sa svojim patuljastim “bombašima” iz Strizivojne te “bombicama” razbucao te mrske odmetnute saborske razbojnike (koji su se kradomice pripremali oteti vlast iz posvećenih ruku).

Mi doista imamo “ridikula” u vrhu hrvatske vlasti, koji su trajali neki malo duže, neki nešto kraće, neki su isparili a stalno su se neki novi javljali – no ovaj Super Andrija je jedan i vrijedan, dugotrajan i dugovječan. Uživam kad se javi za riječ jer je on avantura za koju nikad ne znaš kuda će otploviti.

Proteklih burnih dana bilo još ogleda iz dječje naive, koji su se prosipali pred zadivljenim drukerima ili bijesnim anti-drukerima (kako se s koje strane gleda), kao npr. onaj od Velikog Vođe:
"... s ovim mi ne ukidamo i blablabla... nego uvodimo privremenu zabranu i blablabla (tj. da oprostite na vulgarnoj narodnoj izreci - nije govno ali se pas posro).

Ali ne treba ulaziti u detalje tih naivno-dječjih strip bajki u stilu Mirka i Slavka (Ivo Pazi metak- Hvala Andrija), jer stvari stoje mnogo ozbiljnije: zaista se radilo o prvoj najozbiljnijoj krizi vlasti u Hrvata, i to nakon samo mjesec i kusur dana drugog mandata, a na veselje ovog naroda! Da je noć 12.03.2007 godine bila nešto vrlo ozbiljno svjedoči sam premijer, koji je poslije glasovanja u Saboru vjerojatno odahnuo, obrisao oznojeno čelo i potiho huknuo – “Bilo je vruće, ali ovaj put smo prošli lišo”.

No on javno ništa nije rekao, nego kao prestrašeni pas koji laje sa sigurne udaljenosti, javio se iz Bruxellesa. Tako su dva naša jedina prava i utjecajna dnevnika prenijela njegove žalosne poruke– Jutarnji:Oporba je jučer željela srušiti Vladu i Večernji: Sanader: Oporba u Hrvatskom saboru željela srušiti Vladu.

Istina je - Hrvatska je prije par dana doista bila suočena s najozbiljnijim prijetnjama da se ostvare bezobrazne Hanhanove slutnje što svjedoči sam Premijer sa sigurne udaljenosti:
BRUXELLES - Predsjednik Hrvatske vlade dr. Ivo Sanader izjavio je danas u Bruxellesu da su hrvatske oporbene stranke svojim ponašanjem u Hrvatskom saboru prilikom jučerašnjeg glasovanja o odgodi primjene Zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) na članice EU, željela srušiti Vladu.
"Oporba nije glasovala za prijedlog (o odgodi ZERP-a), ne zato što je protiv europskih ambicija Hrvatske, već zbog internih razloga. Shvatili su da jedan koalicijski partner neće podržati prijedlog Vlade i pokušali su srušiti Vladu, ali nisu uspjeli, dobili smo 77 od 153 glasa, što je 50 posto plus jedan. To je bilo dovoljno i to je demokracija".

Ali koji i kakvi li su se sve manevri okolo ovog detalja vršili u javnosti i Saboru, gdje se kreirala lažna dilema "ZERP ili EU," mada se uopće o tome nije radilo. Uvijek i stalno se radilo samo o tome da li Hrvatska ispunjava svoje javno preuzete obveze, pri čemu je EU koristila ZERP kao dugu batinu, koju su opet Premijer i njegovi sljedbenici iskoristili kao “mezzomrinere” (onaj mornarski štap s kukom) za izvlačenje iz krize.

Iz proteklih događaja treba izdvojiti više bitnih naglasaka:

1. Suočavanje s novim demokratskim iskustvima

Jednom kad se nešto dogodi drugi će puta ići još lakše. I već se nazire nova kriza. SDSS najavljuje preispitivanje svoje suradnje s vladom ako dođe do priznavanja Kosova. Tako prenosi RTL da Pupovac kaže da će u slučaju priznanja preispitati svoj status BANJA LUKA, Bosna i Hercegovina - Zbog oklijevanja s priznanjem Kosova i neispunjavanja albanskih manjinskih zahtjeva, makedonska je vlada premijera Nikole Gruevskog pred raspadom. Sa sličnim bi se problemima u kabinetu mogao uskoro naći i hrvatski premijer Ivo Sanader, ukoliko ostvari najavu skorog priznavanja Kosova. U tom bi slučaju Banske dvore mogao napustiti SDSS-ov potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac. U intervjuu za banjolučku Alternativnu televiziju, potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac potvrdio je da će njegova stranka preispitati članstvo u vladajućoj koaliciji ako bi eventualno priznanje Kosova SDSS i Srbe u Hrvatskoj dovelo u delikatan položaj..

Pravo reći ja ne vjerujem da bi polit-realist Pupovac radi tako bizarnog razloga (kao što je neminovno priznanje Kosova) rušio vladu. Ta on ju je ovom prilikom uredno i u skladu s koalicijskim ugovorom podržao, ali se najvjerojatnije radi o jakim razlozima koji ovu zaista slabu i nestabilnu Vladu pritišću, jer ona više nikome ne može ništa naređivati, a državni erar je poprilično ispražnjen, pa je u pitanju da li je Sanader (i kad jest spreman) uopće u mogućnosti ispuniti sve koalicijskim ugovorom preuzete obveze prema srpskoj manjini – a oni nisu maleni.

Osim toga, ovaj slučaj je pokazao da će svako drugo saborsko izglasavanje nekih drugih rizičnijih odluka predstavljati golemi izazov opstanku Vlade. A primjenjivanje uobičajenih demokratskih procedura u funkcioniranju Vlade pod paskom europske javnosti i ovakvim pritiscima postaje neizbježna praksa. Neki su mislili da ovaj "boj" oko ZERP-a u Saboru i u slučaju negativnog ishoda ne bi imao posljedica na Sanadera - ali je očito, sudeći prema izjavama koje nam odašilje iz Europe, on je bio u unutarnjem džepu svog sakoa već imao kuvertiranu ostavku. Jer je to demokratska praksa od koje više n smije bježati a da sebi ne ugrozi potporu svojih "zaštitnika".

2. Prešućeno pismo Ollija Rhena Jandrokoviću.

Da su javnost i Sabor znali za “otvoreno” pismo Ollija Rhena Jandrokoviću, vjerojatno bi Vlada unatoč svim naporima i Boškovim manevarskim vještinama ipak pala. Evo što kaže Jutarnji:

Povjerenik za proširenje Europske Unije Olli Rehn u pismu koje je 3. ožujka poslao ministru vanjskih poslova Gordanu Jandrokoviću upozorio je na to da Hrvatska već više od godinu dana ne pokazuje pomak u ispunjavanju mjerila za otvaranje ili zatvaranje četiri vrlo važna poglavlja.
“Brzina pregovora ovisi o rezultatima reformi u Hrvatskoj”, piše Rehn, a reforme potrebne za četiri ključna poglavlja čekaju se godinu, dvije ili čak tri.

Jandroković je negdje duboko u ladicama skrio to pismo, koje je sada po starom dobrom novohrvatskom običaju odjednom iskrslo u javnosti. Iz tog pisma jasno proizlazi da dilema “ZERP ili EU” uopće nije postojala, jer se u Ollijevom pismu, poslanom desetak dana prije saborskoga izglasavanja, taj famozni ZERP uopće ne spominje.

Neću ga više ni ja spominjati jer se izlinjao od prevelike upotrebe, a ionako ne znači ništa. Nas sve bi ipak trebalo najviše zanimati prvo stvarno iskustvo abecede demokracije – a to je da Vlada pada kad god nema uporište u javnosti i nužnu podršku u Saboru, pa ako treba - i nakon mjesec dana vladanja. To je dobro – to je oživotvorenje “ap”-ovih upornih napominjanja da je napredak stalno prisutan, i da ide naprijed gazeći i političke aktere ako treba.

3. Intenziviranje lobiranja umjesto reformiranja

Premijer je već sljedeće jutro poslije prolaza u Saboru potrčao u Belgiju da bi navodno “ubrzao pregovore”, a ustvari da bi se požalio svojim prijateljima iz EPP (Europske pučke stranke), kako bi kod njih izlobirao ulazak Hrvatske u EU preko reda i bez provođenja reformi, kao što su uostalom ušle Bugarska i Rumunjska, budući da ova i ovakva Vlast nije u mogućnosti ni započeti, a kamoli provesti reforme, i to radi jednog jednostavnog razloga: uvođenje pravne države u Hrvatsku urušilo bi "stupove” na kojima HDZ-ova, sada slabašna, Vlada opstoji.

Tako u vijestima RTL-a od 13. ožujka stoji sljedeći zapis "Lobiranje bez ZERP-a":
Kako bi razgovarali o temama koje su na dnevnom redu sastanka na vrhu, premijeri i predsjednici zemalja članica te oporbeni čelnici koji pripadaju Europskoj pučkoj stranci tradicionalno se okupljaju prije svakog summita EU-a. EPP je najavio da će na sastanku sudjelovati Angela Merkel, Francois Fillon, Jan Peter Balkenende, Kostas Karamanlis, Jean-Claude Juncker, Lawrence Gonzi, Janez Janša, Aigars Kalvitis, Donald Tusk, Fredrik Reinfleldt i Traian Basescu te austrijski vicekancelar Wilhelm Molterer. Na summitu sudjeluju i Barroso te predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Poettering.

Mada se kod nas već podobro manipulira vijestima o Sanaderovim (ne)uspjeha u cilju podbadanja (spinovanja) javnosti, stvari uopće ne idu glatko. Usporedimo kako se prezentiraju iste vijesti u različitim medijima:

Jutarnji 13.0,2008 - Barroso: Spremni smo za Hrvatsku: Rekao je to nakon sastanka s premijerom Ivom Sanaderom predsjednik EK Jose Manuel Durao Barroso. Potvrdio je da će Europska komisija u jesenskom paketu predstaviti indikativni vremenski plan za tehnički završetak pregovora 2009. uz uvjet da Hrvatska ispuni određeni broj uvjeta.

RTL: "Ispunite uvjete i pregovori su gotovi 2009."
Samo nekoliko sati nakon saborske suspenzije ZERP-a za države članice EU, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso najavio je da će EK uskoro predstaviti detaljan raspored u kojem će biti navedeni koraci potrebni za zaključenje pregovora o pristupanju Hrvatske EU. Nakon sastanka s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, Barroso je izrazio uvjerenje da će Hrvatska ispuniti sve uvjete te da bi tehničke pregovore trebalo moći okončati do studenog 2009. godine, kada završava mandat trenutne Europske komisije. Barroso je kao uvjete okončanja pregovora do zadanog datuma naveo ispunjenje svih europskih mjerila za otvaranje pojedinih poglavlja do lipnja, nastavak ispunjavanja svih obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, hitno poboljšanje upravljanja europskim novcem koji Hrvatska dobiva u sklopu programa PHARE i IPA.

Eto, jasno i glasno: Treba ispuniti uvjete i provesti reforme! Zato lobiranje više neće tako lako proći - nema više brzog i preko reda ulaska u EU. Rumunjska i Bugarska su ušli u EU radi EU prioriteta glede strateškog zauzimanja istočnih EU granica na Crnom moru. Balkanska “crna rupa” više nikome nije potrebna, i tamo se svi moraju usuglasiti s EU imperativima - ili čekati u čistilištu po vlastitom izboru i izdržljivosti.

4. Neprincipijelna koalicija – stranački i osobni prioriteti

Mada se Premijer “pohvalio” kako je kod nas prije nekoliko dana se rascvjetalo 77 demokratskih cvjetova, ipak njegov prolaz u Saboru je ostavio nešto nerazjašnjenih događanja. Doista je Premijeru uspjelo sakupiti 77 ključnih ruku za opstanak Vlade, ali mi sebi (i javnosti) trebamo postaviti neka pitanja o nekim cvjetovima koji šire zadah.

- Od 77 glasova tri ključna za opstanak vlade su bila ona iz Slavonije, iz HDSSB -a, od strane “smrtnih” Sanaderovih neprijatelja, među kojima je svojevremeno palo toliko loših riječi i namjera da se ne mogu prebrisati preko noći bez posljedica.
- HSS-ovih 6 ruku je nedostajalo, ali to više označava slabost trenutne vlasti u kojoj prevladavajući sloj vladajuće koalicije se pokazao spremnim izigrati i napraviti budalama partnere kako bi provodili svoje interese. Ono nemilo ljuljanje HSS-ovih predvodnika koji su morali birati između slasti i gorčine vlasti izazvalo je tektonske poremećaje u stranci, koja ionako nije još bila progutala euro-pučke prioritete nasuprot izvornoj “radićevštini” (koja još tamo nije umrla i koja poslije ove krize dobiva krila).
- Jedina HSP-ovska Džapićeva ruka u Saboru rukovodila svojim interesima, te je glasovala protiv vlade radi unutarnjih HSP-ovskih izbora, najvjerojatnije ustrašen iznenadnom Glavaševom revnošću da opet surađuje sa Sanaderom radi slatke vlasti u Osijeku.
- HSU-ova perjanica Hrelja je dao svoj glas opstanku Vlade nasuprot direktivi središnjice da se suzdrži od glasovanja. No to je ionako stara Hreljina ljubav, koja se već odavna ne može suprotstavljati izazovima Sanaderovog šarma. No to izaziva daljnje cijepanje unutar HSU-a uoči skore konvencije.
- SDSS smo spomenuli – srpski pragmatičari će sve učiniti da ostvare svoje ciljeve, pa i pod cijenu izazivanja nove krize vlasti.

5. Zaključni osvrt

Kao što sam pred par dana u jednom komentaru rekao Skvikiju :
“I tu ti nije pitanje levo-desno, črn-bel, črlen-plav. Kriv je ukrivo nasađeni politički sustav, s kriptiranim pravima i privilegijima, a bez uvida javnosti i javne odgovornosti.”

Preciznije, nisam ja tek tako protiv Sanadera i HDZ-a, ili za olako izazivanje krize, ali se izrazito slažem se s onim što je napisao Ollie Rhen u famoznom dopisu Jandrokoviću:
Od 2004. čekamo vaše reforme:

Moja podrška Olliju Rhenu ne dolazi zato što bi mi Olli bio idol (taman posla), nego zato što su reforme za sve nas u Hrvatskoj krucijalno pitanje razvoja, a one još su jako daleko - možda dalje nego ikada prije u proteklih četiri godine. Jednostavno mi izgleda nevjerojatno da ova i ovakva vlast može napraviti u manje od godinu dana ono što nije uspjela u proteklih 4 godine. Oni to uopće ni ne mogu učiniti - jer im nije u interesu, jer se njihovi interesi i potrebe već odavno (ako ne od samog početka) ne poklapaju s našim općim potrebama i interesima. A posljedice takvog stanja su poznate.

Komentari

mene neograničeno nasmijava

mene neograničeno nasmijava ova Sanaderova tvrdnja kako je oporba htjela srušiti vladu

nije mi jasno u kojem je času postalno normalno da oporba glasa ZA prijedlog vlade PROTIV kojega glasaju članovi te iste vlade?
a da ne kažemo ništa o hebrangovoj izjavi kako je u redu da HSS ne misli isto, ali istovremeno nije dobro da oni šalju vozače usred noći po podbjegle HDSSBovce jer, zamisli ti bezobrazluka, oporba nije glasala onako kako je Ivica Sanader rekao

Tko je glasao

Logika je ista kao stalno,

Logika je ista kao stalno, sada samo još jača, ona koja odlučuje sve. Radi se o EU, ključnom strateškom cilju kojem su služili sve etape do sada, pa onaj tko nije za i spreman pratiti kolonu sam sebe isključuje, bez obzira na prijašnje zasluge ii krivnje.

Do sada su etape bile presudne - stvaranje države, prije toga izgradnja socijalizma s ljudskim likom te čuvanje bratstva i jedinstva kao zjenice u oku, prije toga socijalistička revolucija, prije toga NOB, prije toga uključenje u napredna gibanja i napuštanje propale hss paradigme sa smušenim Mačekom, prije toga oslobođenje od dugih monarhijskih igri i stvaranje Jugoslavije kao zajednice slobodnih a stalno potlačenih naroda, prije toga odanost Franji Josipu kao najboljem caru a prije i njegovoj Sisi ...

Tako da se oporbi ljulja. Naročito HNS-u, jer SDP je u drugoj ulozi i lako će se izvući ali Vesna Pusić je sada zauzela poziciju Budiše u Račanovoj Vladi, nestabilnog sudionika napredovanja u EU. Koji zanimljivi obrat, Čehok HSLS su sa EU a Pusić neodlučna. Ako se ovako nastavi smušeno kao do sada, neće biti druge nego da zdrave EU snage skupe stabilnu koaliciju od najzdravijih djelova HDZ-a, SDP-a, IDS-a, HDSSB-a, SSDS-a i manjinaca, uključujući Memedija koji je vjerojatno najpouzdaniji. Nikada se nije moglo napredovati bez dogovora i sloge, "pacta sund servandi" - ili si za EU ili nisi, a to uključuje i NATO. Nema tu više vrdanja, svi su bili za to da se gradi, razvija i napreduje što više i rasprave više nema, ne možemo se hvatati za nedržavničke i povjesno retrogradne jalnuško-diletantske fore.

P.S: Pozicija Vesne Pusić kao čelnice nacionalnog tijela za udruživanje u EU je ovim strančarenjem objektivno ugrožena. To je još gore nego kada Gvozden Flego nije shvatio da kao član tijela za pregovore o školstvu, obrazovanju i znanosti ne može strančariti, pa ga je predsjednik toga tijela HNS-ovac Pero Lučin morao oštro disciplinirati. Sada će vejrojatno uvijek napredni Luka Bebić morati nešto poduzeti oko ovog Vesninog skretanja sa kolosjeka, ona više nije u poziciji Lesara i našoj da može slobodno i po raspoloženju.

A Friščić se sa svojima hrabro suprotstavio. Molim fanove Vesne Pusić da malo protumače te stalno visoke principjelnosti.

Tko je glasao

ap, Tvoja dijalektika

ap, Tvoja dijalektika nadmašuje Heraklitovu, Hegelovu, MarxEngelsovu, Lenjinovu, Staljinovu pa i zenovsku zajedno (a nisi daleko ni od suvremenog izdanka te škole mišljenja Žižeka). Možda Tvoje originalne domete ovoj filozofijskoj metodi zapazi neki povjesničar filozofije radi njihova uvrštavanja u najnovije izdanje originalnih doprinosa ljudskoj misli.

Ad principijelnosti

Ili je imaš ili nemaš. Najmanje je ima u onih koji bi se furt "po tuđoj riti smicali" (kak se to pri nas veli). Suprotno toj, u nas udomaćenoj, praksi, principijelnost u politici često od čovjeka zahtijeva i hrabrost (stari Grci držali su je najvažnijom vrlinom građana polisa). Za razliku od Friščića (inkarnacije dr. Mačeka), a da o doktoru filozofije Čehoku (koji je svoju guzicu neuspješno i krajnje promašeno pokušao spasiti na račun Marteka) i učiteljici Adlešič ni ne govorimo, Budiša je to imao i u kritičnom trenutku razvrgnuo koaliciju s Račanom. Hrabrosti ne nedostaje ni Vesni Pusić (i tu svaka sličnost, ako baš hoćeš, s Budišom prestaje), jer se treba moći i znati nositi s glupošću koja prelazi u mržnju i linč. Nosila se ona i s težim tipovima, nego što je pljesnivi Luka Bebić pa se ja za nju ni malo ne brinem.

grgo

grgo

Tko je glasao

Grgo, govorim iskustveno i

Grgo, govorim iskustveno i manje nego minimalistički.

Nakon sudjelovanja i obavljenih cca 750 složenih projekata neodvojivo vezanih sa jako puno društveno-političkog i tisućama elitnih snaga, dosta toga nužno i evropski a i sada jako puno toga, ni sa takvim iskustvom i obrazovanjem ne samo da sam ja nego i mnogi prisiljeni na stalnu i prekomjernu principjelnost, rizike i hrabrost a da ne uspjevamo ni minimalno shvatiti to drugo šta to ti naši vrli predstavnici i osobe po po podjeli rada zadužene za taj dio znaju, zastupaju i vide osim onoga što mi non stop naprosto radimo i sami i u sa njima. Čak nisu jasni ni minimumi toga šta jest i šta znači Budišin raskid koalicije sa Račanom a šta Vesna Pusić riskira i šta zastupa još manje.

Moguće je i uzmimo da smo mi stalno kratki za shvaćanje i praksu.

Ali onda nije jasno kako to da se nama ništa ne objasni ili bar ne saopći, pogotovu što su u raspodjeli posla nužne bar neke naznake.

Još više buni kako to da su naši zajednički profesori, i ovih sada profesora, bili tako razumljivi i tako nesebično djelili evropske i svjetske tajne (Rudi Supek, Žubrinić, Gajo Petrović, Slamnig, Solar ...) a već dugo vidiš kako to hoda.

Nadalje buni kolegijalna solidarnost, u kojem mi tako bez kraja obavljamo svoje a to drugo je tako nadnaravno i nepristupačno. A obzirom da smo iskustva da nas i njihovi favoriti i naj primjeri cijene kao bolje od njih u zajedničkim akcijama, zbunjenost je potpuna.

Iskustva smo da malo skepse pomaže raspoloženju, kojeg nije višak, pa ne možemo izbjeći ne vidjeti da ta elitna političko-profesorska strana umjesto teksta o nejasnim nadpozicijima rađe ponavlja trikove upiranja prstom na zgodne selektivne cilje, npr. na svoga kolegu Šuvara, pa Budišu, pa Friščića .... kao Kuljiš, to sam veći što je bilo kakvog konkretnog i pozitivnog teksta manje a ovog drugog više (kakav gulaš i plasman toga)+ trik obrnutog, mi smo se proglasili avangardom a ostalo je dužno to shvatit i opravdati svoje misli i djelovanja jer je to takva avangarda, pri čemu su retrogradne i misli a još više pokušaji bilo kakvih svaštarenja izvan toga a već poznate nedolične pojave još više ndeolične pa i kao netko sumnijiv pa i po Evropi to smatra vrijednošću ....

Ili sve skupa pojednostavljeno, kako to da Savez (komunista) svih „naprednih“ snaga tako vrti kao pokvarena gamofonska ploča kada smo odavno uhodali miroljubivu i aktivnu koegzistenciju?

Komunicirajući s tobom, što cijenim, kao desetljećima iniciram da prilično brojne i raznovrsne snage počnu komunicirati bar o svojim područjima a i općenito, jer je to i onako neizbježno. Moja nabacivanja ne ciljaju na to da si ja plasiram fore i priče, nego su naznake da je svima već neizdržljiva preduga preicrpljujuća praksa komornih i zakulisnih bavljenja koja desetljećima izbjegavaju bilo šta konkretno i na svemu što odavno vrišti u složenim javnim procesima i zbivanjima, npr. svemu živom u Zagrebu. Ta praksa se i onako odavno raspala i red je da jasni signal da to tako više ne ide damo mi koji smo najizloženiji svemu i svačemu i na koje se po inerciji računa kao zadužene i pouzdane za beskrajnu zbrku i opterećenja, dok će ostatak elitnih snaga, kakvih 97 %, i dalje biti posvećen samoj biti.

Evropska približavanja su prvenstveno gadna po te naše „elitne“ kolege i drugove, jer je ex SFRJ, a Hrvatska, nešto sasvim drugo od npr. Poljske. Amorfni pučki front i mi praktičnijih iskustava smo vični takvim gužvama, dok ta naša „elita“ još uvijek oko toga pokušava kardeljističkom taktikom, računajućid a ćemo mi to nekako provedbeno rješiti. Ne, nećemo, nismo niti u stanju, jer se kod nas radi o specifično svjetski respektabilnoj razini i složenosti problema.

Zato, OD SVIH PLAĆENIH I ZADUŽENIH SE TRAŽI BAR MALO JAVNOG KONKRETNOG TESKSTA, ad EU npr. malo konkretnije šta vide kao nužno i šta bi tko obavljao, imajući u vidu da je 100 x više toga nego što su svi zajedno do sada izrekli te da to nisu zagrebačke priče, GUP i slično, gdje lupetaju i rade sve i svašta što pas s maslom ne bi pojeo i ide se dalje kao da je sve to ne samo normalno nego i jaka fora. Na tome je težište a ne obrnuto kako je to dugo u modi.

P.S. Za praktičnu orjentaciju.

Već je zakonski obvezno i u primjeni cca 3.000 evropskih propisa. Neki podrazumijevaju da su sređene ulice, ceste, infrastruktura ... i sto čuda. Kardeljistička industrija zarade i demogogije oko toga radi punom parom i mene i slične, dok nešto drugo radimo i ovo pišemo, s molbom za kratko najrecentniji pitaju za savjet kako to ad hoc rješiti ili bar doskočiti.

Radi se nešto složeno, tradicijski s ljudima iz Evrope i uz evropsku pažnju. Naši birani i istaknuti likovi, prijatelji i kolege, kao i svih ovih godina, uspjevaju i nakon što su 3 x dobili novce i uz hrpu organizacije, više mjeseci držati te strane goste na našem režimu preodgajanja da će im dnevnice i karte biti isplaćene ali složena ova i ona zbivanja ... a zapravo ne rade ništa i hapaju bilo kakav novac. To smo redovno financirali a sada više nećemo i ne možemo, a i ti partneri izvana su već vični. Jer se ti naši do sada uhodane navike i trikove proširili na stranke (HDZ, SDP, HNS ...), bavljenje psima i raznim. Ugrožene su neke linije s EU zemljama koje se održavaju više od 30 godina ... tako da tu uočavamo obrnutu taktiku, sve više kao jesmo i sve više jesmo za ovo drugo.

Tko je glasao

Dodatak za grgu i društvo,

Dodatak za grgu i društvo, 2 evropsko-balkanska filozofa o budućnosti Balkana, "primitivnije" od najobičnijih pripadnika brojnih "naprednih snaga" a više od rizika i ulaganja istih snaga.

Žižek i pok. Đinđić.

Žižek: Najvažnije je da zapadni pacifisti i multikulturalisti konačno umuknu i da se više ne miješaju. Oni imaju predodžbe koje su za Balkan apsolutno destruktivne. Multikulturalistička ljevica ne analizira političko stanje, već mitove. Ona baci pogled na etničke konflikte i kao pokušaj rješenja formulira jedno mlitavo "Treba nam više tolerancije i bratske ljubavi". Ja kažem: upravo to je ono što ne trebamo!

Tko je glasao

"za grgu i

"za grgu i društvo"

Promašio si adresate. Ovdje su pacifisti, koliko je meni poznato, Zoran Oštrić i antinatovci (sljedbenici Žarka Puhovskog, Vesne Teršelić & co iz civilnog društva). I da ne zaboravim najvažnijeg, u praksi dokazanog pacifista dr. Vlatka Mačeka. :-)

grgo

grgo

Tko je glasao

U redu je za citat, kojeg

U redu je za citat, kojeg sam stavio na kraj više kao refleks na jednu jaku praksu koja sada eskalira - razne EU i naše proEU snage dogmatski pojačavaju pritisak, do ozbiljnijih stupnjeva ozbiljnih diskriminacija (ad BiH potpuno), cca na razini SK prije pada Rankovića a slično kao prije cca 70-75 godina svuda.

A link sam stavio radi ukupnog razgovora i uloge sugovornika. Jako puno općih i sve aktualnijih točki, jako puno Žižekovih skepsi se, na žalost, pokazalo točno. Veoma trezveni i pragmatični Đindić ni sa veoma zavidnom inteligencijom nije mogao dokučiti kako zapad diše oko stvari (umjesto plana pomoći prevladava ekonomska eskploatacija Balkana, Joshka Fischer se povukao a Schroder radi za ruski Gazprom i očigledno je radio već dok je bio kancelar, bitni plinovod su skrenuli tako da zaobiđe Poljsku i male baltičke zemlje, igre kao prije 75 godina) a još manje da su sile s istoka u formi i da mu 5 godina nakon ubojstva preko središneg državnog tv dnevnika poručuju da je dobio zasluženo. Aktualni su i naglasci o nekom moralu političara i krajnjem cinizmu intelektualaca, gdje Žižek uz ostalo aludira na ex stranačkog i intelektualnog suborca dr Rupela a indikativno je i šire. Sve skupa rijetki primjer bavljenja temom umjesto izbjegavanja.

Tko je glasao

"(umjesto plana pomoći

"(umjesto plana pomoći prevladava ekonomska eskploatacija Balkana, Joshka Fischer se povukao a Schroder radi za ruski Gazprom i očigledno je radio već dok je bio kancelar, bitni plinovod su skrenuli tako da zaobiđe Poljsku i male baltičke zemlje, igre kao prije 75 godina)"

Upravo se o tome i radi: "planovi pomoći" vrlo dobro funkcioniraju u EU i omogućili su mnogima da ugledaju svjetlo dana (neki su prvo morali konsolidirati demokraciju). Logika pomoći je harmonizacija na svim područjima. Prvo, naravno, ide u privrednoj razmjeni i slobodi kretanja roba. Otuda, možda, pogrešan dojam o eksploataciji. EU NIJE zero-sum game. Upravo suprotno (vidi John Forbes Nash Jr.). Ima poteškoća. Jedna od najvećih je transformacija welfare state (socijalne države), jer se pokazalo da taj model više nije rješenje, nego problem. No, generalno je stanje zadovoljavajuće.

Harmonizacija je ono što čini razliku u odnosu na dosadašnje oblike pomoći za nerazvijene koji su se zaista pokazali kao, u svojoj suštini, eksploatatorski. U tom smislu su institucionalni mehanizmi pomoću kojih EU operira (uključujući i ECJ) dizajnirani tako da osiguraju funkcioniranje sistema bez obzira na moral i sklonosti političara koji dolaze i odlaze. Ali to je proces....

grgo

grgo

Tko je glasao

U tom smislu su

U tom smislu su institucionalni mehanizmi pomoću kojih EU operira (uključujući i ECJ) dizajnirani tako da osiguraju funkcioniranje sistema bez obzira na moral i sklonosti političara koji dolaze i odlaze. Ali to je proces....
Softveri se logično ne mogu prilagoditi na ex SFRJ a ukupno ponašaanje još manje, preveliki i presloženi je to orkestar.

Ad RH to nije generalni problem jer smo ih nehotice uvukli u klopku zajedno sa našim brojnim elitnim divizijama - zbog dugog najvišeg nivoa zarada i lakog napredovanja na svemu i sada praktički bez ikakvog otpora, a mnogi i taktički ubrzavamo taj promet, što više i "samo naprijed", EU je u RH fizički uvučena sa jako puno kapitala i raznih interesa, uvijek puno više od zvaničnih podataka. Nije aktualan problem da će to ići natrag nego obrnuto, svi raznovrsni u svemu dižu ljestvice svake godine po više od 15 % gore, sve najviše stope i fizičkog rasta i dobiti, banke 21 %, pa odavno padaju glave i svakom pojedincu koji ne ostvari taj rezultat. EU nema alternative ad RH, jer većina djelova koji su našli pipce već automatski isključuje mogućnost da bilo tko dovodi u pitanje taj njihov mali krak koji pokazuje najveću dobit (značajni - banke iz raznih zemalja, DT sa HT, francuski automobili, cement-beton-opeka, trgovina, nekretnine ...).

Ali rastu problemi EU poslovno-političkim snagama i našim „akumulatorima“ (onima koji su se osnažili):

• Više nego uspješno poslovanje između zapadne Evrope i ex SFRJ teče već 40 godina. Hrvatska je u tome apsolutni vrh cijena i zarada pa time i evropski vrh. Nikakve ideologije nemaju veze, samo hladni rat i jaka inercija, pa to nisu omele ni promjene ni ratovi ni valovi recesija ni išta. I uz veliko dužno poštovanje svemu, naše i njihove partnerske snage i većina naših "elitnih divizija" nema pojma o o značajnim djelovima tog dugog čuda uspjeha, drugoj strani ogledala, previše misle da je to već normalno i nužno. Tako kasne i jako slobo vide raskorak između tako impresivnog protoka i rasta poslovanja i svega ostaloga, i da raskorak raste, pa su zajedno sa našima skoncentrirani kako ga odlučnim akcijama rješiti i smanjiti na zadovoljavajuću mjeru;

• Zadnji val podstaknut iz USA i i EU je toliko opio aktere da su i prije 3 mjeseca svi radili uobičajene projekcije fizičkog rasta i dobiti, iako je već prije nekoliko godina za RH bilo jasno da su probijene bilo kakve granice i da je krenula druga strana toga, ne samo za ovo razdoblje nego i za 4 desetljeća. Sada su USA i Rusija opet ušle više u igru, znajući da su Evropa i ex SFRJ profiteri hladnog rata a oni vjerovnici te bolje znajući prirodu poslovanja, opjenosst naših i EU aktera te inače imajući čvršću praksu interesa. To je dodatni udar na naviknute najviše stope dobiti, uz one od obrata na svjetskom tržištu i one od ukupnog obrata (npr. u vidu dubokih skrivenih minusa i dugova, zapostavljene infrastrukture ...). Pojednostavljeno, umjesto sve bolje i lakše poslovanje, tome nevične snage su za njih najednom prisiljene trošiti i ulagati da bi održale interese. Da je Čačić postao premijer, već bi bio rat po RH i sa EU, jer je on po iskustvu točno procjenio da sve vodi u beskrupolozno poslovanje i tako je pojednostavnjivao kampanju za premijera, samo je također ostao čvrsto na smjeru snažnog rasta i velikih novaca (cijeli život tako juriša) i već nakon 2-3 mjeseca ne bi bilo nikakve alternative. I ovako to teče u nekom drugom, složenijem i nejasnijem vidu, u čemu su svi zatečeni i nevični;

• RH „sitnozubani“ su puno vičniji i objektivno u povoljnijoj situaciji nego „krupnozubani“. Zbog toga se manje pokreću nego slični discipliniraniji u Sloveniji, Mađarskoj ... Po toj realciji je već davnije krenula složena igra, u kojoj ne igra samo nemoć i nesvijet „sitnozubana“ nego i prilično znanja, iskustva i relacija oko kriza, vjerojatno najveće po Evropi;

• U igrama po Balkanu nije ni jedinstvena ni moćna oko BiH, Srbije/Kosova, Crne Gore, pa je slabija od medvjeda USA i Rusije, tako da se već sada preneprimjereno puno oslanja na RH, koja pak također nije nešto jedno i jedinstveno niti moćno za tako značajne asistencije. U RH više nitko nije niti će biti za bilo kakve civilizacijske bitke protiv tih susjednih djelova, čak okrenutost prema tamo raste više nego prema EU a da to nisu samo balkanski inat i prljavi interesi, nego i stvarnija evropska zrelost, kako je naznačava Žižek, spominje Đinđić i kako sve više vrište neki od najboljih srbijanskih i naročito BiH intelektualaca. Tako da je više od RH za EU upitno kako napredovati po ex SFRJ, ne može stajati po strani a napredovanje ide teže nego prije. Jednom rječju, po EU sve ide cca kako im je Žižek tumačio, što mi razumijemo ali oni i razne naše snage slabo. Tako da smo (RH) objektivno više nego ikad, sve više, u poziciji tampon zone za koju ni EU ni naše snage nemaju ni idejno rješenje, sve više Imotski, zona između područja veoma različitih režima, između kojih nije moguća čvrsta granica ni sanitarni koridor. Kao što su imperijalne igre (Britanija) neprirodno dugo održavale već prevladanu osmansku vlast po Balkanu, tako se i EU sada neprimjereno dugo odnosi prema ex SFRJ području kao da je hladni rat još tu, kao da nisu ništa sudjelovali u nedavnim ratovima kojih kao da nije bilo i kao da će se glavnina Eu interesa nastaviti razvijati po inerciji etape po etapu, sve kao ex SFRJ;

• Završena igra oko hrvatskog ZERP-a je puno značajnija za EU i „elitne“ proEU hrvatske, slovenske i talijanske snage nego po glavninu ljudi u RH. To im je bila jedna od lakših a veoma značajnih „balkanskih“ tema na kojoj su se nakon dugog bavljenja uspjeli blamirati baš kada im je najvažnije, dok situacija s Kosovom eskalira tako da USA i Rusija vuku poteze kao od šale, Rusija i skanadalozne i dok su njihove točke i interesi napdanuti. To se je odigralo gore nego žižekovski („Ja tvrdim da Balkan u toj točki uopće nije staromodan, već je osobito usmjeren na budućnost. Ovdje kod nas uopće ne postoji suprotnost između modernih i tradicije svjesnih ljudi. Oboje postoji jedno pored drugog, kao u Indiji, gdje neki ljudi preko dana pišu o najtežim kompjuterskim programima, a onda na putu kući paze da se uklone s puta svetoj kravi. To je istinski postmodernizam. U tome Zapad može naučiti jako puno od Balkana.“). Veoma retrogradni i primitivni talijanski i evropski nacionalizam, koji je u stanju jahati vječnost, uz prenedolični politikantski rupelovski intelektualni cinizam, nije uključio u blam samo hrvtaski politički vrh nego je pokazao da nije ništa dolično u stanju niti na Jadranu, koji i za njih nešto bitno respektabilnije od Balkana. Tako i Friščićev stav da su iza toga prljavi interesi Italije i Slovenije te da to poništavanje ZERP-a neće ništa rješiti jest na tragu dr Vlatka Mačeka, koji je u to doba bio iznad glavnine ili sve evropske politike koja je bazdila od koketiranja i paktiranja sa totalitarizmom i ratnim pohodima. Rezultat jest da EU blokira minimalnu brigu o značajnom djelu Jadrana i da je dan jasan znak po ex SFRJ zemljama da se na EU i dalje može računati prvenstveno kao mutikaše i kokošare, kao devedesetih i kao na razne slične domaće snage. Iz toga logično prozilazi da će se značajni dio RH morati opet pouzdavati na USA pa ma kakva ona bila, BiH i razno također a proruske snage u Srbiji su dobile dodatni podsticaj da nagaze svoje i onako zgažene proevropske snage;

• Suma sumarum, do razdoblja harmonizacije milosti više nema, definitivno uz inertne maksimalističke strategije daveži teku i iskusne i preiskusne strategije raspoloženja i minimalizma. U političkom smislu smo objektivno usmjereni optirati za Friščića, Oštrićevu Zelenu listu te za skeptičnu glavninu, koja nakon zbilja iscrpnih pokušaja sa raznim izborima već i ključne gradove prepušta upornoj manjini, pametno štedi živce i pamet i razno a i taktički dobro igra, uvijek ima pametnijeg posla i načina a i raspolženje samo je puno važnije. Jer kakvog ima smisla iscrpljivati i davno olinjali Savez komunista, koji već histerizira, kada bilo kakvim pokušajima imaš isto a i gore nego prije 30 godina, jer ti isti ravno 30 godina glume nešto drugo i sve lošije glume. A kada si i prije 30 godina bio respekatibilno evropsko kazalište u prilici si bio pa i sada ne takmičiti se s njima nego pokazati neko malo razumijevanje za to da oni glume Evropu i neke sasvim nove likove. Kada je već to tako sve kako jest, bolje da glume Evropu nego Rusiju i Irak čemu su vičniji. Za to vrijeme se po RH i ex SFRJ glumi mlađi Krleža, onaj iz razdoblja nakon što su on, Josip Broz, Vlatko Maček i Alojzije Stepinac pod zastavom Franje Josipa crpili iznimna iskustva u evropskim balkanskim bitkama, iz čega se je razvilo ....

Tko je glasao

Osim što svojim ekspozeima

Osim što svojim ekspozeima u stilu maratonskih govora Fidela Castra i kilometarskih referata sa brojnih povijesnih partijskih kongresa i sjednica centralnih komiteta ubijaš svaku diskusiju (što je uvijek već bila uspješna taktika iscrpljivanja neprijatelja revolucije koja teče voljenih vođa i najboljih narodnih sinova, a u Tvom slučaju stvara se dojam veleučenosti i veleupućenosti kojoj neuki ne protuslove po defaultu), neprekidno vrtiš jednu te istu tezu: Balkan "koji nestaje" područje je sudaranja raznih interesa pa su ovdašnji narodi i narodnosti prisiljeni podnositi beskrajne igre i njima se prilagođavati i s njima živjeti.

Više ili manje efektne priče na tom tragu (jer, nota bene, osnovna teza je plauzibilna) većinom su zanimljive i poučne, ali nakon što se jednom pronađe njihova crvena nit, postaju dozlaboga zamorne i dosadne. Izgubljene u lošoj beskonačnosti poput Šuvarevih predavanja (nešto najdosadnije što se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu moglo čuti). U podlozi sve te logoreje zapravo stoji duboko nerazumijevanje suvremenosti i mogućnosti koje ona nudi. Lijenost uma ne dopušta da se događaji sagledaju drugačije, nego kao vječno vraćanje istog (čak do stupnja reinkarnacije povijesnih ličnosti). I nije to samo temelj istočnjačkih filozofija, već i svjetonazora domaćih ruralnih kontingenata (Šuvar je između ostalog i najbolji sociolog sela kojeg smo imali).

I kad malo bolje pogledaš tko je sve jahao ovim prostorima, a naš seljak i dalje jede i misli i dela kak i naši stari, pitaš se da li je to zaista jedini način preživljavanja (uz poslovično birtijaško jambranje i poneki razbijeni nos). Po svemu sudeći je, em smo tu navek (Festival kajkavskih popevki). I nema nam pomoći (TBF). Zato je dobro, ap, da nas svojim pripovijedanjem uvijek nanovo na to podsjećaš.

grgo

grgo

Tko je glasao

Grgo, dobro odslikavaš tu

Grgo, dobro odslikavaš tu razinu ali kao slični uporno gubiš iz vida ostale.

I takav Šuvar, čak u najnepopularnijem, najzamornijem i politčki napopskurnijem izdanju savjetovanja o idejnim skretanjima u kulturi i općenito ("bijela knjiga") je zapravo odlučujuće doprinio da se od pravog staljinističkog udara zaštite razne evropske pojave i ljudi. Ne samo oko toga, nego oko svih tako delikatnih situacija i pitanja su ostale "napredne" frakcije ex SK (uključujući Puhovskog, Vesnu Pusić, Grubišu, Šnajdera ...) su non stop bile i ostalo ne samo za k****, nego se nisu uopće udostojile misliti i još su k tome sramno koketirale sa besramnim snagama (npr. iz Beograda Miahilo Marković, Ljuba tadić, Svetozar Stojanović ...) dok su najbolji ljudi iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i inače bili ozbiljno šikanirani, a ti su bili prvenstveno ljevica, liberali i slično. I nikada nisu napravili ništa konkretno korisno, ni mentalno ni društveno-političkim angažmanom.

I dalje non stop pljuckaju po Šuvaru, čak histerično zabranjaju i spominaje u društvu, a koji je, za razliku od njih, iako prekrcna svim i svačim:
- uspjevao stvarno komunicirati sa svim strujama mladih, srednjih .... i pri tome uticati na minimum opstojnosti, za razliku od bavljenja potpunim diskvilifakccijama i diskriminacijam što je ovima drugima jedina djelatnost (pa je ta "naprednost" na ozbiljnom graničnom dodiru sa nekim poznatim ozbiljnim pojavama i preporučam ti da o toj vrsti naprednosti bez konkretnog pokrića ozbiljno razmisliš kao o ozbiljnoj društvenoj pojavi, koja slične panadane po EU ad ovih područja ima već u prilično neskrivenom fašističkom obliku ... koji prvenstveno udara na neke naše istaknute ljude tamo);
- za ove je Šuvar Isidor Kršnjavi. U kratkom uticaju na kulturu, za razliku od njihovog uticaja gdje trava ne raste, nije postigao rezultate samo na nacionalnim projektima (NSB, Mimara ...) nego odlučujuće na opstojnost svega što se je sedamdesetih nastavilo na ono šezdesetih, amortizirao je stalni kontinuitet masakriranja stvarnih veropskih realcija i pojava kod nas, a koje su bile i u bitnoj vezi sa onima u Ljubljani i Beogradu, u čemu je i dan danas ad ljudi i pojava situacija ista, pri čemu te nove stare snage nisu rodile ama baš ništa (pa ni HNS Andrea Zlatar, Vaki ... oni se samo šlepaju na onome što smo mi radili i radimo non stop i pri tome se malo forsaju);
- bilo kakv bio, Šuvar je društveno-političkom životu otvarao rasprave i mogućnosti a ne zatvarao, dok ta druga struja ni do danas ne samo nije u stanju nego i čvrsto demonstrira nadreligijsku dogmu bez pokrića, što se odražava i kod tebe ovdje (šta s tim?), pa je jedina moguća i tekuća komunikacija sa takvim raznim manjim "sektama" ona kakva teče već 30 godina, miroljubiva i neaktivna koegzistencija. Dakle, razne struje non stop rade puno više, također su obrazovane kod istih profesora, s Evropom imaju puno više stvarne veze, Šuvar (Budiša, Račan, Ljuština ...) im nisu ni približno fanovi ali jesu netko i nešto s čim se nešto moglo komunicirati, surađivati i slično, na što se je minimaalno moglo i može računati bar da neće upopastiti svojim ja pa ja pa ja forsanjem bez pokrića. Za praktičnu orjentaciju, ja sam jedna od rijetkih osoba koja je neka uspješno, i preuspješno, surađivala sa silovitim Čačićem a da smo ostali OK, dok je sa ovim ostalim tako nešto i teorijski nemoguće, pa je na praktičnoj razini meni više nego jasno da Čačić sada u praktičnom smislu nema više šta računati na takve snage u stranci ...

Ad tekstova ponavljam, ne radi se o tome šta ja pišem i iznosim, to namjerno izražava inače puno veću i složeniju zbiljsku zbrku i ozbiljne radne i društvene procese i namjerno traži bilo kakva viđenja i bavljenja (jer ih skoro pa nema, izbjegavanje je osnova te impresivne prakse i promišljanja) - radi se o tome da se tome da se 99,999 % struja ne izražava ni malo konkretno i opipljivo ni o čemu a predstava u živo teče i već je preduga praznina i napeto se čeka šta slijedi.

Tako da bilo tko treba isključiti ne samo mene nego i razne pojedince i pažnju usmjeriti na tih 99,999 % scene, tamo je scena, tu se odigrava šira predstava po svim pa i prekomjernim pravilima drame, gdje je "razumijevanje suvremenosti i mogućnosti koje ona nudi" nužno u nekoj mjeri (i treba ga stvarno biti a ne više od deklaracije a manje od stvarnog) ali ni blizu dovoljno, jer je u igri puno više sadržaja od bilo kakvog dobro postudiranog djela, puno je globalnija igra i traži puno više raznovrsnih sudionika, rada, uvažavanja procesa rada a uz racionalna i pravila slika, drame ...

P.S. Samo ilustrativno jedan prigodni citat, ne raadi tebe nego radi brojnih naprednih ex marksista:

125 godina od smrti Karla Marxa – neke njegove misli:

"Buržoazija je uslijed eksploatacije svjetskog tržišta, produkcije i konzumacije u svim zemljama, kozmopolitski orijentirana.“

"Kada se poruše granice između tih razina prihoda, onda se urušava kompletni socijalni sustav. Ponajprije liberalna demokracija u zemljama kao što je Njemačka. Ako se većini ljudi ne pruži nikakva prilika da sudjeluju u kulturi svoje sredine, onda je i njih baš briga za demokraciju i liberalna prava, ..."

Tko je glasao

Ad Šuvar U okolnostima

Ad Šuvar

U okolnostima jednopartijske diktature pokušavao je (nota bene iza scene, kao Alojzije Stepinac za NDH, jer bi inače bio smaknut) ublažavati posljedice "kulturne revolucije", čime je samo doprinosio mitu o "socijalizmu s ljudskim licem". Da postoji komunistički Vatikan, valjda bi zbog toga več bio beatificiran.

Ad citiranje Karla Marxa

Nepogrešivo je Marxovo anticipiranje ere imperijalizma kad od partijskog sustava liberalnih europskih demokracija nije ostao kamen na kamenu, a sve je skončalo provalom nacizma i drugih totalitrizama. I to bi uglavnom bilo to. Nakon WWII, demokracije su se oporavile, poruka "nikada više" shvaćena je ozbiljno pa su postavljeni temelji za konstituiranje EU kao garanta da europski narodi više neće međusobno ratovati.

Opasnost da ljudski rod ponovno zapadne u "prirodno" stanje uvijek postoji, ali postoji i mogućnost da ljudi svojim političkim djelovanjem to spriječe. Da bi bili na visini tog zadatka, moramo se moći pouzdati u svoju sposobnost stvaranja novoga (da čovjek stvara svoju povijest također nas je učio Marx) iz početka, a ne u tobožnje nepromjenjive zakone historijskog ili dijalektičkog materijalizma čiju logiku razumiju samo izabrani (u kasnijoj fazi života Marx i Engels su bili uvjereni da su pronašli novu znanost, da bi poslije na tom podatku Lenjin, Staljin & co temeljili svoje diktature kao znanstveno dokazane nužnosti).

Umjesto da sjedimo i čekamo smak svijeta ili svjetsko epohalni prevrat (čitaj revoluciju) do kojih ionako nužno mora doći jer je tako zapisano (ili u Bibliji ili u Kapitalu, ovisno kojoj religiji pripadaš), mi možemo izabrati biti ljudi i svoju vjeru položiti u naše ljudske sposobnosti da djelujemo vođeni idealom dobrog života u zajednici.

grgo

grgo

Tko je glasao

Umjesto da sjedimo i čekamo

Umjesto da sjedimo i čekamo smak svijeta ili svjetsko epohalni prevrat (čitaj revoluciju) do kojih ionako nužno mora doći jer je tako zapisano (ili u Bibliji ili u Kapitalu, ovisno kojoj religiji pripadaš), mi možemo izabrati biti ljudi i svoju vjeru položiti u naše ljudske sposobnosti da djelujemo vođeni idealom dobrog života u zajednici.
U vezi toga, što kao načelo važi stalno, i prethodnih komentara, cca o „kozmopolitskoj“ i „balkanskoj“ struji na ex SFRJ području.

Šuvar je jako radio oko ovoga, sigurno da se može naći dosta toga da je i jako kriv ali je radio i ima rezultata. Mjerodavno je uperiti prstom šta je to tko bolje radio.

Stepinac je jedan od rijetkih crkvenih čelnika koji se je izvrgavao rizicima i nešto napravio ad ljudi i prije rata. U I svjetskom ratu je jedan od rijetkih dobrovoljnih dezertera i dobrovoljaca na drugoj strani, ni većina Srba pod zastavom Franje Josipa nije to napravila. Vjerojatno također nije šta je mogao i razno je krivo, ali je ad Srba i Židova neupitna evropska vrijednost.

Svima pa i tebi odurni dr Vlatko Maček je politički lider koji je pred rat uspio čuda, dok je Evropa bazdila od fašizma, nacizma, staljinizma ... i imperijalno-kozmopolitskog mraka i cinizma. U kratkom razdoblju vlasti su pomirene sve socijalne, razvojne nacionalne, religijske i druge struje i napravilo se bolje i više nego ikad. Svi koji pljuju pljuju u tanjur iz kojeg jedu. Ujedno je praktički jedini izabrani politički lider u Evropi koji je po cijenu života odbio biti biti kvisling i plesati kako pomahnitali novi svijet određuje. Tako je ne samo dr Vlatko Maček nego i širi milje po rezultatima de facto politički i stavrni predvodnik današnje Evrope u nastajanju, uključujući liberalizam.

Kozmpolitska struja iz sedamdesetih i osamdesetih, koja je jako in i poslije i sada, po Hrvatskoj nije napravila nikad ama baš ništa, iako je bilo jako puno situacija kada se je moralo iskazati (kao sada, da ili ne a ne ni vrit ni mimo). Čak i više, određene pojave i rad po liniji Zagreb-Ljubljanja-Beograd su uspjeli tretirati kao niže vrijednosti, tek toliko da bi bez pokrića glumili u svojoj poziciji, a do dan prije granatiranja Vukovara su se volili družiti sa beogradskom kozmopolitskom strujom na čelu sa, uz nepismenog Dobricu Ćosića, ključnim projektantima novog projekta Velike Srbije i ratova (Mihailo Marković, Ljubomir Tadić, Svetozar Stojanović), koji su ujedno čelnici progona drugih po Beogradu, od Kiša cca 1982. do danas. Tako su, počevši od početka osamdesetih, pomagali u linču nekih snaga iz Beograda koje jako rade i koje drže veze Srbije s Evropom pa djelom i sa Zagrebom, Ljubljanom.

Ad Čehok u Varaždinu, čitam i čujem od poznatih da mu ni Čačić ne može parirati i da dotični na priličnom evropskom nivou vodi grad, što je u RH rijetkost a u Zagrebu je sve suprotno. Svježe je bilo da se HNS-ov dogradonačelnik u ime stranke ispričava gradskoj skupštini radi nedoličnih stranačkih opstrukcija. Tako da je objektivno otvoreno pitanje ima li uopće ikakvu politiku vrh HNS-a i da li je to i malo evropska i liberalna politika ili nešto iz poznate domaće smjese, ali zbilja a ne po frazama. HSLS praktički ne postoji kao stranka, to je grupica pojedinaca koja egzistira na tim ostacima, vrh HNS-a je očigledno čvrsto još više u sličnom, pa je izvjesno da je kanibalizam oko nečeg šta bi se zvalo liberalizam u RH pri kraju. Time ujedno puni smisao dobivaju gađenja i pljuckanja po svemu. Dio sam javnih projekata i procesa po kojima se već desetljećima gadi i pljuje, histerizira. U Evropu smo bili izišli još 1979.g. Osim časnih iznimki (Jozo Radoš ...), možemo zaključiti da su ti nama bliski i poznati ljudi, politički anagažirani, od davnih vremena do danas klasični forseri sa figom u džepu, da to nema veze ni sa idejama a sa praksom samo u vidu nezgodnih manipulacija, nezgodni nastavak truboliberalističkih poslovanja pod Titovim šinjelom.

4 godine vlasti HNS u Zagrebu jsu nešto za ozbiljno razmatranje, jedan od izrazitijih djelova šire smjese zabrinjavajućih graničnih ponašanja koja traju dugo, značajna dionica štafete koja je dala jaki podstrek za dalje i onako veoma nezgodnom i ozbiljnom destruktivnom spoju svjetskog i domaćeg, nešto prema čemu je razdoblje HSS-a u Zagrebu pod vodstvom dr Vlatka Mačeka mentalno i stvarno nebo zemlja razlika.

Iskustva smo da i apstraktne pojave jako utiču na svu zbilju te da smo opet u jednom jako osjetljivom razdoblju. Ad Zagreba i RH će, pojednostavljeno, morati biti povratak na kolosjek kako se je vozilo za dr Vlatka Mačeka ili će biti jake gužve nakon koje će opet doći do tako nečeg. A šta se je i kako radilo tada kada je Zagreb bio prva evropska liga, možda će netko ovdje dopuniti a sigurno će se sve više čuti.

Tko je glasao

125 godina od smrti Karla

125 godina od smrti Karla Marxa – neke njegove misli:...

ap, Google kaže da Ti si jedini u cijelom hrvatskom cyberspaceu (osim Deutsche Welle, koji to rade po dužnosti) koji se je s dva kraća citata osvrnuo na ovu godišnjicu i na taj, barem simbolički način spasio čast hrvatske humanistike.

Na to, od mene jedno kviz-pitanje: Zašto nitko u Hrvatskoj ne spominje Marxa?

a) Hrvati su davno savladali i prevazišli Marxa, pa bi bilo kakvo spominjanje i diskusija bilo obično gubljenje vremena;

b) Hrvati misle da je sramota i opasno spominjati Marxa, i u strahu su da će biti proglašeni komunjarama ako to učine;

c) Hrvati su su pretežno intelektualno lijeni i neobrazovani, pa takve tričarije ionako nikoga ne zanimaju;

d) nešto četvrto.

The Observer

Tko je glasao

Na to, od mene jedno

Na to, od mene jedno kviz-pitanje: Zašto nitko u Hrvatskoj ne spominje Marxa?
a) Hrvati su davno savladali i prevazišli Marxa, pa bi bilo kakvo spominjanje i diskusija bilo obično gubljenje vremena;
b) Hrvati misle da je sramota i opasno spominjati Marxa, i u strahu su da će biti proglašeni komunjarama ako to učine;
c) Hrvati su su pretežno intelektualno lijeni i neobrazovani, pa takve tričarije ionako nikoga ne zanimaju;
d) nešto četvrto.

Fizički gledano, nedvojbeno d) nešto četvrto.

Destljećima hara moda apsolutne naprednosti a više od 3 desetljeća totalitarno, ujedinjeno od strane različitih struja. Sve što se ne uklapa u samu naprednost se i trenutačno i dulje odbacuje s gađenjem a nerijetko i sustavnim napadima.

Marx je bio u modi na sve moguće načine, vjerojatno najraznovrsnije i najviše u svijetu kao krovni pokrov tegola. I onda kada se je moda najednom promjenila, ne samo da nestaje iz mode nego i kod dojučerašnjih fanova, kakvih 90 % „elitnih“ snaga, izaziva histerične napade. U okviru tih naprednih modnih kretanja su dominatne slijedeće pojave:
- stalna bitka za bolju sadašnjost i budućnost uključuje kao ključnu bitku za bolju prošlost, ne samo radi poboljšanja prošlosti nego još više zbog toga što se je to iskustveno pokazalo najpouzdanijim načinom dolaska do rezultata u sadašnjosti i budućnosti. U tome su vještine i trikovi već tečno naviknuti do nijansi (npr. na filmski festival u Motovunu, na otvoreni plato sa većinom poznatih javnih likova, stigao prijatelj ZBK čiji film igra. Ugleda nekadašnju blisku prijateljicu, sada i istaknutu političarku VP i refleksno pristupi više nego srdačno. S njom još niz bliskih, oni su vršnjaci i zajedno studirali i svašta. Međutim, oni se ispričavaju da ga ne poznaju, iako je uz to što su godinama bili bliski i tu bio jedna od najjavnijih osoba sa KG i raznim i nije se toliko izmjenio. Njima je modna vrijednost toga i dalje opravdano nepouzdana, pa ipak ne bi toliko riskirali da ih u živo pred očima birane publike i malo omete dvojbena prošlost i veza s tim, znanu da se stalno radi o evropskoj vrijednosti ali i da nije baš potpuno ziher/sigurno);
- konkurencija ideja, ljudi, rješenja i svega je kod nas odavno oslobođena ideja, rada, organizacije, plaćanja i raznih takvih prevladanih djelova i stravična, tako da je odavno svjestki špic, ujedno i prevodnik takve razine globalizacije. Tako da su bilo kakvi klasični pokušaji konkurencije unaprijed osuđeni na masakr od strane prejake konkurencije, sposobnijih i jačih, koji ako ništa udruženo visokom i previsokom razinom osvrta na to dave i udave sve. Zato i bilo kakvi pokušaji s Marxom i oko Marxa mogu samo izazvati slično, suprotno, tj. Mrax nema šanse izdržati osvrt takvog nivoa;
- u taktičkom smislu sve se radi drukčije, obrnuto, zbunjivanjem, duljim .... tako da je i s te strane bolje drukčije, a i zabavnije je tako. Npr. takvom taktikom rastu sve šanse i s Marxom i oko Marxa, uskoro će vjerojatno moći dobro zarađivati na bezazlenim forama s tim.

Zapravo, svi znaju da kod nas dugo mnoge snage, već kroz niz generacija, zauzimaju pozicije radi nekih glavnih događaja i odlučnih bitki koji trebaju uslijediti, pa kroz takvu dugu privremenost i izvanredna stanja više i ne primjećuju da je sve to sve besmislenije bavljenje, koje nikome više ne treba a sve više smeta, jer nitko više ne računa na takve događaje i bitke, nikoga zbilja i ne zanimaju razni likovi i djela a ni oko drugih oružja (pohapane love, impresivnih nekretnina ...) je aktualnije gađenje nego neka bitka. Najvjerojatnije će te naše snage u brzo modno dokrajčiti brže napredujući pnadani iz Rusije, Srbije i slično, a vjerojatno ključno slični iz BiH. Kada vide da ni sa tavima nemaju šanse, onda će vjerojatno kapitulirati pa uz ostalo i moliti da im netko čita kakve molitve po Marxu.

Tko je glasao

Evo i link na članak

Evo i link na članak Deutsche Welle:

http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,3191956,00.html

The Observer

Tko je glasao

Neka vrsta ideološkog

Neka vrsta ideološkog klatna, u kojem smo eto bili lijevo i sada mazohistički pametujemo krajnje desno. Što Marx ima s našim zastranjenjima i nehumanostima (kojih je bilo prije ali i danas). Na zapadu, koji bi nam kao trebao biti uzor Marx se i danas jako proučava pa tako imamo recimo najnoviju objavu knjige "Fifty Key Thinkers on History" , Simultaneously published in the USA and Canada by Routledge, 270 Madison Avenue, New York, NY10016 (This edition published in the Taylor & Francis e-Library, 2007.)

Routledge is a global publisher of academic books, journals and online resources in the humanities and social sciences. .

Među tih 50 Key thinkers on History nalazi se i Karl Marx, ali pazi, nije puno pa ću ih sve staviti jer je izbor i vremenski raspon više nego kuriozan:

Herodotus (c.484c.-424BCE)
Thucydides (c.460c.-400BCE)
Polybius (c.200c.-118BCE)
Sima Qian (c.145c.-90BCE)
Livy (c.64BCEc.-12CE)
Tacitus (c.56c.-117)
Gregory of Tours (c.539-c.94)
Bede (c.673-735)
Ibn Khaldun (1332-1406)
Jean Froissart (c.1337c.-1410)
Christine de Pizan (c.1365-c.1430)
Giambattista Vico (1668-1744)
Immanuel Kant (1724-1804)
Edward Gibbon (1737-94)
G.W.F. Hegel (1770-1831)
Leopold von Ranke (1795-1886)
Jules Michelet (1798-1874)
Thomas Babington Macaulay (1800-59)
Karl Marx (1818-80)
Wilhelm Dilthey (1833-1911)
Friedrich Nietzsche (1844-1900)
Frederick Jackson Turner (1861-1932)
Benedetto Croce (1866-1952)
Lucien Febvre (1878-1956)
Oswald Spengler (1880-1936)324
Marc Bloch (1886-1944)
Pieter Geyl (1887-1966)
R.G. Collingwood (1889-1943)
Arnold J.Toynbee (1889-1975)
Martin Heidegger (1889-1976)
E.H. Carr (1892-1982)
Michael Oakeshott (1901-90)
Fernand Braudel (1902-85)
Carl Gustav Hempel (1905-97)
A.J.P. Taylor (1906-90)
Theodore William Moody (1907-84)
Paul Ricoeur (1913-2003)
W.H. Walsh (1913-86)
Eric Hobsbawm (1917)
G.R. Elton (1921-94)
Thomas Samuel Kuhn (1922-96)
Cheikh Anta Diop (1923-86)
E.P.Thompson (1924- 93)
Michel Foucault (1926- 84)
Natalie Zemon Davis (1928)
Hayden White(1928)
Emmanuel LeRoy Ladurie(1929)
Joan Wallach Scott(1941)
Keith Jenkins(1943)
Richard J. Evans(1947)

Vjerojatno nije važno što se o njemu misli u Hrvatskoj, on je osvojio svoje mjesto u kulturnoj povijesti svijeta.

Nas jedino može opravdavati neugodna povijest u kojoj nas je Marxizam nagrdio, ali prvo, sam Marx je sebe nazivao da nije marksist, a drugo tzv. marksisti nemaju uglavnom veze sa stvarnim djelom Marxa. Nedavno sam pročitao u novinama da neki svećenik piše novi "Kapital" slijedeći osnovne Marxove ideje, kojima bi i danas trebalo biti mjesta u društvenoj praksi.

Tko je glasao

Marx više nije u modi

Marx više nije u modi Hrvatima. On je ostatak prošle sezone i definitivno je out. U prošloj sezoni je bio apsolutni hit. Pa tako po modnim pravilima, treba proći nekoliko sezona, pa će kao retro hit, ponovo biti inn.

Tko je glasao

Jedna je istraživačka

Jedna je istraživačka grupa u Britaniji polovinom prošle godine (pišem po sjećanju, nemam ni link ni sadržaj, ali glavni je bio jedan engleski admiral) prognozirala promjene u svijetu do 2025 i navela da će doći do revolucije na ideologiji glavnih postavki komunizma, da će nositelji biti srednja klasa u Europi. Ima li neko možda link?

Tko je glasao

Čitao sam to, ali ni ja

Čitao sam to, ali ni ja nemam link.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

jeli to ovaj tip...?

jeli to ovaj tip...?

Tko je glasao

e) Hrvati o Marxu ne znaju

e) Hrvati o Marxu ne znaju ništa.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

- HSU-ova perjanica Hrelja

- HSU-ova perjanica Hrelja je dao svoj glas opstanku Vlade nasuprot direktivi središnjice da se suzdrži od glasovanja. No to je ionako stara Hreljina ljubav, koja se već odavna ne može suprotstavljati izazovima Sanaderovog šarma. No to izaziva daljnje cijepanje unutar HSU-a uoči skore konvencije.

Jordan dao ostavku

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

maloprije u Vrbovcu, glavni

maloprije u Vrbovcu, glavni HSU Vladimir Jordan podnio ostavku...

Tko je glasao

koliko je meni poznato, HSU

koliko je meni poznato, HSU uopće nije potpisao koaliciju sa HDZom nego je to učinio Hrelja

Tko je glasao

Eto sada se već zna,

Eto sada se već zna, obistinilo se moje predviđanje iz mog predbožićnog posta od nedjelje 16/12/2007 - pod naslovom Sveti Lovre i đakonije po Hrelji - ili "How the Grinch Stole the Party".

Jednom negdje sam ovdje ustvrdio da bi HSU po svojoj vokaciju trebala biti stranka socijalne orijentacije budući da mase "penzića" su ustvari egzistencijalno ugrožena vrsta. Socijalna orijentacija ne znači ni lijevo ni desno nego baš to - socijalna, a socijalnom problematikom se sve stranke moraju baviti, naravno one lijenije su senzitivnije, one desnije su nemilosrdnije kad je u pitanju umirovljenički standard.

S Hreljom na čelu (barem ono što ostane od njih a vrti se oko Hrelje, HSU postaje izrazito klijentalistička stranka, koja će se uglavnom držati onih najbogatijih, koji će odabranike penzića držati na dlanu, ali bez razumijevanja i rješavanja ogromnih potreba velikog broja umirovljenička.

Tako ćemo, stjecajem okolnosti se uskoro naći gdje i drugdje u razvijenijem svijetu - da umirovljenici su umirovljenici, ali nemaju svojih stranaka, možda udruženja ili sindikate ali ne stranke, koje su relikti tranzicijskog razdoblja.

Tko je glasao

Koliko se vidi bilo je

Koliko se vidi bilo je dramatično, a u toj još jednoj povjesnoj rundi (i za EU i za vlast) u igri su se kao i do sada istakli:
- Hrelja je odlučio. Kakav trijumf na otvorenoj sceni;
- HDSSB i SSDS su se očekivano pokazali pouzdanim stupovima;
- HNS stabilno, SDP također uz skoro pa zanemarive nijansice;
- HDZ zna se.

Samoobrazovanje za početnike (pokušaj koji se daje na provjeru profesorima)

Pravila razvoja stvari na klizalištu napretka:
1. Sada nije sada. Sada se priprema i kuha ono što će biti aktualno najranije za nekoliko godina. Sada jedemo slasnu juhu a i glođemo kosti od onoga što je uzgajano prije, razni sastojci davno prije.
2. Dogovori i „pacta sund servanda“ su sveti djelovi. Ali ni oni nisu od sebe i po sebi, kao to izgleda, nego se gaje i uživaju dugo. U tome istom za što su svi, svi za jednoga jedan za sve, zbog malih tehničkih razlika (žurba ili ne, mjesto za stolom i slično) dolazi nehotice do naoko drama oko same svetosti, oko nijnasica u dogovorima i „pacta sund servanda“. Čak i do nekih malih tehničkih nijansi, npr. peradarska i kokošarska nijansa, u kojoj je nečija objektivna pozicija da uzgaja a nečija da kokošari. I zato se to ne može potpuno tako, pa neki minimalni dio postaje igra, ako ništa dramatike radi kao sada, jer igra je ipak nešto čega malo mora biti;
3. U tim procesima je zanimljiva i druga strana ogledala, u kojoj se kuha ono drugo. Ninasica obrnutog uvijek je tu i radi, tako da obrnuto postaje i obrnuto obrnuto pa još jednom, i onda se logično ujedinjuje. Balkan nije i ne diktira igre moćnih carstava/sila nego obrnuto, ali kroz to dalje igra stalno teće složeno i zanimljivo je šta se kuha u budućnosti. Nije Ballan skuhao svjestke ratove i nus produkte po Balkanu koji i sada odlučujuće igraju, ali su razni obrtaji učinili i balkanske fore ne tako nevažnim. Npr. SFRJ i potom je logično bila spoj svega sa istoka i zapada, a ponešto i drugog. Kako se napredovalo, a napreduje se stalno tako da u napredovanju nitko ne popušta ni za jotu, logično je da taj teret nasloženijeg vida napretka, sinteze svega naj sa istoka i zapada i juga, skokovi na više i više ne idu potpuno perfektno, jer ne radi se samo o spremnosti za skokove i sve više i više (to nikad ni malo nije u pitanju) nego o složenosti tehnike i ostaloga (igre a najviše najosnovnije estetike, različitih ukusa). Tako se npr. na Jadranu stalno teče široka sinteza sa naj naj ambicijama, sve snage iz svih razdoblja i djelova, sva vlasništava i prvosuđa, sve vojske, prirode i civilizacije, i sada još treba serija skokova za obaranje svetskih rekorda sa svim tim + harmonična i ugodna glazba sa puno instrumenata i dirigenata + beskrajni švedski stolovi sa beskrajno toga + puno tip top posluge + posebni VIP uvjeti za mnošto vizionara, kreatora, vangardi i još toga + posebna pažnja npr. Kašogiju, Abramoviču, Gatesu, Mesiću, Severini, Sanderu, Mili Đukaonoviću, dovejtniku Hanžekoviću i cijeloj plejadi najistaknutijih. Sve će to biti, ali sitne nijanse ne idu tečno niti u bajci „Alice iza ogledala“, negdje neke slabosti se mora osjetiti;
4. Zato je najvažnije šta se sada s druge strane ogledala kuha za ono što slijedi. Obzirom da je naš domet vidjeti niti cca 2 % toga, nama se vizije ne saopćavaju, pokušajmo samo kroz kakvu rupu vidjeti i nagađati o onoj nama bližoj primarnoj estetskoj strani toga, šta se nosi i kakva moda slijedi. Po svemu sudeći, iz našeg kuta gledano, naginje u retro, čak retro retro, neke vrste zrelog kardeljizma, naj sintezi svega i svačega. Dakle ono nama blisko i nadasve kreativno, jer omogućava jako puno toga, od bavljenja i rasipanja po beskraajnim bojištima do beskrajnih kreacija, šta tko voli nek izvoli;
5. Zato se čini olakšavajućim da poznata napredovanja teku, da je nepotrebno zastajanje i bavljenje privdnim smetnjama i žuljevima u cipelama izbjegnuto, te da se prilično raznovrsne snage po prilično raznovrsnim smjerovima i žudnjama mogu posvetiti tome, kao pripremi za nove izazove u razdoblju sazrijevanja koje je već krenulo, u kojem moćne sile i dalje siluju Balkan ali i preiskusni Balkan u tom dugom općenju i te kako igra igra, obrnuto na obrnuto pa možda još nekoliko puta. Tako se možda nehotice odvija i već iza ogledala zrelo teče da je ovo sve skupa poligon za nove modne smjerove po EU i šire, da preuzima modni primat od prijestolnica mode Londona, Milana, Pariza, New Yorka, Moskve ... nešto a la Berlin sada, Turci unproforci među različitim Njemcima, Poljaci kao nekad, Bavarci su seljaci ... I sve to spašavaju Silvano Hrelja i likovi iz stranki sa po 3 zastupnika. Kakva drama, to ni Bulgakov ne bi mogao obraditi a onda bi bilo potrebno još stoljeće dok netko kao Solar to ne apsolvira.

Tko je glasao

Sada nije sada. Kirurški

Sada nije sada.
Kirurški precizno. Upravo to je poanta svega što se kod nas događa.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao
Tko je glasao

Fredrik, nakon što smo malo

Fredrik, nakon što smo malo zagrebali po površinama, bio bi red da se pomalo grebe po onome što je vječnost krajnje iritantno i nepopularno ali istovremeno stalno nedostaje više nego sol u jelu (a manje od ikakve žudnje):
- tko će i kako raznim srednjim i mladim generacijama bar paraliterarno omogućiti uvjete da rješe ikakve stanove za sebe, a pri tome zahtjevi stalno rastu da su diskvalifirani i diskriminirani ako to još nije na nivou (nisu samo sela potpuna nula, gdje je bilo koja mlada žena ekskomunicirana ako i pomišlja živjeti tamo, to odavno trese i gradove), dok se istovremeno cijele divizije „sposobnih“ i „elitnih“ odavno diže na sve veći količinski i kvalitativni nivo, u čemu nadekonomski odavano praši kakvih 100 mlrd €, sa sve većom i većom pravnom i stvarnom zbrkom i neredom, od vlasništa do infrastrukture, pa sve to skupa je samo za sebe nadsvjetska književnost. Da će i jedna mlađa obitelj živjeti po ruralnim djelovima sada ni paraliterarno nije moguće razmotriti;
- tko će se bar minimalno paraliterarno suočiti globalno sa Jadranom i Zagrebom, gdje ne udaraju ritam samo neke sirove snage nego odavno najrenomiranije snage svih orjentacija i mirisa, a da nitko ne uspjeva ni minimalno globalno zahvatiti niti jedno područje toga a global je onda neka vrsta frankenštajnovskih alkemija, gdje je čista lutrija hoće li deseci milijardi nešto minimalno bilo kako funkcionirati ili će funkcionirati tako da jedu nove milijarde i sada već kao 5 poslije 12 ključno uništavaju pitku vodu (Jakuševec u Zagrebu i potencijalno planirano odlagalište Lećavica za splitsko područje) ili cijela područja (stadion Maksimir ... bolnica Blato i povezano ...);
- minimalno paraliterature šta će ulaženje i ulazak u EU rješiti u već prezrelom ambijentu poslovanja u kojem i naši i njihovi odavno održavaju ritam najvećih cijena i zarada, uz istovremenu sve veću i veću potrebu ulaganja i troškova u (od peeskploatiranosti) raspadnute strukture i infrastrukture, pri čemu ne samo da bujaju dugovi nego i zbilja impresivne „elitne“ divizije ne samo udaraju ritam daljnjeg rasta po više od 20 % godišnje (ne samo dobit banaka nego rast svega) nego i uredno već jako dugo na tom nivou rasta viziraju i projeciraju, planiraju i održavaju takav ritam. Tko su uopće likovi koji o toj alkemiji nešto rade i kakva će sve književnost i estetika mobilizirati mase sada kada se to mora;
- iznosim točke koje sigurno ni Bulgakov ne bi bio u stanju obraditi više od nekih skica, pa sumnjam da se neki drugi pisci uopće bave tako nezahvalnim i nemogućim misijama pisanja. Ali možda i petparački nije zgoreg, sada kada se i uz iritantnost toga osjeća nedostatak takvpg nekog priloga jelima. Ako nikako drukčije krenuti, možda od opravdanih nagađanja da su se Josip Broz i Vlatko Maček, kao mobilizirani mladići od strane najnaprednijeg cara i baš kada je Beč bio predvodnik svjetskih naprednih strujanja u svemu, borili u furioznim bitkama sa isto tako naprednom vojskom kojom je upravljao veliki balkanski meštar Pašić. Čisto kao mali dah u impresivne bitke koje se sada vode. Sasvim sporedni likovi su staljinist Napolitano i njegove ode ex fašistima, jer se traži dah sadašnjih i novih bitki, npr. koje silnice i smjerovi će izniknuti i kako će novi mađioničari zbilja sređivati prethodno naznačenu materiju, te kako će s naše strane novi Vlatko Maček i Tito (oba sa slovenskim korijenima) reagirati ovaj put u novim paradramskim magijama ... Kolega Oštrić sa svojim divizijama se opasno ubacuje u igru, fora da je strateški cilj „bolji život za sve u RH, uključujući ... ekološki dio“ može igrati tek tako a možda se premetne u silu koja će se već brzo fizički ubaciti kao nezaobilazni faktor u monarhističkim igrama. A o raznim drugim pobunjeničkim snagama, koje su sigurno stigle prije osvajača, tek možemo slutiti ...

Tako da se pored puno navijanja jako otvara prostor za pisce, a ti ne možeš izbjeći dah jake tradicije, ne samo Marin Držić i Marko Marulić, nego i Džore Držić i razni ljubavni pisci, npr. sada i Luko Paljetak. A dah Jadrana je crpio i iritantni James Joyce, kojeg je Luko odlično preveo, koji je svima išao na živce (a la Margaret Tacher) ali kojeg su bili prisiljeni tražiti kao prilog jelima.

Tko je glasao

Mislim da je Sabor znao za

Mislim da je Sabor znao za pismo Olia Rhena. G. Mršić ga je imao, citirao i pozivao se na njega. Ne vjerujem da je on to skrivao od ostalih, osobito kolegau SDP-u. U igri je opet, po ko zna koji put stranačka strega, ili kao su to svali u SK, demokratski centraliziam. Prijedlog HDZ-a nije pročitao šef kluba zastupnika, nego šef stranke osobno, koji je slučajno i premijer. A kad šef kaže, onda nema drugačije. A o Hdssb ili kako se već zove, nema smisla trošiti riječi. Cilj je održati šefa na slobodi. A šef je shvatio, da nije dobro s rogatim se bosti. Pa je malo omečio. A slučajno će se u procesu naći da je on potpuno nevin u cijeloj Osječkoj priči. Sve slučajno.

Tko je glasao

Da, to je jasno, a sada je i

Da, to je jasno, a sada je i Friščićeva izjava jasnija kad je rekao da on ne vjeruje kako će prihvaćanje odgode ZERP-a ubrzati pregovore.

No mi često nismo svjesni koliko zna pritisak javnosti utjecati na političare i saborske zastupnike. Da se ovaj dopis vrtio u javnosti od 3.ožujka kad je stigao, do 12.03. navečer - stvari bi posve drugačije odvijali jer mnogi ne bi izdržali.

Tko je glasao

Bago je ovo pismo obajvio u

Bago je ovo pismo obajvio u Otvorenom, formalno pola sat aprije Mršiča. Objavljeno je u cjelosti. Zašto baš tad, u nazočnosti Jandrokovića osobno.

Tko je glasao

"5. Neprincipijelna

"5. Neprincipijelna koalicija - Što se to dogodilo u SDP-u
Na kraju dolazimo do ona dva socijaldemokratska politička harlekina koje treba izdvojiti: Ivicu Pančića i Mirelu Holy.
Ako znamo da je Sanader dosegao onu minimalnu razinu ruku da opstane onda se može zaključiti da je baš dizanje ruku ovih dvaju vrlih “demokratskih ”cvjetova” omogućilo opstanak Vlade. I to zaudara neobično intenzivnim zadahom. Zašto? Ima tu više varijanti:"
inače odličan dnevnik ali ovaj dio mi definitivno nije jasan - ako sam dobro razumio ti ovdje tvrdiš da su Pančić i Holly podržali odgodu što definitivno nije istina - oni su glasali protiv odgode:
"Protiv odgode glasovao je i HSP-ovac Anto Đapić te esdepeovci Ivica Pančić i Mirela Holy." - http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3032650/index.do
o tome da li su njih dvoje harlekini ili nisu ne bih ovdje raspravljao, no činjenica je da ti teze koje zasnivaš na krivim činjenicama ne stoje.

Tko je glasao

Moram promisliti - možda

Moram promisliti - možda sam pobrkao stvari u ovom dijelu

Imaš pravo, Još je na vrijeme bilo popraviti i popravio sam!!

Svejedno j da li su glasovali protiv ili bili suzdržani.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci