Tagovi

Institucionalna kriza V (Blogeri u visokoj politici)!!

Italija je opet u institucionalnoj krizi. Romano Prodi je nakon 614 dana vladanja pred ostavkom. Iako je premoćno dobio prevlast u glasovanju o povjerenju u Donjem domu Talijanskog Parlamenta, glasovanje u Senatu se očekuje protiv njega, pa je Predsjednik države Giorgio Napolitano predložio Prodiju da ide na ostavku. Sve ovo se odigrava na ogromnu radost Berlusconijeve strane, mada ostavka ne znači automatski i nove izbore, koje rušitelji vlade potajno očekuju.

Kriza vlasti u Italiji:

Prodi je sve ovo već jednom prošao i nakon preslagivanja u parlamentu - opstao. Početkom 2007 godine ga je nekoliko ministara bojkotiralo (kriza oko financiranja vojne misije u Afganistanu). Već tom prilikom je ministar pravosuđa Clemente Mastella , inače vođa koalicijske stranke UDEUR (koja je jedan od otpadaka nekadašnje velike Demokršćanske stranke potonule u korupciji i dokazanoj suradnji s mafijom), sadašnji koalicijski partner u Prodijevoj Vladi (a prije toga i u Berlusconijevoj vladi), bio izjavio da bi radije vidio nove izbore nego nastavak ovakve vlade. Ali se tada prevario, jer je Prodi uspio okupiti koaliciju na novim osnovama, i morao je šutjeti i Prodija podržavati još godinu dana.

Nova kriza je izbila opet radi Celementea Mastelle, ili bolje rečeno njegove supruge Sandre Lonardo (također jedna od „časnica“ te iste stranke), koju su kao Predsjednika Regionalne skupštine Campagne uhvatili u nečasnim korupcijskim poslovima - i koja je 16 siječnja strpana u kućni pritvor. Njen suprug i predsjednik stranke UDEUR Clemente Mastella, koalicijski partner i Ministar pravosuđa u Prodijevoj Vladi, našao se u nebranu grožđu, pa je dao ostavku govoreći da između „bračne ljubavi i vlasti mora birati ono prvo“. Prodi ostavku odmah nije prihvatio, ali ju je Mastella ponovio, pa je Prodi osobno preuzeo taj resor, no nije mogao izbjeći glasovanje u povjerenju u Parlamentu. Mada je Clemente Mastella u početku izjavljivao da će podržavati Vladu lijevog centra i kad više nije u vlasti, ali je onda promijenio ploču i povukao podršku Vladi u Senatu gdje tanku većinu je podržavala njegova stranka. Toliko o „bračnoj ljubavi i vlasti“, jer on ipak opet očekuje izvanredne izbore.

Blog i kriza vlasti u Italiji:

Ono što me je potaknulo na pisanje ovog dnevnika nije bila sama kriza vlasti u Italiji ( o tome će ionako biti mnogo informacija sljedećih dana) nego neki vrlo interesantni popratni događaju u koje je „ upletena“ blogerska zajednica, ona u Italiji, ali koja se prelijevala izvan granica Italije. Politička obitelj Mastella je i prije ove krize izazivala pozornost javnosti a naročito jednog moćnog blogera, poznatog glumca i komičar, ali još poznatijeg političkog aktiviste Beppa Grilla koji je mnogo puta i toliko predano kritizirao Clementea Mastellu, da je ovaj u svibnju 2007 otvorio svoj vlastiti blog . No napravio ga je takvim da se ne mogu davati komentari ako nisi registriran, ali registracije je tvrdo kontrolirao, pa je u javnosti i blogerskoj zajednici, jer je takav pristup ocijenjen kao cenzura. Zato je izazivao blogerske reakcije pa su neki njegovi napisi bili jednostavno kopirani na druge blogove, da bi ih se moglo komentirati i pritom su se razvijale tako živahne diskusije, da je Mastella neke morao tužiti zahtijevajući njihovo zatvaranje.
No kolega naš Beppo Grillo i njegov Beppegrillo.it http://www.beppegrillo.it/ je posebno interesantan, poučan, poticajan i ohrabrujući.

Iako se aktivno bavi glumom u teatrima (a ima i filmova), Grillove teme su politička i korporativna korupcija, financije, sloboda govora, eksploatacija djece , globalitzacija i tehnologija. Trenutno, Grillo zastupa njegovanje Wikipedije kao razmjene znanja budućnosti.

On održava svoj blog beppegrillo.it (na Talijanskom, Engleskom i Japanskom jeziku) koji se dnevno održava. Ima dnevno tisuće posjeta i komentara (u talijanskoj verziji). Prema Technorati web pretraživaču (koji se uspješno nosi i s Googlom, Yahoo-om o IceRocketom , beppegrillo.it je rangiran među 10 najposjećenijih blogova u svijetu. On često prima pisma podrške i pohvala od prominentnih osoba kao što Antonio Di Pietro (talijanski ministar infrastrukture), Fausto Bertinotti (predsjednika Camere, zastupničkog doma talijanskog parlamenta), svjetski poznatog talijanskog arhitekte Renza Piana, pa čak i nobelovaca (kao što su laureati iz 1997 Dario Fo talijanski književnik godine, 2001 američki ekonomist Joseph E. Stiglitz, 1989 Tenzin Gyatso - Dalai Lama, i 2006 bengalski ekonomist Muhammad Yunus)[1].

Dne 1 rujna 2005 godine je zahvaljujući donacijama čitalaca njegovog bloga Grillo je zakupio cijelu stranicu talijanskih novina La Repubblica a u tom oglasu tražio ostavku Antonio Fazio-a tada guvernera Bank of Italy's radi bankarskog skandala Antonveneta. U listopadu 2005 godine Time ga je izabrao za "Europskog Heroja 2005" radi njegove stalne borbe protiv korupcije i financijskih skandala. Tako je isto 22 studenoga 2005 zakupio cijelu stranicu u International Herald Tribune, pozivajući članove Talijanskog parlamenta da ne smiju zastupati građane ako su bilo kada osuđeni za bilo koji prekršaj zakona , čak i prvostupanjski dok to ne riješe prizivom na višem sudu, pa njegov blog sada dnevno sadrži i održava listu članova Talijanskog parlamenta koji su ikada, bilo kada bili osuđeni. Dne 26.07. 2007 je održao govor u Europskom Parlamentu u Bruxellesu , gdje je pobrao veliku pažnju ukazujući na opasne i negativne tendencije u tekućoj talijanskoj politici. Na tzv. susretima V-Day 8 September 2007 (Valentine day promijenjen u Victory day protiv nasilja nad ženama) podržanim od 280 gradova iz Italije i inozemstva koje je Grillo organizirao uvjerio je Talijane da potpišu povelju o Narodnoj inicijativi da se povuku svi članovi Talijanskog Parlamenta koji su ikada bili osuđeni za prekršaje. Za vrijeme svojih predstava nikada ne oklijeva imenovati tvrtke i osobe umiješane u korupcijske skandale i uvijek to podržava podacima i dokumentima. Kad su ga suci pozvali da svjedoči u poznatome i jednom od najvećih u svijetu bankrota „Parmalat scandal“ suci su ga ispitivali kako je mogao tako unaprijed vidjeti što se sprema jednostavno je odgovorio da su „financijske rupe u Parmalat-u bile očite a korporativno knjigovodstvo lako dostupno.

Insistirajući da se svijet okolo njega mijenja, nije oklijevao mijenjati i samoga sebe, pa je na prigovore da je neuvjerljiv jer vozi jahtu i Ferrari prodao ih, a na prigovor da je i sam bio osuđen (radi prometne nesreće koju je skrivio sa smrtnim posljedicama) odgovorio je da ni ne namjerava kandidirati za člana Parlamenta. Mnogi od onih koje je prozivao su ga naravno tužakali za difamiranje pa tako i Telecom Italia.

Conclusio:

Ova kriza u Italiji može biti jako poučna i za naše uvijete u kojima razvijamo demokraciju uz razne uspone i padove, podvale i blokade.

U prvom redu, možemo vidjeti kako Vlade padaju i za manje stvari nego što su se kod nas događale. Eto zašto nas Europa toliko progoni radi korupcije koju Vlada ne rješava, i pravosuđa koje ih ne procesuira. Dok to ne riješimo nećemo biti vjerodostojan partner Europske unije. Ne zato što oni ne bi imali korupcijskih afera, nego imaju usuglašeni obrambeni sustav u kojem na najvišim državnim razinama formalno i stvarno vlada puritanizam najviših kriterija.

A naš blogerske kolega Grillo je jedna rijetka, izuzetna, i više nego poučna pojava u svijetu politike, umjetnosti, javne riječi i odgovornosti za javno djelovanje. Iz njegovog blogovskog i općenito javnog djelovanja možemo mnogo toga naučiti.

Barem bismo trebali, zar ne!

Komentari

Dnevnik je OK, iako

Dnevnik je OK, iako sadržava nekoliko minornih grešaka (pravo značenje pojma V-day, na koje su dva komentatora već upozorili) i donosi prilično površnu analizu situacije. Ono što je simptomatično u situaciji u kojoj (u trenutku u kojem ovo pišem) gotovo sigurno pada pretposljednja europska lijeva vlada je da, unatoč općoj recesiji i porastu socijalnih problema čije je rješavanje izvorni razlog njenog postojanja, ljevica ne uspijeva suvereno vladati. Prodi je sastavio vladu zahvaljujući inicijalnoj podršci zastupnika hrpe malih stranaka: od ekstremne ljevice (Italija ima dvije komunističke partije, koje su na prošlim parlamentarnim izborima zajedno osvojile skoro 10% glasova), do sumnjivih stranaka koje su po potrebi u stanju koalirati s bilo kime. Jedna od takvih stranaka je i UDEUR - Mastellina obiteljska stranka koja na lokalnom nivou koalira sa desnicom, a na nacionalnom je ušla u lijevu koaliciju. Vrijedno je spomenuti da je dotični gradonačelnik gradića Ceppaloni (u južnoj pokrajini Campanii), kojim vlada feudalistički, na način kojeg se ne bi posramio ni naš Bandić. 2000. je bio kum na vjenčanju jednog od bliskih suradnika Bernarda Provenzana, ozloglašenog šefa mafije uhapšenog u travnju 2006. Prodi je nakon izbora učinio ono što Račan nije želio 2003.: da bi dobio izbore, sastavio je koaliciju koja nije imala šanse da opstane. U zadnjih nekoliko dana desnica se podigla na zadnje noge: u slučaju da Prodi ne odstupi, neofašist Umberto Bossi prijeti nasiljem (podsjeća li vas to na Sanadera koji je urlao sa splitske rive?). Izgleda da je došlo i do velike političke trgovine, Berluscini je Mastelli već prije nekoliko dana poručio da za njegov UDEUR ima mjesta u CDL-u (koalicija desnog centra). Ono što se u ovom trenutku događa je da i lijevi zastupnici najavljuju da će večeras Prodiju uskratiti podršku - zna se (TM) tko ih je kupio, možda ćemo jednog dana vidjeti čime. Sve u svemu, situacija je prilično slična onoj kakvu je Hrvatska proživljavala za vrijeme Račanove vlade, s tim da smo mi ipak Balkanci, pa je zveckanje oružjem kod nas nešto glasnije.

Beppe Grillo je komičar koji je postao neka vrsta narodnog tribuna. Sigurno je da je napravio puno korisnog, ali njegov blog sigurno nije doveo do pada vlade. Prodi nikada nije ni uspio zavladati, morao se baviti discipliniranjem svojih koalicijskih partnera. Uz to, koncept antipolitike koji zastupa Grillo je vrlo površan i time opasan - čisti populizam. Puno zanimljiviji lik od njega je pisac i novinar Marco Travaglio, koji je tekstovima i natpisima raskrinkao prvenstveno Berlusconija, ali i Mastellu i hrpicu drugih političara koji blisko surađuju s mafijom. Na YouTubeu se nalazi video njegovog i Grillovog govora u Europskom parlamentu. Govore o slučaju koji je bio neposredni povod, ali ne i razlog pada vlade. Video ima engleske titlove i vrijedno ga je pogledati da bi se shvatilo da nam je Italija politički puno bliža nego što se čini na prvi pogled i da nam eventualni ulazak u EU neće sam po sebi donijeti brza rješenja, jer se i unutar EU postoje banana republike, a po meni Italija, prvenstveno zahvaljujući svojoj poslijeratnoj povijesti to jest, tek nešto manje od Hrvatske. EU nije čarobni štapić za države bez demokratske tradicije i izgrađenog civilnog drušva.

Za kraj ovog ultradugog komentara: onima koji razumiju talijanski preporučila bi da pogledaju što je o medijima i politici već odavno govorio najveći suvremeni um/jetnik kojeg je Italija ikad dala: Pasolini.

--
urnu u haag

Tko je glasao

Dnevnik je OK, iako

Dnevnik je OK, iako sadržava nekoliko minornih grešaka (pravo značenje pojma V-day, na koje su dva komentatora već upozorili) i donosi prilično površnu analizu situacije.

Ja živim već 20 godina u Italiji i moram reći da je Frederik odlično napravio ovaj dnevnik i da analiza nije uopće površna. Dapače začuđuje tako dobro poznavanje jedne zemlje u kojoj autor ne živi (barem tako mislim). Par minornih grešaka su nebitne za poruku koju je želio dati.

u slučaju da Prodi ne odstupi, neofašist Umberto Bossi prijeti nasiljem

Umberto Bossi nije neofašist nego separatist na čelu "Sjeverne Lige" (Lega Nord).

Beppe Grillo je komičar koji je postao neka vrsta narodnog tribuna. Sigurno je da je napravio puno korisnog, ali njegov blog sigurno nije doveo do pada vlade.

Njegov cilj i nije bio pad Prodijeve vlade. Grillo smatra da u ovom trenutku nema alternative u talijanskoj politici i da bi narod trebao preuzeti postepeno vlast pomoću "civilnih listi" (nezavisne liste).

Prodi nikada nije ni uspio zavladati, morao se baviti discipliniranjem svojih koalicijskih partnera. Uz to, koncept antipolitike koji zastupa Grillo je vrlo površan i time opasan - čisti populizam.

Ono što radi Grillo je sve ali ne "antipolitika". Njegova "površnost" je dovela do predviđanja propasti Parmalat-a i uočavanja mnogih drugih problema koji tište talijansko društvo. Grillo je imao previše rezultata da bi ga se moglo optužiti za površnost. Kada bi mi imali u Saboru samo 25% zastupnika koji nastupaju dokumentirano i temeljito kao Grillo zvali bi se Švicarska :). Što se tiče "populizma" to je jedna od kvalifikacija sa kojima neprijatelji pokušavaju denigrirati njegov rad. Ne vode računa o tome da je publika, koja prati i voli ovog sjajnog komičara i čovjeka, vrlo teško ili nikako podložna populizmu.

Puno zanimljiviji lik od njega je pisac i novinar Marco Travaglio, koji je tekstovima i natpisima raskrinkao prvenstveno Berlusconija, ali i Mastellu i hrpicu drugih političara koji blisko surađuju s mafijom.

Marco Travaglio je definitivno zanimljiv lik ali je na koncu samo jedan novinar koji nema karizmu i koji nikada za sobom neće povući masu kao Grillo. Oni jako dobro djeluju zajedno.

jer se i unutar EU postoje banana republike, a po meni Italija, prvenstveno zahvaljujući svojoj poslijeratnoj povijesti to jest, tek nešto manje od Hrvatske. EU nije čarobni štapić za države bez demokratske tradicije i izgrađenog civilnog drušva.

S ovim se ne bih tako olako složio. Italija je imala nakon rata jako puno kvalitetnih političara koje mi još čekamo, barem u tolikom broju. Nemojmo zaboraviti da je Italija bila gubitnik u ratu a pogledajte što je ta politička klasa napravile od jedne potpuno srušene zemlje.

Za kraj ovog ultradugog komentara: onima koji razumiju talijanski preporučila bi da pogledaju što je o medijima i politici već odavno govorio najveći suvremeni umjetnik kojeg je Italija ikad dala: Pasolini.c

Ovo je dobar savjet.

Tko je glasao

Ja živim već 20 godina u

Ja živim već 20 godina u Italiji i moram reći da je Frederik odlično napravio ovaj dnevnik i da analiza nije uopće površna. Dapače začuđuje tako dobro poznavanje jedne zemlje u kojoj autor ne živi (barem tako mislim). Par minornih grešaka su nebitne za poruku koju je želio dati.

Napisala sam drugom odgovoru zašto mislim da je dnevnik površan. Povezao je dvije nepovezane pojave: pad vlade i Grillovu blogersku popularnost.

Umberto Bossi nije neofašist nego separatist na čelu "Sjeverne Lige" (Lega Nord).

Fašisti su ne zato što su direktni nasljednici originalnih fašista (kao AN), nego zato što su ksenofobi, homofobi i rasisti.

Ono što radi Grillo je sve ali ne "antipolitika". Njegova "površnost" je dovela do predviđanja propasti Parmalat-a i uočavanja mnogih drugih problema koji tište talijansko društvo. Grillo je imao previše rezultata da bi ga se moglo optužiti za površnost. Kada bi mi imali u Saboru samo 25% zastupnika koji nastupaju dokumentirano i temeljito kao Grillo zvali bi se Švicarska :). Što se tiče "populizma" to je jedna od kvalifikacija sa kojima neprijatelji pokušavaju denigrirati njegov rad. Ne vode računa o tome da je publika, koja prati i voli ovog sjajnog komičara i čovjeka, vrlo teško ili nikako podložna populizmu.

Napisala sam antipolitika da ne napišem kvalunkvizam, jer pretpostavljam da pojam nije poznat većini čitatelja pollitike. Dugoročno, čitava priča o "kasti" vodi ka još većem nepovjerenju u institucije sustava i time otvara put lukavom "spasitelju", biznismenu koji je znao zaraditi za sebe, pa će i za narod... Grillo je dio civilnog društva i tamo treba i ostati, on svoj posao (da otkriva i ukazuje) skroz dobro obavlja.
Italija ima gomilu javnih intelektualaca koji su se na suptilnije načine od Grilla godinama suprotstavljali Berlusconiju i mafiji. Zašto Travaglio, Biagi, Moretti, Luttazzi, Saviano... nisu postali tako popularni? Zato što govore previše suptilnim jezikom, a narod je željan spektakla. Grillova publika je ista ona koja puši Michaela Moorea; da ga nisu eliminirali sa televizije, sigurna sam da bi ti to dokazali i Auditelovi podaci.

S ovim se ne bih tako olako složio. Italija je imala nakon rata jako puno kvalitetnih političara koje mi još čekamo, barem u tolikom broju. Nemojmo zaboraviti da je Italija bila gubitnik u ratu a pogledajte što je ta politička klasa napravile od jedne potpuno srušene zemlje.

Za razliku od Njemačke, Italija nije prošla proces denacifikacije (ili "defašizacije", ali taj pojam ne postoji). Saveznici su im instalirali DC (sastavljen od rehabilitiranih ratnih zločinaca), koji je u raznim koalicijama i formacijama na vlasti od 48. do danas. Zahvaljujući svemu tome Talijani se nisu oprostili od fašističkih ideja, nisu izgradili građansko društvo i državu koja je u stanju biti kvalitetan servis građana, nisu odvojili crkvu od države...
Njihovi političari? Ako uz jednog Berlinguera u paketu dolaze i Craxi, Mastella, Mussolini (svi sa mnogobrojnom rodbinom).... ne bi, hvala.

Sve u svemu... zemlja prekrasne prirode i kulturnih znamenitosti, prepuna duha, ali ponižena, pokradena i poharana... Hrvat^H^H^H... Italija!

Cmq, mislim da bismo trebali privesti kraju ovu diskusiju kraju... Duboko smo zabrazdili u talijansku politiku, što je, čini mi se, ovdje offtopic.

--
urnu u haag

Tko je glasao

Calamita: Napisala sam

Calamita:
Napisala sam drugom odgovoru zašto mislim da je dnevnik površan. Povezao je dvije nepovezane pojave: pad vlade i Grillovu blogersku popularnost.
Mislim da sam lijepo napisao dolje niže da nisam povezivao Grilla s padom Prodijeve vlade, nego naglašavao koliko je važna građanska inicijativa, a posebice ova fina društvena igra zvan Blog, no i naglasio Grillove akcije koje dopunjavaju Blogovanje.

Attili bih samo tio reći da zaista nisam nikada živio u Italiji, ali je to moja druga ljubav (uz Croaziu) pa sam često bio tamo. Moj veliki problem u detaljnijem razumijevanju tamošnjih prilika je mizerno poznavanje talijanskog jezika, ali ja mislim da smo mi ustvari dva vrlo srodna naroda (ma što to o tome netko mislio) i da imamo puno zajedničkog još od rimskih do sadašnjih najnovijih vremena. Trudim se da pokušam shvatiti njihove prilike koje su poučne i za nas.

Mislim da crnobijelo sagledavanje stvari (a u životu a pogotovo na izborima je najčešće tako) ne donosi nikakvo rješenje, nego upravo akcije kakve u javnosti čine Grillo ili u politici donose Di Pietro. Pratim stalno koliko mogu njihove prilike koje i za nas su znakovite - pogledajte dva napisa o Di Pietru, jedan "Beruslconi in Croatia", pa se u to uklapa i ovaj o Grillu).

Kao zaključak bih dodao da i kad se događaju loše stvari, možda je bolje pustiti da postanu još gore, da bi svi shvatili gdje leže problemi. Recimo Prodi političar je ustupio pred Prodijem građaninom, pa nije htio više politizirati (s ostavkama i ponovnim mandatiranjem) nego jasno išao na glasovanje u Senatu što je definitivno razgolitilio talijanske političke prilike, u kojima se sada, koliko vidim, razmišlja čak o izmjenama sustava - što je dobro. Naravno Belrusconiji to ne bi željeli jer imaju moćne medije u rukama, pa mogu manipulirati, ali se tome može doskočiti jedino na Di Pietrov politički i Grillov način javog komuniciranja. Vidim da je Grillo zakazao novi Vaffanculo-day za kraj travnja, kad bi mogli biti i izbori, ako se na njih budu odlučili.

Slične stvari se događaju i drugdje, pa je recimo Belgijski model (i o tome sam pisao dva puta - u postovima "Veselje u Brabantu") - tehničke vlade bio odličan za rješavanje talijanske situacije u kojoj razne mafije ruše sustav (Provanzano ili Berlusconi? - pitanje je sad koji je za Italiju stvarno gori po konačnim efektima).

I u Hrvatskoj su razne mafije (hrvatski Provazaniji i Berslusconiji) uzele skoro čitavi hrvatski politički prostor, jasno se vidi gdje su nas izborne manpulacije trenutno odvele, pa bi nam tehnička vlada i revizija političkog sustava na bazi Westminster systema odvele možda u stabilnije i pravednije društvo.

Westminster system je dvodomni u kojem gornji dom (lordova) nema direktni utjecaj na zakonodavnu i izvršnu vlast (samo savjetodavnu). Iznenadio sam se kad sam čuo da u Talijanskom senatu sjede i doživotni senatori, ili oni birani posebnim putem (dijaspora ili sl) koji su sada srušili Prodija, iako je u donjem domu imao pristoju većinu. To je znak bolesti institucija političkog sustava.

Tako je i kod nas. Mi smo bili napravili dva doma, koja su radili identične stvari, pa je postalo sklupo i besmisleno i onda je Račanova vlada ukinula Županijski dom, a napravio miks dva doma u jednome (pa u zakonodavnom saboru imamo nevjerodostojne ljude koji će nekoga podržavati na vlasti ili rušiti s vlasti - npr. Gypsi iz Čakovca s 300 , Mađar s par tisuća , zastupnik iz Slavonije s 12.000 ili Dalmacije s 15.000 glasova). K tome je takozvana dijaspora se skoro u cjelosti preselila (na proračun i izborne jedinice) u Hrvatsku, iako žive, rade i plaćaju ili izbjegavaju plaćati poreze u drugoj državi.

Kakav je to politički sustav?? To sam se pitao u nekoliko mojih postova o Institucionalnim krizama (I-V) a to je Hanhan pretočio u neku vrstu Grilloovske akcije.

Ne da ne smijemo šutjeti kao građani ove zemlje, nego je šutnja protiv Hrvatske, nedomoljubna, štetna i kontraproduktivna.

P.S.
Moram na kraju reći da sam od Vas oboje doista uspio mnogo bolje razumjeti neke detalje glede Italije - pa se zahvaljujem.

Tko je glasao

E da... pogrešan link na

E da... pogrešan link na video Grillo - Travaglio u Europskom parlamentu: ovdje je video sa engleskim titlom.

--
urnu u haag

Tko je glasao

Sve stoji što ste napisali

Sve stoji što ste napisali uz jednu mali primjedbu: moje izlaganje nije išlo u pravcu detaljnijeg opisivanja talijanske političke situacije (to će već oni nekako riješiti - evo baš sam drugim uhom čuo da Prodi nije pošao i da se ide na nove izbore), Naime točno definirati stanje i odnose vjerojatno ni sami učesnici tih dramatičnih događanja u Italiji uoči raspada vlade moža ne bi znali. To je kod njih uostalom uobičajena stvar - Prodi je neobično dugo trajao.

Moj doprinos je bio više za naše potrebe i opis slučajeva u kojima blog i bloganje (ta naša svakodnevna zabava a nekima i strast) može imati jačeg društvenog i političkog učinka od običnih brbljarija. To je bio moj doprinos za podizanje morala nama samima, blogerima, a možda čak i preispitivanje nekih tuđih metode, a koje ni nama samima možda nisu nedostupne (recimo osobni angažman Hanhana oko našeg "biserja" - ili da kolewktivno platimo oglas u novinama da Polančec - taj navodni čuvar nove koalicije na vlasti nije još odgocvorio na Sunčani Hvar isl). Stanje i tehnologija komuniciranja u suvremenim uvjetima opće globalizacije imaju i probleme (npr. da se od halabuke ne čuje glas razuma) ali i prednosti (da se glas uz određenu umješnost i spretnost može lansirati iznad razine redovite buke a time i čuti).

Kako to napraviti ostaje na nama, ako želimo jednu finu društvenu igru pretvoriti u društvenu akciju, a Grillo je u tom smislu odličan primjer jer je sam po sebo osebujan i poprilično kontroverzan lik, medijski nastrojen i poznat, voljen od teatarske i političke publike i konačno dobroćudno orjentiran, pa je postao pomalo politička institucija.

No nešto bih htio naglasiti: Mislim da razmišljanje u kategorijama lijevo-desno je pomalo zastarjelo u novim uvjetima. Mislim da se prije treba govoriti u večoj ili manjoj mjeri o tome koliko se koja opcija razlikuje u odnosu na društvo u cjelini, a naročito onima najpotrebnijima i pritom zadržati razvojnu komponentu. (Recimo naša navodna kolaicija lijevog centra u Račanovo vrijeme nije bila previše lijeva, kao uostalom ni Prodijevba).

Eto zašto postoje naoko nespojive koalicije, koje ipak imaju svoj smisao. Italija i pored redovitih političkih padova zadržava svoj znakovitu razvojni smijer, kojeg nitko ne dovodi u pitanje. Tako novi izbori kod njih neće bitno utjecati na globalni smijer razvoja talijanskog društva - oni ostaju i dalje među tih 10 najrazvijenijih zemalaja svijeta bez obzira što svako malo "raspucavaju" veliki novac na više nego česte izbore. No svaki izbori, ma koliko koštaju, bolji su od dugotrajnih blokada društvenih resursa.

Z arazliku od Italije kod nas postoji problem: kod nas postoji blokada koja hrani samu sebe i zna trajati predugo vremena radi raznih neprincipijelnih razloga u kojima svi (a naročito sabornici) vide samo svoje uske osobne interese i ne talasaju i kad se događaju daleko strašnije stvari od mitomanije jedne provicijalke. Tako kod nas ne postoji kvalitetna briga o širokim slojevima onih najpotrebnijih, nego ih se kroz inflasciju dodatno plačka (to je svaka inflacija). Nažalost ne postoji ni razvoj mada se na razne načine uporno pogoduje onim navodno velikim poduzetnicima koji bi taj razvoj navodno trebali povući. Takvo stanje je bolesno, i trebamo ga raskrinkavati bez obzira koliko daleko se naš glas čuje.

Eto, to su bili moji osnovni akcenti u gornjem postu. Nije lako razbijati te interesne blokade (katkad temeljito impregnirane s mafijašenjem), ali treba nastojati a nikako šutjeti (jer je šutnja ustvari grijeh propusta - (i po Božjem i ljudskom zakonu. )

Tko je glasao

Sve stoji što ste napisali

Sve stoji što ste napisali uz jednu mali primjedbu: moje izlaganje nije išlo u pravcu detaljnijeg opisivanja talijanske političke situacije (to će već oni nekako riješiti - evo baš sam drugim uhom čuo da Prodi nije pošao i da se ide na nove izbore), Naime točno definirati stanje i odnose vjerojatno ni sami učesnici tih dramatičnih događanja u Italiji uoči raspada vlade moža ne bi znali. To je kod njih uostalom uobičajena stvar - Prodi je neobično dugo trajao.

Shvatila sam koja je bila namjera; na komentiranje me potakla upravo činjenica da je Italija užasno nesretan primjer da bi se pokazalo kako:
a) u civiliziranom svijetu vlade padaju i za manje grijehe od _______-ovih (umenuti ime omražene ti (ex)vladajuće stranke)
b) da je blogiranjem moguće mobilizirati mase sa krupnim posljedicama kao što je pad vlade

Vlada nije pala zahvaljujući Grillovom blogu, prije bi rekla da dotični na ovo što se sada događa nije imao nikakav utjecaj. Pala je zahvaljujući činjenici da je bila sastavljena od stranaka koje koaliraju po principu "tko da više". Grillo se služi istim tehnikama pomoću kojih je Berlusconi postao tako uspješan: koristi medij kako bi se gladnom i neobrazovanom narodu obratio riječima koje on razumije i pri tome cilja na najniže osjećaje. Očigledno je da sistem u kojem se pravo građana svodi na odabir jedne od dvije opcije svake četiri godine nije najbolji i najpravedniji, ali problem zahtijeva nešto dublju analizu od vrištanja "Televizija je mrtva!", zato me njegova pojava na političkoj sceni više plaši nego uveseljava: nudi jednostavna "rješenja" složenih problema. Utoliko mislim da je analiza iznijeta u prvom postu bila površna, usudila bi se reći i promašena. Nije vlada pala jer je Grillo cvrčao (grillo na talijanskom znači cvrčak).

No nešto bih htio naglasiti: Mislim da razmišljanje u kategorijama lijevo-desno je pomalo zastarjelo u novim uvjetima. Mislim da se prije treba govoriti u večoj ili manjoj mjeri o tome koliko se koja opcija razlikuje u odnosu na društvo u cjelini, a naročito onima najpotrebnijima i pritom zadržati razvojnu komponentu. (Recimo naša navodna kolaicija lijevog centra u Račanovo vrijeme nije bila previše lijeva, kao uostalom ni Prodijevba).

Nije bila lijeva jer nije bila ni sastavljena od stranaka ljevice. Mislim da je nastojanje da se ukine podjela između ljevice i desnice dolazi iz realpolitike i predstavlja pokušaj da se opravdaju kompromisi koje rade političke stranke. To što SDP nije lijeva stranka ne znači da trebamo zaboraviti čime bi se ljevica trebala baviti!

Italija i pored redovitih političkih padova zadržava svoj znakovitu razvojni smijer, kojeg nitko ne dovodi u pitanje.

Ovo je jedna sanaderovska izjava i kao takva nepotkepljena je brojkama. Evo jedna friška vijest koja tvrdi suprotno. Da bi se uvjerio kakav Talijani imaju standard nije dovoljno obratiti pažnju na njihov vozni park i krpice koje imaju na sebi. Mislim da je Slavenka Drakulić rekla da je Hrvatska "zemlja punih ormara i praznih frižidera", ja mislim da bi se ista tvrdnja dala primjeniti na današnju Italiju. U sektorima koje su osamdesetih doveli do ogromnog ekonomskog rasta (tekstilna, autoindustrija, namještaj) oni više nisu konkurentni i nema načina da se suprotstave konkurenciji s dalekog istoka, što se i te kako odražava na životni standard građana.

Eto, to su bili moji osnovni akcenti u gornjem postu. Nije lako razbijati te interesne blokade (katkad temeljito impregnirane s mafijašenjem), ali treba nastojati a nikako šutjeti (jer je šutnja ustvari grijeh propusta - (i po Božjem i ljudskom zakonu. )

Slažem se s konstatacijom da ne treba šutjeti, ali ne treba se ni prepuštati nepotrebnom tehnoutopizmu, niti biti površan u analizama, potezanju paralela i donošenju zaključaka. Za dobru (distopijsku:-) analizu situacije u Hrvatskoj preporučam intervju s Munirom Podumljakom.

Da rezimiram, ono što bi po meni Hrvatska mogla naučiti iz talijanskog primjera je:
a) Kriza ljevice: europske lijeve političke stranke izgubile su identitet uvodeći u svoje programe i djelovanje liberalne elemente i nisu u stanju okupiti funkcionalne lijeve koalicije, iako ekonomski trendovi nameću upravo one teme koje su ljevici tradicionalno bliske
b) Interesne koalicije su loše jer lako dovode zemlju u stanje "neguvermentalnosti" koje rezultira krizom (pozdrav Osječanima, oni su to sigurno i prije znali:-)
c) EU nije lijek za društvenu trulež. Korupcija, nefunkcioniranje pravosuđa i ostale boljke imaju puno dublje uzroke od našeg izbivanja iz EU, pa ni ulaskom neće nestati.

--
urnu u haag

Tko je glasao

Pragmatizam pod svaku cijenu

Pragmatizam pod svaku cijenu svakako nije lijek za društvene probleme. Meni osobni su se u recentnim događanjima Italije i Hrvatske dvije stvari posebno svidjele :

- Prodijeva upornost, od koje su ga pragmatilari odgovarali znajući ishod unaprijed, izbacila je na vjetrometinu trgovački duh malih "privatnih" stranaka i beskrupzloznu gramzivost berlusconizma - što nije bilo dobro za Vladu ali možda dobar zalog za nove izbore, na kojima, unatoč svim egzibicijama i loših rješenja izbornih pravila, ipak glasuju živi ljudi.

- Mesićeva upornost da mandatar skupi potrebna većina prije dobijanja mandata, iako je to mogao i drugačije pragmatičnije riješiti. No ovako se se pred svima nama razgolitila sva lažnost i naherenost političkog ustroja Hrvatske, te izvanredna problematičnost izbornih pravila, koja baš radi toga, nadajmo se da se više neće ponoviti (barem u ovom obliku).

Navijat ću za Prodija u Italiji koji će možda sada poslije katarze lakše opet sastaviti većinu ili barem bolje rezltate na izborima.
Navijat ću i za nove ljude na hrvatskom lijevom krilu koji će manje voditi računa o nagodbenjaštvu a više o prosječnom čovjeku i njegovim potrebama.

Zato se slažem s Puntijevim prijateljima iz podruma pivnice - neke se stvari ipak trebaju redefinirati (http://pollitika.com/a-sto-nam-je-alternativa )

Tko je glasao

Bravo Frederik, anzi,

Bravo Frederik, anzi, bravissimo :).
Samo jedna sitna ispravka i jedan dodatak.

nego imaju usuglašeni obrambeni sustav u kojem na najvišim državnim razinama formalno i stvarno vlada puritanizam najviših kriterija.

Ovo za Italiju nije točno. Upravo zbog toga je i potreban Beppe Grillo.

Na tzv. susretima V-Day 8 September 2007 (Valentine day promijenjen u Victory day protiv nasilja nad ženama) podržanim od 280 gradova iz Italije i inozemstva koje je Grillo organizirao uvjerio je Talijane da potpišu povelju o Narodnoj inicijativi da se povuku svi članovi Talijanskog Parlamenta koji su ikada bili osuđeni za prekršaje.

V-day, kao što je već ap spomenuo, znači "vaffanculo day" (va a fare in culo) što znači, oprostite na vulgarnosi :): "idi se j... u predio donjih leđa :). To je možda najraširenija psovka u Italiji, kao što je kod nas Idi u pm, j.... se itd itd.
V-day je imao za cilj (ostvaren) prikupljanje dovoljno potpisa za narodni prijedlog zakona u Parlamentu sa slijedeće tri točke:

1. NE OSUĐENIM ZASTUPNICIMA
Ne dvadesetpetorici osuđenih zastupnika u Parlamentu - Građanin se ne može kandidirati za zastupničko mjesto ako je osuđen, prvostupanjski, drugostupanjski ili ako čeka zaključenje procesa.

2. DVA MANDATA
Ne zastupnicima profesionalcima koji sjede u Parlamentu već dvadeset ili trideset godina. Građanin ne može biti izabran više od dva mandata. Pravilo je rektroaktivno.

3. NEPOSREDNI IZBOR
Ne zastupnicima izabranim od strane čelnika stranki - zastupnici moraju biti birani neposredno od strane građana.

Potrebih 50.000 potpisa je prikupljeno u samo jedno jutro a na kraju je bilo 300.000 potpisa.
Ovo je jedna pobjeda koja će sigurno ući u povijest kao prekretnica u politici i kao primjer interneta kao nove metode miroljubive revolucije.
Još jednom: Dnevnik za 10. Hvala Frederik

Tko je glasao

V-day, kao što je već ap

V-day, kao što je već ap spomenuo
Pogriješio sam, nije to spomenuo AP nego LEDDEVET. Nemam više mogućnosti popraviti moj tekst pa se na ovaj način ispričavam leddevetu.

Tko je glasao

Eto Attila, ti su me dopunio

Eto Attila, ti su me dopunio i zahvaljujem u svoje ime i onih koji bi htjeli i mogli iz ovoga nešto naučiti.

Glede puritanizma, to mora postojati u javnim poslovima, - bilo gdje, i obično postoji. Ako ne stanuje u službenih odnosima mora djelovati javnost. Ako je nema moramo ju stvoriti.

Ovim sam postom ustvario htio naglasiti ćinjenicu da "mani pulite" ili "vaffabculo", ili "Clean up Parliament!" uvijek postoji i da se mi obični ljudi u ovakvim vremenima razvijenih informacija nismo svjesni naše snage i da ne smijemo šutjeti.

Tko je glasao

Hebes buku bez moci. Ako

Hebes buku bez moci. Ako zelis raditi prave stvari, moras prije svega utvrditi kanale za sprovedbu politicke volje. Naravno, nesto tu treba i procepiti, staviti pokoju premosnicu i ostale sheme moderne kirurgije.

Jer buka sama po sebi, obicno se izjednacava sa shumom, spamom, pozom i slicnim pejorativima. I to sa razlogom.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Mnogi od onih koje je

Mnogi od onih koje je prozivao su ga naravno tužakali za difamiranje pa tako i Telecom Italia.

IGH d.d. Kao monopolni državni institut je privatitiziran i dioničari su državni, gradski i partijski čelnici, uključujući najveće državne tvrtke. Zapravo je kao za razdoblja SFRJ (sve bitne osobe iste), preko toga se koordiniraju svi krupni poslovi, ovlaštenja, politički uticaji i međudržavni odnosi povezani sa poslovima, pa je obnovljeno sve nakon 1971.g., kao da hladni rat traje, čak sudjeluju i neki informbiroovci pa je prevladano i neslaganje Staljin - Tito. Istaknuti akteri imaju u biografiji bar po nekoliko ozbiljnih financijskih afera, i u tako nefunkcionirajućem društvu.

Iako je tu u pitanju sustavna inercija, uz snažnu podršku širokih snaga koje u tome pokušavaju naći uspjehe i za sebe, to očigledno nije dovoljno i uz partijska i ostala discipliniranja na otvaranje pitanja o karakteru stvari idu tužbom. Zanimljivo da je njihov odvjetnik bio ministar, šef tajne službe, partijski čelnik i šta sve ne, kao i svi bitni akteri, kao i inače sva istknuta politika, uspješno gospodarstvo.

IGH d.d. - sudom na otvaranje priča o spornom.

IGH d.d. - financijski prikaz, iz kojeg se ne vidi ništa o uticaju i tehnologiji oko puno državnih milijardi.

To ukazuje da se talijanska diletantska situacija i naša iskusnija ne mogu upoređivati. Kod nas su, kao u prijateljskim i poslovno surađujućim Rusiji i Srbiji, sve bitne snage jedno, udružene na putu napretka, i uživaju široku podršku. Čak i kada netko nešto malo oko toga čačka, to je više prilog da te "napredne i ispravne" snage održe formu i rezultate.

P.S. Za razumijevanje je bitno da naša višedesetljetna poslovanja s itokom počivaju na tome da mi kao država financiramo osnovu toga a dio se vraća u vidu roba izvan osnovnog tržišta, dakle ne nafta i plin i slično nego poneki isluženi helihopter itd. Dakle, ne samo da smo doma velesila nego smo to skoro 40 godina i po širokim istočnim frontovima.

Tko je glasao

Baš planiram upisati se na

Baš planiram upisati se na ruski.E sad ako odemo u NATO helihopteri će stizati sa druge strane koje će naplaćivati npr. Bechtel a ne IGH

Tko je glasao

Pohvale ovom dnevniku koji

Pohvale ovom dnevniku koji nam približava dio blogerske situacije u susjednoj kontraZERPovskoj državi.
Samo jedan mali ispravak "V-daj" znači "Vaffanculo Day" što ima ponešto vulgarnije značenje (original je "va' a fa 'n culo") i pripada standardnom vokabularu Beppe Grilla.

Za sve koji znaju talijanski jezik preporučujem da na Joutube upišu Beppe Grillo. Doći ćete do zamjetne kolekcije video uradaka - izuzetno duhovito i poučno.
Po mojem mišljenju Grillo je jedan od najduhovitijih talijanskih komičara koji je autor i nekoliko izvrsnih dokumentaraca kao "Te la do io l'America" i "Te lo do io il Brasile" (ovaj drugi sam gledao i stvarno je rijetko duhovit i uz to stvarno dokumentaran).
Na talijanskoj televiziji ga je danas teško vidjeti jer se zaratio s RAI, a Berlusconi i Murdoch su mete njegovih uredno žestokih napada.

Detaljnije pogledati na Wikipedia (Italiano) ili na Wikipedia (English).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci