Tagovi

Ima li života prije smrti?

U bogatom i ne rijetko vrlo zabavnom raspravljanju na pollitici, najviše energije sam ulagao u rasprave o osnivanju blogerske udruge, osnivanju vlade u sjeni, lokalnim i parlamentarnim izborima, obrazovanju. Za potrebe ovog dnevnika izdvojio sam jedan komentar na dnevnik „Krizno je stanje“ , koji je „gale“ objavio 16. 12. 2008. godine. Da ne bih izazvao bilo čiju povrijeđenost, iz komentara sam izbacio nepotrebno i u zagrade stavio prikladnije.
Koliko se sjećam, za ovaj dnevnik bi možda bilo bolje da sam iskoristio komentare povodom osnivanja blogerske udruge, jer sam tom prilikom objašnjavao kako se, formalnim pristupom bilo čemu, ne mogu dogoditi željene promjene. Ali, kao uvod u raspravu, na temu predstojećih parlamentarnih izbora i ovaj komentar će poslužiti svrsi.
Za razliku od prijašnje namjere da kroz rasprave učim i brusim alate, sada su mi namjere savim drugačije. Iznijeti ću svoje stavove, bez ikakvih očekivanja. Najmanje očekujem odobravanje i podršku, jer znam kako ljudi nikada ne opraštaju istinu. Ipak, znam i to da uvijek, bez obzira što ja rekao, 2% ljudi se priključi, pa makar stvar bila naizgled čista utopija.
„Ne, moj (prijatelju), pogrešno ste protumačili što sam ja htio reći. Upravo zato što znam koliko ste govorili, upozoravali, raspravljali i trudili se oko Vašeg, ali i općenitog problema (xxxx), smisao mojih pitanja nije bio u tome da Vam to osporim, nego da Vam postavim vrlo jednostavno pitanje djelotvornosti Vaših napora. Je li dovoljno govoriti? Je li dovoljno truditi se i imati plemenite namjere? Je li dovoljno silno nastojati i onda nemoćno gledati razvoj događaja? Mene Vaša nemoć vrijeđa, puno više nego što bi me mogla uvrijediti Vaša nepristojnost.
Željeti nešto postići nije isto što i biti spreman primiti i postići uspjeh. Nitko nije spreman sve dok ne povjeruje da ono što želi može ostvariti. Um se mora nalaziti u stanju vjere, a ne u stanju puke nade ili želje. Otvoren um nužan je za rađanje vjere. U zatvorenim umovima ne mogu se roditi pouzdanje, odvažnost i vjera. Ne govorim Vam ovo da bi Vas razbjesnio ili uvrijedio. Govorim Vam ovo kao upozorenje o kojem bi trebali razmisliti. Ne toliko u vezi (problema) ili vlade u sjeni, koliko radi ideje Ruže trogirske. Vaš eventualni neuspjeh u vezi s lokalnim izborima bi doživio kao vlastiti neuspjeh, a ja ne volim neuspjeh. Bilo bi mi i žao i teško. Koliko zbog Vas toliko i zbog dobre ideje.
Ne morate Vi slušati mene, ali se sigurno možete sjetiti puno primjera ljudi koji su i u bezizglednim situacijama od istih stvorili sjajne prilike i uspjeli. Isto kao što znate i za obrnute slučajeve, kada se od sjajnih prilika, činilo neprilike i sebi i drugima. Na vašem mjestu ja bih učio i inspirirao se na primjeru prvih.
Svi mi bi morali biti ohrabreni spoznajom da ovaj izmijenjeni svijet u kojem živimo zahtijeva nove zamisli, nove načine rada, nove vođe, nove izume, nove metode poučavanja, nove TV programe, nove knjige. Prošlo je vrijeme dokazano neuspješnih postupaka. Ali, unatoč svim tim zahtjevima za novim i usavršavanjem, čovjek mora posjedovati jednu osobinu ključnu za uspjeh, a to je određenost svrhe: čovjek mora znati što hoće i posjedovati goruću ŽUDNJU da to ostvari. Puka nada, želja ili mašta nisu dovoljni.
Upamtite da svi uspješni ljudi započinju neuspjehom i prolaze kroz mnoge poraze prije nego stignu do cilja. Prekretnica u životu uspješnih ljudi većinom se događa u trenutku krize, u kojemu se upoznaju sa svojim drugim "ja".“
Zašto je ovaj komentar protumačen kao uvredljiv? Zato što je pisan jezikom vrijednosti, a to je isto što i govoriti stranim jezikom. Ljudi u pravilu taj jezik ne razumiju S druge strane, navikli na svoju nesreću, ne žele je se odreći, jer ih te negativne emocije drže u uvjerenju da su živi. Ljudska iluzija da se u vlastitom životu, teškom mukom, naporima i odricanjem stvorio kakav- takav red, sprečava ljude da ispravno vide stvarnost. Nema veće zablude od pogrešne percepcije stvarnosti. Zbog iskrivljene dioptrije i korištenja zamućene leće, umjesto stvarnosti, ljudi vide svoje, ili još gore, tuđe iluzije. I tako, unište svoj život na način da nikada ne žive. Nikada se ne probude i nikada ne shvate da je njihov život njihovo vlasništvo i odgovornost, da taj život nisu dobili na probu i da ga neće imati prilike ponoviti na bolji i mudriji način. Normalno, većina ljudi zato nikada u svom životu sebi ne postavi pitanje: Ima li života prije smrti? Većina se boji to pitanje postaviti. Ostali pouzdano znaju odgovor i o tome pitanju ne žele razmišljati.
Ogroman broj ljudi, sve što u životu radi, radi samo s jednim ciljem: da bi izbjegli razmišljati. Posao razmišljanja im se čini najtežim poslom na svijetu i rado ga prepuštaju drugima. Ne zanima ih što će drugi, upravljajući njihovim mislima, to raditi u svoju, a ne njihovu korist. Stoga fascinacija društveno uspješnim i priznatim vucibatinama ima strahovito veliku cijenu.. S jedne strane, služi izgovorima, od kojih je „opravditis“ najbolniji i najskuplji, a s druge strane, održava reaktivnost na visokom nivou.
Nacionalni sport broj jedan je ispovijedanje tuđih grijeha. Uvijek su drugi krivi za sve loše. Vlastita odgovornost- što je to? Nema toga tko je spreman za svoj život preuzeti vlastitu odgovornost. Posljedica je opća neodgovornost. Ali, usprkos tome, opći i konačni zaključak je jedinstven: „Dobro je! Moglo bi biti i gore! A, što ćeš?“ Nije li to apsurdno? Sve se ruši, konačan slom je na vidiku, a svi uglas ponavljaju: Dobro je! Svi se žale, ili opravdavaju, što je isto, i svi se slažu da je dobro. Pa, čemu se onda žale?
Još gora je činjenica da ne mali broj ljudi vjeruje kako su u životu uspjeli, kako su zadovoljni i kako njima „više ne treba“. Stvarno? A zašto, o istom trošku i s istim naporom, ne stvore dovoljno i za druge? Zašto se zadovoljavaju dovoljnim za sebe, kada bi mogli stvoriti i za druge? Koje je to prokletstvo koje uđe u ljude i uvede ih u zonu komfora? Nije li svojevrsna smrt ne željeti više i bolje, kako za sebe, tako i za druge? Konačno, nije li istina da dobar život uvijek ukrade najbolji? Mislim da su odgovori jednostavni: ljudi se zamantavaju skromnošću, ne shvaćajući da je skromnost ludost, a ne vrlina. Skromnost je izgovor za izbjegavanje napora, a time se ustvari izbjegava bit uspjeha.
„Sada, na kraju stoljeća, cijeli niz najnovijih, za sada još nedovoljno obrađenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i treći »Q«( pored IQ i EQ). Potpuna slika ljudske inteligencije može se dobiti samo ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija - ukratko SQ. Kad kažem SQ, mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu smisla i životnih vrijednosti, inteligenciju pomoću koje svoje postupke i svoj život stavljamo u širi, bogatiji, smisleni kontekst, inteligenciju kojom procjenjujemo je li određeni postupak ili životni put
sadržajniji od drugoga. SQ je neophodna podloga za pravilno djelovanje kako IQ-a tako i EQ-a. On je naša temeljna inteligencija.

Websterov rječnik definira duh kao »pokretački ili životvorni princip koji, za razliku od njegovih materijalnih elemenata, fizičkom organizmu udahnjuje život.« Ljudi su u suštini duhovna bića jer su vođeni potrebom da postavljaju »suštinska«, »temeljna« pitanja.
Zašto sam rođen? Koji je smisao moga života? Čemu nastaviti kad sam umoran, deprimiran ili se osjećam poraženim? Čemu sve to? Vodi nas, štoviše, definira nas upravo ta specifično ljudska potreba da pronađemo smisao i vrijednost u onome što činimo i doživljavamo.

Mi imamo potrebu sagledati svoj život u širem, smislenom kontekstu, bilo da se radi o obitelji, zajednici, nogometnom klubu, životnom djelu, vjerskom okruženju ili samome Svemiru. Stalno težimo nečemu, nečemu što će nas odmaknuti od nas samih i od sadašnjeg trenutka, što će nama i našim postupcima dati vrijednost. Neki antropolozi i neurobiolozi tvrde kako je upravo ta čežnja za smislom i potaknula evoluciju, navela ljudska bića da prije oko dva milijuna godina siđu s drveta. Potreba za smislom, kažu oni, potakla je simboličku maštu, razvoj jezika i nevjerojatan rast ljudskog mozga.

Ni IQ ni EQ, zasebno ili zajedno, nisu dovoljne da objasne svu složenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske duše i mašte. Računala imaju visok IQ: njima su poznata pravila i slijede ih bez greške. Životinje često posjeduju visok EQ: osjećaju situaciju u kojoj se nalaze i kako treba reagirati. Ali ni računala ni životinje ne postavljaju pitanje zašto ta pravila ili ta situacija postoje, i mogu li se ona promijeniti ili poboljšati. Oni djeluju unutar ograničenja, igraju »zadanu igru«. SQ omogućava ljudskim bićima da budu kreativna, da promijene pravila, izmijene situaciju. Ona nam omogućava da se igramo s ograničenjima, da zaigramo »bezgraničnu igru«. SQ nam daje sposobnost razlučivanja. Ona nam daje smisao za
moralno, sposobnost da pomoću razumijevanja i sućuti ublažimo kruta pravila, ali i sposobnost da uvidimo gdje su granice razumijevanju i sućuti. SQ nam omogućava da se nosimo s problemom dobra i zla i da zamišljamo neostvarene mogućnosti - da sanjamo, težimo, izdignemo se iz blata“. Danah Zohar- Duhovna inteligencija

Iz kojeg god smjera provjeravali ove informacije i svete riječi, nikako nije moguće doći do drugačijeg zaključka do li jedinstvenog i čarobnog: Čovječe, možeš puno više!! Možeš puno više imati, ali i biti. To ne ovisi ni o okolnostima, ni o drugim ljudima. To ovisi samo o tebi, tvojim odlukama , upornosti i dosljednosti.

Upoznati svoje drugo „ja“? Izdignuti se iz blata? Što je to? Tko o tome razmišlja? Ja bih rekao- nitko. Mnogi nisu svjesni snage svog duha i intelekta. Mnogi ne vide da su živi zakopani. Jednostavno se ne žele suočiti s istinom. Kada je slobodu ove nesretne zemlje trebalo braniti pod svaku cijenu, pa i cijenu osobnog života, shvatili smo dužnost kao privilegiju. Dvadeset godina kasnije, nismo spremni prstom maknuti da bi obranili slobode i prava naše djece. Možda se čini da smo slobode dobili rođenjem, da nam ih nitko nije poklonio, pa nam ih ne može ni oduzeti. Ali, slobode i prava smo dobili u nasljedstvo od naših predaka; oni su nam ih osigurali teškim radom, odricanjem, žrtvom i opasnošću. A nije li to žalosno: žrtvovali su svoje živote ne misleći na sebe, u slijepoj vjeri da će nama osigurati slobode koje sami nisu mogli ni uživati, pa ni zamisliti, a mi se prema toj žrtvi odnosimo s nezahvalnošću, čak i s prezirom. Mislim da nije daleko dan kada će se u Hrvatskoj umirati od srama zbog toga.

Zašto sam sve ovo napisao? Zato što vjerujem da jedino duhovnom obnovom (premda nije moguće obnavljati nešto što ne postoji) Hrvatska može postati ravnopravna država civiliziranom svijetu, a na određen način i biti bolja od toga svijeta. Dakle, središnje pitanje parlamentarnih izbora nisu programi i obećanja, nego pitanje kako ljude voditi, osposobiti i nadahnuti da pronađu duhovno i financijsko obilje, zdrav život i sigurnost. Postići vrijedne ciljeve u tim područjima je moguće samo razumijevanjem i življenjem vodstva utemeljenog na prirodnim načelima. A do razumijevanja se može doći jedino učenjem. Prema tome, ono što predstoji Hrvatskoj, radi interesa i dobrobiti njenih građana, je demokratizirati bogatstva duha, financija, zdravlja i sigurnosti. Pri tom bogatstva smatram mogućnošću i sposobnošću davanja na veliko drugima, iz čega proizlazi zaključak da se bogatstva mogu uvećavati samo davanjem, a ne sebičnim zgrtanjem.

Kada bi se djeci od pet godina života, jednostavnim, i njima razumljivim rječnikom, objasnilo što sve odrasli i navodno odgovorni ljudi diljem svijeta rade, kako se ponašaju i u kakve sve besmislice vjeruju, djeca bi se razvalila od smijeha. Ali stvari nisu smiješne, već tragične. Masovna pojava je da ljudi jednu godinu negativnog životnog iskustva ponavljaju cijeli život, a da uopće ne vide greške, a još manje činjenicu da ih ponavljaju. Katastrofa je još veća zbog toga što se ponavljaju greške prethodnih generacija. Kao da smo magarci, pa nekritički prihvaćamo sve scenarije koji nam se nude, ne provjeravajući da li ti scenariji uopće više funkcioniraju. To su scenariji naših baba i prababa. Obično, ne da ne funkcioniraju, nego su prozirno naivni i smiješni. A to uništava živote temeljitije od bilo kakvih politika, programa, zakona i sličnih besmislica.

Mogu li se ljudi igrati s nepotrebnim ograničenjima, mijenjati luda pravila i izmijeniti kriznu situaciju? Jedino to i mogu, ali pod uvjetom da spoznaju sebe, svoje sposobnosti, oslobode se straha i izgrade samopouzdanje. Za sve one koji ne vjeruju sebi, upotrijebit ću jednu paralelu.
Što mislite, gledajući iskustvo proteklih 20 godina, s kojim kvalifikacijama, s kojim znanjem, sposobnostima, i konačno, rezultatima su hrvatski političari ulazili u stranke, politiku i dospjevali na razne funkcije? Hajde, neka svatko za sebe napravi mini test i u odnosu na bilo kojeg političara pronađe tri vlastite vrijednosti i osobine, a koje su ne samo bolje, nego su mogle, da ste vi bili na njegovom/ njezinom mjestu, rezultirati i boljim rezultatima. A zašto niste bili? Pa, samo zato što, za razliku od njih, vi vjerujete njima, a ne sebi. Ne znam za veću ljudsku glupost od potcjenjivanja sebe, a precjenjivanja drugih. Uostalom, naša situacija mi daje potvrdu tom mišljenju, jer su nas u propast vodili ljudi ispodprosječnih sposobnosti, bez morala i karaktera. Nemoguće su dvije stvari: da smo svi poput njih i da nismo daleko bolji od njih.

Sagledavajući našu situaciju, uzimajući u obzir puno više od gore rečenog i svjestan vlastite odgovornosti za svoj život, držim da nitko od nas nema prevelik izbor na predstojećim parlamentarnim izborima. Kuknjava, kritizerstvo i ispovijedanje tuđih grijeha i slabosti niti je opcija, niti nam može pomoći. Štoviše, još skuplje ćemo proći. Preuzeti odgovornost i izmijeniti situaciju, radikalno i brzo, je jedino ostvariva opcija. Međutim, tako nešto neće biti moguće s idiotskim ponavljanjem dokazano neuspješnih postupaka. Ja mislim da je potrebno raditi sve suprotno od onoga na što smo navikli i s čime su nam godinama punili glave.

Molio bih vas da čitajući ovaj „program“ stvari ne shvatite bukvalno. Sve što tvrdim da su naši prioriteti u slijedećih par godina, ne znači potpuno raskidanje s prošlošću i s lošom praksom. Tako, kada kažem da me ne zanima obrazovanje za određena zanimanja, ne znači da sam protiv takvog oblika obrazovanja. Tko hoće učiti za zidara, liječnika, konobara ili profesora- može. Ali, mene zanima cjelovito obrazovanje za život, vrijednosti i karakter, a ne kojim će se zanimanjem netko baviti i s kakvim rezultatima će na temelju invalidnog obrazovanja vrludati životom. Drugim riječima, moja je namjera u svakom slučaju ljudima ostaviti mogućnost izbora, ma na način da biraju sami, a ne uz moju pomoć. Za razliku od sadašnje prakse, nikome ne bih nasilno mijenjao perspektivu, pa ne bi sustav bio odgovoran za pogrešne izbore. Samo, jedno je apsolutno sigurno: s cjelovitim i na načelima vodstva utemeljenim obrazovanjem, što god u životu radili, pa i izvan radnog mjesta i radne situacije, ljudi bi bili osposobljeni u potpunosti kontrolirati sve vlastite aspekte života, bili bi apsolutno neovisno o državi ili bilo kojoj životnoj okolnosti te bi sve svoje životne uloge i zadatke obavljali sa zadovoljstvom i besprijekorno, uživajući u životu i obilju svake vrste. Probuđeni životni interes i određenost svrhe svakog pojedinca bi bio okidač koji bi promijenio perspektivu Hrvatske i svih njenih građana, a ljudi bi bili osposobljeni mudro upravljati sami sobom i rješavati pitanja osobnog vodstva.

Ne bih težio otvaranju novih radnih mjesta niti investicijama u proizvodnju. Loše plaćena i „prljava“ radna mjesta nisu perspetiva nikome. Čak ni privremeno. Za investiranja u proizvodnju nemamo kapitala, globalnu konkurenciju ne možemo savladati količinama, kvalitetom i cijenom i to je čista utopija. Vrlo skupa utopija. Rješenje za nezaposlenost je okretanje globalnom tržištu usluga, korištenje mogućnostima wellness revolucije, direktna internet prodaja i slično. U tome imamo nevjerojatne mogućnosti razvoja proizvodnje zdrave i prirodne hrane, razvoja zdravstvenog turizma, transporta, a sve bez investicija ili s minimalnim, odnosno nužnim investicijama za početak.

Sve uništene objekte, koje je Ministarstvo obrane vratilo Agenciji za gospodarenje državnom imovinom, zapuštene turističke objekte i slično upropaštenu imovinu, država smjesta mora vratiti u funkciju budućeg gospodarskog rasta i poboljšanja buduće dobrobiti. Pri tom namjena tih objekata ne mora nužno biti ista kao prije, ali svakako treba biti osmišljena. Nakon uređenja, ta imovina se mora vratiti u vlasništvo radnika koji su je nekada stvorili i koji su, dok su njome samoupravljali, bili i odgovorni vlasnici i iznimno uspješni.

Ne mislim da je rješenje bilo kakav oblik restrikcija, štednji ili otkaza višku zaposlenih i nepotrebno zaposlenih ljudi. Više sam nego uvjeren da štednja nije rješenje. Ni za koga: ni za državu, ni za gospodarstvo ni za banke, a bogami ni za građane. Kvalitetnim obrazovanjem i promjenom perspektive, ljudi bi brzo shvatili da nije rješenje čamiti na izmišljenim radnim mjestima za ponižavajuće plate. Mnogi bi se trgli iz letargije i počeli masovno koristiti prilike za nešto puno bolje, kojih je na svakom koraku.

Svaki oblik parazitiranja, nerada ili destrukcije bih nemilosrdno sjekao u korijenju. Pri tom najviše mislim na politiku i političke stranke. Naravno da ne bih, poput pijanog Šeksa zabranjivao stranke i njihove djelatnosti, ali bih svakako našao načina da ih tako žestoko oporezujem, proporcionalno njihovoj neuspješnosti i neodgovornosti, pa i izostanku rezultata, da bi svaki mamlaz, koji se odluči profesionalno i zgubidanski baviti politikom, dva puta promislio prije nego se odluči na tu avanturu. Dakako, nemam ništa protiv da se bilo tko bavi politikom o svom trošku, kao hobijem ili zabavom. Ma ni jedan hobi ne može biti izvor zarade ili privilegija. Hobi je uvijek- trošak. Pa, tko voli, neka izvoli platiti ( nije beg cicija: vrijedna politička postignuća bi se bogato nagrađivala, ali opet- proporcionalno).

Uz suštinsku promjenu sustava obrazovanja, koja bi imala dugoročne ciljeve i karakter, mislim da Hrvatska već početkom iduće godine mora hitno krenuti u razbijanje farmaceutsko- prehrambeno- medicinske prevare i zavjere protiv građana. Tu, prije svega, treba hitno pristupiti radikalnoj promjeni osnovne paradigme zdravstvenog sustava- liječenje bolesti. Zdravstvo se mora početi baviti preventivom bolesti, tako da se na vrijeme, ciljano i sustavno ne dopusti obolijevanje stanovništva. Za tako nešto je potrebno puno manje financijskih sredstava, a rezultati i efekti su daleko bolji od skupih i često nedostatnih liječenja i operacija. S promjenom načina funkcioniranja zdravstvenog sustava, potreba za skupim farmaceutskim otrovima bi se znatno reducirale. Kako svijet predviđa, u ovom stoljeću će nestati medicina bolesti i farmaceutska industrija, a oni koji na vrijeme krenu tim putem, vodeći računa o nacionalnim interesima i interesima građana, će iz promjene izvući najveće moguće koristi.

Država bez odlaganja mora zabraniti proizvodnju i upotrebu svih prehrambenih proizvoda koji su na bilo koji način otrovani i neprirodni. Nije važno koliko će to poskupjeti prehranu stanovništva, jer će se svim drugim mjerama ići na znatno povećanje životnog standarda. Uz to, smanjeno trovanje stanovništva nezdravim prehrambenim proizvodima će drastično smanjiti potrebe za medicinskim i farmaceutskim intervencijama, a to bi direktno povećalo životni standard. Doda li se tome nekih pet- šest milijardi kuna koje se sada nepotrebno bacaju na saniranje šteta i posljedica prometnih nesreća samo unutar zdravstvenog sustava, sve govori da je država dužna na smislen i ostvariv način , bezbolno zaštititi ljudski potencijal i okoliš te u isto vrijeme ostvariti hvale vrijedne efekte na planu poboljšanja života.

Sve devijacije i srušen sustav moralnih vrijednosti u društvu se svode na defekte u sustavu „čovjek“, pa ne smatram da su za njihovo ispravljanje nužne posebne reforme, akcije ili „restrukturiranje“ pravosuđa, policije ili politike. Štoviše, držim da je neophodno izvršiti temeljitu zakonsku deregulacijui ukinuti bar ¾ svih važećih zakona. Tolika šuma zakona ne samo da nije funkcionalna, nego proizvodi kontraefekte: nemoguće se držati zakona čiji sadržaj nikome nije poznat. S druge strane, toliki broj zakona očito nije donešen sa svrhom da ih se poštiva, već da se putem njih nekoga ili nešto kontrolira na neljudski i zlonamjeran način. Količina energije, vremena i novca, koji se troše na donošenje tih akata je više nego besmislena i nepotrebna. A da o izvrtanju smisla tih zakona, za potrebe kriminala i korupcije, nije uopće potrebno govoriti.

Umjesto plaćanja rada i vremena provedenog na poslu, ja bih puno radije plaćao rezultate. I to proporcionalnu vrijednosti tih rezultata. Drugim riječima, primanja ne bi bila limitirana ničim do li vrijednosti postignutih rezultata. Pri tom uopće nije važno da li je netko svoj doprinos ukupnom rezultatu dao kao čistač ili kao lider. Bez maksimalne posvećenosti i uključenosti svih u ostvarenju zajedničkog cilja, nema cjelovitog i trajnog uspjeha nikome. Umjesto kažnjavanja i kazni, koje ne mogu biti produktivne i motivirajuće, ja bih uveo sustav nagrađivanja. Uvjeren sam da bi to potpuno promijenilo društvenu klimu i doprinijelo određenosti svrhe, kako pojedinca tako i društva u cjelini.

Prema saznanjima do kojih sam došao otkrivajući činjenice povezane s EU, držim da Hrvatska za slijedeće dvije godine može na potpuno drugačijim osnovama postati ravnopravna i punopravna članica unije, ali to sada nije slučaj. Ni u jednom segmentu Hrvatska trenutno nije spremna za članstvo, a opasnosti da bi nam članstvo donijelo propast i ropstvo su iznimno velike. Nismo u proteklih šest godinama apsolutno ništa poduzeli da bi ispunili ni minimalne uvjete za ulazak. Ne mislim da je EU sama po sebi opasnost za nas, jer smo sami sebi najopasniji. Čak držim da je EU znatno dobronamjernija prema nama nego je to naša politika. Osim toga, globalizacija nije bauk, nego prilika za svakoga tko je zna i hoće iskoristiti za opće dobro. Međutim, mi u sadašnjem stanju nismo kvalitetno osposobljeni da koristimo ni vlastite potencijale, a kamoli prilike kojima smo okruženi. Nitko nam ne može pomoći, ako mi sami sebi ne želimo pomoći. Apsolutno sam siguran da će EU, u bitno drugačijim okolnostima, kada im ponudimo neke standarde znatno bolje od onih kojima se oni sada koriste i kada nas više ne budu mogli kontrolirati ucjenama i ultimatumima, naći izgovore da nas ne primi u članstvo. Ali, nama tada članstvo neće ni biti prioritet, jer globalno tržište ne poznaje granice. Čim svijet otkrije da smo mu potrebni, otvoriti će nam se širom sva vrata. Ma, to ne ovisi o svijetu, nego o nama.

Slijedeće dvije godine su prijelazne godine u kojima ćemo promijeniti životne scenarije svih građana koji to budu željeli, a koje su nekritički i bez ikakve provjere usvojili od prethodnih generacija. Ti scenariji su sramotni, nefunkcionalni i destruktivni i oni su jedini uzrok posvemašnjeg siromaštva. A siromaštvo je najveća moguća društvena opasnost. Siromašni građani znače siromašnu državu. I obrnuto. Sokrat je to lijepo rekao: „Država je ono što jest zato što su ljudi to što jesu“.

Promjena starih životnih scenarija će biti toliko obimna i sveobuhvatna da će promijeniti zauvijek život i budućnost svih nadolazećih generacija i to bez mogućnosti povratka na staro. Drugačije rečeno, naša nastojanja će buduće generacije učiniti predvidljivo bogatim liderima svijeta. Na taj način ćemo izbjeći da na sadašnjoj generaciji ostane neizbrisiv trag sramote, jer nećemo dopustiti da nam ljudske slobode i prava budu nasilno oduzete, bez otpora ili da nam ih prevarom oduzmu duhovne i mentalne nakaze lažljivaca, pijanaca, kriminalaca i ubojica. Nitko od nas ne može odabrati kako će umrijeti i kada. Ali samo mi možemo odlučiti kako ćemo sada živjeti. U naše ime i bez našeg znanja o tome ne može nitko drugi odlučivati.

Sve iznijeto je samo dio šire slike. Ponavljam, ništa neće toliko omogućiti budući razvoj i napredak, kao obrazovne kvalifikacije naroda. Izvjesno je da ni jedan oblik investiranja u budućnost ne pruža takvu optimalnu garanciju povrata investicije kao ulaganje u osposobljavanje građana i unapređenje njihove duhovne i mentalne inteligencije i produktivnosti.

Na kraju nekoliko kratkih napomena namijenjenih nevjernim Tomama. Argument da sam utopist jednostavno ne drži vodu. Nije rečeno da ono što nije iskušano, nije ni moguće. Dapače. Život koji nije istražen, nije vrijedan življenja. Drugo, po meni je vrhunska utopija vjerovanje da je za pljačku Hrvatske i njenih građana bilo dovoljno milijardi eura, a da sada za spas tih novaca nema. Neka nema. Stvoriti ćemo ih. U vezi s tim, mene uopće ne zanima revizija privatizacije i pretvorbe, jer bi na tome izgubili silno puno, a ne bi dobili ništa. Radije bi radio na tome da pljačkaše osposobimo za društveno odgovorno poslovanje, kako se ne bi dogodilo da financijski i poslovno nepismene budale opljačkani novac i imovinu pretvore u smeće. Njihov bankrot bi značio nacionalnu katastrofu po drugi put, a tako nešto ni najjače ekonomije ne bi mogle podnijeti.

Za razliku od većine ostalih, da ne kažem svih zainteresiranih za aktivno sudjelovanje na parlamentarnim izborima, ne zanimaju me moć, privilegije, novac ili imovina.. Moć me uopće ne impresionira. Zloupotreba moći još manje. Onoga dana kada osjetim da sam uspio postići sve ono što sam zamislio, svaku funkciju, položaj ili dužnost služenja ću napustiti, duboko uvjeren da nitko neće moći kotač povijesti vratiti natrag.

Nikada u životu nisam radio za novac, već za vrijednosti. Vlastitu imovinu sam stvarao vlastitim rukama i naporom, bez ičije pomoći. Ni na koji način nisam uhvaćen u zamku novca imovine ili vremena. Za mene su to nepostojeći relikti prošlosti, putem kojih se ljude uvlači u mentalitet stada. Da me ne bi opteretili i da me putem njih netko ne bi ucjenjivao, sve što sam u životu stekao i imao sam prenio na sina. Na izbore idem bez novca, prihoda ili imovine. S funkcije- isto. U dilemi imati ili biti, ja sam odavna izabrao biti.

Da me se ne bi lažno optužilo da sam isti kao i ostali, moj cilj nisu izbori i mandat. Kako god prošao na izborima, imam namjeru vrlo agresivno ( ne i nasilno) nametnuti se politici kao mjera stvari i društvene savjesti. Zasjesti ću za vrat kriminalcima svih vrsta i doslovce natjerivati državne institucije da zakonito i na Ustavu rade svoje poslove i nadležnosti. Glumit ću ja naivca i „konfliktnu osobu“, ali će bitange morati poštivati pravnu državu. U ovoj državi ja imam vlast i njome ću se znalački koristiti. Što će netko misliti ili govoriti, baš me nije briga. Ljudski uspjeh počinje onoga trenutka kada čovjek zanemari sve lažne obzire i prestane misliti na tuđe reakcije. Dakako, stvari bi se dale puno elegantnije i sa stilom odraditi putem saborskog mandata, ali, kao što vidite, nije uvjet. Tko god hoće, nađe načina. Tko neće, nađe izgovore.

Sve rečeno ću „pretočiti“ u vrlo kratak i koncizan „program“, kojega ću ponuditi Savezu za etičku i građansku Hrvatsku don Ivana Grubišića. Za svako ciljano postignuće će biti određen rok u kojem mora biti ostvareno. Ukoliko postignuća i rokovi budu svima u Savezu prihvatljivi, onda će to postati „platforma“ za djelovanje. Pri tom postignuća neće biti uopćena, rastezljiva ili nedefinirana, već vrlo konkretna. Npr, u godinu dana smanjiti broj poginulih na cestama za 50%, što je „ušteda“ od preko 250 ljudi. Ne statističkim makinacijama, nego stvarno. Slijedeće godine- Nula poginulih.

Komentari

Btw, ponavljas fora tezu da

Btw, ponavljas fora tezu da ko nije bio dobar sljedbenik, nece biti niti dobar lider. Pa da iskoristim tvoju mudrost na tebi. Koga si ti sljedio? I sta taj koga si sljedio misli o tvojoj sljedbi? Ili nisi nikog sljedio, a onda licemjerno ocekujes da tebe sljede?

Nije teško pogoditi čiji je ovo komentar. Gale nam se iz petnih žila upinje dokazati da ne zna misliti. Što nije čudno. On misli da zna mislit, ali nije svjestan da ne zna ispravno zaključiti. A kako bi i mogao? Pišući svoje mudroserine, on izražava sebe, svoja razmišljanja, svoje stavove i ocjene, pa ne primjećuje da u stvari ne piše o drugome, nego o svojim dilemama i problemima. Ocjenjuje sebe, a ne druge. Klasični autobiografski tip: ko o čemu, on o sebi. Zaključci se odnose na njega, a ne na mene. Ponavljam, radi on to podsvjesno, ali ga to ni malo ne opravdava. Evo kako njegov citirani komentar i način razmišljanja ja prevodim:

"Jebote, ovaj stvarno izvaljuje prilično zgodnu foru. Ako nisi dobar sljedbenik, ne možeš biti dobar lider? Ima tu nešto, ma mi nije jasno što je to. Bilo bi dobro da ja testiram toga mudrijaša, a da on ne otkrije moje prave motive? Da od njega naučim nešto, ako tu nešto uopće ima. Nemam rizika. Ili ću nešto naučiti ili ću dokazati da je pizda.

Koga si ti povezniče slijedio? Alibi pitanje. Nije postavljeno s namjerom da se dobije odgovor. Misli gale, rasturiću ga. Ako ne odgovori ili odgovori uvijeno- to je to. Nije nikad i nikoga slijedio. Zaključak- predstavlja se kao lažni prorok! Ako odgovori da je slijedio Maharišija (Oštrić je stručnjak za toga kako -god- se -zvao) imam ga: fanatik i sektaš, ma ne lider.

Što taj kojega si slijedio misli o tvojoj sljedbi? Krasno pitanje. Već znam da poveznik nije drugi Donald Trump, pa znam da Donald Trump nema pojma o tome nevezanom kretenu. Dakle, ne misli Donald Trump ništa o bezveznjaku. A ako kaže da je sljedbenik Donalda Trumpa, ne možemo se ia i društvo, nego od srca smijati.

Tek toliko da izgleda kao šlag na tortu, onako sasvim usput, pun sebe i svojih narcisoidnih ushita, postavlja pitanje i u istom dahu zaključuje: nisi ti nikoga slijedio, a htio bi da tebe drugi slijede. Licemjerno je to, stari moj, i nije se lijepo baviti licemjerstvom. Poslušaj ti svoga galeta. Znam ja to iz iskustva: svaki put kada sam licemjeran, a ne sjećam se kada nisam- najebem."

Taman kada sam htio zaključiti raspravu na moj dnevnik provokativnog naslova, otkrio sam dvije stvari. Nitko od komentatora se nije usudio ni pokušati odgovoriti na pitanje u naslovu!
Nitko? Ma što nitko? I manje od toga! Svi junaci mukom zamukoše! Gledam i ne mogu vjerovati (kada bi se zajebavali). Nitko. Nitko. Nitko. Ma, da se bar može naći neka sitna naznaka, pa i krajnje gmizavog i ljigavog pokušaja odgovora. Ni to. Čak se čini da je pitanje toliko zgusnulo strah, do mjere da se strava uvukla u kosti naših patuljaka.

Druga otkrivena stvar je ovaj komentar našeg nevoljnika galeta. Toliko mi se smilio kolega, da sam mu komentar citirao i stavio na sam vrh rasprave.

Gale, nitko nije imun na pričanje pizdarija. Ali, tragično je kada se pizdarije pričaju svečano i dostojanstveno. Veličanstvene gluposti su veličanstvena tragedija. Opovrgnuli ste načelo da nema glupih pitanja, već da samo postoje glupi odgovori. Pošli ste korak i dalje: načelo ste poništili ne postavljanjem glupih pitanja, nego svojim postojanjem. Sramota za ljudski rod je toliko biti blesav i pokvaren.

Kako sam ja duboko uvjeren da svako pitanje zaslužuje odgovor, to mi moj karakter ne dopušta da ne odgovorim na vaša. Znate one naporne i dosadne prosvjetiteljske težnje, mentorstvo, poučavanje i slična sranja. E, pa sada ćete im malo biti objekt, jer ste to vi tražili. Naime, pitanja vam otkrivaju katastrofalno neznanje. I lošu informiranost.

Do 18. 12. 2005. godine ja nisam slijedio nikoga, niti sam u životu imao uzore. Nisam ih ni mogao imati, jer sam živio u sredini koja nikome ne nudi uzore. U našoj okolini ne žive istinski uspješni i bogati ljudi. Nema toga. Naša okolina je uvijek negativna, depresivna i nepoticajna. Što bi se tu moglo slijediti?

Od navedenog datuma, slijedim i slušam najuspješnije ljude današnjice. Ne nužno najbogatije u financijskom smislu, nego najuspješnije ukupno i kvalitetno najbogatije. Kakvo je sad ovo glupost? Bogatstvo nije količina zgrnutog. To je prije prokletstvo nego bogatstvo. Mnogi koji su zgrnuli previše, često na prilično sumnjive pa i kriminalne načine, obično nisu bogati, nego i dalje izrazito siromašni, jer im je takav način razmišljanja. Oni i njihova okolina nemaju nikakvu korist od bogatstva nad kojim se grče, koje ljubomorno čuvaju i zbog kojeg žive u paničnom strahu da će im netko bogatstvo ukrasti ili da će ono izgubiti. Ne rijetko se upravo to i dogodi, jer nominalno bogati siromasi su uvijek financijski nepismeni- ne znaju uživati u svom bogatstvu i ne znaju razumno s njim upravljati.

Obrnuto je sa relativno siromašnim ljudima, koji postanu bogati zbog činjenice da zarađuju više nego što su im životni troškovi. Njima nije važno koliko imaju, nego su zahvalni što svaki mjesec dio odnosno višak primanja mogu investirati u svoj život, budućnost pa i luksuz, a da ne moraju strepiti što će biti idućeg dana, mjeseca ili godine. Oni su stvarno bogati, jer svoje bogatstvo mogu dijeliti, a da ne ugroze svoju egzistenciju. Jedan od njih otac svjetske financijske inteligencije, Robert Kiyosaki, bogatstvo definira vremenom koje obitelj može živjeti, a da ne prodaje imovinu niti umanjuje dostignuti životni standard i pod uvjetom da ne radi za novac, odnosno primanja. Pojednostavljeno, koliko vremena se može živjeti bez rada i rasprodaje imovine. Prema njemu, najbogatiji su oni koji imaju pasivne doživotne i nasljedne prihode, jer to znači da bez ikakve brige mogu živjeti slobodno i sigurno i oni i njihova djeca. Nije riječ ni o kakvim parazitima ili kriminalcima, jer ljudi koji na pošten i vrijedan način dođu do velikih bogatstava znaju cijeniti i svoj i tuđi novac. zato su bogatiji sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.

Kada se malo bolje promisli, slijediti ove druge je bolji izbor. Učiti od takvih je još bolji izbor.
Ako su oni mogli postići ono što ja želim za sebe, a to su tzv. pasivni prihodi, nije li mudro uz njihove savjete i pomoć postići isto? Dakle, očito nije problem biti dobar sljedbenik, samo je pitanje kako doći u tu poziciju. Tko su ti ljudi? Gdje ih pronaći? Jesu li spremni pomoći baš svakome? Kako mogu znati da su uspješni i dobronamjerni? Hoće li me prevariti? Koliko dugo ću ih morati slijediti? Hoću li ja i kako postati lider poput njih? Pitanja se postavljaju sama od sebe, jer nas negativno životno iskustvo poučava da je život okrutno realan- nema pravde i poštenja, a mogućnost da će ti netko pomoći u životu i to besplatno je prilično nategnuta, da ne kažem nevjerojatna. Možda se u prvi momenat i čini sumnjivom ova bajka, ali ima jedan detalj koji je više nego rječit: uspjeh, trajan i cjelovit, se može postići isključivo pomaganjem drugima da u životu postignu ono što oni žele. Pomoći dovoljnom broju ljudi da uspiju na veliko je garancija da će onaj koji im je pomagao dobiti u životu točno ono što je želio za sebe. Utopija? Ne. Ovo vam je crkveni nauk i vjerovanje.

Ali, ako ja ne dopustim da me se prevari, može li me netko prevariti? Ni slučajno. Prema tome, ima li rizika i opasnosti u tome da stvar besplatno provjerim? Kako za koga! Netko zatvorena uma i poslovično nepovjerljiv , neće ni pokušati provjeriti. Rijetki i mudri, znajući da nemaju rizika, ne propuštaju priliku, ali to ne znači da će nakon provjere uspjeti. Oni koji otkriju da stvar nije za njih, odustati će a da nikada neće saznati kakvu su katastrofalnu grešku napravili.Ovo pričam iz vlastita iskustva. Najbolji prijatelj, s kojim sam 16 godina dijelio školsku klupu, je u posljednjih 4- 5 godina već izgubio na desetke tisuća dodatnih eura, samo zato što je prerano odustao od posla, u kojem su ljudi, bračni par iz Splita, koje je on u posao uveo, napravili ogroman posao. Da je u poslu ostao i da nije odustao, samo zato što su "njegovi" ljudi uspjeli za sebe, on bi doživotno i nasljedno primao "mirovinu" od prosječnih desetak tisuća kuna mjesečno. Čak da u poslu ništa drugo nije napravio nego samo uveo taj braćni par. Nevjerojatno! On dan danas ne zna kakvu je glupost napravio, jer mu to nitko nema hrabrosti reći. Mogao bi počiniti samoubojstvo! nema sumnje da bi se pojeo od muke!

Vratimo se sljedbi. Promijenjeni i globalizirani svijet obilja, nudi nevjerojatne mogućnosti uspjeha svakome tko želi. Stotine tisuća uspješnih ljudi danas u svijetu, nisu do uspjeha došli klasičnim poslovima i zaposlenjima, nego promjenom načina razmišljanja i učenjem. Vrlo rijetki među njima su uspjeli individualnim naporom. Većina je uspjela, koristeći se sistemima uspjeha i virtualnim poslovnim školama. Priznati svjetski stručnjaci ( među kojima je Donald Trump) se slažu, premda većina njih se obogatila na druge načine, da je poslovna škola u kojoj sam i ja, najbolja poslovna škola u povijesti svijeta. Ako je to neki pokazatelj, onda je u odnosu na bilo koju drugu školu proizvela, na zakonit i pošten način, najveći broj dolarskih milijunera na svijetu, ali i stotine tisuća bogatih i slobodnih ljudi.

Konkretno, koji su ljudi koje ja poštujem i slijedim? Jedan bračni par je iz Amerike, jedan je iz Australije, jedan je iz Slovenije, a dva bračna para su iz Hrvatske, iz Splita i i Varaždina. Te osobno poznajem i s njima se često srećem. Međutim, to nije sve. Poslovna škola kojoj pripadamo, omogućuje nam da učimo od najboljih na svijetu, bez obzira što ih osobno ne poznajemo. Škola nam svaki mjesec preporučuje jednu vrijednu knjigu, koje nisu objavljene namjenski, već se mogu diljem svijeta, pa i u nas kupiti u prijevodu, ali nam škola omogućava nabavu CD-a na kojima su fantastični motivacijski, komunikacijski, financijski, poslovni i marketinški stručnjaci. Zajedničko svima njima je činjenica da su došli u priliku snimiti CD uživo, na poslovnim seminarima škole diljem svijeta, samo zato što su postigli točno određene razine uspjeha i rezultata. Znaju što govore i zato tamo nema političara i kvazi ekonomista.

Zašto knjige i CD-i? Baš zato! Zaposlenicima ne može ići u glavu da svaki mjesec treba kupiti knjigu i proučiti je, jer je njihov način razmišljanja gotovanski: neka knjigu kupuje i čita poslodavac. U redu. Ali je onda pošteno da konačan rezultat zaposlenika pripadne poslodavcu, a ne zaposleniku. Je li tako? Ako će u znanje ulagati poslodavac, jer je svjestan da samo tako može povećati produktivnost, onda je prirodno da višak stvorene vrijednosti pripadne vlasniku posla. Zaposlenička logika da je skupo mjesečno za samoobrazovanje investirati prosječno 400- 500 kuna je ubitačna i iz još jednog razloga. Čemu se ljudi obrazuju minimalno nekih 12 godina, ako zaposlenjem, to vrijeme i novac više nikada u životu neće moći vratiti? Koliko to košta i je li to isplativo? Može li se to mjeriti s 500 kuna mjesečno i bitno promijenjenoj mogućnosti povećanja zarade? Može li se današnja prosječna plata zaraditi i bez klasične škole ili diplome? Ukratko, knjige daju znanje koje je praktično, upotrebljivo i može se smjesta unovčiti. Vrlo bogato. Neznanje je uzrok siromaštva.

Čemu CD-i, pored knjiga? CD-i ne daju znanje, nego energiju, a uz to štite od negativnih utjecaja. Uspjeh u životu, odnosno ono što čovjek želi za sebe ili zaslužuje, je nemoguće postići u negativnom okruženju i pod negativnim utjecajem. Radi se o jednoj prirodnoj psihološkoj zakonitosti, prema kojoj svaki oblik negativnosti uništava ljudsku perspektivu. Slikovito rečeno, svaka misao s rječcom "ne" je katastrofa. To je zato što prirodni duhovni zakoni ne razlikuju dobro i loše. Oni jednostavno djeluju, a kako će djelovati ne ovisi o njima, nego o našem načinu razmišljanja. Dakle, ako razmišljamo na način "ne želim bolest", prirodni zakon ne raspoznaje "ne", već "čita " želim bolest". Imati ćete je, vjerujte, jer vaše misli su stvarne. One oblikuju vašu stvarnost. Mislite o problemima- imati ćete ih i previše. Razmišljajte siromašno i biti ćete kruha gladni. Ali, pozitivne misli vam u život privlače pozitivne stvari. Mislite o zdravlju, imati ćete ga. Mislite o novcu- imati ćete ga. I tako redom. Jedino što ne smijete je sumnjati u ono što želite.

Slušajući CD-e, čovjek zatvara um za negativu. Slušajući pozitivu, nema mjesta za negativu. Na CD-ima su životna, poslovna iskustva, ponekad naizgled glupe i nevažne stvari, ali kada se uđe u štos, tada postaje jasno da nema malih i nevažnih stvari. Obično su upravo one odlučujuće za uspjeh ili neuspjeh. Obratite pozornost na male stvari, jer su one velike. Tuđe iskustvo, vrijedno i jedinstveno, provjereno i praktično dokazano na tisućama primjera i u vremenu od 52 godine, nikako ne može biti prevarantsko niti čovjek, služeči se njime kao inspiracijom, može ne uspjeti. Nema toga. Pod uvjetom da se ne odustane, da se uporno i strpljivo grade rezultati i da se konstantno napreduje, iz dana u dan prema konačnom cilju. Što je konačan cilj? Što god čovjek može zamisliti za sebe i u što god može povjerovati. Tu nema ni ograničenja ni pravila.

Znam, znam. najcrnji reakcionari sa stranice već likuju. Njima je ovo filozofiranje i preseravanje. Trakavica i plahta, a ništa rečeno. Imena, imena prijatelju pljuni, tih tvojih "čarobnjaka", vrište oni. Pa evo nekoliko "anonimaca", da ne bi ispalo da reklamiram svoj posao, poslovnu školu, sebe ili neke u svijetu već itekako poznate i priznate ljude ( onaj američki bračni par u svojim poslovima godišnje zarađuje milijarde dolara, a australac je dvije godine zaredom proglašen najuspješnijim menadžerom Australije npr). Eniko Goncz, mađarica, Katarzyna Rytel, poljakinja, Elena Haroni- grkinja ( ta nije u dužničkoj krizi i ne sudjeluje u demonstracijama), Maja i Jarši Zupet- slovenke, Deidre Sala australka, Alkis Kolovos- grk, Umit Corapci- turčin, Valeria i Igor Kharatin- ukrajinci, Mira i Les Hetnal. poljaci, Martin i Tracy Hutchins iz Južne Afrike, Lara i Lorenzo Pellegrini- talijani, Dene A. Backen- norvežanka. Victoria Kostoris- mislim britanka. Mogao bih sa CD-a ispisati još bar 100 imena. Čemu? Kakve to ima svrhe?

Ima li života prije smrti? Zašto je to pitanje od presudne važnosti? Nagoni na razmišljanje. Nije svejedno, je li tako? Što ako ima? A što ćemo ako nema? Može li čovjek koji ne vjeruje u život prije smrti, vjerovati u život poslije smrti? Bizarno i neobično pitanje, zar ne?

Spomenuo sam dva izuzetna čovjeka. Trump i Kiyosaki. Zašto baš oni? Zato što ne pripadaju poslovnoj školi o kojoj sam govorio i nikada nisu radili posao koji u svojim knjigama zdušno preporučuju. Dakle, nezavisni, slobodni i uspješni reklamiraju uspješnije od sebe. neobično? I nije baš! Pogledajte zašto. Citiram iz njihove zajedničke knjige "Zašto želimo da se obogatite"- podnaslov- "Dva čovjeka- jedna poruka" objavljena 2006. god:

"Bogati su sve bogatiji, jeste li i vi?Gubimo srednju klasu, a nestajanje srednje klase prijetnja je stabilnosti Amerike i samoj svjetskoj demokraciji. Želimo da se obogatite kako biste postali dio rješenja, a ne ostali dio problema.

Donald Trump i Robert Kiyosaki su zabrinuti. Zabrinuti su zato što su bogati sve bogatiji, a Amerika postaje sve siromašnija. Poput ledenih pokrivača na polovima srednja klasa nestaje. Amerika postaje dvoklasno društvo. Ubrzo, bit ćete ili bogati ili siromašni. Donald i Robert žele da budete bogati.

Taj fenomen- nestajanje srednje klase- globalni je problem- ali najčešće se susreće u bogatijim državama G-8 (državama poput Engleske Francuske, Njemačke, Japana itd.) Bivši predsjednik federalne rezerve Alan Greenspan rekao je: "Kao što sam često govorio, to nije problem kojeg bi demokratsko društvo- kapitalističko demokratsko društvo- moglo prihvatiti, a da ga ne pokuša riješiti". On objašnjava da je razlika u prihodima između bogataša i ostatka američkog stanovništva postala toliko velika i da raste tako brzo da bi na kraju mogla ugroziti i samu stabilnost demokratskog kapitalizma.

Što je predsjednik federalne rezerve izdvojio kao glavni uzrok problema? Jednom rječju, njegov je odgovor obrazovanje (podvučeno). G, Greenspan ističe da američka djeca na testovima u četvrtom razredu pokazuju rezultate iznad svjetskog prosjeka, no do dvanaestog razreda već jako zaostaju za svijetom. On kaže: "Moramo učiniti nešto da bismo to spriječili".

I Donald Trump i Robert Kiyosaki za postojeću situaciju krive nedostatak obrazovanja. No, oni se usredotočuju na drukčiji tip obrazovanja, financijsko obrazovanje (podvučeno) Obojica su jako zabrinuti zbog nedostatka kvalitetnog financijskog obrazovanja za činjenicu da su SAD, od najbogatije zemlje svijeta, vrlo brzo postale najzaduženija država u povijesti. Slabo američko gospodarstvo i slab američki dolar ( valuta svjetskih rezervi) nisu dobri."

Pisano prije pet godina! Ima još. Knjiga je to, a ne plahta. Ključna poruka njihove knjige je: "Mi vjerujemo da financijske probleme ne možete riješiti novcem. Financijske probleme možete riješiti samo financijskom edukacijom. Mi vas želimo i možemo naučiti kako se obogatiti"

Što reći umjesto zaključka? Neka misli svatko za sebe. Svatko je kovač svoje sreće. Koga ćemo mi, kao društvo slijediti? Šuker, Kosor, Dalić, Milošević, Crkvenac, Linić, Čačić, Jurčić i slične ili one koji gledaju ispred sebe bar 20 godina unaprijed, znaju kuda idu i kada će tamo stići? Naši izbori na ovu dilemu odlučuju kakav izbor ćemo odabrati na pitanje u naslovu dnevnika. Života prije smrti ima ili nema. Treće nema. Prosto ko pasulj, rekli bi susjedi.

"U ova nesigurna ekonomska vremena, dva poslovna titana, udružila su snage na knjizi koja naglašava rastuću potrebu za financijskom pismenošću"- Što mislite, čija je ovo izjava i u kakvoj je korelaciji sa sadržajem dnevnika? Bi li izjava imala "težinu "da sam potpisnik ja? Što kada bi potpisnik bio netko kome se bezuvjetno vjeruje? Briga me! Izjava vjerno, u potpunosti, istina sažeto, govori isto što i ja u dnevniku. Samo, unatoč činjenicama, ja ću za vas ostati krnoval. Gale, što ćemo s potpisnikom? Vehementno, sa stilom ga poslati u MP3 ili mu se s poštovanjem pokloniti? Nikakva „analiza“ ne može pomoći. Ni trik- načini.

Danas je novi dan. Objaviti ću dnevnik, koji se neće moći, ali i neće trebati komentirati. Malo ćemo se odmoriti od trakavica i plahti. Ma, ne brinite. Neće dugo trajati. Mislim, odmor. Čeka nas još puno posla i predizbornih uzbuđenja.

Tko je glasao

Znaci, slijedis likove s CDa.

Znaci, slijedis likove s CDa. Kako izgleda ta sljedba? Slusas sto govore i radis sto govore ili sto rade? Mozes li opisati svoju sljedbu malo kvalitetnije, kako bih znao sto uopce ocekujes od svojih sljedbenika? Ili sto uopce ocekujes? Da i mi kupimo taj CD ili?

Tko je glasao

Ili, moj gale, ili. To je

Ili, moj gale, ili. To je jedini mogući odgovor nekome tko ne želi razumjeti, a hoće zajebavat.

Tko je glasao

Pretpostavljao sam da je

Pretpostavljao sam da je odgovor previse kompliciran, kao i ustalom sve sto tvoja ruka dotakne.

Tko je glasao

hebala bi se mara ali da joj ne uđe

kolega poveznik siguran sam da ovaj tvoj politički "pepertomobile" nikoga ne ostavlja ravnodušnim zbog čega se većina drži za stomak i pokusava ti dati do znanja da staneš na loptu da ne eksplodiraju.

jednako tako sam siguran da će don Ivan ostati zapanjen tvojom ponudom na čijoj bi realizaciji trebalo sastajati u gumenim sobama.

.

Tko je glasao

Znam ja prijatelju, kako se

Znam ja prijatelju, kako se osjeća većina. Znam i kako se vrlo skoro neće držati za stomak od smijeha, nego od gladi. I većina i njihova djeca.

Jedino u što možete biti sigurni je da ja nemam namjeru nikoga zapanjiti, a još manje sastančiti, da bi napravio sve ono što sam odlučio. Ne treba meni ni pomoć ni odobravanje.

" Hrvatskoj su nužne reforme kako bi se mogla nositi s budućnošću, smatra ogromna većina Hrvata, smanjenje javnog duga i proračunskog deficita ne smije se odgađati, prenosi Jutarnji list rezultate istraživanja Eurobarometra, redovnog ispitivanja javnog mjenja koje Europska komisija sprovodi u 33 zemlje Europe. Po najnovijim rezultatima, 84 posto Hrvata je za sprovođenje reformi, pri čemu ih se 54 odsto spremno žrtovati i prihvatiti niži životni standard kako bi pomogli budućim generacijama. No, nitko više ne živi u iluziji – čak 98 odsto građanki i građana Hrvatske smatra da je ekonomska situacija loša, po čemu Hrvatska, zajedno sa Grčkom, drži europski rekord. U prosjeku skoro dvije trećine (68 posto) građana EU nezadovoljno je ekonomskom situacijom u svojoj zemlji.
Eurobarometar pokazuje ogromno nezadovoljstvo, pesimizam i strah od budućnosti. Vlada bojazan za radna mjesta, a nezaposlenost se percipira kao jedan od najvećih društvenih problema. Čak 80 posto ispitanika smatra da stvari u državi idu u lošem pravcu, a u Europi su još jedino Grci s 82 posto nezadovoljniji postojećom situacijom. Kada je riječ o stanju u gospodarstvu, 98 odsto stanovnika Hrvatske smatra da je situacija na tom polju loša, čime su se još jednom svrstali tik iza Grčke, čijih 99 posto građana misli isto o gospopdarstvu u svojoj zemlji. Europske zemlje variraju – od 11 posto Šveđana ili 24 posto Nijemaca koji to isto misle, pa do 91 posto Mađara i Slovenaca."

Malo podataka, tek toliko da vam povećam sigurnost, ne škodi. Gledajući ove podatke Eurobarometra, čovjek se stvarno mora smijati. I upitati : koliko su ovi podaci bolesni, ako se uzme u obzir da npr. na pollitci svi imaju dijametralno suprotno mišljenje od anketom utvrđenog? Nitko više ne živi u iluziji?

Ali neka se Jadranka Kosor ne boji šačice pijanih bukača. Pomoć stiže od stotina tisuća mrtvih i anonimnih, dakle apsolutno sigurnih, glasača.

Tko je glasao

kratko i jasno

svakako se javi grubišiću

luka

Tko je glasao

Već sam bio kod don Ivana na

Već sam bio kod don Ivana na razgovoru. Spremam se poći opet. Što nije garancija da ćemo se bilo što konkretno dogovoriti. Ja ne bih izdao vlastita načela, pa da mi je s druge strane Sveti Otac Papa. Mogle bi mi se nuditi zlatne poluge, ako samo naslutim da stvar neće završiti onako kako je zamišljena, ja odustajem i prije nego sam počeo.

Tko je glasao

Nikaj od posla..., a već sam se ponadal...

E, moj @poveznik, tak se ne povezuje. Pa isto če te čuti i od don Ivana ( da ne odustaje ). Podsječate me na dopredsjednika Laburista ( Vukšić ). Kaže on u Histrionima, na predosnivačkoj "priči" o laburima : "Kod mene nema kompromisa !!". I ostane živ. Pa sva mudrost politike baš i je - kompromis. Bože čuvaj Hrvatsku, jako. Sve sam više dojma da se neki na ovom portalu samo dobro zezaju ( @Golgotica ). S nekima, naravno. L.P.

Tko je glasao

Ma, čovječe, odakle vam samo

Ma, čovječe, odakle vam samo ideja da se ja mislim baviti politikom? Ili trulim kompromisima?
Pa da sam to samoubojstvo htio počiniti , onda bi vjerojatno bio u tim vašim Laburistima. Ali, toliko lud ipak nisam. Jer duboko vjerujem da su političke stranke sjebale Hrvatsku do mjere da je one više ne mogu spašavati.

A, i dojam da se netko ovdje dobro zeza vam je pogrešan. Ja vidim samo jednog (zasad) zezatora. To ste vi. Ali budući vjerujem da se svatko može popraviti, poslati ću vam moj broj mobitela. Samo ne vjerujem da ćete me imati hrabrosti nazvati. Ne zbog straha, nego zbog činjenice da ste već odustali od posla.

Ja u svojim promišljanjima prezirem kompromise i konsenzuse, a preferiram dogovore na načelu pobjednik- pobjednik. Ili tako ili nikako. Pošteno, zar ne?

Tko je glasao

Sretno u bezkompromisnosti ! I pobjedi.

Nisam član laburista. Ako Lesar čuje za Vas, možda Vas i pozove da pomognete kao nestranačka osoba. S obzirom na Vaše iznešene prijedloge. Koliko ga poznajem, on se okružuje jakim ljudima.

Tko je glasao

Po kojim kriterijima vi

Po kojim kriterijima vi određujete pojam "jakih ljudi" u politici? Po rezultatima ili po aktivnostima? Ili možda po broju društvenih priznanja moralno i materijalno propalog društva?
Razmislite. Možda uvidite zabludu. Jedna cura s ovog portala je, čini mi se, imala loše iskustvo s Lesarom baš po pitanju uvažavanja suradnika u užem vodstvu stranke.

Kada bi naučili čitati i tumačiti ispravno reaktivan govor političara, tada im ne bi neupitno vjerovali. Dovoljno je samo isčitati nečiji karakter, pa da nepogrešivo možete biti na čistu što od čovjeka možete, a što ne možete očekivati.

Tko je glasao

Rezultati

Hebiga @poveznik, bez rezultata na izborima neće ići. U protivnom Vaše ispravne ideje ostaju "mrtvi kapital". Kao i mnogih pametnih ( i dragih ) ljudi na ovom portalu. Preporučena knjiga Vam je "oružje" u rukama. A trebat će Vam. Kao i ljudi bogati duhom. To bi mu moglo dojti, da nekima gore bu skroz toplo ( kao npr. našem @Golgiju ). Pozz

Tko je glasao

Varate se. Već sam istakao da

Varate se. Već sam istakao da me ne interesiraju izborni mandati i rezultati. Proaktivno se djelovati može i bez pozicija vlasti. Stoga ne mislim kao i vi, da su ispravne ideje "mrtvi kapital". Jesu li Ghandi, majka Tereza i mnogi drugi slični njima imali u rukama išta drugo do li ispravne ideje? Jesu li oni čekali poziciju vlasti i moći da bi stvari mijenjali? Na tu temu mi je baš drago da don Ivan Grubišić djelovanje svog Saveza za etičku i građansku Hrvatsku ne misli ugasiti nakon izbora, već nastaviti djelovanje bez obzira na izborne rezultate.

Seriju knjiga, čudesnih knjiga koje su mi omogućile da progledam, probudim se i postanem svjestan, ja ne doživljavam kao oružje, već moćan alat. Ni jedna od tih knjiga sama za sebe ne može imati moć buđenja. Ali zajedno, pomno odabrane i s raznovrsnom tematikom, postaju izvor cjelovitog znanja i temelj razvoja duhovnosti i mudrosti.

S ljudima bogatim duhom ne računam. Rijetki su. Jedan na milion i to ako imam sreće susresti se s njima. Ali takve se može stvarati. I to je moj motiv: učiti učitelje i učiniti ih da budu bolji od mene.

Tko je glasao

ja ne kuzim u cijeloj prici

ja ne kuzim u cijeloj prici kak mislite propovijedat vasu pricu?

ovdje ima dost tekstova, lijepi su, onak zgledaju humanistici i malo sveto.. ali kaj mislite tko bi to slusal u toj kolicini?

u biti vas ne kuzim..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Normalno da ne kužite.

Normalno da ne kužite. Govorimo različitim jezicima, iako su oba hrvatska. Moj jezik je jezik vrijednosti. To što vi imate osjećaj da razumijete pojmove, jer vam zvuče poznato, je uzrok nerazumijevanja. Pojmovi jezika vrijednosti imaju potpuno drugačije značenje od istih tih pojmova u svakodnevnom jeziku. Sada zamislite koliko bi me trebali slušati da vam sve objasnim, od pojmova do značenja i na kraju do smisla cjeline.

A mislite li da kužite kako HDZ ili SDP propovijedaju svoju priču? Jesu li vam njihove priče svete, humanističke, lijepe i istinite? Ako nisu, eto vidite da nešto ipak razumijete.

Nemam ja što propovijedati. I nema me bilo tko obavezu slušati, naročito ne u toj količini. Nije moje da ja budim ljude, izigravam njihovu savjest i gonim ih poput robova da budu odgovorni prema sebi i svom životu. Pa nisam ja mesija, a još manje upravitelj koncentracijskog logora. Svatko mora za sebe, ako hoće, razmisliti o svom životu, svojim odgovornostima prema sebi, svojoj obitelji, okolini, prijateljima, poslu i sličnim stvarima. Naravno da ne morate. Ali, tada morate biti svjesni, da ono o čemu vi ne želite razmišljati će uraditi netko drugi. Ma ne u vašem interesu nego svojem. Što znači da ćete drugima dopustiti da upravljaju vašim mislima, vašim životom, željama nadama pa i razočaranjima. Možete vi biti duboko uvjereni da vi upravljate svojom glavom, ali imam za vas šokantnu tvrdnju: nikada u svom životu niste kroz svoju glavu provukli jednu jedinu vlastitu i originalnu misao!!! Sve vaše misli su tuđe!!! Shvaćate li svoju tragediju? Što god mislili, mislite tuđe misli, živite tuđi život i postižete tuđe rezultate. Sramotno sitne i bezvrijedne rezultate, u odnosu na one koje ste potencijalno sposobni postizati.

Prijatelju, nije važno hoćete li vi razumjeti mene ili druge. Razumite sebe , jer je to jedini način da za sebe nešto napravite. Jedino što vam je priroda dala i nad čime imate potpunu kontrolu su vaše misli. Ništa drugo osim njih nemate mogućnost kontrolirati. I ko za vraga, ljudi se iz petnih žila trude razmjeti i kontrolirati sve oko sebe, a svoje misli ni slučajno. Nije li to tragično?

Razumijete li sada? Cijeli život vas lažu, zajebavaju uzduž i poprijeko, uvjeravaju u očito nemoguće, oduzimaju vam nadu, motiv i entuzijazam i vi im vjerujete. Tko? Tko stigne. Vi vjerujete svakom ciganinu koji stane pred vas i kaže:" Pazi, stari, nije to za tebe! Ne možeš ti to! Ne budi lud! Smijati će ti se ljudi!" Koliko puta dnevno čujete ili mislite ove rečenice? Kako to da vam ni najbliži nikada ne kažu: Kreni! Možeš ti to! Uspjeti ćeš! Ti si sposoban! i slično? Kada ste u životu čuli iskrenu i poštenu ponudu: "Pomoći ću ti, jer vjerujem u tebe!" Vidite, ja sam cijeli život živio samo s tom rečenicom u duši i mislima. Bez ikakvih očekivanja, ali i bez ikakvih razočaranja.

Razmislite. To je vaš život. Neću u njemu živjeti ni ja ni bilo tko drugi. Ako je vama svejedno kako ćete živjeti ili skapavati od gladi, grcati u problemima, besparici i sličnim igrama bez granica, ja stvarno nemam ništa protiv. Ako vam je dobro, svaka čast! Samo mi recite, kako znate da ne može biti bolje?

Tko je glasao

Moj jezik je jezik

Moj jezik je jezik vrijednosti.

ok. super.

ne zelite djelovati na ljude. onda zelite. pripovjedanjem da "oni" shvate. pa ne zelite..

a kak mislite mijenjati ak prvo ne zelite? onda samo pricate..

i u biti nis ne nudite.

jer ni ne zelite. osim sto zelite reci. ali nije cilj djelovanje. to mora covjek sam. pa zasto se onda trudite pricati..

mozda sam ja samo seljak, i nevjernik.. nemam pojma.. ali pricati a u biti ne zeljeti djelovati na drustvo vec na sebe, osim rijeci ne traziti od sebe djelo... meni to lici na neku sektu, vjeru, duhovno zacece ljudi koji ce zivjeti od sunca, svjesni sami sebe..

no sto s tim?

ja vas podrzavam u vasem nastojanju. no ni u kom slucaju ne mislim da tako mozete mijenjati svijet, samo sebe..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Poveznik

bi se trebao zvati propovjednik.

Čovjek je toliki pozitivac da vuče na sumnjivo.

Žao mi je ako liči na spamanje.

sve dobro...

Tko je glasao

Da sam kojim slučajem tražio

Da sam kojim slučajem tražio pohvalu, ljepšu i iskreniju nisam mogao dobiti. Kako sam očekivao sve, samo ne nešto ovako, moja zahvalnost na podršci je još veća.

Hrvatska je neopisivo umorna i depresivna od negative i crne kronike. Stoga svaka, a ne samo moja pozitiva, mora biti ne samo sumnjiva, nego heretička. Ništa čudno.

Jednom prilikom, kada sam, sav bijesan i ubilački raspoložen, posjetio jednog Bajićevog zamjenika u Državnom odvjetništvu u Zagrebu, nesretan i jadan čovjek me pristojno primio i dugo sa mnom razgovarao, u očitom nastojanju da me smiri, ali da sam ne bude izložen neugodnostima zbog činjenice da odbija raditi svoj posao. Priznao mi je da na mojoj prijavi ne smije raditi, jer da bi to za njega značilo isto što i momentalni otkaz, a s druge strane, čovjek je imao još svega nekoliko godina do mirovine. I tako, u žaru nastojanja i u strasti muke, mi je rekao: "Gospodine Pendo, iskreno ću vam nešto reći. Vi ste nevjerojatan čovjek. Nešto je epskog i veličanstvenog u vašim stavovima i energiji. Zašto ne bi pisali knjige? Siguran sam da biste se proslavili i obogatili"

Ne sjećam se tužnijeg trenutka u mom životu, osim onoga kada mi je otac iznenada umro u 59. godini života.

Tko je glasao

Toliko ste iskreno zbunjeni

Toliko ste iskreno zbunjeni da vam se sve pomiješalo. Što nije loše za vas. Naime, promjena može doći samo ako ste izbačeni iz ravnoteže, ako trpite, zbunjeni ste i nemate odgovore na pitanja smisla i svrhe. Svijesnost, pak možete postići na lakši i teži način. Slušajući s razumijevanjem ili teškom patnjom.

U biti, ja vam ne mogu ništa nuditi, osim mog uvjerenja da ima života prije smrti. Ali ne za svakoga. Svatko bira za sebe. Pojedinac ne može mijenjati ništa,pa čak ni sebe. O tom ću nešto više kasnije. Ali, svjestan pojedinac može prenijeti poruku koja će sve promijeniti, pa čak i svijet.. Jebiga, nije lako sve to razumjeti nespremnima, koji o ovim stvarima nikada nisu razmišljali.

U komentaru ste, maksimalno karikirajući, dva puta ponovili istu grešku: nije cilj djelovanje! Pa, čovječe božji, što bi onda bio cilj? Priča? Koliko puta moram ponoviti da se pričom čak ne može ni utjecati, a kamoli mijenjati? Djela, a ne riječi je i latinska poslovica. Pričom se uspješno samo može raditi manipulacija. I to je apsurd današnjeg vremena: nitko nije svjestan da se njime bezdušno manipulira, pa se protiv toga nitko ni ne buni, ali, je li netko nešto rekao protiv manipulacije i njenih pogubnih posljedica po živote ljudi, digne se kuka i motika da se drznika raspne. Nije li to recept po kojem je razapet Isus?

Otud vama dolaze asocijacije na sektu, duhovno začeće, život od sunca i slične gluposti. Ma, provjerite pa mi recite, što mislite, nije li vaš život oličenje sektaštva? U što vi vjerujete, dok spavate, ničega svjesni i dok spavajući živite tuđe iluzije, a ne vidite stvarnost? Ne razumijete sebe, niste svjesni svojeg jadnog položaja, ne vjerujete sebi, ali uredno vjerujete u besmislice koje vam država, mediji, obrazovanje i okolina guraju pod nos. Mislite li zbilja da vas netko drugi može trgnuti iz hipnotičkog sna, a da vi to čak ni ne želite? Kako bi to bilo moguće? Ljudi se boje istine i bježe od nje kao od pakla. Nije problem u istini samoj, niti je ljude strah od istine samoj po sebi, nego se boje da ne izgube ono što im je itekako poznato i na što su se u životu navikli: laž, prevaru, dvoličnost, šizofren život na razini raskola, osjećaj krivnje i mučne grižnje savjesti.

Kad vam već ne "liježu" apstrakcije poput sekti, duhovnosti, religije i vjere, evo vam jedan statistički, matematički podatak. pa mi odgovorite što mislite o njemu. Ni najveći umovi svijeta, što god u životu napravili i postigli, ne realiziraju i ne naplate više od 6% svog potencijala. Dakle, najbolji svega 6%, dok drugi i znatno manje. Znate li što to znači? Da prosječno više od 95% ljudskog potencijala istrune neiskorišteno, samo zato što se ne iskoristi, a ne zato što se iskoristiti ne može. Mislite li da je stvarno priroda svakome od nas dala 100% mogućnosti, da bi mi onda koristili maksimalno 6%? Ne budite naivni? U prirodi ništa nije slučajno.

Prevedeno na jezik inicijative don Ivana Grubišića, pitanje za vas glasi: Zašto mislite da vi osobno, na nezavisnoj listi kao kandidat, ne bi realizirali svih 100% svojih potencijala? što bi to značilo za vas, a što za vašu društvenu odgovornost? Ne znam, ali ako znate na čemu ste danas, onda to pomnožite sa 16 i imati ćete rezultat koji možete zaslužiti.

Kada govorite o promjeni svijeta ili sebe, morate znati da čovjek uopće nema moć mijenjati bilo što, pa čak ni sama sebe. Umjesto mijenjanja sebe, čovjek se može razvijati, učiti, shvatiti, postati mudar i svijestan. Mijenjat se ne može. To nije potrebno ni pokušavati napraviti, jer je svaki čovjek izraz savršenosti prirode, jedinstven i neponovljiv. Zašto bi se mijenjao? Da bi pokvario sam sebe ili postao gori?

Tko je glasao

Molio bih Poveznika da me

Molio bih Poveznika da me ispravi gdje sam fulao u tumacenju.

ne zelite djelovati na ljude. onda zelite. pripovjedanjem da "oni" shvate. pa ne zelite..

Zeli, ali njegov utjecaj je ogranicen.

i u biti nis ne nudite.

Nudi propovijed samospozanje.

jer ni ne zelite. osim sto zelite reci. ali nije cilj djelovanje. to mora covjek sam. pa zasto se onda trudite pricati..

Dakle, zeli potaknuti ljude da dodju do samospoznaje.

meni to lici na neku sektu, vjeru, duhovno zacece ljudi koji ce zivjeti od sunca, svjesni sami sebe..

Fakat.

no sto s tim?

Sto s tim? Hocemo li tada biti sretni poput tebe Poveznice? Meni ti paris kao pomalo konfuzan lik koji je zapeo u mjestu, odnosno koji je izgubljen u prijevodu Nije bas poticajno krociti putem na kojem se ti nalazis. Mozes li mi reci zbog cega mislis da bi itko trebao biti poput tebe? Sto je tako privlacno da drugi budu poput tebe?

Tko je glasao

Gale, fulali ste u tumačenju.

Gale, fulali ste u tumačenju. Toliko ste konfuzno fulali, da ste me uvjerili kako ste beznadežno izgubljen slučaj. Kompleksi manje vrijednosti i narcisoidnost će, uz urođenu reaktivnost, učinitida da nikada nećete shvatiti kako u svakom trenutku života imate sve ispunjene uvjete da budete bezgranično sretni, uspješni i zadovoljni. Ali vi to ne razumijete. Ne razumijete ključnu stvar da se sreća ne postiže uspoređivanjem i takmičenjem u pameti i ljepoti s drugima. Ne razumijete da je sreća baš put do nje a ne stanje blaženstva. Zato vam je uvjerenje da "nije baš poticajno kročiti putem..." i smiješno i tragično. Postavite sebi pitanje koliko je poticajan vaš put kojim kročite, pa se možete i smijati i plakati. Do mile volje.

Tko je glasao

Koliko mogu primjetiti svi su

Koliko mogu primjetiti svi su fulali. Postoji li itko tko nije fulao i da ga mozete imenovati?

BTW, znas onaj vic sa Mujom kada na radiju javljaju da neki ludjak vozi suprotnim smjerom na autoputu? Pa on kaze, sta jedan, svi!

E tako ti meni zvucis kada tvrdis da su svi ostali fulali, a da si ti neupitno u pravu. Pobogu. Mozda i je tako, ali pobogu, vozis u pogresnoj traci, ako zelis imati posla s ljudima. U suprotnom zasto uopce vozis?

Iliti prevedeno, zasto pises plahte, ako nisi sposoban objasniti jednom jedinom covjeku sta ti je na umu? Jeli to Murphijev zakon da svi zavrse u poslu za koji nisu sposobni ili?

Tko je glasao

mali ispravak

Riječ je o "Peterovu načelu" (čovjeka koji je utemeljio novu znanost: hijerarhologiju) - koje govori o tome da čovjek napreduje u hijerarhiji (i u životu) do granica svoje nesposobnosti. Kad napredovanje prestane, granica je dosegnuta. Postoji izvrsna knjiga istoimenog naslova.

Za mlađe - postoji još bolja knjiga "Dilbertovo načelo" (strip o programeru s glupim šefom je izlazio u više naših dnevnih novina).

http://wyrd.comxa.com/wp-content/uploads/2009/12/2005-09-18-Dilbert.jpg

http://www.automation.com/images/dilbert/dilbert2004052209163.jpg

Tko je glasao

A što ćemo s činjenicom da

A što ćemo s činjenicom da čovjek nema ograničenja, osim onih koje sam sebi postavi, i da nema nesposobnih?

Tko je glasao

Gale, moram vam postaviti

Gale, moram vam postaviti otvoreno pitanje: jeste li vi ludi ili se ludim samo pravite?Slijedeći vašu logiku, moj vam je definitivan odgovor: Ili! Pa sad vi odgonetajte stilom i logikom na koje ste navikli.

Moj je zaključak da ste vi glupi. Nepopravljivo. A gledajte zašto. Jeste li vi primjetili da su svi fulali? Jeste. Pa, bi li onda vi mogli naći nekoga tko nije?Zašto onda meni podmećete kukavičje jaje i mislite da me s tom provokacijom možete zajebavat?

Evo decidiranog odgovora, ali ako ne odgovorite na ovaj komentar, tako ću vas popljuvati i zgaziti, da ćete morati napustiti ovaj virtualan prostor, a bogami će vam se ljudi zlurado smijati gdje god zinete.

Točno. Svi su fulali. I svi žive životima koji ih nisu dostojni. Kardinal Bozanić prvi. Šeks drugi.
Kosor treća. Milanović četvrti. Čačić peti. Cijela ergela njima sličnih- šesti. Cijeli Sabor- sedmi. Ustavni sud- osmi. I tako redom što se tiče poznatih i stoke "krupnog zuba". Konja, krava, bikova i kurvetina. Možda se vi inspirirate i divite njihovim životima, postignućima i navodnom uspjehu. Ja to nikada ne činim, jer sam otkrio da među njima nema iznimaka što se ispraznosti i besmislenosti njihovih života tiče. Ta magarad je tako temeljito uneredila svoje živote, da je nepobitna činjenica da je riječ o nekrofilima i kanibalima.Svoje obitelji, djecu, interese, čast i ugled su srušili i pretvorili u prah i pepeo, jer nemaju snagu karaktera. Nemaju ni srama ni odgovornosti. Sve svoje odnose su upropastili, jer nisu sposobni graditi zdrave ljudske odnose. što ih čini praznim poput tikava. I jednoga dana, kada se svjetla pozornice, na kojoj se igra morbidna predstava "društvenog uspjeha", ugase, takvi u očaju i besmislu ispraznosti, skaču s mostova, drogiraju se, vrše samoubojstva na sve dostupne načine. Prethodno pokapaju vlastitu djecu. Celebrity nekultura.

Sav taj ljudski sram i smrad je, u naponu snage i ludosti, uvjeren da se orgijanje neće morati platiti. Da se neće osvetiti bezumlje i nečovječnost. Da se može izigrati prirodne duhovne zakone. Ma nema toga. Nikada i nitko nije pobjegao, a da nije platio višestruku cijenu svog divljanja. Što je najžalosnije, obično krvavu cijenu plaćaju njihova djeca. Provjerite sudbinu tih nesretnika, pa mi se onda javite.

Što je s ostalima? Što je sa stokom sitnog zuba? Isto. U dlaku isto. Fulali svi. Do jednoga. Hoćete dokaze? Može. Provjerite je li istina da roditelji vole svoju djecu. Kako ćete provjeriti. Pa lako. Samo promatrajte kontradiktornost roditelja. Bi li netko tko voli svoje dijete isto prebio ili istukao, kada navodno napravi nešto što nije u redu? Bi li netko tko voli svoje dijete natjerao dijete da ide u školu koju ne želi? A zašto to roditelji rade? Zato što su po svojem primitivizmu i neznanju bolesni: jedno vjeruju a sasvim suprotno djeluju. I ne samo u odnosu na djecu , nego u svemu. Uvjereni su da su gotovo idealni, da se trude, a ne vide da ništa ne shvaćaju, pa čak nisu u stanju prepoznati vlastite interese. Rekao bi Mesić, rade u korist svoje štete. Umjesto očekivanih dobivaju zaslužene rezultate. A s njima dobivaju sve više problema, dok sposobnosti rješavanja istih ni od korova. Nije li to fulan život?

Posebno iritantno je što ljudi nisu svjesni činjenice da su za sve svoje nevolje, probleme i žalosne promašaje u životu odgovorni isključivo sami sebi. Ne može nitko, pa ni država biti kriva što netko ne želi pomoći sebi, što je neodgovoran i nepošten prema svojim odgovornostima. Da su razmišljali na vrijeme drugačije, postupali drugačije, učili drugačije, bili svjesni sebe i svojih odgovornosti, ne bi li vjerojatno danas bilo drugačije? Zato je neoboriva i istinita rečenica jednog Amerikanca: "Ovoga trenutka svi ljudi na svijetu imaju točno ono što su cijeli svoj život željeli imati". Kako bolno istinito? Željeli su bolest, smrt, siromaštvo, probleme? Zvuči nevjerojatno, ali je živa istina.

Pogledajte situaciju sa zdravljem. Poznajete li budalu koja ne recitira floskulu od rečenice: Najvažnije je zdravlje! A poznajete li nekoga tko je spreman prstom pomaknuti da zaštiti svoje zdravlje? Dakako, poznajete mnoge koji histerično idu na dijete, vježbaju, trče u doktora i gutaju lijekove. Ma ja vas pitam znate li jednog jedinog čovjeka koji zna što je pravilna prehrana, koji su njeni efekti i tu prehranu zna praktično provesti u praksi? Možete slobodno ne provjeravati, iako vam ja to ne zabranjujem: nema liječnika u Hrvatskoj koji bi to znao, osim liječnice Vanje Grbac Gredelj iz Rijeke. Njena stranica je www: zonazazdravlje. Pitajte svoga liječnika zna li što su eikosanoidi i garantiram vam da neće znati. O čemu onda pričamo? O uspješnima? Ili o profulanim probisvjetima?

Znam, gale, da me namjerno provocirate, ispitujući moju izdržljivost i upornost. Bar milijardu puta sam ovdje rekao, a znam da ste to dobro upamtili, samo još uvijek ne razumijete: ja nikada ne želim biti u pravu. Pogotovo ne neupitno. Mislite li vi da bi ja gubio vrijeme s vama i vama sličnima da mislim da sam u pravu? Bi li uopće imao potrebu slušati tuđa mišljenja, a prečesto i gluposti, da znam da sam u pravu? A ne bi li bilo puno poštenije i normalnije, umjesto da me lažno optužujete , da mi dokažete, argumentima i činjenicama da su moje tvrdnje pogrešne? To je moj jedini motiv: čekam pravoga da mi dokaže da nisam u pravu. Zato i pišem plahte, ne bi li vam dao dovoljno municije za paljbu. I? Uvijek isto: svi junaci mukom zamuknu. Da bi zuba obijelili. Ni opepelit. Ponekad se na udicu uhvate naivni, koji nisu upućeni kojem zmaju izlaze na megdan. Ali, takvi rijetko traju. Brzo se uvrijede, ohlade ili prestraše. A zašto? Zato što imaju kontraargumente? Zašto ih ne upotrijebe? Pa nisam ja valjda toliki strah i trepet da mi se ne bi moglo razumno dokazati da griješim. U ovih tri- četiri godine, koliko sam na ovoj stranici, stvari se uvijek odvijaju po istom scenariju, da bi na kraju tzv. "marke" od imena u panici bježale od bilo kakve rasprave sa mnom. Možemo se složiti da su ispravno zaključili da je bolje nemati posla s budalom, ali kako to da ni u jednoj raspravi moji sugovornici nikada se nisu referirali na zadane teme, nego su, valjda nemoćni u argumentaciji, skretali s tema i pribjegavali ocjenjivanju moje osobe, psihičkog stanja i slično. Pokušaji da me uvrijede su im neslavno propadali, jer mene nitko ne može uvrijediti, ako mu ja to ne dopustim. To što ljudi u pravilu vrijeđaju sami sebe svojom pogrešnom reakcijom na ono što im događa, nema veze sa mnom, niti je to moj problem.

Konkretno, zahtjevam od vas da mi se decidirano izjasnite što bi vi mogli postići, u kojoj djelatnosti i u kojem roku, kada bi , sasvim slučajno, dakako, se angažirali na nezavisnoj listi, i ne daj Bože, dospjeli u Sabor. Da čujemo. Možete slobodno priznati da ste nesposobni i nevoljni za bilo što konkretno ili da vas je strah uopće razmišljati o takvim glupim mogućnostima. I to je izjašnjavanje. samo jedno vam mogu garantirati. Odlučite li se izjasniti plačljivo tužno, plakati ćete sami. Odlučite li se maštati sa smiješkom, s vama ćemo se smijati svi, pa i svijet. Imate izbor.

Bolesni ste , gale, sto gradi. Mislite li vi zaista da bi ja mogao, pored svog karaktera, voziti u istom smjeru kao i svi drugi, samo zato što je to profitabilno ili popularno? Točno je da ja želim imati posla s ljudima, ali kako ne možete shvatiti da se zbog toga neću voziti u istom smjeru s neljudima? Ne dolazi u obzir. Znate li onu o vašem Muji: Kud svi Turci, tu i mali Mujo. E pa, pogrešna je ta "mudrost, dragi moj. Nismo svi isti. Moja životna filozofija je potpuno obrnuta- nikad s čoporom. Naravno da je nešto skuplje i teže, ali je časnije i čovječnije. Bez sumnje.

Nikakve pisanije, ni plahte ni romani, ne mogu nikome ništa objasniti. Ni jednom čovjeku, ni milionu ljudi. Riječi nemaju nikakvu pozitivnu moć. Riječima se samo može manipulrati, varati i spletkariti. To je stoga što su ljudi nevjerojatno podložni negativnom utjecaju. Uz to, ljudi nemaju sposobnost slušanja. Slušaju zapravo, ali ne čuju, pa ne mogu ni razumjeti. A to je zato što se slušanje, kao vrlo važna životna vještina, nikada i nigdje ne uči. Za razliku od čitanja ili pisanja, koji se uče cijeli život. Stručnjaci tvrde da su najuspješniji ljudi svijeta oduvijek bili oni koji znaju pažljivo i zainteresirano slušati. Ljudi čeznu za tim da ih se sluša. Mudri lideri to mogu fenomenalno dobro unovčiti. Ja tako nešto držim krajnje podlim i licemjernim. Naime, slušajući druge, povlađujući im i navodeći ih da što više govore, imam osjećaj da ljude varam. Prvo, znam da pričajući ne mogu učiti, a drugo, dok slušam uvijek iste žalopojke, gubim vrijeme i ne mogu učiti ni sam. Zadobiti tuđe povjerenje samo zato što sam čovjeka bio spreman sluušati do besvijesti mi je ponižavajuće, premda znam da sam time na određen način čovjeku pomogao.

Ne postoji Murphijev zakon. Ne zamantavajte se pizdarijama. Svi ljudi su sposobni za svaki posao, bez iznimke. Nije riječ o sposobnostima, nego o učenju i usvajanju vještina, koji su opet pitanje vremena a ne sposobnosti. Dajte čovjeku vrijeme da nauči ili uvježba nešto i nema toga koji ne bi uspio. Zašto onda, mnogi, završe u poslovima koje ne mogu pretvoriti u životni poziv? Duga priča.

Tko je glasao

Dajte čoviku vrime da nauči

Sad si mi da mislit sa ovom vremenskom.
Ja bi da hdzeu i sdpeu još malo vrimena da nauče, barenko još dvadesetak godin.

Tko je glasao

Mujo i Turci

Bravo Bozo!

Ovo mi je najbolji tekst koji procitah na pollitiki.

A ovo najbolje postavljeno pitanje
' Konkretno, zahtjevam od vas da mi se decidirano izjasnite što bi vi mogli postići, u kojoj djelatnosti i u kojem roku, kada bi.... dospjeli u Sabor

I apsolutno se slazem s tobom u vezi onog Muje, ali mi smo govorili: - Kud svi Turci, tu i
l u d i Mujo!

I jos, svaka cast na gramatici, interpunkciji, nekoriscenju tudjica..... besprijekorno.

Tko je glasao

Kada sam sponenuo vic i

Kada sam sponenuo vic i suprotan smijer, referirao sam se na ovaj portal. Interesira me i dalje postoji li netko tko je skuzio tvoju poruku, s obzirom da sam do sada s tvoje strane samo cuo da ekipa nije skuzila nista. Mozes li reci koliki je po tebi doseg tvoje komunikacije i mislis li da bi mogao biti veci? Naime, od prosloga puta kada si bio ovdje ne mogu se oteti dojmu da se kod tebe nista nije promijenilo. To je jako lose, jer znaci da nista nisi naucio, sto je kapitalna ocjena. Dakle, sto se promijenilo kod tebe ( politicki, socioloski, komunikacijski) u zadnje dvije godine? Oprosti sto navodim vodu na mlin pitanja koja me interesiraju, a ne u smjeru u kojem ti zelis. To radim jer mi se cini da nisi zadovoljio uopce preduvjete da bismo mogli ozbiljno govoriti o svemiru i opcoj politickoj promijeni s obzirom da nije utvrdjena vjerodostojnost nuzna da se prihvati tvoje znanje u polju u kojem osobno oskudijevam.

Tko je glasao

Gale, odgovor vam je krajnje

Gale, odgovor vam je krajnje blesav i neuvjerljiv. O kakvim čovječe, sada preduvjetima serete? Kakva je to sada moja vjerodostojnost koju bi ja morao dokazivati, jer vi ne možete prihvatiti moje znanje u kojem vi oskudijevate? Kakva sad kurčeva opća politička promjena? I kapitalna ocjena. Što bi to moralo značiti? Da ne razumijete ni kurca, pa se upuštate u ocjenjivanje vlastitog nerazumijevanja? I onda to proglašavate kapitalnim nerazumijevanjem?

Ako mislite gale i dalje laprdati pizdarije, molim vas ne činite to više ovdje. Komunikacijski dosezi su vam ravni apsolutnoj nuli. To je činjenica od koje ne možete pobjeći, jer ne biti sposoban pošteno odgovoriti na par jednostavnih pitanja je sramotno. da su pitanja nevezana na temu dnevnika, još bih vas i razumio, ali ovako je to sramotno zajebavanje ljudi. Ponavljam vam upozorenje: neću se služiti mrakovom mogućnošću da vas eliminiram iz rasprave, proglašavajući vas beskarakternim smećem, već ću vas temeljito i aergumentirano zgaziti. Uljudite se i izbjegnite sramoćenje.

Tko je glasao

Poanta je Poveznice da to sto

Poanta je Poveznice da to sto ti mislis da sve znas nema veze sa dojmom drugih o tvojem znanju. Naime, obicno su ljudi koji misle da sve znaju potpuno u krivu. Cisto statisticki tako, imas barem par milijona (dosta cesto su i u ludarama) ljudi koji misle da sve znaju, a oni medjusobno uopce nisu kompatibilni sto znaci da ih je barem 99,9% u velikoj zabludi. Pa tako, pouceni tim jednostavnim opazanjem, ljudi nisu skloni svakome tko tvrdi da sve zna (ili bilo sta, na kraju krajeva) vjerovati na rijec, vec za pocetak zahtjevaju da utvrde temeljne logicke procese dali ferceraju kod osobe, zatim provjeravaju kod nekih stavova, pa zatim nesto naprednijih stavova i ako ih osoba sa svojim kvalitetnim odgovorima u polju koje razumiju i oni pridobije, tada se stvara povjerenje u tu osobu i ljudi opcenito pocinju vjerovati nekome ne rijec, bez previse straha da se samo radi o jednom od 99,9% ludjaka.

Ti si Poveznice trenutno sa svojom sposobnoscu funkcioniranja u polju neke opce komunikacije u statusu ludjaka, a ne osobe kojoj bi se vjerovalo na rijec. Mozes se istina zesititi, ali to onda znaci samo da ostajes na istom mentalnom dosegu na kojem si bio i prije dvije godine, a to znaci da si samo zaludjen svojom osobnom mantrom, sto nije dodatna vrijednost nikome drugome osim tebi.

Pa tako i rasprava koju mozes pokrenuti ostaje samo slika te surove stvarnosti, gdje se nitko s tobom ne slaze, nitko te ne kuzi, a rezultat svega je nesto kao kad se djeca igraju sa nekom cudnom morskom zivotinjom tipa moruzgvom i gledaju kako ce zivotinja reagirati kada se dotakne stapom i slicno. OK, zabavno je. I to je dodatna vrijednost.

Tko je glasao

Tukče, krajnje je bezobrazno

Tukče, krajnje je bezobrazno vrtiti svoj imbecilni film, neovisno o tome što ti čovjek dokazuje. Koliko ti puta treba ponoviti tvrdnju, da bi je ti shvatio? Kada sam ja uopće rekao da sve znam? Koliko puta sam ponovio da vrlo malo znam, da formalno nisam obrazovan i da ne želim biti u pravu? I sada ti opet sereš kvake o mom znanju, mom ludilu i svojoj nesposobnosti da shavtiš i priznaš jednostavne činjenice. U čemu je moja krivnja što ti u mojoj veličini karaktera prepoznaješ svoje mane i slabosti? Vehementno se igrajući Boga, presuđujući na doslovce luđačkim premisama, čovječe, samo dokazuješ koliko si blesav. Ljudi nisu skloni vjerovati na riječ? Oštro posro! A čemu ljudi vjeruju kada je Jadranka Kosor u pitanju? Njenim djelima ili lažima? Treba li ti crtati da bi ti u praznu glavu doprla istina da riječi ne mogu funkcionirati pozitivno, već isključivo manipulativno? Nije li tragikomično da ljudi svake četiri godine izlaze na navodno demokratske izbore, vjerujući uporno isključivo lažljivim riječima pokvarenih političara, a da ne vide jednostavnu činjenicu da ih uvijek isti manijaci vuku za nos na isti način? Što je pogrešno u tvom sustavu provjeravanja riječi i davanju povjerenja bez straha? Pa to, budalo, koliko god ti provjeravao, uvijek kada daješ povjerenje na riječ, kardinalno griješiš. Jer nisi svjestan ničega, a najmanje posljedica. Drugim riječima, iz zasjede obmanjuješ sam sebe.

Ja sam zaluđen osobnom mantrom kada eksplicitno kažem što i u kojem roku mogu napraviti, a ti si pametan što se izbjegavaš izjasniti po istom pitanju? Nije uopće upitno koliko si poremećene percepcije. Surova stvarnost u kojoj se sa mnom nitko ne slaže te toliko zaludila da se ti slažeš s njom. Fenomenalno , nema govora. Genijalno zabavno, čak.
Samo nije jasna jedna stvar: kako se možeš slagati sa surovom stvarnošću, bježati od svoje odgovornosti za nju, mlatiti praznu slamu i to smatrati dodatnom vrijednošću? Savjet: ubij se i prekrati muke!

Tko je glasao

Kazes da jako Malo znas, ali

Kazes da jako Malo znas, ali zato drugi znaju puno manje. Igra relacija. Nu, poveznice, sto si naucio od kada si na pollitici? Dojma sam naime da samo sebe uspjesno farbas, te da ovu tezu nisi spreman staviti na kusnju (osoba koja zna da malo zna to stalno podrazumjeva, egotriper postaje agresivan kada se njegova pozicija stavi na kusnju jer ga ozbiljno ugrozava) iz klasicnih razloga onih 99,9% u koje te prilicno cvrsto ubrajam. Dakle, imas li muda suociti se sa sobom ili si ipak samo kukavica sto je nasla zaklon u osobnoj mantri? Gle, nije sramota biti kukavica, sramota je bjezat od sebe sto ti cini mi se uporno radis. Moja procjena tvojeg huduceg djelovanja na ovom sajtu. Nakon ponovnog neuspjeha svoje agitacije, opet odlazis i vracas se nakon oporavka i nastavljas na istom mjestu kao i prosli put, kao i ovaj put, kao i svaki sljedeci put jer si zarobljen u svojoj obmani. Oklada?

Tko je glasao

Mudrosti "starih bikova"....

Je, tak vam je to. Kada se čovjek umori s drugima....., na kraju skuži ( tko skuži ), da se treba vratiti "k sebi". Dok još ima komu..... Ima @poveznik pravo u podosta stvari ( pa i to da se prvo kreće od sebe ), no i Vi @lunoprof, kao i mnogi drugi ( opravdano ) tražite djelovanje. Priča mora biti krača. Program ide iza toga. I u bazen ( političku borbu ), se mora skočiti. Valja nama preko vode....

Tko je glasao

Nema umora, moj Sine, dok god

Nema umora, moj Sine, dok god se ne postignu ciljevi. Poslije je lako odmarati. Nemam ja pravo, nego namjeru. Zgaziti korupciju, kriminal i promijeniti situaciju u puno ljepše iskustvo. A to što neki lupaju lončiće, pa meni prišivaju filozofiranje, a sebi djelovanje, je njihova fatamorgana.

Mislite li zbilja da je kuću moguće nagraditi bez temelja? Mislite li da se s kratkom pričom i pripremom , može ozbiljno i argumentirano pričati o programu? Vjerojatno po vama može, ali bi me silno veselilo vidjeti vas u političkoj borbi nespremne i izgubljene. Rastrgale bi vas političke zvijeri prije nego bi trepnuli. Još bi vas ismijali. Naravno, nespremni se mogu fenomenalno dobro prodati i bez borbe, u hladovini, dočekati kraj mandata.

Malo me zbunjuje vaša logika: prvo priča, istina kratka, potom program, pa onda djelovanje( politička borba, je li?). Po čemu ste uvjereni da ja ne mislim tako?

Tko je glasao

ok.

Moje političko iskustvo : u bastionu Hdz-a ( Virovitici ) smo uzeli nepunih 14 %. Prvi puta izašli, i uzeli. Vjerujem da će drugi puta biti još bolje. Sdp-Hns-Hsu, nešto više od 23 %, Hsp oko 7 %. U pravu ste, može se. "Zgaziti korupciju, kriminal i promjeniti situaciju..."
I nisu nas ( me ) zgazili. A da sline cure...., cure. I nismo im više ni malo smiješni. Nikome. U jednom ste isto tako u pravu. Valja se spremati. I nema hladovine. Drago mi je da se u nečemu slažemo ( odgovor na sam kraj Vašeg komentara ). Sutra Vam radi knjižnica. "Ja sam ok. - Ti si ok. Čujemo se.

Tko je glasao

Eto, vidite. Dok ja govorim

Eto, vidite. Dok ja govorim da se može, mnogi me ismijavaju. Onda vi uletite s teorijom da se može. Pa znam da se može I nije teorija. Vi ste uzeli prvi put 14%: A koliko bi dobili da ste se ozbiljnije pripremali, učili i planirali? Ili da ste više vjerovali u sebe? Ne znam detalje, ali sam apsolutno siguran da se na izborima mogu postići rezultati koje god možete zamisliti. Kada sam ovo proljeće trknuo iz Korčule u Primošten i malo razgovarao sa Stipom Petrinom, pohvalio mi se da je u svim mandatima gradonačelnika Primoštena imao svih 15 gradskih vijećnika na svojoj strani, bez obzira s čije liste su u vijeće izabrani. Što to govori? Da svatko može imati onoliko vlasti, koliko zamisli. Vrag je onda što se tada nemate kome izgovarati. Imate i apsolutnu odgovornost.

Moje navodno političko iskustvo stvar potvrđuje. Premda nikada nisam bio član neke stranke, prije pet - šest godina sam odlučio ozbiljno naštetiti interesima i SDP-a i HDZ-a u Korčuli. Isključivo mojim angažmanom, jer nitko s jedne nezavisne liste prstom nije mrdnuo da bi bar jedan, nositelj liste, bio izabran u gradsko vijeće, lista je na lokalnim izborima dobila taj mandat. Kao treća snaga po broju glasova. Da stvar bude zanimljivija, ja osobno nisam bio kandidat na toj listi, a nositelj me, u prvom kontaktu, uvjeravao da je on kompromitirani političar, za kojega njegova vlastita žena i djeca neće glasati!?! Dakako da ja nisam išao na taj jedan mandat, već sam uvjeravao ljude s liste da imamo priliku osvojiti 4- 5 mandata. Prestravili su se i smirivali me riječima: Ne budi lud. Nemoj da si nekome to rekao. Smijati će nam se ljudi. Osramotiti ćemo se!. Ja po prirodi nisam hazarder i igrač na slučaj i sreću, ali nisam htio sukobe i nesporazume. Međutim, cilj sam postigao bez ostatka: "moj" kandidat je, uz neviđene sukobe i trgovinu, postao dogradonačelnik, vlast je dao SDP- u, ali je cijena koju je iznudio SDP- u bila itekako bolna. U toj trgovini ja nisam ni na koji način sudjelovao. A HDZ, koji mu je nudio više, je ostao kratkih rukava i u opoziciji. Moj jedan je bio vrijedniji od ostalih 14, jer su mandati tako zgodno bili podijeljeni, da je taj jedan presudio. Čini se kao da sreća pomaže odvažnima. Nije tako. Što sreća ima s namjerom, odlukom, djelovanjem?

Nemojte se nikada veseliti slaganju. Razlike u mišljenju su zgodan potencijal koji se može puno bolje i produktivnije iskoristiti za napredak. Zato mene ne zanimaju istomišljenici. Kad - tad se dogodi da, razmišljajući isto, netko postane suvišan. A veliki je vrag utvrditi tko je suvišan. Ozbiljno govoreći, razlike u mišljenjima treba maksimalno njegovati, pa čak i povećavati, da bi se moglo doći do nekakve rezultante, koja je uvijek bolja od bilo kojeg pojedinačnog mišljenja. Imate na zapadu posebno osposobljene ljude zadužene od korporacija da svim sredstvima i argumentima uništavaju svako mišljanje, stav, prijedlog i slično, kako bi spriječili donošenje pogrešnih odluka. Svestranim pretresanjem svakog pitanja se postiže puno veći stupanj sigurnosti da su se sagledali svi, pa i opasni i skupi propusti.

Tko je glasao

ja sam ok. - Ti si ok.

Da zaključimo : Živio portal "pollitika.com". I njeni neumorni članovi !! Od "lune","emi-nemi", "grdog ajdukovca" pa sve do "starih bikova koji sjede" ( z levi i desni strani ). Boosu se nebumo petali vrit. Za sad. Ak mu cuccurin dost ne plati, ftegnemo se znovčati do izborov. Tu je Lj.Weiss. On zna kak do penezi.....

Tko je glasao

@Sniša Prpić Penezi?

Pazi, molim te, što pišeš: još će mi se ovi u neprilikama sa "švicarcima" početi obraćati s molbom za pomoć. Niti sam mudra vlada J. Kosor, niti sam Roha (koji je svojima u HNB osigurao bajoslovne plaće, sjajne uvjete sve do toga da HNB dijelu zaposlenih plaća kamte na kredite!!!), niti sam Zdravko Mamić, "pun kao brod", niti sam tajkun Čačić... Sve "švicarce" sam naslijedio od mudrog oca koji je u životu vjerovao svim stranim valutama, ali najviše švicarskom franku!
Nije baš najzgodnije ovako se na portalu pokojnom zahvaljivati ali - Hvala ti, dragi oče!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Skrbnik

Da nisi dobio skrbnika i da dio nasljedstva ne glasi na mačke davno bi ti to potrošio.:):):)
Zato Jafficu čuvaš ko oči u glavi.:):):)

Tko je glasao

@Grdilin

Jafica, s jednim "f", ona je domaća mačka, a ne strankinja. Ako pišeš s dva "f" moglo bi se shvatiti da je stigla iz Jaffe!
Inače, ne pazim ja na nju, ona pazi na mene!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Grdilin

Samo jedno "f", dakle Jafica. Ali, NE čuvam ja nju, ona mene čuva...

Tko je glasao

hehe sinisa.. poveznik bi si

hehe sinisa.. poveznik bi si samo trebao malo precitati.. baumana.. napr. ovo http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/prokletstvo-individualne-slobode

ima ih jos.. ovaj je samo najstariji i najjednostavnije prica

koji lijepo kaze da svijet pociva na individui, objasnjavajuci filozofiju primjerima iz zivota

no on to kaze, i kao sto je vec trend danas.. ne djeluje u smislu politicke aktivnosti..

dakle, sve vec videno, i puno shvatljivije napisano.. ima jos par soc-psih-filozofa koji kazu da svijet pociva na individui. kao i da individualci pokrecu svijet.

poveznik samo otkriva toplu vodu. dosta komplicirano objasnjavajuci. moze se samo prepisati vec postojece, pa onda dalje nastaviti .. naprosto je tako lakse, jer svijet ne pocinje od nas nego ga mi samo negdje nastavljamo, a ako uspijemo nesto nadograditi bilo bi super, a ako ne.. bar smo se trudili.

Evo sto ja osobno mislim
Savrseni
Savrseni ljudi tesko podnose spoznaju o samom sebi.
Spoznavsi, uzasnu se. Postaju svjesni tolikih mana, da samo najjaci od njih ostaju zdrave pameti.
Takvi su i drugima savrseni. Ostali se pogube u zivotu.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@Luna, zaista je kod tih

@Luna, zaista je kod tih "mreža" činjenica da su sloboda i prijateljstvo na "klimavim nogama". Dobivamo i gubimo, istovremeno. U pravu je autor ( Baumann ).

Tko je glasao

Prijatelju moj, recite mi

Prijatelju moj, recite mi pošteno: s kim se rugate, s Baumanom ili sa mnom? A što ja cijelo vrijeme tupim, nego potpuno iste stvari kao i Bauman, kojega do sada nikada nisam čitao?
Dakako, sada će vama biti iritantno moje bahato uspoređivanje s čovjekom koji je objavio 60 knjiga, ali mene zanima jedno drugo pitanje: zašto mislite da su moji primjeri iz života manje vrijedni ili teže razumljivi od Baumanovih? Naravno Bauman puno jednostavnije i ljepše priča od mene, to nije sporno, ali kako to da ja pišem "plahte", dok Bauman piše 60 knjiga. I još nikome ništa nije dokazao ili objasnio? U čemu je vaš problem?

Kakav vas to ludi cinizam vodi? Bauman je o.k., ali ne djeluje u smislu političke aktivnosti? Što to znači? Da je bezveznjak što nije političar? Ako ja izmišljam toplu vodu, što onda radi Bauman? U strašnoj ste kontradikciji, jer ste pogrešno uvjereni da Baumana razumijete, a mene ne. Zato i idete s pogrešnom pretpostavkom da se stvari mogu prepisati i onda nadograđivati. A kako mislite nadograđivati nešto što ne želite naučiti i niste shvatili? Ili bi vi nastavili iz sredine, bez temelja, pa što bude? U tome i jest štos: ne treba se truditi, nego razumjeti.

Ono što vi osobno mislite vam je čisti- zajeb. Prvo, to nisu vaše, nego tuđe misli, koje pri tom vi ne razumijete. Kako znam? Savršeni ne postoje. Da postoje, spoznaju o sebi bi voljeli, a ne mrzili. Da su svijesni sebe, ljudi bi voljeli i cijenili prvo sebe, pa sve druge. I to je jedna od najčešćih grešaka koje ljudi uopće mogu napraviti u životu. Mrze sebe, zamjeraju sebi, grizu se zbog počinjenih grešaka, žele se promijeniti i na mali milion načina se samooptužuju i samoosuđuju, umanjujući na taj način svoju energiju, sposobnosti i volju.

Spoznaja o sebi je u prvom momentu, momentu strašnog šoka, užasavajuća i zastrašujuća. I točno je da samo najizdržljiviji i najspremniji mogu tu spoznaju izdržati a da ostanu zdrave pameti. Ali, upravo takvi su najbliži idealu savršenosti, jer svijesnot im omogućava da razumiju apsolutno sve i svakoga. To su ljudi koji svoja raspoloženja nose u sebi, potpuno su pomireni sami sa sobom i svojom okolinom, bez ikakve želje za osvetom ili mržnjom, spremni oprostiti i najstrašnije stvari. Duh tih ljudi je neuništiv. Provjerite primjer Viktora Frankla i nećete moći vjerovati kakva ljudska zvjerstva i pogibije je taj čovjek prošao u nacističkim koncentracijskim logorima, i zadržao veseli i mladenački duh i u poznoj starosti. Jednom sam na internetu našao jedno njegovo predavanje studentima početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. To morate vidjeti i poslušati! Kako ne doživjeti takve ljude savršenima? Ostali se pogube u životu? Stvarno? A što ja tvrdim? A je li baš nužno da se pogube? Možemo li nešto poduzeti da se ne gube?

Tko je glasao

Znanje nije znanje

ima jos par soc-psih-filozofa koji kazu da svijet pociva na individui. kao i da individualci pokrecu svijet.

Absolutely pogrešno!

Tko je glasao

Pri štalici je topleše...., malo smrdije, al je itak topleše

Veliju da su človek i magarec pametneši od samega človeka...., kod biki je još bolše ! Pa ak ih još ma par stareši....

Tko je glasao

Golgota, nije li apsolutno

Golgota, nije li apsolutno pogrešno vjerovanje da kolektiv, zajedništvo bilo kojeg oblika i slične utopije mogu pokrenuti svijet? Sjećate li se samoupravnog socijalizma, Hitlera, Musolinija, Staljina? Zašto vam Crkva punih dvije tisuće godina nije pokrenula svijet? Molim vas poslušajte večeras onih nekoliko rečenica kardinala Bozanića na dnevniku, pa odgonetajte kako je moguće da poglavar jedne nacionalne Crkve može biti toliko očajan, depresivan i reaktivan? Ili možda vi slijepo vjerujete zajedništvu i kolektivizmu jednog HDZ-a?

Nikada, ali doslovce nikada u ljudskoj povijesti napredak nije inicirao kolektiv, nego uvijek posebni i vrijedni pojedinci. Kolektiv ne može izražavati kreativnost, viziju, vodstvo, sinergiju. Kolektiv nema maštu. Sve su to darovi i sposobnosti pojedinca, a nikada kolektiva. Zato nemojte biti smiješni. Znanje i iskustvo s kojima se služite su vam sranje. Knjige u šake i učite. To bar nije teško, a bogami nije ni uvredljivo. Pročitajte neke kratke oglede Fromma, o Revolucionarnom karakteru, Autoritetu i porodici, Humanističko planiranje i ostati ćete zabezeknuti svojim zabludama i predrasudama. Pročitajte npr Sedam navika uspješnih ljudi ili Čaroliju razmišljanja na veliko. Garantiram da će vas proći vehementne gluposti.

Tko je glasao

da li je tocno da svijet

da li je tocno da svijet pociva na individui ili ne, za ovu raspravu je nebitno, golgota. bitno je da takve postavke postoje, da su razradene

cak vrlo jasno objasnjenje, sa primjerima

a poveznik krece od negdje.. umjesto od poznatog, postojeceg i jasno obrazlozenog

u biti ne kuzim sto zeli, a ni kako to postici, sve je dosta konfuzno

sto je dakako u redu dok se radi o njemu samom, svatko od nas treba svoje vrijeme

no on zeli vise.. a onda kaze da ne zeli.. pa da zeli..

nemoguce je poceti iz minusa, negirajuci sve postojece, otkrivati otkriveno i onda traziti rezultat u relativno kratkom vremenu, koji dapace kao cilj nije ni postavljen, ili je, ali ne i nacin..

to ne ide tako..

misli koje zelis siriti moraju biti relativno kratke i jasne, a prije svega tebi samom, da bi mogle dalje
no moras se prije svega toga i odluciti da li se zelis siriti ili ne.

mislim da su to osnovne stvari sto povezniku fale. sve je nedoreceno, nejasno, nesigurno..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lunoprof, bez veze vam je

Lunoprof, bez veze vam je vaše zabblude projicirati na mene i pripisivati ih meni, samo zato što vi niste načistu sa samim sobom. Mislim da sam vam potpuno i jasno na ovaj komentar odgovori na vaš prethodni komentar , malo poviše. I ne želim se ponavljati.

Itekako je bitno za ovu raspravu da li svijet počiva na individui ili na kolektivu. To je čak najbitnije za raspravu, jer iz te osnovne premise, individua ili kolektiv , proizlaze kasnije sve ostale ideje , zamisli pa i djelovanje. Zamislite da se političke stranke u izbornoj kampanji obrate pojedincu, a zagovaraju kolektivizam? Ne bi li to bilo apsurdno? Ili da se ja obraćam kolektivu, podilazeći mu populističkim pizdarijama, a uvjerenja sam da su pojedinci ključ za rješavanje velikih i bolnih društvenih problema. kakav bi ja to bio karakter?

Kako mislite da ja polazim od minusa? Kojih minusa? Što ja to negiram? Je li otkriveno nešto što ljudi ne znaju ili o čemu nemaju informaciju? Je li otkriveno otkriveno, ako nije otkriveno? Vidite li apsurde u vašim lutanjima? Ja ne tražim rezultat u kratkom vremenu, nego tvrdim da ga mogu postići u kratkom vremenu. Ne očekujem ja da bi drugi mogli postići bilo kakav rezultat u bilo kakvom vremenu, kada sam svjestan da ljudi o tim stvarima uopće ne razmišljaju niti u tako nešto vjeruju. Štoviše, vlada opće slaganje oko uvjerenja da će nam trebati 20 - 50 godina da izađemo iz krize. Koje sranje? Lipši magare do zelene trave? Ma ja ne vjerujem u takve bajke. Hrvatska nije u stanju izdržati slijedećih 20 godina na nogama, pa da nam od sutra počne teći med i mlijeko. Uzduž i poprijeko. A kamoli 20 godina živog blata!

Znam točno što vas buni. Vi ne razumijete moje prosvjetiteljske ambicije. Ja ne mislim naporno raditi i drugima osigurati promjene koje bi oni željeli vidjeti oko sebe. Ja imam namjeru učiti učitelje, da uče učenike, kako bi na taj način sami učitelji i učenici postali promjena koju žele vidjeti u svijetu. To je Ghandijeva ideja i to je jedini način da dođemo do spasonosne promjene. Nema drugog ni boljeg puta.

Nemam ja što širiti kratke misli. Nisam nikakv propovjednik niti fanatik širenja. Može biti. Može biti da moje misli djeluuju nedorečeno, nejasno, nesigurno. Ali, što god sam u životu odlučio, to sam i napravio. I nikada nisam odustao. Ne mislim ni sada. Štoviše. Sada mi je motiv najveći. I ne zaboravite: što je više objeda i laži, ja sam sve sigurniji da sam na ispravnom putu. Znam jednu činjenicu, koju mnogi ljudi nisu svjesni. Da bi nekoga zadržali na dnu života, morate s njim provesti život na dnu. Strah je razlog tome. Strah da bi netko mogao uspjeti preko mjere koja je društveno dopustiva. Ali, jebem ja pravila i ograničenja. Neka se njima zamantava tko hoće.

Još nešto. Nema mahera na svijetu koji bilo kome bilo što može dokazati. I kada nešto, svojim rezultatima dokažete, ljudi vam neće vjerovati. Tako je netko od velikih umjetnika ili znanstvenika htio dokazati studentima u Rimu, da će dva predmeta, od iste tvari, ali različitih težina, zbog univerzalne sile teže u isto vrijem pasti na pod, ako ih se u isto vrijeme i s iste visine pusti. Naime, vladalo je, a vlada i danas, pogrešno uvjerenje da će teži predmet pasti prije. Navodno je to logično. Međutim, kada je dokazao svoju tvrdnju i iako su studenti uživo vidjeli demonstraciju djelovanja sile teže, studenti su i dalje vjerovali predrasudi , a ne dokazima. Znate zašto? Zato što ljudi ne vjeruju u univerzalnost prirodnih zakona, bilo fizičkih, bilo duhovnih. A nepoštivanje prirodnih zakonitosti, vodi u kaos i propast.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci