Tagovi

Ima li kraja turbofolk novinarstvu?

Da smo pravi novinari, gospoda, ustali bismo se i napustili konferenciju za novinstvo zbog vrije?anja kolege. Nažalost, to nismo – rekao je jedan od novinara u ponedjeljak na »presici« izvršnog dopredsjednika Nogometnog kluba »Dinamo« Zdravka Mami?a.

Bio je to glas staromodnog novinarstva, onog iz vremena kada su ?lanci bili to?niji i kvalitetniji, jer su duže »kuhani«. Uvijek su postojali rokovi i uvijek su novinari živjeli stresno. Ipak, brzina rada današnjeg novinarstva s onim prijašnjim usporediva je razlici u brzini automobila starog pola stolje?a i vozila te vrste novije proizvodnje. Svaki se podatak prevrtao tri puta da bi postao ?injenica za objavu. Novinar tada nije kao danas radio pregršt tema u jednom danu, nego se posvetio jednoj ili nekolicini. Danas na novinskim stranicama prevladavaju podaci, a ne ?injenice. Druga je razlika to što su novinari ve?inu »radnog vremena« tada provodili na ulici. Nisu se zadržavali predugo u redakciji, jer vijesti nisu tražili na internetu, nego u lokalima. To je izgradilo »gospodski štih« na koji se na konferenciji u ponedjeljak pozvao o?ito dugovje?ni novinar. Kao egocentrik nisi mogao ste?i povjerenje šireg kruga ?itatelja s kojima si se svakodnevno družio, a niti kolega. Nije da se ni danas novinari ne druže sa svojim ?itateljima, ali zasigurno ne u tolikoj mjeri. Suviše su optere?eni koli?inom poslovnih i privatnih zadataka. Nekada su redakcije ?inile kolektiv kojeg nije narušavalo niti to da se uvijek ponetko u njemu izdigao. Danas su redakcije vu?je jazbine u kojima se kolegijalna konkurencija para nožem.

U doba idelogije zdravog života i informacija, egoizma i privatnog probitka što zna?i zastarjeli vapaj za solidarnoš?u s, od poreme?enog mo?nika, napadnutim kolegom? Mami? ve? deset godina sustavno izaziva skandale, vrije?a koga poželi, a temeljem sakupljenog materijalnog i socijalnog bogatstva ne odgovara nikome. Relikt devedesetih prošlog stolje?a kada su se na javnoj sceni kao klju?ni ?imbenici pojavile iz bogtepitaj kojeg polusvijeta spodobe primitivne nacionalisti?ke retorike i razvijene rane glembajevštine, Mami? u posttu?manizmu djeluje poput klauna, a podrazumijeva se valjda da se dvorskoj budali pola izre?enog oprašta. Zato on može potpuno nekažnjeno »obi?nog« zagreba?kog politi?kog analiti?ara i sveu?ilišnog profesora dovesti u vezu sa Slobodanom Miloševi?em i velikosrpskom ideologijom ili najbrutalnije psovati novinarima ?lanove obitelji! S druge strane, licemjerno se zgražava kad ga se usporedi s mafijašom. Umjesto da takve klevetni?ke objede Dinamova šefa ne objavi nitko, mediji se rado upuštaju u pomaganje Mami?evog bla?enja. Svjesno pristaju biti suu?esnici njegovih obra?una na granici razuma. Jedan internetski portal ne samo da ne ignorira Mami?evo nasilje, nego ga i – prenosi! Otkako se saznalo za aferu namiještanja finala Kupa Hrvatske u nogometu, u kojoj je navodno sudjelovao i Mami?ev brat Zoran, sportski direktor NK Dinama, javnost je željno iš?ekivala konferenciju za novinare u Maksimirskoj 128, o?ekivaju?i još jednu cirkusku predstavu starijeg Mami?a. I svi su uživali dok je psovao majku njihovom kolegi i pozivao se na naciju u obrani od dovo?enja njegova brata u kontekst mogu?eg kaznenog progona. U izvještajima s tiskovne konferencije potom su, kao gori od njega, Dinamova šefa po?astili epitetima »lu?ak«, ironi?no »novi hrvatski premijer«, a njegov nastup nazvali skandaloznim, dobro znaju?i da mu oni omogu?uju skandale na kojima zara?uju.

I potom se postavlja pitanje je li bolja ona vrsta novinarstva koja je bila dominantna u komunizmu i tu?manizmu gdje nisu prevladavali skandali, a pisalo se po uredbama iz »kockice« i Predsjedni?kih dvora, ali se ipak izme?u redaka mogla provu?i poneka kriti?ka misao, ili ova gdje se ne piše po politi?kim ukazima, ali se zato sloboda novinarstva, posrednika izme?u gra?anina i vlasti koja se na njegovoj suverenosti zasniva, pod?injava interesima tržišta, spektakla, kapitala? S obzirom da više ne postoji ta vrsta izbora postavimo pitanje: Gdje je kraj turbofolk novinarstvu? Ima li prostora u postoje?em društvenom okviru za novu novinarsku etiku? Može li se prodati kvalitetna novina, koja svoj tržišni uspjeh temelji na iznošenju za društvo i državu zna?ajnih ?injenica? Može li se oživjeti »gospodsko« novinarstvo koje ?e mami?e i sli?ne pojave prepustiti nezainteresiranosti? Može li se obnoviti medijski sustav gdje ?e novinar kao cijenjen radnik biti jamac demokracije? Prvi korak ka tome mogao bi biti nedolazak na sljede?u Mami?evu novinsku konferenciju.

Komentari

Ovi današnji novinari

Ovi današnji novinari sigurno nisu pravi, a gospoda ne mogu biti ni slučajno, to je ustvari obična polupismena bagra veća i od Mamića !

Tko je glasao

Ekipa se nije maknula s

Ekipa se nije maknula s presice, jer zna gdje joj je mjesto. A zna i Mamic, koji uz to nema problema sa pristojnoscu. Iliti, prilicno je asertivan u novokomponovanoj kulturi.

Sto se tice mjesta za novinarstvo, ima ga, naravno da ga ima, pitanje je vjerujem samo moze li se zatvoriti projekt sa dovoljno ljudi koji nisu popusili pricu koju svakodnevno serviraju drugima.

gpgale blog

Tko je glasao

rijetkim novinarima treba

rijetkim novinarima treba pomoć stručnjaka iz raznih branši ovisno o temama kojima se bave (s imenom i prezimenom ili vjerodostojnim nickom)
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/79474/U-Srbiji-hapse-u-Hrvatskoj-...

Prvo, ovih sam dana dobila i službenu potvrdu da je početkom 2009. godine policija u nekoliko navrata izuzimala svu dokumentaciju o kliničkim istraživanjima iz KB Sestara milosrdnica, i to na nalog Državnog odvjetništva. Budući da Državno odvjetništvo evidentno drži priču u tajnosti i spekulira s odlukama, može se samo pretpostavljati da se radi o nekoj konkretnoj kaznenoj prijavi ili o reperkusiji nekih međunarodnih istraga, kakva se na koncu pokazala ona protiv tvrtke Novartis, s epicentrom u Sloveniji. Na moj upit o čemu se radi, ministar zdravstva Darko Milinović mi je poslao SMS s HDZ-ovom mantrom: neka svatko radi svoj posao.
Zatim, takozvano tranzicijsko zdravstvo u zemljama bivše Jugoslavije puno je sličnih bolesti zbog gotovo identičnih političkih, kulturoloških i ostalih društvenih faktora u kojima je na ovim prostorima funkcionirao zdravstveni sustav. Naše zdravstvene legislative nisu bitno različite, kao ni reformski trendovi, pa je izvjesno da se slične stvari događaju u hrvatskom i srpskom zdravstvenom sustavu. Izgleda logično upitati se – ako Roche plaća liječnike u Srbiji za propagiranje svojih proizvoda, zašto to ne bi činio i u Hrvatskoj? Jesmo li primijetili da se netko bori protiv takvih stvari?
Ovo su, nažalost, potpuno kriva pitanja, jer je Hrvatska imala iste afere još u 2003. i 2004. godini, s time da nitko tada nije – koliko znamo – pozvan ni na informativni razgovor. Uhapšenih sigurno nije bilo, niti se ikada oformilo ijedno liječničko tijelo koje bi se zalagalo za borbu protiv korupcije, kao što su srpski Doktori protiv korupcije.
Početkom 2003. godine Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje smijenilo je sve članove Povjerenstva za lijekove HZZO-a tvrdeći da su, s pozicije izravnog sukoba interesa, pogodovali tvrtki Hoffmann La Roche, odnosno promociji lijeka Pegasys za hepatitis B. Medije su tada punile vijesti o angažmanu Državnog odvjetništva i policije u tom slučaju, no kasnije nitko nije pitao za ishod: pitanje je li najmasovnija smjena u vrhu krovne institucije za zdravstvo RH bila dio klanovskog obračuna ili nešto drugo, jednostavno je zaboravljeno. Koncem 2004. godine osobno sam danima izvještavala za Globus i Slobodnu Dalmaciju o razlozima zbog kojih su američki revizori poput racije banuli u hrvatsko predstavništvo američke megakompanije Pfizer, a ti su izvještaji obilovali dokumentacijom koja je izravno optuživala vodeće hrvatske liječnike za nelegalne financijske transakcije, po istom principu koji se danas otkriva u Srbiji...................... No pogledajmo što se u tom razdoblju događalo na službenom hrvatskom tržištu lijekova. Službeni podaci za 2001. godinu govorili su da država godišnje izdvaja 2,6 milijardi kuna za lijekove, dok početkom 2010. godine ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović govori o 23 posto troška na lijekove od ukupnog zdravstvenog proračuna, što je preko 5 milijardi kuna. U međuvremenu, administracija je nekoliko puta sama objavljivala da je u pregovorima s farmaceutima smanjivala cijene lijekova (što je točno), a točno je i da su formiranjem besplatne i B liste lijekova (lijekovi za doplatu) na tržištu uglavnom forsirani jeftiniji generici. Otkud stoga ovakav porast troškova, nažalost, nije moguće reći, jer su financijski izvještaji i politika lijekova potpuno zatvoreni za javnost. U skladu s osobnom taktikom rješavanja brojnih problema zdravstva, Milinović se nedavno razbjesnio na ovu temu, pa je počeo prijetiti kontrolom odnosa između farmaceuta i liječnika, ali – zapanjujuće – samo na najnižoj razini, dok ni u jednom trenutku nije spomenuo da bi trebalo kontrolirati odnos farmaceutske industrije i decision-makera u službenim državnim tijelima za politiku lijekova. Na koncu, nije realizirao ni vlastitu zamisao, pa ovu epizodu možemo zanemariti. sjetimo se slučaja dr. Srećka Sladoljeva koji je dobio otkaz u Imunološkom zavodu u Zagrebu onaj tren kad je progovorio o cjepivu protiv pandemijske gripe.

Tko je glasao

ali ministar Darko

ali ministar Darko Milinović svejedno uporno forsira spajanje i poigrava se sudbinama vrlo važnih i frekventnih bolnica, koje su godinama u izuzetno teškom stanju, a sad se guraju u pravni i organizacijski kaos. Zaobilazi se zakon, ravnatelji su ustrašeni pred ministrom, poljuljani Bandić paktira s HDZ-om… spremaju se tužbe! Ostane li centar Zagreba raskopan zbog nelegalnih poslova u Varšavskoj, to će biti 'piece of cake' u odnosu na raskopanu zdravstvenu mrežu u Zagrebu koja je ionako desetljećima devastirana
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/79902/Spajanje-bolnica-kao-novi-s...

Tko je glasao

evo kakve su novine

evo kakve su novine najprodavanije u Hrvatskoj - senzacionalistička slikovnica gdje se tekstovi sastoje od naslova i podnaslova. Toliko o novinarstvu kakvo se traži i čita u lijepoj našoj.

http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/79190/24-sata-u-plusu-svi-drug...

Tko je glasao

to je sjana vijest. to

to je sjana vijest. to znači da za nas ima nade i da ljudi kod nas jos misle svojom glavom.
zamisli tragedije da su najprodavanije neke od drugih dnevnih novina ili kakav politički tjednik.
ljudi zanaju da su stvarnije umjetne cice neke tuke nego slika svijeta koju nam prodaju druge "ozbiljne" novine. novine prepune sponzoriranih članaka, koje dobro paze da se ne zamjere previše vladajućim elitama i za njih pripremaju teren u daljnjoj pljački i obespravljivanju naroda.

uostalom pogledaj kolike su naklade. pa njih čita 10-15% građana zemlje. ostatku niti umjetne cice mediji ne mogu prodati.

Tko je glasao

Danas se svako naziva

Danas se svako naziva novinarom. Općenito se misli da je novinar svako tko piše u nekom listu, voditelj tko se pojavi na TV i tako redom. O vlasnicima medija koji o novinarstvu ne samo da pojma nemaju već ne shvaćaju ni ulogu medija, ne treba trošiti riječi. Trka za senzacijom, trka za nakladom, trka za gledanošću, danas je gotovo sve tomu podređeno.

I tko će se onda baviti novinarstvom?

Pa više je teksta i slike potrošeno na Mamićev ispad nego na namještanje utakmica zbog kojeg je i sazvana presica.

Eno sam napisao dnevnik o Liburniji ("Pravednost na godišnjem odmoru") koje privatizacija je ne tako davno bila pvorazredna afera. Ako su već političari na godišnjem i ne vide daljnje razbucavanje državnog portfelja, gdje su novinari koji su tada izvještavali o aferi? Kakvi su im kriteriji i mogu li se oni mijenjati po mjeri dnevne politike ili volji vlasnika medija?

Zazvučat ću kao Gale, brrr, ali bez jasnih kriterija nema ni novinarstva. Nekada su se učili na fakultetima ali što vrijedi kad danas novinar možeš biti i bez toga a ionako još samo rijetki drže do onoga što su učili.

B-52

Tko je glasao

Vidio sam to,

Vidio sam to, nažalost.

Vrijeme je da se počnu podnositi kaznene prijave za svako oglušivanje državnih tijela, nije dovoljno informirati javnost.

Pa da se barem ne mogu više hvaliti brojem riješenih predmeta. Zatrpati DORH prijavama!

B-52

Tko je glasao

dorh i uskok su zaštita tog

dorh i uskok su zaštita tog sranja
objavljivanje što više i svuda dok
dorh i uskok ne napadnu to sranje
a odgovorni unutar njih samih se ne smijene

da ima ikakve oporbe ovo što pišeš bilo bi djelotvorno
(na primjeru varšavske potpuno nije uspjelo ni civilnim udrugama)
spam zatrpava sve medije,
ali da treba ih zatrpati prijavama
kriza pomaže jedina za sada, vrlo djelotvorno, uskoro ipak ide rasplet

Tko je glasao

Da novinari iole drže do

Da novinari iole drže do sebe, Mamić bi jedino mogao imati monolog u praznim klupskim prostorijama.

Međutim, mislim da je Mamić u jednom svom ispadu prije rekao veliku istinu. Kazao je nešto u stilu kako je napad na Dinamo, njega, nogomet itd. napad na Hrvatsku i njene temelje.

Potpuno se slažem. Napad na kriminal, bezakonje, nemoral i primitivizam - napad je na same temelje hrvatskog društva i na sve "tekovine revolucije".

Tko je glasao

e, a da nogometaši iole

e, a da nogometaši iole drže do sebe...
a da navijači iole drže do sebe...
čitači "novina"..

Tko je glasao

Niti jedna profesija danas u

Niti jedna profesija danas u RH ne živi u staklenom zvonu izolirana od općih društvenih kretanja i pripadnog morala. Ima nešto zajedničko između novinara, sudaca, liječnika.....
Žrtve smo sustava!
Ono što nas razlikuje jest kako se pojedinac u navedenim grupacijima opredijeli:
- Egzistencija, koja proizlazi iz činjenice da poslodavac isplačuje plaču,
- Osobno uvjerenje o pravdi, pravičnosti, zakonitosti, moralnosti, pod svaku cijenu.
U današnjoj Republici Hrvatskoj navedena dvojba osnovna je bitka koju svaki pojedinac vodi su sebi kad se probudi:
- Moj život, ili
- Oportunizam.
Ili drugim riječima - kako pomiriti pravo na rad, osobnost, osobno uvjerenje - s sustavom koji se protivi osnovnim kršćanskim zasada.
Grčite se ujutro svaki dan. Govorite u sebi "prokletnici, što su nam učinili od Države". Žderete se, istovremeno razmišljajući da li će poslodavac prodrijeti u vaše misli, što bi bio povod za otkaz.
A treba obitelj održati!
Novinari su danas fotografija hrvatskog društva. Cijela paleta. Od novinara koji imaju više saznanja i hrabrosti od Državnog odvjetnika, do novinara koji tu profesiju shvaćaju samo kao osnov za primanje plaće.
Profesija kao ljubav ili profesija kao alat za preživljavanje?
Dokle god svi novinari ne shvate, da je Narod zajednica svih profesija, da je današnji politički trenutak prolazan, da postoji tisućljetna zajednica za koju treba podnijeti ponekad i osobnu žrtvu - trpjet ćemo istu sudbinu.
I uvrede, kao dokaz da ne činite ništa da se to promijeni.
A tako se gubi zajednica.

Tko je glasao

Tonči, Žderete se,

Tonči,

Žderete se, istovremeno razmišljajući da li će poslodavac prodrijeti u vaše misli, što bi bio povod za otkaz.

Kaj me je još više zaprepastilo je da, i u jednoj maloj zajednici ljudi slobodno misleče i kritične ljude izoliraju sa izbjegavanjem.

Tko je glasao

Žrtve smo sustava! ne, mi

Žrtve smo sustava!
ne, mi smo stvorili taj sustav, blagoslovila ga akademska zajednica, prvi smo odgovorni
novinari (kupljeni ili istraživački) i političari (mogu biti potpuno neobrazovani) su tek peti stupanj, peremo svoju savjest (sada kada je gusto) trpajući ih u petu kolonu
a oni zadnji jadnici među nama koji se nisu uklopili u "sustav", nosili su zbog pustog preživljavanja taj isti sustav (liječili, podučavali, projektirali, razne druge društvene djelatnosti...)
i nije toliko paradoksalno
sami se moramo obračunati sa "svojima"
predugo smo bili pristojni

Tko je glasao
Tko je glasao

možda kada na slijedeću

možda kada na slijedeću pressicu redakcije u ime solidarnosti ne pošalju ni jednog novinara? i tako nastave sa pressicama vlade, ministarstava i ostalih. bilo bi super, jedine vijesti dolores lambaša i vlatak pokos.

Tko je glasao

Ljudi vole cirkus a Mamić

Ljudi vole cirkus a Mamić je cirkusant najprimitivnijeg a time očito široj javnosti, i najzabavnijeg soja.

A mediji su odraz društva i vremena u kojem živimo. Kakvo društvo - takvi mediji i novinari (s časnim iznimkama). I da, trebali bi ga bojkotirati kad ih ne bi bilo frka da će sutra na stolu naći radnu knjižicu jer danas glavnim urednicima nije bitna kvaliteta emisije ili članka nego profit. A njega donosi gledanost, odnosno čitanost.
Pa kad toliko ljudi otkida na cajke, 'Farmu','Big-brothera' i slično zaglupljujuće smeće, smijemo li se čuditi novinarima ili od njih očekivati viši nivo profesionalne etike? I oni su članovi ovog društva.

Društva u kojem Mamić i njegove mimoze ne plaćaju porez, gdje je sama vlast prva patentirala zloupotrebu položaja i karijernu spregu bezobrazluka i kriminala a dobitnici menadžerskih nagrada imaju rezerviran apartman u Remetincu. Pravi rimski cirkus dotjeran do apsurda!

Na kraju se sve svodi na jedno. Koliko je bilo koji pojedinac spreman sam ne sudjelovati u takvim 'rimskim orgijama'. A znamo kako je Rim završio svoj dekandentni 'dolce vita'. Od vladara starog svijeta do Berlusconija. Sic transit gloria mundi!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci