Tagovi

Ideja i opsesija

Kako je Sanader postao Machiavelli

Sanader je najprije imao ideju: završiti pregovore o punopravnom članstvu Hrvatske u EU do kraja 2007. a punopravno članstvo ostvariti do kraja 2008. S obzirom da taj cilj, tu ideju nije uspio stvariti u prvobitnom roku, u novi mandata krenuo je s idejom punopravnog članstva do kraja 2009. Naravno, zbog predsjedničkih izbora. No, sada je sasvim izvjesno da ni taj rok nije dostižan. Ideja ostaje ista, samo se rokovi prilagođuju novim inetresima: završiti pregovore do kraja 2009. računajući da će na predsjedničkim izborima birači to honorirati kandidatu HDZ-a, bez obzira tko to bude, a punopravno članstvo ostavriti 2010. a potom raspisati prijevremene parlamentarne izbore. Ideja euro-atlanskih integracija postala je Sanaderova opsesija.
Sama po sebi ta ideja ili vizija premijera nije problematična.
Kada bi u ostvarivanju te ideje bio u stanju sačuvati nacionalne interese, Sanaderu se ne bi imalo što zamjeriti.
Međutim, suočen s (neplaniranom i neočekivanom) financijskom, gospodarskom, plinsko-energetskom) krizom, Sanader je svejstan da njegovih predizbornih „3 puta 7“ (7% nezposlenosti, 7% rasta BDP-a i 7 razvojnih projekata) polako ali sigurno odlaze k vragu.
Preostala mu je jednio Europa. I NATO, dakako. Na tu kartu zaigrao je do kraja. Ona mu je postala opsesija.
Od ulaska Hrvatske u NATO i EU napravio je novu dogmu, religiju . Ocjena o stvaranju religije oko ulaska u EU vrijedi ukoliko prihvatimo tumačenje religioznosti koju je dao Gustave Le Bon : „Religioznost se ne sastoji samo u tome da se obožava neko božanstvo, već i u tome da se sve sile duha, sve pobude volje, sva žestina fanatizma stave u službu neke stvari ili nekoga bića, koje postaje ciljem i vodićem misli i djela“. („Psihologija mase“)

U ostvarivanju toga cilja, spreman ja na sve. Maknuti svakog tko mu zasmeta, pristati na sve što se od njega zatraži.
Tu njegovu opsjednost prepoznali su i u Washingtonu i u Bruxellesu.
Zbog toga i je Sabor ratificirao onaj sramotni sporazum s SAD-om o položaju vojne i civilne komponente američke vojske na teritoruju Hrvatske . Zbog toga i je naša diplomacija u UN-u najposlušnija u izvršavanju naloga američke administracije. Ponekad mi se čini da je onaj Kunta Kinte imajo više slobode od naše misije pri UN-u. Krajnje opasna pak je izjava presjednika Sabora, Luke Bebića da za donošenje odluke o pristupanju Hrvatske u NATO, u Saboru treba tek „obična većina“ što bi značilo da vladajući Ustav tumače na način da se ta odluka može donjeti sa svega 39 glasova.

I Bruxselles koristi (zlorabi) Sanaderovu opsesiju. Ne samo u predpristupnim pregovorima u kojima olako odustajemo od naših pregovaračkih stajališta, nego i u vanjskoj politici. U svakoj kriznoj situaciji, naš prvi diplomat poput papige ponavlja kako će „Hrvatska slijediti politiku EU ...“ što samo znači da Hrvatska nema svoju vanjsku politiku. A to da neke članice EU vode svoju vanjsku politiku (na primjer, Slovačka u slučaju priznavanja neovisnosti Kosova) Jandroković ili doista ne zna ili ne smije znati.

I Ljubljana je prepoznala Sanaderovu opsjednost. Pitanje spornih graničnih točaka zlorabi do krajnosti. Iako je u javnosti spor proglašen „graničnim sporom“ mislim da se iza njega kriju sljedeći slovenski interesi:
Ljubljana je uvjerena da je da je ulazak Hrvatske u EU posljednja prilika da se zauvijek preciziraju i zaokruže njihove granice; želi prisiliti Zagreb da odustane od zahtjeva za vraćanje novca štedišama Ljubljanske banke, te da dopusti ulazak slovenskih banaka u Hrvatsku; želi u EU što dulje sačuvati status države koja najbolje razumije i poznaje situaciju na Balkanu; blokadom Hrvatske i zalaganjem da se ubrza prijem Srbije u EU, Ljubljana vjeruje da može dobiti poene u Srbiji koju drži svojim najzanimljivijim tržištem; odgoda ulaska Hrvatske u EU omogućila bi i jačanje pozicije luke Koper od koje Slovenci žele napraviti glavnu jadransku luku za države članice EU, za što im, vjeruju, još treba malo vremena.

I dok je Slovenija obećavala ratifikaciju prijema Hrvatske u NATO, u Zagreb je iznenada došao Oli Rehn. I kao moguće rješenje graničnog spora ponudio diplomatsku arbitražu Roberta Badintera, Martia Ahtisaria i neke neimenovane gospođe.
Reakcija službenog Zagreba bila je „ni vrit ni mimo“. Sanader šuti a Mesić daje izjave koji vjerojatno ni on sam ne razumije. Umjesto odlučnog ponavljanja prijedloga da Hrvatska poziva Sloveniju da se granični spor iznese pred Međunarodni sud pravde u Haagu i spremnost parlamentarne deklaracije da Hrvatska unaprijed priznaje odluku suda, naš je doktor Ivo ponovno pokazao slabost koju sada Slovenci koriste tamo gdje nitko nije očekivao: prijete da će blokirati ulazak Hrvatske u NATO. Mada sumnjam da će se to usuditi učiniti, jer ovdje ih neće „uvjeravati“ Bruxeselles nego Washington, a njegove metode „uvjeravanja i dokazivanja“ nisu nimalo nježne, nama objektivno prijeti opasnost da Sanader pristane na prijedlog Rehna. On je već u fazi ideologije Machiavellia po kojoj cilj opravdava sredstva.

Važno je naglasti da su svi pravni eksperti koji su do sada javno iznosili svoj stav o tome, naglašavali da je pozicija Hrvatske pred Međunarodnim sudom daleko bolja od pozicije Slovenije i da ne smijemo pristati na ovu ponudu diplomatske arbitraže.

I na kraju, dok u Ljubljani sve odluke vezane uz Hrvatsku premijer Pahor „provlači“ kroz parlament ili barem parlamentarne odbore, u Zagrebu sve odluke donosi Sanader.
Hrvatski sabor nije do sada raspravljao ni odlučivao ni o jednom spornom pitanju vezano na spor sa Slovenijom. A istovremeno Sanader traži koncenzus. Ne s građanima nego stranačkim šefovima, daleko od očiju javnosti. Građane će trebati tek da na referendumu potvrde njegove odluke.

Komentari

Evo pravičnog rješenja,

Evo pravičnog rješenja, kakvog ga vide u Srednjoj Europi! :)
http://www.index.hr/images2/SLOCEAN-SLOVENIJA-540px-BrazdaBA.jpg
Izvor: Index.hr

Tko je glasao

Vrijedna zapažanja, no

Vrijedna zapažanja, no fokusiranje na Sanadera individualizira jedno zapravo opće mjesto (i stvarni položaj) hrvatske politike, pa potrebni govor o zbilji nažalost zasjenjuje polemički diskurs.
Kome naime uopće u hrvatskom političkom establishmentu (s oporbom, dapače, u njoj ništa manje) EU nije opsesija? Ima li takvog svata? EU je skoro sakrosanktni nacionalni cilj, naša "obećana zemlja". EU nema alternative, tako zbore i Milanović i Pusić. Konsenzus Sanader već ima u džepu, nije mu nikakav problem. EU je praktički sav tekst naše politike.
Sanader i njegov karijerni cilj - opstanka na vlasti kroz ostvarenje obećanog priključenja pa i po cijenu nacionalnih interesa - u svemu tome manje je važan, jer da nije Sanader, bio bi netko drugi, iz iste matice, svejedno iz koje stranke. Jer nismo li objektivno kao država u klopci? Nismo li u našem eu-religioznom zanosu stavili sva jaja stavili u jednu košaru, i doveli u položaj da nas stari i novoeuropski lisci mogu ucjenjivat. Uspješno, kao što pokazuje slučaj ZERP. Ne drže li u šaci Hrvatsku, a ne samo Sanadera? Ili: drža li u šaci Sanadera, jer imaju Hrvatsku, prije nego obrnuto? Je li odlazak Sanadera jedina konzekvenca trajnije blokade odnosno neulaska?
Postoji li plan B? Kakvim protumjerama raspolažemo? Ili se možemo samo jalovo pozivati na međunarodno pravo (poput Srba u svezi Kosova) i domoljubno busati u prsa koliko hoćemo, ali realne podloge za neki drugi kurs nemamo?
Ja ne vidim kako REALNO - sa Sanaderom ili bez njega - možemo u EU a da ne žrtvujemo nacionalne interese. A možda je već kasno za pitanje da li onda trebamo u EU, jer već - moramo, ne samo zbog Sanaderove želje da dobije još jedne izbore, nego recimo silom ekonomskih iznudica. A ako i nije kasno, ima li glave koja će to "heretičko" ili "blasfemno" pitanje postaviti? Tko osim onih likova iz "junačkih" vremena, od kojih smo dijelom i krenuli bježat u EU (jer drukčije nisi mogao legitimirat uvođenje nekih elementarnih standarda), pa i "glavom bez obzira"...
Možda drlesar vidi kako odnosno tko?

Sada se sprema nekakvo posredovanje koje će iznjedriti kompromis, a on će teško biti za nas bolji od onog začetog pa ("srećom"?) pobačenog sporazuma Račan-Drnovšek.

Tko je glasao

Ja ne vidim kako REALNO - sa

Ja ne vidim kako REALNO - sa Sanaderom ili bez njega - možemo u EU a da ne žrtvujemo nacionalne interese.
Dakle ili EU ili nacionalni interesi, jednostavno rečeno. Ili, da li doprinjeti trajnu nacionalnu žrtvu, za privremeni probitak. Zašto "privremeni"? Svatko od nas kada ocjenjuje racionalnost pristupa EU ne razmišlja i posljedice takvog pristupa. Zamislimo hipotetsku situaciju u kojoj je RH članica EU, a slijed povjesnih događaja u budućnosti dovodi do raspada EU. Nemoguće, reći ćete olako! Ali tako su govorili i za SSSR i za SFRJ, pa su te državne tvorevine ipak nestale. Dakle RH ustupa dio svog državnog teritorija, za probitak članstva u jednoj asocijaciji (hipotetski). Znate li što se događa nakon raspada te asocijacije? Nastupa primjena načela "restitutio in integrum" odnosno "povrat u prijašnje stanje". EU nestaje, a Republika Hrvatska ostaje bez teritorija kojeg je uložila u trenutku pristupa asocijaciji. Tada nitko neće pitati, koji su razlozi bili teritorijalnog ulaganja. Komplicirano? Za članove Pollitika.com možda, ali za političare koji odlučuju o sudbini našeg naroda - svakako!

Tko je glasao

Dakle ili EU ili nacionalni

Dakle ili EU ili nacionalni interesi, jednostavno rečeno.

Mislim da je ovo fundamentalno pogrešno.

Prvo treba točno definirati koji su nam nacionalni interesi, a nakon toga, sve je pitanje optimizacije i dugoročne koristi.

DIlema "Ili EU ili nacionalni interesi" je pogrešna - može biti "I EU i nacionalni interesi".

Za one koji ne vjeruju, ima točno dvadeset i sedam primjera koji to potvrđuju.

Tko je glasao

@"Hyeronimus" Ma ne. Izvukao

@"Hyeronimus"
Ma ne. Izvukao si moj citat iz postojećeg citata, pa je naopačke ispalo, a Ti se na to osvrćeš. Naravno da je 27 poglavlja i naš interes čak i kada to ne bi bio uvjet za članstvo. Htjeo sam reći da teritorij ne može biti predmet rasprave o članstvu.

Tko je glasao

Naravno. Ali u slučaju

Naravno. Ali u slučaju Slovenije je situacija ovakva:

a) spor je bilateralan (pa samim time i nije predmet pregovora)
b) radi se o manje ili više spornom teritoriju (Hrvatska tvrdi da ga je manje, Slovenija više) , pa ne može biti govora o tome da je to "nečiji" teritorij, to jest granice još nisu ucrtane. Nečiji teritorij je, ali spor treba rješiti na načelima međunarodnog prava i u duhu europske zajedničke budućnosti. Za mene su ta dva kriterija jedini kriteriji na temelju kojih treba rješavati spor.

Tko je glasao

Je li to muljanje već

Je li to muljanje već počelo?

a) spor je bilateralan (pa samim time i nije predmet pregovora)
Malo znači da spor nije predmet pregovora s EU, ako je njihova zapreka. Pregovori su blokirani zbog tog spora.
b) radi se o manje ili više spornom teritoriju (Hrvatska tvrdi da ga je manje, Slovenija više) , pa ne može biti govora o tome da je to "nečiji" teritorij, to jest granice još nisu ucrtane. Nečiji teritorij je, ali spor treba rješiti na načelima međunarodnog prava i u duhu europske zajedničke budućnosti. Za mene su ta dva kriterija jedini kriteriji na temelju kojih treba rješavati spor.
"...U duhu europske zajedničke budućnosti" ?
Da, i slovenska strana traži neki dodatni, politički kriterij (obično je to neka mutna diplomatska fraza) uz međunarodno pravo. Tu je i zamka. Jer čim su dva ili više kriterija, onda oni mogu doći u sukob, nije li tako? Pa onda po drugom, vanpravnom kriteriju (dovoljno neodređeneom da progura volju politički jačeg) ispadne manje nego što bi politički slabiji imali po prvom, zar ne?

Po međunarodnom pravu, takvo je uvjerenje svekolike stručne javnosti, Hrvatska ne može dobiti manje od crte sredine u PZ.
I ta crta sredine je FIKSNI sastavni dio definicije hrvatskih nacionalnih interesa (koliko je išta u politici fiksno). Nije to neki moj stav o tome što bi trebalo (a tko mene pita?), to je važeće hrvatsko stajalište. Hrvatska se te crte ne može odreći, ne bez krupnih unutarnjih poteškoća.
Da posjetim, sporazum Račan-Drnovšek je u Hrvatskoj i propao samo, ili ako ne samo a ono ponajviše zbog gubitka crte sredine, jer u ostalome je bio je za nas povoljan. (Sporazum je kod nas odbačen na opće veselje, a bilo je i zahtjeva da se se Račanu sudi za veleizdaju).

Al, kako sad stvari stoje, Hrvatska ne može ući u EU a da sačuva taj svoj nacionalni interes.
Netko mora popustiti: ili će se Slovenija odreći svog, ili Hrvatska svog nacionalnog interesa. Ili će doći do redefinicije nacionalnog interesa u toj spornoj toćci, ili će Hrvatska ostati u čekaonici do daljnjega...

Prihvatit ću bilo što od toga bez problema. No, pošto bi ono prvo neizbježno pratili medijski spin i muljaža, što vrijeđa inteligenciju, nadam se ipak prije drugome. I baš zato je vjerovatnije prvo, jer inteligencija u Hrvata ne kotira visoko, kao što cijela ova priča s PZ izvrsno pokazuje.
Račan se vjerovatno prevrće od smijeha u grobu.

Tko je glasao

Malo znači da spor nije

Malo znači da spor nije predmet pregovora s EU, ako je njihova zapreka. Pregovori su blokirani zbog tog spora.

Pa nisam ih ja blokirao. Da se predstavim: ja nisam nit minitar vanjskih poslova, nit premijer, nit Hrvatske, nit Slovenije.
Ono što meni upada u oči da se radi o bilateralnom problemu (barem se mi čini da hrvatska strana to tako tumači, to je spor Slovenije i Hrvatske), a Slovenija je uspjela bilateralni problem uzdići na razinu europskog problema (što samo pokazuje koliko bolju diplomaciju imaju). Pregovore je blokirala Slovenija, koja je bilateralni spor pretvorila u europski.

"...U duhu europske zajedničke budućnosti" ?

Pod ovom frazom, koliko god ona izgledala kao floskula, mislio sam jednostavno na uvažavanje europskih vrijednosti. A to su: ne podizati tenzije s obje strane granice, nego sjesti za stol i dogovoriti se. Naime, i mi i Slovenci za to svoju diplomaciju plaćamo, plaćamo ih da rješavaju probleme, i da se dogovore , konačno, a ne da podižu tenzije i skupljaju jeftine političke bodove na temelju nacionalističkog populizma.

Europske vrijednosti se, nadalje, nalaze u spoznaji da će hrvatsko- slovenska granica biti jedna od unutarnjih granica EU. I da je jedan od ciljeva europskog ujedinjenja upravo rušenje granica, jer granice su u povijesti prečesto dovodile do ratova. Ima u Europi više primjera:

Npr: Pogledajmo samo njemačko. poljsku granicu (tzv. Linija Odra- Nisa). Kada je ta linija sedamdesetih konačno ustanovljena kao konačna njemačko- poljska granica, kancelar WIlly Brandt također je u Njemačkoj bio dočekan, u dijelu nacionalističke javnosti, kao nacionalni veleizdajica. Pazi, priznavanjem linije na Odri i Nisi Njemačka se odrekla cijele istočne Pruske, teritorija koji su nesporno bili njemačko i etničko i povijesno i državno zemljište, teritorij koji je doista pripadao Njemačkoj, a da ga ona nije osvojila u nijednom ratu (modernom barem).

Pogledajmo samo granicu između Njemačke i Francuske, slučaj Alzasa i Loraine...Pa onda slovačko- mađarsku granicu, poljsko- slovačku i poljsko- češku granicu itd.

Sve su to granice oko kojih su se u povijesti vodili ratovi i postojali mnogo veći sporovi. A svejedno su se ljudi manje više dogovorili, i danas je sve to jedna Europa i jedna Europska unija.
A granica između Hrvatske i Slovenije nikada nije bila predmet nekog rata, i uz manje korekcije, pa i neke manje sporove (slučaj Štrigove od 1931. - 1941., npr; slučaj Razkrižja), uvijek su ljudi s obje stranice surađivali. Slovenija i Hrvatska ne samo da nikad nisu bile u ratu, nego su i stoljećima bile u istim državama.

Nije li to jedna velika vrijednost koju treba čuvati i iskoristiti pozitivno?

Po međunarodnom pravu, takvo je uvjerenje svekolike stručne javnosti, Hrvatska ne može dobiti manje od crte sredine u PZ.
Al, kako sad stvari stoje, Hrvatska ne može ući u EU a da sačuva taj svoj nacionalni interes.

Kao što sam gore negdje napisao, mislim da je dilema "ili EU ili nacionalni interesi" fundamentalno pogrešna. Osim što je faktički netočna, može dovesti do loših posljedica, jer ćemo na kraju imati dilemu "ili poštivanje zakona ili nepoštivanje zakona", budući da neprimjenjivanje "europskih standarda" kod nas znači često "proizvoljno tumačenje zakona kako kome paše".

S tim u vezi, mislim da treba definirati koji je to nacionalni interes. Granica u Piranskom zaljevu jest sporna, to priznaju obje strane. Jedna strana tvrdi jedno, druga strana tvrdi drugo. No, činjenica je da je ta granica sporna. AKo se kao nacionalni interes utvrdi "neodstupanje od crte sredine", onda je to, po meni, zaista loš nacionalni interes. Mislim da nam je mnogo veći nacionalni interes recimo razvoj gospodarstva, i sl. , nego borba za tih par litara mora u Piranskom zaljevu. Zapravo, uopće se tu ne radi o crti sredine (koja bi trebala biti granica između HR i SLO, po svim načelima međunarodnog prava, i tu se slažem), nego se radi o pogrešno postavljenim "nacionalnim interesima".

U interesu Hrvatske je da se granični spor riješi po načelima međunarodnog prava, i što je moguće više u njezinu korist. Ali nerazumno je inzistirati na nečemu što nikada nije bio hrvatski nacionalni interes. Nacionalni interes je recimo pretvaranje Hrvatske iz zemlje uvoznice u zemlju izvoznicu, nacionalni interes je davanje hrvatskim građanima jednaka prava i mogućnosti, obrazovanje, znanost, razvoj, energetika i sl., ali je nerazumno prioritetnim nacionalnim interesom proglašavati ukopavanje za par metara tamo gdje nikada nije bilo granice, tamo gdje je ionako sporan teritorij, i tamo gdje ubuduće neće biti granice, a npr ribarstvo će ionako biti pod zajedničkom ingerencijom EU .

I npr, umjesto da kao nacionalni interes proglasimo spašavanje Jadrana i zaštitu Jadranskog mora, od osiromašenja, od štetnih utjecaja zagađenja i klimatskih promjena i sl. , jer ako to ne zaštitimo, tih par kvadratnih kilometara više manje nam ništa neće značiti, mi se umjesto toga ukopavamo na pozicijama i činimo i kratkoročno i dugoročno štetne poteze. Ja bih to nazvao lošom politikom kao i nevizionarskim ponašanjem.

Dakle, nacionalni interesi da, ali pravilno postavljeni, a ne nerazumno ukopavanje u rovovima koje svima škodi.

Tko je glasao

AKo se kao nacionalni

AKo se kao nacionalni interes utvrdi "neodstupanje od crte sredine", onda je to, po meni, zaista loš nacionalni interes. Mislim da nam je mnogo veći nacionalni interes recimo razvoj gospodarstva, i sl. , nego borba za tih par litara mora u Piranskom zaljevu. Zapravo, uopće se tu ne radi o crti sredine (koja bi trebala biti granica između HR i SLO, po svim načelima međunarodnog prava, i tu se slažem), nego se radi o pogrešno postavljenim "nacionalnim interesima"....

Ma dobro, ja bih se osobno mogao složiti s tobom, samo ne znam koliko je to što bismo mi htjeli relevantno. Polazim od strajališta službene politike i nastojim razumjeti situaciju u kojoj se država nalazi. Da dobra volja postoji, spora ne bi bilo. Spora očito ima, dakle...
Ovo s "crtom sredine" sam pretjerao (sada sam provjerio): radi se o našem stavu o proviozornom režimu u PZ do konačnog rješenja koje može biti i drukčije od te crte. No, neovisno o tome, zahtjevi Slovenije za izlazom na otvoreno more nikako nisu ostvarivi uz istodobno očuvanje hrvatskog suvereniteta nad ijednim dijelom Piranskog zaljeva. Ako je tako, onda stvari stoje još i gore. Naravno da PZ nije naš jedini interes, ali isto tako negdje moramo povući granicu ispod koje "ne damo". Ako to nije "crta sredine", negdje tamo u PZ ipak jest.
Ne mogu uočiti neku dobru volju na Slovenskoj strani i ne vidim kako će se spor riješiti ako EU ne natjera Sloveniju na popuštanje.
Sitaucija je objektivno teška.

Tko je glasao

Dobro, ali još jednom

Dobro, ali još jednom kažem: mislim da tvrdo inzistiranje na bilo kakvim graničnim crtama nije "nacionalni interes". Naravno da je interes Hrvatske da se spor riješi što je moguće više u njenu korist, ali proglašavanjem neke "crte" u Piranskom zaljevu kao "strateškog nacionalnog interesa", u situaciji kad će to ionako biti područje bez granice, u situaciji kad nemamo dovoljno plina (a kao, strateški interes je energetika), u situaciji kad nam se Jadran uništava (zbog klimatskih promjena i zagađenja), u situaciji kad nam je gospodarstvo u krizi (a razvoj je, kao prioritet i nacionalni interes)...itd. itd., to mi se čini ništa drugo nego jeftini populizam i skupljanje političkih bodova.
i što ako u nekom suđenju na sudu pravde Hrvatska dobije manje nego što traži? Hoće li zbog toga svijet propasti? Hoćemo li se urušiti sami u sebe? Ako pak dobijemo i više nego što tražimo, ali istovremeno Jadransko more bude toliko uništeno, gospodarstvo uništeno itd , kakve ćemo koristi imati od toga?

Dakle, treba znati koji su najvažniji nacionalni interesi. Ova bitka za granicu to nije, barem ne na ovakav način ukopavanjem (iako je u interesu Hrvatske da se spor riješi što je moguće više u njenu korist, a i ja sam sam više puta isticao da uvijek postoji neka "granica" ispod koje se ne može ići).

Tko je glasao

neke stvari su ipak pitanje

neke stvari su ipak pitanje principa
nije u redu prešutjeti da slovenski političari pokušavaju granični spor rješavati primjenom sile
to se jednostavno tako ne radi

zašto je to važno?
između hrvatske i slovenije ima cijeli, srećom ne predugi, ali ipak nezanemariv, niz neriješenih problema
ljubljanska banka, krško, autoput macelj austrija, vinjete
ako na pitanju granica
hrvatska, u ime efikasnosti i brzine ulaska u EU
prihvati neprincipijelan način rješavanja graničnog spora
odnosno
prihvati silu kao argument
nema više uporišta da se u bilo kojem neriješenom sporu primijene argumenti
zato mislim da je u ovom sporu
ustrajanje na poštovanju principa nenasilja i prava
najvažniji hrvatski nacionalni interes

luka

Tko je glasao

Dobro, ali još jednom

Dobro, ali još jednom kažem: mislim da tvrdo inzistiranje na bilo kakvim graničnim crtama nije "nacionalni interes". Naravno da je interes Hrvatske da se spor riješi što je moguće više u njenu korist, ali proglašavanjem neke "crte" u Piranskom zaljevu kao "strateškog nacionalnog interesa", u situaciji kad će to ionako biti područje bez granice, u situaciji kad nemamo dovoljno plina (a kao, strateški interes je energetika), u situaciji kad nam se Jadran uništava (zbog klimatskih promjena i zagađenja), u situaciji kad nam je gospodarstvo u krizi (a razvoj je, kao prioritet i nacionalni interes)...itd. itd., to mi se čini ništa drugo nego jeftini populizam i skupljanje političkih bodova.
i što ako u nekom suđenju na sudu pravde Hrvatska dobije manje nego što traži? Hoće li zbog toga svijet propasti? Hoćemo li se urušiti sami u sebe? Ako pak dobijemo i više nego što tražimo, ali istovremeno Jadransko more bude toliko uništeno, gospodarstvo uništeno itd , kakve ćemo koristi imati od toga?

Dakle, treba znati koji su najvažniji nacionalni interesi. Ova bitka za granicu to nije, barem ne na ovakav način ukopavanjem (iako je u interesu Hrvatske da se spor riješi što je moguće više u njenu korist, a i ja sam sam više puta isticao da uvijek postoji neka "granica" ispod koje se ne može ići).

Tko je glasao

Po mišljenju naših

Po mišljenju naših stručnjaka, mi na Sudu možemo dobiti u najgorem slučaju crtu nešto južniju od crte sredine. (Mislim negdje oko 1/3, dok je propali sporazum išao dosta ispod toga, pa je ipak još trebao morski koridor da bi Slo imala pristup otvorenom moru).
To je ono što sada definira našu "donju granicu". I to je relevantno.
No to je još puno previše s gledišta Slovenskog nacionalnog interesa, kako ga oni shvaćaju, kako su se oni "ukopali". (Da je ona procjena naših pravnika vjerovatno točna govori i to što Slovenci zato uporno odbijaju ići na Sud i sve stavljaju na kartu političkog pritiska, iznude).

Tebi ili meni je lako biti "elastičan" koliko treba. Objektivno je to vrlo teško vladi. Pražavajuće i ponižavajuće. Odbacili smo jedan sporazum, a sada pristajemo na puno manje (ne zaboravi i na ostalo što je onaj sporazum rješavao).
Kako to objasniti, ne tebi ili meni, nego naciji?

Tko je glasao

Kako to objasniti, ne tebi

Kako to objasniti, ne tebi ili meni, nego naciji?
Nijedna vlast, s kolikom god većinom glasova pobijedila, nema nikakvo pravo nekome prepuštati nacionalno more i ozemlje.
Jedini tko ima taj legitimet jesu građani ove zemlje koji bi to, možebitno, mogli odlučiti na referendumu.
Točka. Nema tu nikakvih razmišljanja dugoročno (kako jedan kolega gore više navodi) jer bi to jednoga dana moglo biti 'područje bez granica'.
Apsolutni nonsens i retorika podaničke strukture kojoj nedostaje osjećaj za nacionalno.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ustav Republike Hrvatske:

Ustav Republike Hrvatske:

Članak 8.
Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlu­kom Hrvatskoga sabora.

Tko je glasao

Sumnjam da bi se u saboru

Sumnjam da bi se u saboru osudili poklanjat zemlju bez da pitaju građane.

Tko je glasao

Članak 86. Ustava

Članak 86. Ustava RH
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za pro­mjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.

Sigurnosti radi, počnimo odmah skupljati potpise!

Tko je glasao

Tih 10% bi skupili u jednom

Tih 10% bi skupili u jednom danu i to Zagrebu, Rjeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Karlovcu i Osjeku, a da ne govorimo u selima.

Nek mi oprostiju oni koje sam zaboravil.

Tko je glasao

Već sam ti oprostila da si

Već sam ti oprostila da si zaboravio Istru.

Tko je glasao

..i sjevernu i

..i sjevernu i sjeverozapadnu Hrvatsku: Hrvatsko zagorje, Varaždin, Varaždinštinu i Međimurje; pa onda Podravinu ...itd. Ima Hrvatske i sjevernije od Zagreba.

Tko je glasao

Odlično Bolta. Ako ne do

Odlično Bolta.

Ako ne do sada, sada je sve više i sve jasnije da ubrazavanja ulaska u EU služe za pola sata brži prijelaz granice (mrak), 10-15 dana eventulano brža prodaj nekretnine i kao ključno za estetsko-modne potrebne - troškovi rastu a to slabi pa za good look svima takvima dobro dođe malo PR estetike i slika sa čašicama.

Zapravo je taj malomalograđanski dio estetike držanja čašica i poze ključan. Da se mene pita EU nedvojbeno ali bih čak i riskirao dati šta treba za najveće ubrazanje i za te slike sa čašacima, ali naravno tako da bih spremio rješenje za povrat ulaganja i dobit od tog rizika odmah nakon toga, tako smo često morali raditi i radimo a i saad se gotovo sigurno može - intenziviraš da sve ugađaš sve više i više a iza, ako ih dobo uspavaš, pripremiš sve za šah mat oko onoga št je primjereno.

Kada bi sada uspjeli, mislm da bi se na našima i njihovima sa čašicom dalo zaraditi kakvih 50-100 mlrd kuna, finim uvlačenjem u klopku. Ali nela to ostan samo spekulacije radi ilustracije teme - običnog forrsanja i kokošarenja (svi to sve tako rade zbog najvećih zarada u Evropi a prateći larpurlartistički forseri a la Vesna Pusić radi tih slika sa čašicom i grušnog porterta s damom, tako se obnavlja i hrani ego).

Tko je glasao

Građane će trebati tek da

Građane će trebati tek da na referendumu potvrde njegove odluke.
Da mi je znati tko će biti toliki idiot (ako referenduma uopće bude) da mu potvrdi tu izdajničku politiku!

cogito ergo sum

Tko je glasao

zašto naši političari

zašto naši političari bolje misle kad su u opoziciji?

Iako je u javnosti spor proglašen „graničnim sporom“ mislim da se iza njega kriju sljedeći slovenski interesi:
Ljubljana je uvjerena da je da je ulazak Hrvatske u EU posljednja prilika da se zauvijek preciziraju i zaokruže njihove granice;
želi prisiliti Zagreb da odustane od zahtjeva za vraćanje novca štedišama Ljubljanske banke, te da dopusti ulazak slovenskih banaka u Hrvatsku;
želi u EU što dulje sačuvati status države koja najbolje razumije i poznaje situaciju na Balkanu;
blokadom Hrvatske i zalaganjem da se ubrza prijem Srbije u EU, Ljubljana vjeruje da može dobiti poene u Srbiji koju drži svojim najzanimljivijim tržištem;
odgoda ulaska Hrvatske u EU omogućila bi i jačanje pozicije luke Koper od koje Slovenci žele napraviti glavnu jadransku luku za države članice EU, za što im, vjeruju, još treba malo vremena.

sve su ovo znali u hdz, hss, hsls
kad su bili u opoziciji
ali najavljuju sramežljivo da bi bili spremni zaboraviti
sve ovo znaju danas u opoziciji
ali najavljuju sramežljivo da bi bili spremni zaboraviti
kad i ako dođu na vlast

hvala drlesaru na poštenoj analizi
što više poštenih analiza
manje će biti sramežljivih zaboravljivaca

luka

Tko je glasao

Po brzini kojom se naši

Po brzini kojom se naši političari žele odreči suvereniteta ove države koja je nastala pred jedva 18 godina znamo kako, po načinu kako rasprodaju državnu (našu) imovinu, po tome kako se odriču svega ostaloga, učestalo se pitam sve ove godine VOLE LI POLITIČARI OVU DRŽAVU? ili samo vole sebe.

Tko je glasao

Pitanje

Pitanje "drlesaru".
Današnje večernje vijesti pune su obrata. Slovenija se ne protivi ulasku RH u NATO, a uskoro se očekuje deblokada pregovora. Da li je razlog ono što ste/smo se bojali, ili je pritisak na Sloveniju bio uzrok?

Tko je glasao

Nema nikakvih obrata ni

Nema nikakvih obrata ni deblokade. Slovenija je samo prebacila lopticu našoj strani. Pristaju na deblokadu ako RH pristane na medijaciju, ali političku, a ne stručnu, za što nema ni teoretske šanse što je vidljivo već i po prvim izjavama Mesića i Sanadera.
Politička medijacija može ali tek nakon punopravnog članstva u EU.

Tko je glasao

nema ni teoretske šanse

nema ni teoretske šanse što je vidljivo već i po prvim izjavama Mesića i Sanadera.
Politička medijacija može ali tek nakon punopravnog članstva u EU.

Hvala Bogu, ako je tako.

Tko je glasao

S tim što je zadnja misao

S tim što je zadnja misao moja.
Loptica je sada na našoj strani i neće dobro izgledati ako medijaciju odbijemo nakon što smo tražili sastanak uz prisustvo treće strane.
Ono što bi se sada moglo napraviti da ostanemo dosljedni, je reći: "da, u pravu su slovenski kolege kada kažu da bi arbitraža na međunarodnom sudu dugo trajala; da, i mi nastojimo da se problem što prije riješi; prihvatamo medijaciju koja bi omogućila da se stručne ekipe sastanu i na osnovu međunarodnih pravnih propisa u vrlo kratkom vremenu dođu do rješenja spornih graničnih pitanja. Pri tome ćemo cijeniti savjete g. Ahtisarija i dr. itd....".
Ovo je dosta pojednostavljeno, ali tako vraćamo lopticu pa neka druga strana objašnjava zašto im medijacija prvo ne odgovara, zatim odgovara pa opet ne odgovara.

Tko je glasao

Ja bih malo grugčije. "Dugo

Ja bih malo grugčije.
"Dugo će trajati postupak pred Međunarodnim sudom u Den Haagu?
Ah što se može kad tako mora biti. U međuvremenu stranci neće moći kupovati nekretnine. Što prije okončan postupak, to prije ćemo ukloniti naš "veto" na kupnju nekretnina".
Kladim se u ekspresno rješavanje pred Međunarodnim sudom.

Tko je glasao

Za ovo što predlažeš čak

Za ovo što predlažeš čak postoji i pravna osnova u SSP-u, kaže Siniša Rodin samo mjere treba prvo najaviti, a ja bih dodao i najavu primjene ZERP-a na članice EU.

Tko je glasao

pa ljudi, kdje to vi

pa ljudi, kdje to vi živite...? A šta je hrvatska danas u svjetu... Pokušajte pogledati hrvatsku iz brusla i vidjet čete, da i niste top zadača... (i to govorim bez omalovažavanja...i slovenija nije)...

Ako ste gledali Otvoreno juče (27.1.) onda vam je jačina hrvatske i mogučnosti na bilo kakvo uslovljavanje valjda jasna. Nema je !!!

Ali ima jedna priča o jednom majstoru kojeg vjerovatno znate Svetlozar Vukmanovič Tempo...stara komunjara, koji je rekao; jeli smo travu u ratu pa možemo i sada ( u 50 im godinama - jer su amerikanci uslovljavali isporuke žita)...

Tko je glasao

@ slovnick pa ljudi, kdje to

@ slovnick
pa ljudi, kdje to vi živite...? A šta je hrvatska danas u svjetu... Pokušajte pogledati hrvatsku iz brusla i vidjet čete, da i niste top zadača... (i to govorim bez omalovažavanja...i slovenija nije)...
Ako ste gledali Otvoreno juče (27.1.) onda vam je jačina hrvatske i mogučnosti na bilo kakvo uslovljavanje valjda jasna. Nema je !!!
Ali ima jedna priča o jednom majstoru kojeg vjerovatno znate Svetlozar Vukmanovič Tempo...stara komunjara, koji je rekao; jeli smo travu u ratu pa možemo i sada ( u 50 im godinama - jer su amerikanci uslovljavali isporuke žita)...

Slovnick, jako dobro si oslikao središnji dio priče.

Ali ipak nisi mogao izbjeći nijansu koja je ne samo omalovažavanje i Hrvatske i Slovenije nego i nepotrebni autogol. I to je problem kardeljizma kojeg sam spomenuo, Hrvatska još više ali i Slovenija.

Nije primjereno niti kao Kocbek i slično u Hrvatskoj, još manje se kurčiti bez pokrića i kao autogol, ali također nije primjereno i ne odgovara sa kardeljsitičkim dvostruki, trostrukim i višestrukim igrama i pušionama.

I Slovenija u boljem i Hrvatska u lošijem položaju nisu u takvim objektivnim situacijama da im je korisno bilo šta osim što pažljivijeg i pametnijeg praktičnog razmišljanja i ponašanja, i međusobno i još više prema jačima. Ujedno nisu posve nemoćene za to i kada to tako izgleda. Npr. krajem 1991.g. i naročito 1993. i 1994.g. Hrvatska je izgledala katastrofa bez povratka, pa ipak nije tako. S hrvatske strane gledano, iskustva su da ni Italija i moćna Srbija nisu apsolutna snaga, ne samo vojno-politički nego i ekonomski. Hrvatska je ekonomski ako loše, ali tako je bilo baš pred obrate tridesetih, šezdesetih i manje kasnije, kada je Hrvatska bez problema radile efikasnije korake od Slovenije. Čak i BiH pod Austro-Ugarskom je napravila jako uspješne korake. Dakle, takva stanja se lako mogu ključno i brzo izmjeniti, pa to u dugoročnim odnosima treba uzeti u obzir.

To što Hrvatska ide dosta u smjeru pasti će travu, nije samo napravila Hrvatska i nije samo prilika za poentiranje nego sve više obrnuto - jer uz to Hrvatska ima ekonomiju razmjerno manje ovisnu i profitabiln sa EU i Slovenijom, pri čemu je pad uvoza neizbježan i poželjan, tako da EU i Slovenija više gube nego Hrvatska, kojoj dio teškoća ide na ruku radi promjena loše politike.

Ili da budem jasan, ovo kočenje pregovora sa EU već jako koristi za promjene i uštede i Hrvatskoj a Hrvatska ne gubi ništa bitno (neke naše snage da, ali ne ukupno Hrvatska, ona +- dobiva). Mislim da dobiva i BiH, oslobađa ih iluzija o EU i sada bi procesi oko EU mogli biti nešto brži i stvarniji a esploatacija BiH os trane EU i zarade manje (energetika, fianancije, promet ...), tj. BiH počinje mislit o sebi kao i razne snage po RH. Slovenija pomaže takvom treniranju i uozbiljvanju oko vlastiih interesa i položaja.

Ipak tu naslijeđe Tita i Kardelja previše utiče, naravno pod tim mislim kod nas i sve nakon 1990.g. kada dominiraju njihovi šegrti i nešto neoustaša i neodomobrana. Tako da bi trebalo trenirati malo više skromnosti i hrabrost za nove korake, nešto kao gibanja sa sedamdesetih na osamdesete.

Tko je glasao

žao mi je ako sam bio

žao mi je ako sam bio grub...nisam htio...a kad sam spomenuo bruselj i hrvatsku, možeš slobodno zamjeniti i sa sloveniju...(dodduše u nešto manjem smislu)
Ali zaista mi se čini neverovatna iluzija pojedinaca koji smatraju, da bi sa blokadom prodaje nekretnina i sa zerpom bolje prošli...

Ostalo se sve slažem sa tobom i da je suradnja jedina opcija za manje narode i da se može prilično brzo zamjeniti ekonomska situacija (ovo je bilo praktički prvi put na ovim stranicama, da sam izletio na polje ekonomije iako sam ekonomista po struci)...

"Ili da budem jasan, ovo kočenje pregovora sa EU već jako koristi za promjene i uštede i Hrvatskoj a Hrvatska ne gubi ništa bitno (neke naše snage da, ali ne ukupno Hrvatska, ona +- dobiva). Mislim da dobiva i BiH, oslobađa ih iluzija o EU i sada bi procesi oko EU mogli biti nešto brži i stvarniji a esploatacija BiH os trane EU i zarade manje (energetika, fianancije, promet ...), tj. BiH počinje mislit o sebi kao i razne snage po RH. Slovenija pomaže takvom treniranju i uozbiljvanju oko vlastiih interesa i položaja."

Molim te, da mi objasniš kako to hrvatska štedi na blokadi...
Dal možda nisi pomislijo, da je zadača politike, da narodu objasni, da eu nije med i mleko...sad je potrebno postaviti pitanje koje su te politike u tim zemljama toliko kredibilne da mogu to ostvariti. Kad čovjek čita komentare po hrvatskim blogovima ( i to od intelektualaca) ima osječaj, da je eu kao država ropstva i slično...Da pohvalim (a ne povalim - šala iz bosne) slo političare jer prilikom ulazka u eu slovenci nisu imali nekih velikih iluzija oko toga. Moram reči, da smo bili prilično dobro i korektno obavešteni. A uz torecimo proces približavanja slovenije eu je bio cca 10 godina. Na NATO smo zbog igre velikih čekali dodatnih 7 godina - u krajnoj liniji to nema veze sa ovom diskusijom - ali nije bilo nikakvih poremečaja i izleva neprijateljskih osječaja ( bar ne u zapaženom obliku). Zašto? Jer je politika odradila ( u tim slučajevima) kredibilan posao.

U globalnom smislu sam malo iznenađen da su antiglobalisti koji su bili prije nekoliko godina jedina globalna grupa koja je podsječala na gibanja iz 70ih tako brzo marginalizirani?!

Tko je glasao

Molim te, da mi objasniš

Molim te, da mi objasniš kako to hrvatska štedi na blokadi...
Dal možda nisi pomislijo, da je zadača politike, da narodu objasni, da eu nije med i mleko...

Jednostavno je za razumjeti.

Slovenija je intenzivno radila ne ulasku u EU u općenito mirno i trezveno doba a Hrvatska to intenzivno radi u doba najintenzivnije eksplozije financija, pa je sve sa stvarnim pripremama i implementacijom EU propisa i mjera kao sedamdesetih cca 1978.g. u doba najveće pijanke novca i najvećeg neozbijlnog uvođenja samo upravnih propisa i reorganizacija. EU partneri su u RH navikli zarađivati svake godine sve više pa su i oni proluapali zajedno sa našima i sve je više nego pijano, ne samo politika nego i 50 % svih snaga i divizija.

Tako se već intenzivno proizvode velike greške i štete. Time out koji je dobijen ovim usporavanjem pregovora i pridruživanja sa EU neće ništa bitno štetiti a jako dobro dođe da se sve priprema bar za ocijenu 3 umjesto isforsiranih 2.

Po analogiji na sedamdesete sada smo ušli u reprizu osamdesetih, bez mogućnosti eskiviranja problema kao tada pa se svakim danom sve više snaga i divizija prvi put počinje suočavati oči u oči sa izazovima. Dok se Slovenija suočava s EU dekadencijom, mi smo više u omladinsko-studentskoj fazi priče, pijanka je završila i krenuli su ispitni rokovi i razna snalaženja oko svega.

Tko je glasao

Možeš i to reči, da je

Možeš i to reči, da je tada bilo mirno i trezveno doba al možeš i reči, da je to bilo doba največe ekspanzije zapada na istok (i u finacisko-ekonomskom smislu i kulturnom, vrednostnom itd.) i sa tim velikim pritiskom na ta društva. Možda su tada slo političari uspjeli dokazati kredibilnost (iako je to potrebno dokazivati svaki dan) jer su ipak za razliku od ostalih zemalja istočne evrope uspjeli nekako zadržati osnovu nacionalne ekonomije...

Da ne bi ispao opet kao da favoriziram slo stranu; hrvatska a pogotovo sanader ima potpuno pogrešnu i kratkoročnu komunikacijsku strategiju i onda uvijek kad dođe neki zahtjev iz eu nastaje panika kako to objasniti građanima. Ako non stop pomeraš datume ulazka od 2006 na ovamo valjda to sprovodi neko nepoverenje. Ko je tu kriv? Slo, Eu ili netko treči...

Oču da kažem, da srž problema ili rješenja, kako želiš ipak leži u hrvatskoj ne u bruslju ili beču...osobno vjerujem, da je jedina perspektiva hrvatske u eu sa svim tim propisima i uslovima...a kad si unutra, to možeš menjati (možda zvuči naivno, ali ako si postrani to sigurno ne možeš...). Svet je danas suviše povezan, da bi se moglo napredovati samostalno...

Tko je glasao

Kak Sanader reagira je po

Kak Sanader reagira je po jednoj strani sporedno, jel se nikad nezna kad bute došli s novim pritiskom.

No ja sam primjetil da uvjek dojdete kad Hrvatska ima nekakvih unutarnjih ili vanjskih poteškoča.

Tko je glasao

pa hrvatska uvijek ima neke

pa hrvatska uvijek ima neke unutranje ili vanjske probleme...:))))))

Tko je glasao

Pa pokraj takvih susjeda

Pa pokraj takvih susjeda nije ni čudo. :-)))

Tko je glasao

kao što več rekoh...uvijek

kao što več rekoh...uvijek su drugi krivi:)))

Tko je glasao

oni nemaju gospodine Lesar

oni nemaju gospodine Lesar ni ideje niti želje za radom... Realno oni znaju kakvo je stanje u Hrvatskoj i pripremaju teren za što bolji bijeg ko npr. Luka Rajić... normalno sa lovom...
Nažalost neće oni samo tako otići jer je puno pijavica oko njih koji ne znaju šta će kada oni odu sa vlasti...

Justice for all !

Tko je glasao

nvuljanic Machiavelli je

nvuljanic
Machiavelli je (odnosno makjavelizam, kao i kvisling i sl.) postao opća imenica. Ondnosno, temeljni stav njegove političke filozofije (ideologije, možda je bolje reći) jest da cilj opravdava sredstvo. Tim načelom služio se isti, kao i njegovi gazde, krajem mračnog Srednjeg vijeka dosta uspješno. Na kratku stazu. Dugačka staza pokazala se prekrvavom da bi se mogla označiti uspješnom. Pokazalo se, na žalost makjavelista i slićne žgadije, da cilj ne opravdava sredstvo. Sredstvo definira cilj. Ako je sredstvo zločinačko, cilj je zločin. Ako je sredstvo kurvinjsko, cilj je kupleraj. Tom logikom može se analizirati svaka vlast, od Machieavellia pa do danas. Ne mogu se prisjetiti niti jedne vlasti, niti jedne političke opcije, koja je krenula logikom makjavelizma i došla do poštenih rezultata, onakvih koji bi i najmanje bili od koristi onima zbog kojih se potezi, barem nominalno, vuku. Prisjetiti se dovoljno Lenjina i njegove organizirane pljačke u ime ekspropriiranih, Tita i njegovog ne držanja zakona kao pijan plota, Hitlera i njegovih interesa arijevske rase i sl. Isto tako Sanader i njegova bulumenta lažima i prikrivenom ksenofobijom ne štiti nikakve interese hrvatskog naroda, štiti sebe i svoje interese, a račun plaćaju svi koji glasuju za njega (i oni, naravno, koji glasuju protiv njega). Kao što si primijetio, svijet to čita i koristi. Opet, jasno, za svoje interese. Kako god se naivno činilo, imao je pravo Gotovac kad je ustanovio da je politika kurva kad se njom bave takve dame, a častan posao kad se njome bave časni ljudi. Čini mi se da ih je premalo. Još uvijek.

nvuljanic

Tko je glasao

Kako god se naivno činilo,

Kako god se naivno činilo, imao je pravo Gotovac kad je ustanovio da je politika kurva kad se njom bave takve dame, a častan posao kad se njome bave časni ljudi. Čini mi se da ih je premalo. Još uvijek.

Ljudi na vlasti su skloniji kvarenju i sl. Stara istina.Ali kurve u politici se sluze nepostojanjem nekih kodeksa, pa i zakonskih normi, a najvise neiskustvom glasaca.Dok glasaci ne shvate da su svi koji rade za place- profesionalici i kao takvi moraju odgovarati za kvalitetu svojih poslova, mi cemo imati ovakve na vlasti.

Tko je glasao

Hej, hej "drlesar". Upravo

Hej, hej "drlesar". Upravo slušam pitanje Luki Bebiću na radiju. Prepoznao Te! :),:)
A evo i mene na HRT 1 u isto vrijeme (slučaj Sisak).
Evo i "drlesara" nekoliko minuta potom na istom programu.
Ima nešto u Pollitika.com ! :)

Tko je glasao

drlesar, kvalitetan članak.

drlesar,

kvalitetan članak. No, velika, velika je šteta što je u njemu prvi dio "prekinut" - i što je članak nastavljen s pitanjem Slovenije na način "slovenskog makijavelizma".
Naime, iz tog motrišta cjeline članka Sanaderov makijavelizam hrani Slovenski makijavelizam, i obratno. Tako na kraju krajeva Sanader ispada "jadnik" pred snažnijim i "nepravednim" Slovenskim makijavelizmom, što očevidno nije bila namjera članka. Konačno, to ne bi bilo ni točno, i u tomu smo i od ranije suglasni.

Razvidno je iz Dela da značajan broj slovenskih građana podržava svoju Vladu, i dapače, drži kako bi trebala biti "još oštrija" (54%). Postavljam sebi glasno pitanje po čemu su to prosječni slovenskih građani "zadovoljniji" svojom Vlasti, u odnosu prema prosječnim hrvatskim građanima i njihovim "zadovoljstvom" svojom Vlasti. Zar temeljem toga što je postojeća slovenska Vlast oštrija prema postojećoj hrvatskoj Vlasti, i obratno?

U Hrvatskoj je nelikvidnost, u Hrvatskoj su dnevni bankroti, u Hrvatskoj je čitava Hrvatska država u bankrotu ako "jadan i bidan" Sanader ne dobije reprogram. I zato "jadan i bidan" Sanader mora "plesati" kako mu se svira. Tko je za to kriv, zar Hrvati "neradnici"? Ma ne, krivi su komunjare, krivi su ateisti i ireligiozni, krivi su amerikanci, krivi su nijemci, krivi su slovenci ...

Stoga (itekako) jako dobro dojde da nas "Slovenci ne puste u Europu". Doslovno - s a v r š e n o dobro.
STOGA - MRZIMO SLOVENCE !

Koga ćemo sutra mrziti, kada i formalno postanemo otvoreni tj. članovi EU, i kada talijanski, njemački, i tko zna sve koji kapital, ne pokupuje ono još "sitno" što je ostalo (a ostalo je još GOLO ZEMLJIŠTE, i komunalno gospodarstvo)? Koga ćemo sutra mrziti kad se kuna transformira u euro, i kada sve ove postojeće hrvatske cijene postanu EURSKE CIJENE ?

Tih 54% Slovenaca koji se zalažu za "još oštriji kurs" prema Hrvatima - pa ne će doći na Hrvatsko more - a Hrvati ne će kupovati Slovensku robu, zasigurno nije proizvod slovenskog građanina - i hrvatskog građana, To je proizvod SLOVENSKOG MAKIJAVELISTA I HRVATSKOG MAKIJAVELISTA.

Naravno da onima na Vlasti u Sloveniji (novoj vladi) itekako odgovara biti "tvrd" u zaštiti "slovenskih svetih nacionalnih interesa". Za Sanadera, ovdje, znamo da je on Prva Hrvatska Nacionalna Hrvatska Pesnica Hrvatstva, koja POTPISUJE SVE za još jedan KREDIT, kako bi njegova "Marina" imala što "graditi". A za gradnju treba biti NA VRHU (kao u Zagrebu), stoga treba i "kreditić" da se plate glasači! Po strukturi proračuna po svemu sudeći Hrvatska država je čak "socijalnija" od komunističke. Tamo se ipak nešto i proizvodilo, a danas svi žive od veličine proračuna! Sliučajno???

Samo, ne znam, @drlesar zašto mi stalno izbjegavaš mojega Milana. Vjeruj ti meni, nije ti on baš manje vrijedan "lokalac".

Tko je glasao

Kriva percepcija, krivi

Kriva percepcija, krivi zaključci i potpuno krive pretpostavke. Da ste u pravu, drlesar, onda bi sasvim izgledno bilo da svi zaključimo kako je Sanader idiot. Ali, nije ni slučajno tako.

Prvo, Sanader je više nego uspješno obavio zadaću po nalogu EU. Zato s pravom očekuje nagradu. Zato i ovih dana čujemo od EU kako Hrvatska baš fino napreduje!! Kako, kada nema pregovora? Kako to napredujemo, a sve se doslovce raspada po šavovima? Kako napredujemo, kada korupcija i organizirani kriminal kolo vode? Što se to promijenilo, da bi se izražavalo zadovoljstvo?

Logika je vrlo jednostavna. Umjesto da sami rješavamo vlastite probleme, sada ćemo ih rješavati po diktatu. Sanader je Boga molio da se to dogodi što prije, jer ga to potpuno oslobađa od odgovornosti. Ne mora više prstom mrdnuti, a stvari će se odvijati baš kako je planirao. Rečenica koju ćemo ubuduće najčešće slušati je: Nemamo izbora, moramo.... I ovce će pljeskati. I nagrađivati "uspjehe"- ulazak u NATO, ulazak u EU, doktrinu bolje rob nego grob, Sanader u parlamentu EU i slične svinjarije.

Ima jedan crni oblak nad scenarijem. Prošle jeseni sam Delegaciji evropske komisije za Hrvatsku poslao NA ZNANJE stotine dokumenata i dopisa. Ništa od njih nisam tražio. Sada ću im postaviti pitanje: Zašto i s kojim ciljem pregovarate s hrvatskom mafijom? Svim povjerenicima evropske komisije ću postaviti to isto pitanje, uključujući i predsjednika EK.

Dok svi majmuni, i naši i evropski, ne prođu sudske postupke i ne nađu se iza rešetaka, neću mirovati.

Tko je glasao

@poveznik Nije moguće da od

@poveznik
Nije moguće da od jednog saborskog zastupnika očekuješ da na takav način komunicira unutar tijela kojeg je član. To se ne smije raditi. Postoje neki uzusi. Tebi je lakše, jer možeš za nekoga reći da je "idiot" bez ograničenja kojeg Ti nameće auditorij odnosno autoritet tijela kojem pripadaš. Umjetnost je reći "idiotu" da to i jest, ali na akademski način:
Kad Ti netko kaže:
"Nisam ja s tobom ovce pasao"!
Odgovori mu:
"Naravno da niste! Ja sam u to vrijeme išao u školu".
Kad razviješ tu umjetnost konfrotacije, postat ćeš čuven.

Tko je glasao

Ne razumijem u čemu je

Ne razumijem u čemu je problem. U svakom slučaju nije u komunikaciji. Nitko nije dužan slijediti moj primjer kada su nekakve kvalifikacije u pitanju. Samo to ne znači da se treba fokusirati na uljudbenu komunikaciju, a zanemariti činjenice koje su itekako optužujuće. Puno više od navodno neprihvatljive komunikacije.

Kada već govorite o autoritetu tijela kojem pripadate evo vam dva podatka. U srpnju 2007. godine sam osobno u pisarnici Sabora predao oko 40 otvorenih pisama saborskim zastupnicima svih političkih opredjeljenja, uključujući i nezavisne. Prethodno sam to isto pismo poslao svim saborskim odborima, uključujući i predsjednika Šeksa. Pismo je bilo prepuno strašnih optužbi u vezi neodgovornosti države prema sigurnosti prometa na cestama i sigurnosti građana uopće. NITKO NIJE ODGOVORIO NI JEDNIM JEDINIM SLOVOM! Pa je to tijelo? Kako članstvo u takvom tijelu obavezuje? Šutnjom? A znate li tko se služi načelom šutnje?

Božo Pendo
20260 Korčula

Hrvatski Sabor
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost
Predsjednik Odbora gospodin Ranko Ostojić
Zagreb

Poštovani gospodine Ostojić,

nekada, kao Ravnatelj policije, a danas kao saborski zastupnik i predsjednik Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, uporno odbijate odgovarati na moje argumentirane predstavke. U čemu je problem? Moje Vam se predstavke ne sviđaju ili je to način na koji Vi doživljavate demokraciju i ustavno pravo svakog građanina da na svoje zahtjeve dobije odgovore?

Molim Vas da mi na predstavke poslane Vašem odboru svibnja 2008. godine argumentirano odgovorite.

Unaprijed Vam se zahvaljujem na trudu i razumijevanju.

Božo Pendo

Korčula 22. prosinca 2008. godine

Na znanje: Ministarstvo pravosuđa
Delegacija Evropske komisije za Hrvatsku- Zagreb

Mislite li da će mi "tijelo" ikada odgovoriti? Kada se to čudo dogodilo da tijelo sačinjeno od praznih skupova odgovori? I sada bi vi meni savjetovali da prihvatim ograničenja uglađene i fine komunikacije vašeg auditorija? Ma dajte molim vas, ne radite to. Meni uopće nije stalo ni do uljudbene komunikacije ni do čuvenosti po njoj. Baš obrnuto, uvjeren sam da ću uskoro biti prisiljen doći u Zagreb i pred cjelokupnom hrvatskom javnošću dijeliti noge u guzice i razbijati noseve kriminalcima i mafijašima. Pa da vidim koji će me sud osuditi, što sam na taj način spasio Hrvatsku od bijede i poniženja koji su nam ti majmuni priuštili.

Svaki Božji dan dvije osobe izgube život na cestama, a svaki treći dan netko ostaje oduzet u prometnim nesrećama. Hoćete li, onoga dana kada vaš sin uđe u tu strašnu statistiku, imati snage i morala nastaviti se nadmudrivati s mafijašima?

Tko je glasao

@poveznik Kada Te ogorčenje

@poveznik
Kada Te ogorčenje nepravdom dovede u situaciju da ne znaš kako ogorčenje ispoljiti, onda si poražen. "Bad guy" pobijedio je "Good guy". Da li si kada gledao na TV forumima kako ministar Šuker komunicira s sugovornicima, voditeljima emisije i gledateljima. Želiš biti takav? Tvojim humanističkim razmišljanima treba dodati samo jedan "štih" odnosno "glanz" ("pitura", kako bi se to reklo na Korčuli) i evo Te na televiziji. Kakav jesi da jesi radije ću slušati Tebe. A obzirom na Tvoj poriv "dijeliti noge u guzice i razbijati noseve kriminalcima i mafijašima", imaš jednog poklonika. Pusti meni infrastrukturu, a ja Tebi snagu.

Tko je glasao

Prvo, a u tome je stvarno

Prvo, a u tome je stvarno velika istina, je da i sam postaješ ono protiv čega se boriš. Ja sam to odavna shvatio i zato nisam ogorčen i zato se ni protiv čega ne borim.

Prije nekoliko dana sam jasno napisao: put koji vodi naprijed NIJE u bijesu i nasilju ili bilo kojem sličnom od takvih osjećaja. Put je u prekidanju suradnje sa sustavom. Sustav zloupotreba i postoji samo zato što mi s njim dobrovoljno surađujemo. Mi ne govorimo o istim stvarima. Moja je ljudska i ustavna DUŽNOST obračunati sa sistemom nasilja i terorizma kojem je izložen svaki građanin Hrvatske, pa makar većina te strašne manipulacije i ne bila svijesna. Ako već ne ide institucionalnim putem, a očito ne ide, tada uopće nije upitno da li pojedinac ima prirodno pravo na samoobranu. Uostalom, kako se mogu usporediti prirodna i garantirana ljudska prava i slobode sa uzurpacijama istih? Floskula: "Moramo poštivati zakone", je bezvrijedna, ako ti isti zakoni ne poštuju ljude.

Ne bojim se ja da bih mogao biti bahat i primitivan. Mene već dugi niz godina ne zanima nikakav osobni interes ili očekivanje. U tom smislu sam izvršio samoubojstvo i mir je moja moć. Devet punih godina sam prikupljao dokaze i gradio zamke u koje su nesmotreno i blesavo upali mnogi: predsjednik države, vlade, ministri, saborski zastupnici, državno odvjetništvo, policija, Ustavni sud, pučki pravobranitelj, pravosuđe, lokalna vlast i drugi. Došlo je vrijeme da im svima izmaknem klupicu pod nogama.

Sjećam se kao danas, a davno je to bilo, na televiziji je dirigent Vjekoslav Šutej dao intervju u kojemu je otprilike rekao: "Vrlo sam zahvalan nekim ljudima što su me istjerali iz Hrvatske. Da sam ostao tu, nikada ne bih postao slavan, cijenjen i bogat čovjek". Tog trenutka sam bio svjestan da će taj čovjek u svom životu doživjeti strašne i mučne trenutke najveće tuge i straha. Znao sam da u trenutku najvećih životnih iskušenja mora pokleknuti, jer su njegove riječi bile dokaz manjkavog karaktera: mislio je samo na sebe, ne obazirući se na činjenicu da će njegovi progonitelji druge uspjeti uništiti kao ljude. Samo zato što se on nije usudio ili znao suprostaviti.

Priznajem da su me danas nakratko silno uznemirile vaše riječi o grižnji savjesti koju imate kada je vaš otac u pitanju. Meni se događa obrnuto: odlučio sam ne umrijeti dok moj sin ne bude u potpunosti razumio što mi se i zašto u životu dogodilo. Dopustim li sebi isto ono što su mnogi, pa i moj otac, dopustili, ja ću biti najveći magarac i zlikovac koji se ikada rodio. Tako nešto moj sin ne bi uspio preživjeti. Zato i držim sebe prijelaznom osobom čiji je životni zadatak promijeniti ove sramotne životne scenarije, ne samo mog sina, već svih nadolazećih generacija. S ovom spiralom sramote i neuspjeha netko mora prekinuti i ja sam izabrao sebe. I ne pada mi na pamet tražiti nečiju pomoć ili podršku. Najmanje medija.

Ne brinite. Kada dođe vrijeme predstave i komedije, biti će puno više korisnog spektakla, nego krvi i razbijenih noseva. Ako ništa drugo, na Markovom trgu mi neće moći oduzeti cipele na vrijeme. A poslije me neće moći kazniti, jer sam postupio spontano, bez izravne ili neizravne namjere.
Dok je meta bila- živi kriminalac. Tako kažu dokumenti.

Imam vrlo zanimljivo iskustvo priznavanja sudu navodnog prekršaja ili nezakonita postupanja poslije kojih me sud nije mogao kazniti, jer bih dokazao da sam nezakonito morao postupiti u skladu s ustavnim odredbama.

Još nešto. Nikada u životu nisam progutao poraz, a bez toga poraza nema. Bitke sam često gubio čak i namjerno, jer je u svakoj od njih bilo sjeme puno većeg uspjeha. Tako će ostati i ubuduće, s tim da sam odlučio okončati bitke, a dobiti rat.

Tko je glasao

nama objektivno prijeti

nama objektivno prijeti opasnost da Sanader pristane na prijedlog Rehna.
Ovo je srž cijelog dnevnika.
Kad sam kao kandidat za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske odgovarao na pitanja saborskog Odbora, Letica mi je postavio slijedeće pitanje: "Da li smatrate da bi ustupanje dijela hrvatskog teritorija radi ostvarenja drugih ciljeva bio čin nacionalne izdaje"?
"Da", odgovorih!
Kad bih bio u njihovoj poziciji, postavio bih isto pitanje - Državnom odvjetniku.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci