Tagovi

I Židovi bez novaca ("preskočen" Bejahad 2013.)

Ova tema ne mora vas zanimati, jer se tiče jedne brojem minorne nacionalne i vjerske zajednice, židovske (jevrejske) sa prostora ex-Jugoslavije, no ona je indikativna kada je riječ o ekonomskim i političkim relacijama te posebno kulturama prostora ex-Jugoslavije.

Prošle, 2012. godine je realiziran “Bar Micva Bejahad”, kojim je uspješno obilježeno 13 godina postojanja ove značajne kulturne manifestacije. Rezultati rada “Bejahada” – židovske kulturne scene – su u proteklom periodu nadmašili očekivanja i po broju gostiju i po broju aktivnih sudionika, kao i po odjeku koji je manifestacija izazvala: nije bilo značajnijeg umjetnika (književnika, filozofa, slikara, glumca, pjevača, filmskog radnika…) židovskog identiteta, ali i Nežidova, koji se u proteklih 13 godina nije pojavio na ovoj jedinstvenoj smotri kulture, ali i židovske inteligencije jugoistočne Evrope. Bila je to manifestacija u kojoj su se prisutnima predstavljale i židovske zajednice – od Soluna, preko Skoplja, Beča, Trsta do Berlina i drugih gradova Evrope, uključujući i goste iz Izraela. Bila je to, nadam se i ostala, manifestacija koja je povezivala Židove ex-Jugoslavije, a i osobno sam sudjelovao u njoj nekoliko godina držeći, u dogovoru s organizatorima, štand s knjigama, u velikoj većini, s JUDAICOM, naših i stranih autora, na našim, ali i na stranim jezicima. I pored toga što sam se naradio za vrijeme Bejahada, ostala su mi druženja u lijepom sjećanju. I naravno, obradovale su me i dvije književne nagrade za kratku priču. Nakon pauze, već sam pripremio jednu od priča sa židovskom tematikom za natječaj „Simha Kabiljo“, no pričekat će priča bolja vremena. Sjećam se posebno gostovanja Davida Albaharija kada je njegova knjiga „Mamac“ išla kao alva! Nije mi bilo teško s knjigama“potegnuti“ iz Beča do Bleda, do Murtera, Hvara… i drugih mjesta na Jadranu, jer je priredba mjenjala mjesto održavanja (Opatija, Pula…). Priredbe Bejahada obilježili su i Filip David, Miljenko Jergović, Ivan Ivanji, Predrag Matvejević, Abdulah Sidran, Daša Drndić, Ivan Ninić, Ženi Lebl, Dina Katan Benzion, Žarko Puhovski, slikarske izložbe, primjerice Alfreda Pala, Tonija Franovića, Jaše Bararona, Zlatka Boureka, grupa Flory Jagode, da ne nabrajamo dalje imena i nekih svjetski poznatih stvaratelja.

Priredba je bila i značajna reklama za hrvatski turizam.

VREMENA I OKOLNOSTI SU SE PROMIJENILI…

Vremena su se promijenila, napišimo otvoreno, pogoršala, nezaposlenost je velika, plaće male ili ih uopće nema, privatni poslovi su smanjeni, mirovine su sramotno niske, a troškovi života isti, ako ne i veći, režije, sve statistike pokazuju, u nekim našim gradovima veće su nego u Frankfurtu, s tim da se ne spominje koliko su plaće veće u Frankfurtu. Godine 2013. neće biti Bejahada. unatoč vrlo korektne ponude vlasnika Arena turista iz Pule, gdje bi se trebao održati ovogodišnji “Bejahad”, ali i vrlo vjerojatno teško plative cijene za veliki broj potencijalnih gostiju jer su previsoke, a njima treba dodati i troškove putovanja. Okupilo bi se, navode organizatori, oko 80-90 gostiju, ali to bi bio „značajno manji broj gostiju nego do sada i to nikako ne bi korespondiralo sa pojmom “bejahad” (zajedno)! Bio bi to elitistički susret za one koji si to mogu priuštiti, a elitizam je potpuno stran ideji vodilji našeg festivala!“ Stoga je odlučeno, u ovakvim prilikama, solidarizirati se sa brojnim članovima zajednica i prijateljima koji ne bi bili u mogućnosti doći ove godine i zato će biti “preskočen” ovogodišnji susret!“

PROTIV ELITIZMA, ISKORISTITI PREDAH!

Dodao bih još nekoliko napomena ovim rečenicama:

Žao mi je da se ne nastavlja manifestacija koja je već postala tradicija, koja nam je omogućila druženje, naraštaju koji je svoja druženja započeo još pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prvo moje židovsko ljetovanje bilo je tada na Jahorini, zatim su uslijedili Mali Lošinj, Cres, Pržno… Bile su to prilike za prve, pubertetske ljubavi, ali i učenje o židovstvu, koje je često u krugu obitelji bilo zanemareno. Mirjam Steiner, danas Mirjam Steiner – Aviezer, koja živi u Izraelu, bila je „madriha“, referent za kulturu, ona osoba koja nam je sa žarom prenosila svoja judaistička znanja.

Odluka o privremenom odustajanju je znak svijesti da ovim diskontinuitetom gubimo jednu od značajnih kvaliteta rada židovske kulturne scene, ali ako drugačije ne može biti, treba se prihvatiti kao činjenica. Neka ova godina bude i godina sjećanja na naša ranije druženja, inventura prijeđenog puta (bilo je i nekih manjih propusta u odabiru gostiju, pa kako se propusti ne bi ponavljali), ali i godina pripreme za buduće susrete (pronalazak potencijalnih sponzora, imućnijih pojedinaca koji su voljni osobno sponzorirati Bejahad, evropskih fondova itd.).

Mnogo je znanja i truda uloženo u dosadašnji rad kako bi se dostigao visok stupanj kvalitete rada, ali i ugled “Bejahada”, te je bolje preskočiti jednu godinu i ne pristati na proigravanja svega onoga na što su organizatori, kao i posjetitelji ponosni, i što bi se redukcijama i improvizacijama u programu značajno ugrozilo. Manifestaciju su pažljivo pratili i mediji, i ove godine izostat će informacije i izvještaji s Bejahada. Posebno držim da je dobro da je dr. Vladimir Šalamon, kao spiritus movens BEJAHAD druženja, pokazao socijalnu osjetljivost, i nije pristao na elitistički skup imućnih, tj. onih koji si takav susret mogu priuštiti.

ZNAK ZA POJAČANI SOCIJALNI RAD

Sve ovo ukazuje na još nešto: socijalno-ekonomske (ne)prilike traže još više rada naših židovskih organizacija, saveza i općina, ali i što manje prepirki i svađa, kako bismo održali ono što je jedan od temelja židovstva – solidarnost, socijalni rad. Međunarodne židovske organizacije spremne su pomoći, ali neće pomagati zavađenima, egomanima, onima koji svoj osobni interes stavljaju ispred interesa zajednice. Nije u svakoj organizaciji ili općini jednaka situacija, da sad ne spominjem imena, ima lijepih primjera gdje se POMAŽE KONKRETNO ljude u socijalnoj nevolji! Ali, može sve to skupa i bolje i organiziranije i sveobuhvatnije.

Povijest židovskih općina (kehila) je i povijest Hevre Kadiše pri općinama, zatim podsjetnik što u židovstvu (jevrejstvu) znači biti mecena, sponzor, dobrotvor… Pripadnost židovstvu znači i biti realan u ocjeni socijalno-ekonomskog stanja pojedinaca, obitelji, to je ujedno poziv na objedinjavanje svih kreativnih snaga u jedinstven blok, jer samo kao takvi bit ćemo uvaženi partner vlastima na prostoru ex-Jugoslavije koje su dužne vratiti imovinu naših predaka, ali i štititi vjerska prava i prava nacionalne manjine.

Dr. Vladimir Šalamon i malobrojna ekipa organizatora već radi na tome da kompenzira izostanak Bejahada 2013. nizom kulturnih priredbi na jesen i u zimu, koje bi se održavale u Zagrebu. Uvjeren sam da će s nadom i optimistični, što je karakteristika Židova (Jevreja), biti nadvladani aktualni problemi s kojima se susreću Židovi prostora ex-Jugoslavije i šire, i da će se i ove godine susretati na raznim kulturnim i drugim događanjima unutar židovskih organizacija, odnosno židovskih općina, sve s ciljem održanja židovskog (jevrejskog) identiteta!

Da li bi okolina Židova (Jevreja) iz ovog „preskakanja“ Bejahada 2013. i izbjegavanja elitističkih priredbi mogla izvući neke pouke, stvar je zaključivanja svakog od čitatelja.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci