Tagovi

I HAVE A DREAM... ( povodom Svjetskog dana učitelja i predizborne kampanje)

Poznati borac za mir i jednakost u svijetu Martin Luther King, održao je , davno, jedan čuveni govor koji se svrstava u ponajbolje , ikada izrečene, javne govore.
On nije govorio o dnevnopolitičkim tričarijama , nije veličao sebe niti je htio, masu ljudi koja ga je slušala, hipnotizirati praznim obećanjima.
On je , jednostavno i ljudski, sa svojim brojnim slušateljima podijelio jednu, tako intimnu, a tako univerzalnu stvar – ispričao im je svoj san.
Podijelio je s njima svoju viziju boljeg svijeta u kojemu će se ljudi cijeniti prema snazi svojih karaktera , a ne prema boji kože ili bilo čemu drugome.
Sanjao je da su ljudi, zapravo, dobri i da je taj san ostvariv. Slušatelji su mu vjerovali. Jer, svatko ima neki svoj san i svoju strast da popravi svijet, ali ga nema s kime podijeliti.
Njegove je snove prekinuo metak nekoga tko nikada nije sanjao ili je , jednostavno, bio ljubomoran na nekoga tko to može! Martin Luther King više ne može podijeliti svoje snove, ali oni nisu nestali. Prepričavaju se! I nadahnjuju ljude još mnogo godina poslije.
O čemu danas sanjamo i kakve vizije dijelimo sa svojim slušateljima. Primjerice, u školama! Pouzdano znam da djeca imaju vrlo ozbiljne snove. Sanjaju da će biti astronauti , putovati na Antarktik, boriti se za očuvanje krokodila i dupina, biti slavni pisci čije će snove čitati u cijelom svijetu…
Odrasli i učitelji, podržavaju dječje snove i uvjeravaju ih da je sve ok i moguće, ako marljivo rade, trude se, puno uče i ako budu pošteni i uporni. To im kažu smrtno ozbiljni, ali se poslije lagano podsmjehnu jer znaju da to baš i nije tako.
Ali, nikad se ne zna, možda netko bude imao sreće pa ih ne treba , odmah na početku,«ubijati u pojam»!
I tako, s vremenom, kako odrastaju, klinci skuže da im odrasli lažu. Skuže, da postoji jako čvrsta granica između snova i stvarnosti i da se snovi ostvaruju samo iznimno i uz veliku cijenu.
Na kraju shvate da uopće ne treba sanjati ili, u najboljem slučaju , svoje snove ne treba dijeliti s drugima. Ipak, na sreću čitavog čovječanstva, uvijek se nađe jedna grupa sanjara – naivaca koji odbijaju povjerovati da je snove nemoguće ostvariti.
Oni, usprkos lošim životnim prognozama i potencijalno opasnim , naoružanim mračnjacima punim bjesova, furaju svoj film tj. – svoj san. Ako i ne uspiju do kraja, slušatelji zapamte njihovu hrabrost, ali i san! Koji inspirira nekog slijedećeg sanjara…
Usprkos svemu, sanjari su oni koji se pamte, a mračnjaci oni koji , na kraju priče, potonu u anonimnost vlastite zloće! Zauvijek!

Komentari

Nije li ovo tužno? Na temu o

Nije li ovo tužno? Na temu o snovima- nitko da bi reagirao. A vještina sanjanja ( i ostvarivanja snova) uređuje ( ili uneređuje) ljudske sudbine jednako kao i karakter. Čak i više.

Tema snova i sanjanja je nevjrojatno zanimljiva. Ovoga puta ću se uhvatiti samo nekih ispravaka u odnosu na ono što je autor napisao.

Snovi se ne dijele s drugima. Ako se ne ostvare, onda nije bila riječ o snu, nego pukoj želji. Pravi san, ili bolje rečeno životna misija, ako se otkrije, onda se 100% i ostvari, čime se zadužuje čovječanstvo. Međutim, nevjerojatno mali broj ljudi uopće u životu razmišlja o svojem životnom poslanju ( u razvijenom svijetu, statistika kaže da svega 2% ljudi otkrije i ostvari životni san, dok je to u nas puno manje). Zašto je to tako? Pa , ima više razloga, ali su dva prevladavajuća. Manipulativan odgoj i obrazovanje i usklađivanje snova s novčanikom.

Svi se rađamo sa životnom svrhom. U paketu nam je data, zajedno s mogućnostima i sposobnostima. Zbog odgoja, koji ide za tim da nam ne razvije duhovne sposobnosti, nego da nam ubije snove, ogromna većina ljudi stupa na životnu scenu potpuno nespremni na životne izazove. U pukoj borbi za preživljavanje, snovi se zaboravljaju, iako je u njima zapravo jedini čovjekov spas. Pogledajte ludog paradoksa: jedino što je odgovorno za materijalno blagostanje ljudi, njihov duh i snovi, ničim nisu zaštićeni, dok se imovina štiti desecima tisuća saborskih zakona. Pođite u bilo koju osiguravajuću kuću i što god želite možete osigurati, ali pokušajte osigurati svoje snove i ismijati će vas. Jednostavno, ne razumiju da su snovi daleko vrijedniji od bilo koje imovine.

Sve što čovjek može zamisliti i u što može povjerovati, može i ostvariti. Problem nije u pitanju "kako" već "zašto". Ljudi obično ne znaju zašto bi uopće razmišljali o svojim snovima. Zato ih nemaju i zato ih ne ostvaruju. Međutim, kada se životna misija otkrije, onda je njeno ostvarenje puka tehnika. Sve što treba, je napisati misiju u sažetom obliku te svako veče i svako jutro je čitati i o njoj razmišljati 15 minuta. Time se podsvjest hrani pozitivnom misaonom kozmetikom, što znači da nam podsvjest 24 sata dnevno, i onda kada mi ne mislimo na svjesnoj razini o snovima, traži načina na koji ćemo san ostvariti. Čini se prilično ludim vjerovanje u ovako nešto, ali ja ne pričam napamet. Da stvari sa snovima funkcioniraju perfektno, otkrio sam na vlastitom iskustvu, a posljednjih 5- 6 godina sam jako puno o svemu otkrio čitajući brojene zaista fascinantne istinite priče. Kako je moguće da dijete, rođeno bez ušiju, na kraju- čuje? Kako je siromašni svećenik, prije 150 godina dobio milion dolara, da bi osnovao svoju školu, koja je danas najjače tehničko sveučilište u Americi? Kako stvoriti novi sistem, a da ti apsolutno ništa ne ide na ruku? Kada se zna "zašto, "kako" je lako. Ali, da bi stvar funkcionirala, tek kada se san ostvari, može se svijetu reći kakve su namjere. Inače, ili od sna nema ništa ili se ne radi o snu.

Nitko ne vjeruje tuđem snu, jer nitko drugi, osim vlasnika, san ne može ni ostvariti. Za druge, tuđi san je uvijek utopija i nemoguća misija. Zato snovi u pravilu i propadaju, jer ih drugi ubijaju, čim naslute opasnost.

Martin Luther King nije imao san, o kojem je govorio. Zato je i ubijen. Netko tko ima definiran san i radi na njegovom ostvarenju, ne može biti ubijen. Čak ne može ni umrijeti dok san ne ostvari. Martin je maštao i nadao se onome o čemu je javno govorio, ali je bio duboko uvjeren da je to stvar daleke budućnosti. On je znao da svijet o kojem je govorio osobno neće doživjeti.

Ne, obrazovni sustav ne podržava dječje snove. Nemilosrdno i sadistički taj sustav ubija snove i duh djece. Mislim da je sazrelo vrijeme da se konačno djecu prestane odgajati, a da se njihove sposobnosti desne strane mozga, počnu sustavno razvijati. Umjesto logikom i retorikom, obrazovanje se mora početi baviti vizijama, sinergijom, suradnjom, sintezom, vodstvom, maštom, kreativnošću. Umjesto mentalne, obrazovanje mora razvijati duhovne sposobnosti čovjeka. Svatko se rađa formiran i sa svim vrijednostima u sebi. Odgojem se nešto formirano, reformira na neprirodan način i to dovodi do katastrofe.

Nevjerojatna je zabluda da je cijena ostvarenja snova prevelika. Nije istina. Ostvarenje snova je besplatno i čak vrlo zabavno. Naravno, kada je kultura šizofrena i kada vlada materijalizam da je ostvarenje snova nešto na što se ne gleda blagonaklono. Pritisnuti preživljavanjem, ljudi jednostavno nemaju vremena ni mogućnosti provjeriti sve savjete koje su dobili u školi ili okolini. To znači da nikada u životu ne uspiju razlučiti koga treba slušati i nikada ne otkriju da su temeljito i podlo prevareni.

Nemoguće je da se ima san, a da se isti ne ostvari. Naprosto, to tako ne funkcionira. Snovi se ostvaruju bez ostatka i bez iznimke. Što su veći, snovi se lakše ostvaruju. To je Priroda tako uredila i zato nema ostavljanja snova u nasljeđe. Nasljednici ne mogu ostvariti tuđe snove, već samo svoje.

Još jednu zanimljivost sam otkrio kada su snovi u pitanju. Snovi koji se odnose na vlastite užitke su bezvrijedni i po mom mišljenju, teško ih je ostvariti, a kada se i ostvare, prilično su beskorisni.
Međutim, veliki snovi, koji doprinose društvenom razvitku ili napretku čovječanstva, su toliko predvidljivo ostvarivi, da je to milina od jednostavnosti i ljepote. Šteta da to ljudi i države ne razumiju, jer da razumiju, svima bi nam bilo daleko bolji život prije smrti.

Tko je glasao

slika boljeg svijeta bolje Hrvatske nije nerelana

kako bi Hrvatska, svijet postali bolji ovisi o nama samima ovisi o tome koliko smo ustrajni u onoe što želimo, koliko smo ustrajni u tome da i drugima bude bolje a ne samo nama samima. da bi se ostvarile slike bolje Hrvatske, Hrvatske bez korupcije, kriminala, bez muljanja, Hrvatske u kojoj svi ugodno žive i nezaposlenost je jako malo, Hrvatske koja je gospodarski jaka, a priroda sačuvana ... da bi se ostvarila ta slika ovisi o nama samima. mi se moramo promijeniti, moramo promijeniti moralne, etičke vrijednosti . moramo poštovati druge i uvažavat tuđe mišljene iako se ne slažemo s njime. drugim riječima moramo biti u skladu s ne čini drugom ono što ne želiš da se tebi čine.
također morao biti svjesni kako poliitčari na vlasti nisu političari već politikanti. političar misli na dobro naroda, politikant misli na samog sebe i svoj prijatelje. kod politikanata cvate korupcija, kriminal. politikanti i političari nisu nezamjenjivi i ne mora se čekati na parlamentarne izbore kako bih se zamjenilo. posotoje i drugi načini a oni su sastavni dio demokracije - prosvjedi, zakoni i izvanredni izbori.
moć je zapravo u rukama naroda a ne političara.

w. ;)

Tko je glasao

Walpurga, sve vam je točno,

Walpurga, sve vam je točno, osim posljednjeg. Nije moć naroda u prosvjedima, zakonima i izvanrednim izborima. Moć naroda je, kako sami kažete, u moći promijenjenog pojedinca. Treba shvatiti da je svaki pripadnik naroda, kao zajednice ravnopravnih i slobodnih građana, nositelj vlasti, dok su svi koji su na bilo koji način privilegirani, u odnosu na narod samo dobili ovlasti da tome narodu služe. Čemu bi onda netko tko ima vlast, tu vlast tražio? Niije li to apsurdno? Ima li svatko pravo neposrednog odlučivanja? Nije li blesavo trpjeti zloupotrebe biranih zastupnika, umjesto da se svatko posluži svojom vlašću, i smjesta dobije sve što ga pripada po zajamčenim pravima i slobodama? Kada bi svi odbili suradnju sa institucionalnom zločinačkom organizacijom, recite mi pošteno, koliko bi dana mafija izdržala?

Tko je glasao

The Dreamer

Once upon a time
I have a dream
A real dream
To have a life of my
Own
I still have this dream
And I'm still working hard
To make it real

Life is just a playground

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Kopiram status jedne frendice

Kopiram status jedne frendice sa fejsa ovih dana:
Vidim Hrvatsku u kojoj nema kriminala i korupcije.
Vidim Hrvatsku u kojoj svi ljudi normalno žive od svoje plaće.
Vidim Hrvatsku iz koje mladi ne odlaze, a neki se čak i vraćaju.
Vidim Isusa, a sa Elvisom sam danas razgovarao u pekari.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci