Tagovi

Humanitarne akcije - uvesti jasna pravila i informirati javnost

Malo koga nije dirnuo tragičan slučaj Nore Šitum, djeteta oboljelog od teške bolesti i prerano preminulog jer ni najsuvremenija medicina nažalost nije mogla pomoći. U nastojanju da se malenoj što prije omogući liječenje u Americi, pokrenuta je doista široka društvena akcija a pomoć je osim iz Hrvatske stizala i iz inozemstva. Veliki dio prikupljenih sredstava je zbog fatalnog ishoda ostao nepotrošen i upravo je taj razlogom što se već neko vrijeme u medijima vodi polemika između Norinih roditelja i udruge Hrabro dijete. Pretpostavljam da i ta polemika malo koga ostavlja ravnodušnim.

Osobno sam za nju, polemiku, saznao pročitavši informaciju s konferencije za medije koju su Đana Atanasovska i Ivica Šitum organizirali u bolnici Rebro. Na njoj su se požalili da nemaju uvid u stanje prikupljenog novca a da udruga preko čijeg je računa prikupljan novac tu informaciju već mjesecima skriva od njih. Pale su doista teške riječi, o laganju, prevari, zamračivanju novca te obmanjivanju i nedostatku morala u udruzi Hrabro dijete. Njihove tvrdnje su prenijeli gotovo svi imalo relevantni mediji. Nešto kasnije se oglasila i prozvana udruga, putem svog Facebook profila, ustvrdivši da novac nije zamračen i da se nalazi na njihovom računu. Kasnije su dodali i to da su spremni sav novac predati Norinim roditeljima, odnosno uplatiti im ga na račun njihove zaklade čim ta bude i formalno osnovana. Reagirala su i neka državna tijela najavivši izvanredan nadzor udruge.

Reakcije javnosti i građana su bile različite, ne lišene emocija. Vjerojatno su se nakon početnog šoka mnogi zapitali kako su zakonom regulirani slučajevi u kojima bi nakon humanitarnih akcija ostalo neutrošenih sredstava. Zapitali i ostali iznenađeni činjenicom da zakona kojim bi se izravno regulirali ovakvi slučajevi zapravo nema.

Odvjetnik obitelji Nore Šitum, jedne od zainteresiranih strana, ustvrdio je kako preostali novac pripada roditeljima kao zakonskim nasljednicima male Nore. S njim se složila i ministrica Milanka Opačić no dodavši kako to nije u redu i da treba mijenjati zakon kako bi se viškom novca spašavali drugi životi. Uzevši u obzir činjenicu da trenutni zakoni doista ni na koji način ne obvezuju roditelje male Nore da novac iskoriste za pomoć drugoj djeci niti da o njemu ikome više polažu račune, surovo zvuči ali je tako, teško je ne složiti se s ministricom.

U konkretnom slučaju, i sam sam već zbunjen. Javnosti se serviraju različite informacije. Neke od njih su čak i kontradiktorne mada dolaze iz istog izvora. Primjerice, danas je objavljeno sljedeće:

- Ne borimo se za novac, nego za to da se ne ukalja spomen na naše dijete. Zašto se novac koji je nakon Norina liječenja ostao na računu nije dao drugoj djeci? Molili smo vodstvo udruge da to učine, da pomognu drugim mališanima, ali oni su neprestano tvrdili da je riječ o zaključanom novcu. Kakav zaključani novac, to je besmislica. Želimo da taj novac iskoriste kako bi se pomoglo drugima - kaže Đana Atanasovska.

No na jednoj drugoj konferenciji za medije, ista je osoba izjavila nešto sasvim drugo:

Tema konferencije za medije je bio izvještaj o stanju financija nakon humanitarne akcije provedene za Noru, te najava rada Zaklade Nora Šitum koja je u procesu osnivanja.
.
Đana Atanasovska Šitum i Ivica Šitum izvjestili su javnost kako će s preostalih 3.316.882, 47 milijuna kuna započeti gradnju doma za smještaj roditelja i djece oboljele od malignih bolesti u Zagrebu. Početak gradnje se očekuje na jesen, kao i završetak registracije Zaklade Nora Šitum. Rečeno je i kako se u akciju uključio i Grad Zagreb.

O osnivanju Zaklade, što je isključivalo i isključuje bilo kakvu mogućnost da udruga Hrabro dijete novac legalno usmjeri na pomoć drugoj djeci, bilo je govora u više navrata tijekom ljeta. Današnja informacija kako roditelji „već mjesecima mole udrugu da pomogne drugim mališanima“ (da tim mališanima daju preostali novac) zbunjuje jer su sve prethodne uključivale njihov plan za izgradnju kuće u Zagrebu.

Kuća za smještaj trebala bi imati 20 velikih soba s kupaonama, kako bi svaka obitelj imala svoj kutak. Planiraju se i zajedničke prostorije kao što su blagavaona, kuhinja, dnevni boravak, igraonica za djecu i unutar kuće će biti i rehabilitacijski centar, naglasila je Đana.

Na kraju krajeva, to da je udruga trebala novac koristiti za pomoć drugoj djeci demantira i odvjetnik obitelji koji je danas potvrdio kako je DORH-u predana dokumentacija iz koje je vidljivo da je udruga nezakonito zadržala novac kojim su nasljednici željeli pokrenuti Zakladu za liječenje teško oboljele djece.

Jedno s drugim teško da ide. Ili je rečena udruga mogla i trebala, kako danas tvrdi Đana, s ostatkom novca pomagati drugoj djeci ili je, u skladu s ranijim njezinim najavama i današnjoj izjavi njenog odvjetnika, taj novac mogla i trebala čuvati na posebnom računu kako bi ga uplatila u Zakladu, čim se ta osnuje i otvori račun. Trećeg nema. Razlog je to više da se ovo područje uredi.

Konkretan slučaj će očito morati rasvjetljavati nadležna tijela no građani koji sudjeluju u humanitarnim akcijama zaslužuju konkretnu i točnu informaciju o tome jesu li prikupljena sredstva utrošena namjenski, na što će točno biti utrošen eventualni ostatak i tko o tome ima pravo odlučivati. U suprotnom, budu li i dalje ostajali prikraćeni, to bi moglo štetno utjecati na njihovu volju za sudjelovanje u budućim takvim i sličnim akcijama. Netko im zato mora garantirati da neće biti zloporaba bilo koje vrste i od bilo čije strane a najbolje je onda da to bude država putem odgovarajućeg zakona i strogog nadzora njegove provedbe.

Komentari

Da, treba nam zakon, onaj

Da, treba nam zakon, onaj koji će zabraniti ove diskriminirajuće i Ustavu protivne akcije kojima katolička đamahirija radi suvremeni lufo katarzični pandan starorimskom "kruha i igara".

A dokle traje treba definirati stvari točno onakvima kakve jesu u moralnom i zakonskom smislu: ako se uplatilo preko 060 telefona novac je isključivo u vlasništvu telekom tvrtke, a ako je plaćeno izravno na račun u banci, tada je novac u vlasništvu banke. Tu naša, građanska i državna uloga, staje i apsolutno sve dalje mora ići temeljem potpisanih ugovora s tom telekom tvrtkom ili bankom.

Tko je glasao

financijski nadzor

Ok, sada je u tijeku financijski nadzor u udruzi, pa ćemo valjda nakon njega biti svi pametniji.

Ono što sam do sada zapamtio kao prigovor nadležnih jest taj da je propust (ali ne i prekršaj) to što se za akciju "Nora-Fora" nije otvorio poseban račun u banci, već su uplate išle na "normalan" račun udruge.

Također sam zapamtio i meni simpatičan komentar s Indexa, otprilike: "Ok, ja sam uplatio 50 eura za tu malenu - no, onog trenutka kada sam taj novac uplatio - on više nije moj; budući malene više nema, a uplatio sam ga udruzi - neka ga iskoriste kako žele, to je njihov novac".

Nažalost, moj je stav da su ovakve akcije zapravo pogrešne i da bi bilo bolje poraditi na tome da zdravstveni sustav funkcionira tako da pokriva 99% trenutnih humanitarnih akcija za djecu. Nažalost, često puta se dogodi (što je razumljivo) da roditelji i obitelj, čak i uz totalno negativne preporuke struke, pristaju na izrazito sumnjive eksperimentalne i izuzetno skupe metode. Tako da rezultat i najboljih namjera mogu biti prikupljeni (i potrošeni) milioni kn u nekakav sumnjivi "eksperiment", dok se možda tim istim novcem moglo pomoći stotinama (manje glasnih).

Ne znam, po meni je do sada najbolja akcija tog tipa bila "Dajmo da čuju", gdje je prvo struka dala popis cca 20-ak djece kojima bi ugradnja umjetnih pužnica pomogla - pa se onda išlo ciljano (dakle, uz blagoslov struke) prikupljati određeni iznos.

Tko je glasao

Nažalost, moj je stav da su

Nažalost, moj je stav da su ovakve akcije zapravo pogrešne i da bi bilo bolje poraditi na tome da zdravstveni sustav funkcionira tako da pokriva 99% trenutnih humanitarnih akcija za djecu.

Slažem se potpuno, zamijenio bih 99 sa 120, okrenuo bih čak naopako. Zabranimo humanitarne akcije za ono što smo kao društvo nekome dužni osigurati. Tragedija je organizirati humanitarnu akciju za te pužnice. Postoji li važnijeg ili prioritetnijeg društvenog zadatka nego svoj djeci koja ih trebaju promptno ih osigurati.

Tko je glasao

ma naravno...ne bi se valjalo

ma naravno...ne bi se valjalo svrstavati

ono što je meni naj...naj (htio bih reći najsumnjivije, ali je to preteška riječ) što traže roditelji ...pa oni su dobili točno ono što su tražili? Teško je dijete izgubiti, ali što im ovo treba (advokati daju izjave) ?

a mi ostali ,nas nitko pitao nije..u današnje vrijeme,.na isti način kako je prikupljeno, moglo bi se doći do informacije,što bi mi (javnost) htjeli sa novcem?

žalosno, da žalosnije biti ne može

Tko je glasao

internetski referendum

Slažem se... ovdje je situacija dvojbena... niti su to novci roditelja, niti su to baš novci udruge (jesu, ali su skupljani s određenom svrhom).

Idealno rješenje bi bilo da su se roditelji i vodstvo udruge sjeli i dogovorili da se napiše točan iznos koji je preostao i da se da na neko glasanje (telefon,internet) što bi donatori željeli da se učini s tim novcem.

Po nekoj logici stvari, meni je prirodnije da novac ostane udruzi, jer se ona isključivo bavi djecom s vrlo sličnim oboljenima preminuloj curici, nitko nije donirao novac - roditeljima. No, teško je tu suditi. Osobno su mi simpatije na strani donatora / udruge.

Tko je glasao

odvjetnik ima sasvim

odvjetnik ima sasvim drugačije mišljenje. Po njemu, novac je, kada je uplaćen, postao vlasništvo malene curice, a kada je umrla, novac pripada roditeljima kao nasljednicima, i oni imaju pravo uložiti ga u zakladu koji namjeravaju osnovati. Ako sam dobro shvatio, Udruga u tom smislu nema razloga protiviti se takvoj transakciji, ali samo kada se Zaklada osnuje.
Sve mora biti privatno i "nečije".
Solidarni ljudi su ipak pokazali u pravo vrijeme da može biti i drukčije, i tako je trebalo i ostati radi uspomene na malenu djevojčicu.

Tko je glasao

Neiskorišteni novac treba,

Neiskorišteni novac treba, razmjerno uplatama, vratiti onima koji su uplatili, a oni ako žele će ga onda donirati nekome drugome.

Sve ostalo je manipulacija ljudskom samilošću i dobrotom.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

apsolutno neizvedivo...

Budući da je išlo od 060 uplata (gdje ogroman dio donacije ili telekom operateru), da je bilo ino doznaka, domaćih, s imenom, anonimnih... mislim da je riječ o nemogućoj misiji.

Pa zaboga, ta udruga se bavi djecom s malignim oboljenjima. Internet referendum je puno bolje rješenje :) (skromno ću ja) :)

Tko je glasao

Obzirom da ovo sigurno nije

Obzirom da ovo sigurno nije zadnja akcija ovog tipa i da bi trebalo gledati u budućnost možda bi najbolje bilo osnovati fond u koji bi išao višak novca koji se prikupi takvim akcijama, a koji bi onda bio iskorišten za pomoć onima s istim ili sličnim problemom.

Bliži se božićno vrijeme kad se obično događa poplava sličnih akcija i treba na vrijeme postaviti pravila igre.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Osnivanje posebnog fonda je

Osnivanje posebnog fonda je na tragu onoga što govori ministrica Opačić. Nemale probleme može uzrokovati činjenica da svakim fondom treba upravljati i da njegov rad košta. Donirani novac ni u kom slučaju ne bi trebalo koristiti za pokriće tih i takvih troškova.

Po meni je racionalnije da višak novca na pomoć ostaloj djeci u istoj ili sličnoj situaciji usmjerava ona ugruga ili organizacija na čiji račun je uplaćivan novac. U tom se slučaju ništa od tog novca ne bi trošilo na rad organizatora humanitarnih akcija a sav prikupljeni novac bi bio iskorišten namjenski. Broj i vrstu izvješća prema donatorima, odnosno javnosti bi trebalo propisati zakonom jer se doista mora znati gdje je završila svaka donirana kuna.

Upravo zato nisam da višak novca bude nekakvo nasljedstvo roditelja ili bilo kog iz obitelji jer on nije ni doniran za opću namjenu već za točno određenu svrhu, liječenje. Zamišljajući kako bi izgledala i, još više, koliko bi koštala vizija roditelja pokojne Nore, nedvojbeno se može zaključiti da ne samo što preostalih cca 3,5 milijuna kuna ne bi bilo dovoljno za izgradnju, tu je važno uočiti da bi novac doniran za liječenje bio ulupan u građevisnki poduhvat, već bi nepokriveni ostali i troškovi upravljanja tim centrom, ili kako ga već zovu, te buduće tekuće i investicijsko održavanje.

Nisam protiv da takvi objekti postoje, postoje i sad samo je boravak u njima skup, no ne bi bilo u redu da se za taj poslovni poduhvat Norinih roditelja koriste novci donirani isključivo za njeno liječenje. Iako na prvi pogled, a takve su i najave na dobro i profesionalno organiziranim konferencijama za medije, izgleda kako se radi o pomoći roditeljima koji prate djecu na liječenje, nikakav prikupljeni novac neće moći pokriti sve troškove pa će budući gosti ipak morati platiti neki dio. Za pogon o kakvom je riječ, nema šanse da bude dosta novaca, ne samo od donacije koja je bila već i svega što bi se eventualno moglo još prikupiti. Izgradnja i opremanje bi koštala puno milijuna više nego se sad ima a kasnije plaćanje uprave i nužnog osoblja bi bio stalan veliki trošak. Vrlo je upitno treba li donirani novac ulupavati u takve projekte. Da ne govorimo o činjenici da donatori u vremenu prikupljanja nisu mogli ni sanjati da bi eventuani višak bio iskorišten za jedan takav poslovni poduhvat.,

Ako netko želi graditi takav objekat i pružati uslugu smještaja, postoje relativno povoljni krediti Marasovog ministarstva i EU fondovi, dakako i banaka. Novac svojedobno prikupljen za liječenje se nikako ne bi smio miješati s bilo čijim poduzetništvom.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci