Tagovi

Hrvatski uspjesi

Uspjeh prevladava, skoro bez ostatka.

Bistre zabave na pomolu. Hrvatska puzi naprjed na putu uspjeha, iskusna u svijetu i izvan svijeta. Herojski ritam ne popušta. Elita u turbo gužvi. Žene u orbiti. Slabosti ponekad ojačaju, tek toliko u slavu uspjeha odmah potom. Nadmoć uspjeha je neupitna i kad dojmljive tromosti i sumnjivosti uspjeha buknu. Dapače, novi uspjesi niču i na pustoj zemlji. Još se traže promjene i novi uspjesi, i to ide. Bez vezarije tipa tko je jamio jamio su izgledale na trenutak uvjerljivo, a brzo potom manje od davnog snijega jer se mogućnosti šire.

Društvena i politička matica je čvrsto u raljama uspjeha, skoro kao beznadežna žrtva, gore nego u nogometu. U nogometu puze dvije prakse. Reprezentacija učvršćuje koncepciju aktivne i napadačke igre, što zasad ide dobro. Ostala glavnina, koja je kontinuitet, učvršćuje koncepciju izbjegavanja, neku vrstu miroljubive i aktivne koegzistencije, i ide joj još bolje, neovisno o rezultatima.

Politika je bliže ovoj drugoj nogometnoj praksi, ali puno nemilosrdnije podvrgnuta. Ne samo pojedine kategorije, nego i glavnina snaga naglašava da je dosta raznih naših petljanja i stvari, da su nužne promjene, novo i novi uspjesi, konačno ozbiljniji. Tako je to desetljećima, uz male predahe, iz bitke u bitku, ka uspjesima. Veoma bogato iskustvo na putu uspjeha je svelo drukčije sklonosti na najmanju moguću mjeru, pa ih se i eliminira. U tom kontinuitetu, i kad se radi o slabo obrazovanoj stoci sitnog zuba, onoj koju se lako voza po bespućima, sad je već više generacija iskusnih na putu uspjeha. A tek elitnije trupe, već davno stečeno samopouzdanje na svjetskim vrhovima se još pomnije teše a pobjednička sposobnost nema alternative. Odlike stvari nisu iste i u razdoblju smo pojednostavljenja. Puno odlika otpada a niz ih je učvršćeno.

Veza politike sa takozvanom strukom, poduzetništvom, medijima, podzemljem i novim modernitetom se reducira i u reduciranom djelu se olabavljuju granice i podižu letvice uspjeha za skok uvis. Dok je Romano Prodi u makarondžijskoj Italiji sa nepunih 80.000 EUR-a godišnje zarade ponovno postao premijer skoro bez alternative, kod nas masa tipova iz spomenutih područja, u dodiru s politikom, to zahvati u jednom potezu i usput, možda i nesvjesno. Takve svotice se, pristojnosti i pažnje radi, donose već desetljećima, prilično masovno uzgred, prilikom značajnijih plaćanja, blagdana i nešto značajnijih provoda. Reducirani položaj i značaj politike prisiljava politiku na još veće uspjehe, redukciju na osobnost i što manji broj osoba, suženije interese i precizniju raspodjelu uloga.

Jednostavnije i jasnije su kontradikcije, koje to možda nisu ni bile ili nisu bile ni približno tako kako su izgledale. Krupna fizika stvari plovi negdje na desetom kolosjeku, na pomoćnom kolodvoru imaginarnog kaptolskog, a na prvom peronu sve selektivnija gužva. Žurba traži što manje likova. Likovi su pod presijom što reduciranijeg i što fleksibilnijeg značenja, bliže fikciji, a ostalo obavlja nešto nevidljivo. Jedna od bitnih odlika strategije uspjeha je izbjegavanje zbilje i izražavanje kroz crtice izdvojenih trenutaka. Izgleda kao populizam, ali takvom strategijom su se vodile značajne svjetske igre. Većina nije autsajder, stoka sitnog zuba, nego jedan od patnera u kohabitaciji. Svrstani nisu klonuli duhom, spremni su za igru. Razlike se prilagođavaju i mjenjaju prema potrebi. Ostaci napetosti, drama, su između pristojnosti i agresivnosti a ne klasni ili po drugim različitostima, to je samo povremeno. Jednakih uvjeta i ravnopravnosti nema, to ne ide uz takve uspjehe. Potlačeni, dugoročno iscrpljeniji i nezadovoljniji su oni što više rade i mogu, pristojniji i kompliciraniji.

Razvoj događaja je logičan. Uspjeh u tom pregnuću k uspjehu je sinteza duljeg puta i novog. Zadnji iznimniji trenutak kakve takve kontrole logike u složenim okolnostima je bio skoro pa prividni trenutak složenih šahovskih kombinacija pred drugi svjetski rat, s Vlatkom Mačekom u isturenoj ulozi (sigurno promašeno zvuči). Sadašnje vrijeme je djelomično približavanje tome. U prethodnom vremenu figure uspjeha i kontrole logike su se bitno mimoilazile, kako iznutra tako i izvana, niti je bilo solidne navale za isturene uloge niti su vanjski partneri bili pouzdani.

Osim samog uspjeha, ni za sadašnju politiku objektivno nismo stvorili nikakve druge uvjete. To vjerojatno nije ni slučajno niti plod slabosti, prije ukazuje na čvrstu vezu sa svjetskim top relacijama. Koliko je riskantno, toliko je možda dobro što se takva igra za svjetskim top rezultatima održava na visokom ritmu. Kad je zabava beskrajna dobro je da ide do kraja, bez puno nedoumica. Ako neki igrač ne izdrži, napretek je kandidata za tren ubačenih u igru.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci