Tagovi

Hrvatski preporod

Preporod hrvatskog duha i gospodarstva je moguće ukoliko se sagleda u svjetskim okvirima promjena i trendova. Kao i u većini svijeta, promjene bi se trebale temeljiti na velikom smanjenju duga i potrošnje.
Napredak će nastati jačanjem hrvatskog gospodarstva, preuređenom vladom, novim sustavom zdravstvenog osiguranja i obrazovanja, novih izvora energije, unapređenjem lokalne proizvodnje i radno sposobnog stanovništva, uz mnoge druge promjene koje čekaju hrvatske građane.

Međutim, prije nego što hrvatska krene u svoj preporod, morat će se znati nositi sa svojim dugovima. Paketi fiskalnih poticaja neće biti dovoljni.
U takvim okolnostima, suočavanje sa novom realnosti, hrvatski građani morat će se naučiti oslanjati na sebe (bit će prisiljeni) Sadašnje navike (ne)rada i (ne)poduzimanja, vjerujem da će doživjeti svoju metamorfozu tj. promjeni stava o radu i poduzetništvu. Novi poduzetnički stav dovest će i do oživljenog duha, samosvjesnosti trenutka u kojem živimo i vjerojatnih, dobrih rezultata.
Gospodarske i socijalne prilike će najvjerojatnije u sljedećih nekoliko godina uzrokovati ukupnu reorganizaciju države, kako u vladi, tako i u lokalnim jedinicama samouprave. Sa prilično restriktivnim financijama mnoge od državnih usluga više neće biti dostupne. To će ostaviti prostora za brojne privatne poduzetnike da popune nastale praznine. Možda je područje gdje će se to najviše osjetiti biti u sferi zdravstvene zaštite. Izravno će se plaćati za puno više usluga nego do sada.
Bit će više bolesnika koji će izravno plaćati za brojne zdravstvene usluge, ali će se liječnici i zdravstveni pružatelji usluga morati natjecati na načine koje do sada nisu mogli niti zamisliti. Alternativne terapije kao što su kineska medicina, homeopatije, Ayurveda, meditacije, itd., natjecati će se ravnopravno s do sada priznatim zdravstvenim praktičarima, kao i farmaceutska industrija i uzgajivači ljekovitog bilja u ponudi lijekova. Tu će nastati gužva i vjerojatno konačno sniženje cijena mnogih zdravstvenih usluga koje su do sada u porastu daleko brže nego prihodi. Konačno, zdravstvo će postati pristupačnije hrvatskim građanima. No, kao i u bilo kojem konkurentnom tržištu, oni koji nude najisplativije usluge i proizvode najviše će profitirati.
Tu je i mogućnost za eventualnu hrvatsku energetsku samoodrživost, pogotovo zato što sve više prognostičara vjeruje da će nafta postajati sve skuplja. Sustavi obnovljivih izvora energije: vjetar, sunce, geotermalni, itd., imaju kapaciteta da se znatno povećavaju. Npr. troškovi proizvodnje energije vjetro elektrana su otprilike isti kao i za elektrane na ugljen; zatim postupni prijelaz na vozila na električni pogon također je tek početak. Korištenje plinskih izvora također nije zanemarivo.

Financijski uvjeti poslovanja koji će zadesiti svijet vjerojatno će dovesti do ograničenja u trgovini i tarifama. Hrvatska proizvodnja morat će isto tako ograničiti uvoz kako bi potakla domaću proizvodnju i tehnološke inovacije. Proizvođači moraju krenuti trendom proizvodnje kvalitetnih i dugovječnijih proizvoda.
Isto tako, doći će i do konačnog preporoda poljoprivrede. Sve više se rađa svjesnost o dobrobiti prirodne, organske hrane, i takav uzgoj afirmirat će se i u većim gradovima. Zelena revolucija je neizbježna.

Model obrazovanja mladih naraštaja mora se iz temelja promijeniti, a u novoj paradigmi do izražaja će dolaziti kreativnost i jednakost obrazovnih struktura, a dosadašnji sustav mora se u potpunosti odbaciti.

Gledajući tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, Hrvatskoj se predviđa negativna demografska slika, i do 2050. godine stanovništvo će biti pretežno starije životne dobi, što znači da nećemo imati dovoljno radno sposobnog stanovništva. Taj trend treba promijeniti nizom mjera državne politike.

Godine ispred nas bit će teške za Hrvatsku, ali iza toga slijedi njen preporod. Neodrživ teret duga biti će znatno smanjen i država će biti prisiljena živjeti unutar granica svojeg dosta umanjenog državnog proračuna. To će ujedno i značiti veliko restrukturiranje u čijem procesu će se osigurati uvjeti i pružiti velike mogućnosti za sve vrste poduzetničke inicijative i aktivnosti.

Zdravstvo, obrazovanje, hrana, energija, proizvodnja i nove tehnologije, područja su u kojima ćemo doživjeti najveće promjene i koje će nas voditi naprijed. Novi hrvatski preporod koji ćemo vjerojatno doživjeti već u ovom desetljeću mora biti u skladu sa svjetskim trendovima koji će isto tako dovesti do kreiranja novih gospodarskih paradigmi, a sa kojima Hrvatska mora uhvatiti korak.
Jedan od preduvjeta je svakako i formiranje nacionalne gospodarske banke koja će pratiti razvoj gospodarstva u svim segmentima i pod jednakim uvjetima za sve. To će i konačno označiti kraj monopola.

Sada se nalazimo u fazi najdublje i najveće svjetske krize koja još nije dotakla dno, i hrvatsku se kao dio svijeta ne može izdvojiti jer je duboko ogrezla u kriminalu i korupciji i ne može se s ničime uspoređivati sa razvijenim zemljama zapadne europe, već nažalost sa južno afričkim i azijskim zemljama u razvoju.

Naš potencijal je u ljudima, kako domaćim, tako i onih u iseljeništvu, i prirodnim bogatstvima. Iskoristiti svaki pedalj zemlje i svakog čovjeka koji zna, hoće i može je sasvim dovoljan kapital za hrvatski preporod.

Komentari

dnevnik želja očajnika brodoloma života (množina)

2050 godine hrvacka neće postojat niti ka zemljopisni pojam.
Područje koje se danas naziva republika hrvacka , a u stvarnosti germansko -ugarsko-romanski protektorat sa instaliranim namjesnicima, ne posjeduje ni ekonomske ni ljudske resurse za opstanak na nekoj većoj razini od okruga. Ti okrug naseljavaju natprosječno neobrazovani , nemoralni i blago retardirani ljudi granične inteligencije. Ti stanovnici , imbecili , ne moredu sami odlučivat o svojoj sadašnjosti a kako će ondak o svojoj budućnosti.
Sve i da bi se sa božjom pomoći instalira koji pametni diktator ovom čoporu nima spasa. Ovi hrvacki brod je davno potonija zahvaljujući hdz-sdp kriminalcima koje ovi hrvacki blesani slide u stopu. Sad su hdzeovci u čamcima za spasavanje a njihovi sljedbenici u uzburkanom moru . Da je brod potonija u jadranu a ne u atlantiku bilo bi šanse , ali ovako brodolomci nemaju šanse.

Dakle, hrvacki retaji su u moru bez pojasa izuzev policjota , poreznika, sitnih konsecionara ,mladopenzionera i ostalih skupljača mrvica sa hdzovskog banketa . Oni imadu pojaseve da bi retaje držali što dalje od čamaca. Uskoro dolazi noć na atlantiku , a te noći baš nisu ugodne.

Triba se ostavit ekonomskih planova ,za njih je kasno , nego triba motrit čamce za spasavanje i ove hdzovske poslušnike, i planirat kako ih utopit prije noći.
U olujnom moru svi su ljudi braća - no oni s pojasom za spasavanje ne djele ga s drugim.
(priručnik za korporativne meneždere)

Tko je glasao

@tomy, moguća je diverzija

@tomy, moguća je diverzija ako im probušimo pojaseve za spašavanje :))

Tko je glasao

apage satanas

Sjećam se kolumne Hrvoja Šošića u Vijesniku pod nazivom Apage, Satanas! sa početka 90-ih. Tada je taj „disident“ iz prošlog sustava došao do zraka pa mu je otvoren prostor u državnom mediju. On ga je iskoristio kako za pisanje o hrvatskoj ekonomskoj povijesti, na pr. o teorijskom doprinosu Blaža Lorkovića, ekonomista, pravnika, kulturnog i političkog radnika, utemeljitelja hrvatske političke ekonomije (Počela političke ekonomije ili nauke obćega gospodarstva), Mate Balote (Mije Mirkovića), o hrvatskim glavničarima i sl – tako i za pisanje o našoj budućnosti. Uglavnom, stari se naširoko raspisao te u sklopu toga predvidio naš „ekonomski preporod“ zasnovan na našim hrvatskim tradicijama, resursima, bogatstvu… i obećao nam svijetlu budućnost. Rijeć je bilo, ukratko, o apologetskim tekstovima tadašnjem režimu i njegovim liderima. Volio sam to čitati jer je Šošić pisao zanimljivim stilom.

I tvoj obećavajući tekst, esperanza, pomalo „miriši“ na Šošićev, no nije tako raskošan.

Ima i drugih autora koji promišljaju ovu temu na znanstvenim osnovama, a ona spada u područje koje nazivamo 'prognoza trendova', jedna zanimljiva disciplina kojoj nije na prvom mjestu politička volja, nego se hvata u koštac sa surovom stvarnošću: razvojem znanosti, izumima, iskorištenjem prirodnih resursa, ekologijom, a onda zahvaća socijalne i demografske promjene, uvjete života, razvoj civilizacije općenito… U 80-ima je bio poznat Alvin Toffler, a danas znan za Geralda Celentea i njegon institut u Americi.

Navodim ovo radi zaključka kako se mi kao mala zajednica nalazimo u matici svjetske povijesti i morat ćemo dijeliti sudbinu sa ostalim narodima i zemljama. Kada se gleda bliža povijest vidi se da smo kao prostor i zajednica bili na rubu europske civilizacije, a tek blagi i oslabljeni utjecaj se ovdje osjećao krajem 19. stoljeća kroz početak industrijskog razvoja, nositelji koga su bili Austrijanci i Mađari, pretežno židovskog porijekla. Taj trend je nastavljen poslije 1950. kada se ozbiljnije približavamo industrijskim zemljama Europe.

Bez sumnje je da ćemo uskoro doživjeti ozbiljne promjene uvjeta života, ali ovaj puta niti Šošićeve niti tvoje sheme neće vrijediti, nego će prevladati zakonitosti novog vremena (razvoj Kine, Indije, cijene energenata, promjena klime, kriza Eurozone…). Tko će to sve shvatiti…:)

Tko je glasao

idealisti, realisti, pesimisti

Čula sam za Hrvoja Šošića, ali niti sam ga čitala, niti me zanimaju domaći vračari koji pojma nemaju kako o tržištu, kao ni kretanjima i budućnosti, jer ono što se danas može prečitati je frazerstvo i pretežno se svodi na prepisivanje. Naši uvaženi stručnjaci, doktori znanosti su teoretičari, koji s praksom veze nemaju i nabadaju kako stignu. Uzalud im doktorske titule, mada su i one pod upitnikom, jer svoje znanje koje prenose studentima zastarjelo je bar jedno trideset godina! (da se razumijemo, ovo se odnosi isključivo na ekonomsku struku, s časnim iznimkama). Daleko više cijenim stavove i riješenja našeg kolege @acinum-a, @mraka, @edia, @3103, pa i g-news-a samo da ne forsira toliko MMF ;)

Uopće je glupo da me uspoređuješ s nekime koji se okitio doktorskom diplomom i prodavao hrvatićima maglu, izgleda duži niz godina. Svoje znanje temeljim na praksi, i onome što pročitam i čujem od puno pametnijih od sebe. Obzirom da mi je struka tržište i međunarodna trgovina prisiljena sam pratiti svjetska ekonomska i politička kretanja, a svoje zaključke crpim iz onoga što vidim, čujem i pročitam od nekih pametnih ljudi, kao što je Marc Faber ili Gerald Celente,

Moj tekst, ukoliko si ga dobro pročitao, uopće nije obečavajuči, već zapravo predviđa teške godine koje su pred nama. Tek nakon puno odricanja moći ćemo doživjeti svoj ekonomski i svaki drugi preporod, ali pod dva uvjeta, koja namjerno nisam spomenula.
1. da ne ulazimo u nikave asocijacije (raspad eu je na vidiku)
2. WW3 se izgleda neće zaobići, pa sve ovo neće imati nekog smisla ukoliko nukelarne glave krenu u opticaj.

Zašto tako? Iz prostog razloga što drukčije ne može biti, pa niti sam utjecaj Kine i Rusije neće puno promjeniti, a još manje klimatske promjene. Da svijet nije upao u tako veliku i duboku financijsku krizu, vjerojatno bi sanjali o skoroj socijalnoj državi, a koju nam predviđaju svi pretendenti koji dođu na vlast. Lijepo, čujemo ono što želimo čuti, a zatvaramo oči pred istinom. I ovdje smo pred tri godine predvidjeli što će se konkretno dogoditi sa hrvatskom, ali nitko nije na to obraćao pažnju, pa zašto bi sada? ;)

Neoliberalizam je uzeo svoj danak, i da postanemo socijalna država morat ćemo puno raditi i odricati se svih dosadašnjih blagodati, a najviše oni koji sišu državni proračun. (To možemo zahvaliti dosadašnjim političkim elitama koje su hrvatsku dovele na sam rub ponora i čeka se slobodni pad.) Uvjet za to je iskorjeniti korupciju, što je proces u kojem neovisnost i profesionalnost institucija mora doći do izražaja.
Danas znastvene osnove mnogi priznati svjetski profesori ekonomije odbacuju i kažu da se mora stvoriti nova ekonomska paradigma jer ova postojeća više nema smisla. Dakle, poništenje starog, postojećeg i okretanje nove stranice. Ne izmišljam toplu vodu, već samo slušam, pratim i analiziram i potpuno sam nebitna i irelevantna za domaće doktore. Vrijeme je uvijek faktor koji pokaže ispravnost nečijih tvrdnji ili u mom slučaju samo praktićnih promišljanja.
Živimo u vremenu kada se odvijaju brze promjene i sam bog zna hoćemo li preživjeti sva predskazanja temeljena na znastvenim osnovama. U tom kontekstu moje predikcije zaostaju, jer smo u tijeku najveće krize i fašistoidne namjere svjetske elite.
No, danas postaje česta uzrečica, tko preživi pričat će, pa tako i mi. ;)

Nekima se više sviđa moto: bio sam idealista, onda sam postao realista, a sada sam pesimista. Ovdje na pollitici prevladava pesimizam, jer ideološke konfrontacije nisu prestale, ne raspoznaje se potreba za konsenzusom oko najvažnijih pitanja, baš kao i naših političkih elita. Dakle, nema razlike na ovom sajtu i saboru RH. Kokošinjac na sve strane.

Tko je glasao

budimo realni

Ključna je rečenica.
Tek nakon puno odricanja moći ćemo doživjeti svoj ekonomski i svaki drugi preporod,…
a onda navodiš tvoja dva bitna uvjeta. Iz moje perspektive gledanja vidim neke druge 'uvjete', no oni nisu 'odricanje', 'izostanak asocijacija' i 'treći WW'. Za mene su bitna pitanja:
- tko će nas povesti u svijetlu budućnost i
- kako će to učiniti,
na koja ti u svom pogledu na našu budućnost ne obraćaš pažnju. Dakle, pojednostavljeno rečeno, od čega ćemo mi kao zajednica živjeti.

Upravo Hrvoje Šošić u navedenom feljtonu iz Vjesnika propituje jesmo li mi imali u svojoj povijesti društvene grupe, slojeve ili cehove koji imaju iskustvo upravljanja materijalnom reprodukcijom društva ili su nam to od pamtivijeka radili stranci, od Kolomana Arpadovića pa do Austrijanaca, Mađara i Srba. Dva posljednja desetljeća naše povijesti ispunjeno je stagnacijom, nazadovanjem, zaduživanjem i rasprodajom naslijeđa prethodnih generacija, pa se moramo složiti da je riječ o rijetkoj vještini presudnoj za opstojnost zajednice.

Koliko je to složeno pitanje svjedoči i dramatičan intervju Vladimira Ferdeljia u posljednjem broju Globusa. Fokus njegovog promatranja je vraćanje na kolosijek industrijske civilizacije – proizvodnju (industriju), kojeg smo napustili, a orijentirali smo se na usluge (turizam, trgovina, poljoprivreda, promet) od čega Hrvatska ne može živjeti. Doduše, to je plediranje na nastavak ekonomske politike iz 80-ih koju smo u 90-ima napustili, no kao što smo već spomenuli, svijet se dramatično promijenio u posljednjih 30 godina pa je ponovno uključivanje u te tokove vrlo složeno i zahtjevno, osobito kada se trebaju osvojiti stara i napuštena tržišta, a da o novim tehnologijama i proizvodima ne govorim…

Kada riješimo ove „sitnice“ onda se možemo posvetiti zdravstvu pa i onom alternativnom (kineska medicina, homeopatije, Ayurveda, meditacije, itd.), socijalnoj politici, obrazovanju, kulturi…
Psihološki doživljaj naše stvarnosti (idealisti, realisti, pesimisti) ne smije zamagliti pogled na tvrde činjenice života.

Tko je glasao

novo vrijeme - novi ljudi

Iz moje perspektive gledanja vidim neke druge 'uvjete', no oni nisu 'odricanje', 'izostanak asocijacija' i 'treći WW'. Za mene su bitna pitanja:
- tko će nas povesti u svijetlu budućnost i
- kako će to učiniti,
na koja ti u svom pogledu na našu budućnost ne obraćaš pažnju. Dakle, pojednostavljeno rečeno, od čega ćemo mi kao zajednica živjeti.

Ovo tvoja pitanja @Richard su uobičajena, možemo ih svrstati u FAQ ;)
No, šalu na stranu, ali nažalost hrvatski građani su navikli da ih neko vodi za ruku, da im omogući bolji život, u ovom našem slučaju život dostojan čovjeka, jer svakim danom smo svjedoci kako je sve više siromašnih i unesrećenih građana, na ovaj ili onaj način.
Gospodarske prilike natjerat će svaku ekipu koja dođe na vlast da će morati shvatiti da vladanje više nije IN, nije u modi, već služenje i servisiranje građana kojima moraju omogućiti da prežive najgore godine.
Čak i svi oni koji pretendiraju doći na vlast moraju biti svjesni da će se sve njihove beneficije morati ukinuti, njihove plaće umanjiti i da zastupanje i služenje građanima koji su ih izabrali nosi sa sobom puno obveza i odgovornosti. Politika će konačno prestati biti profitabilan posao, i njome se neće moći baviti oni kojima je kaubojštima u krvi.
Kako će to učiniti je pitanje struke i interakcije, ali u svakom slučaju umrežavanje svih poduzetnika i samostalnih gospodarstvenika će doći do izražaja. Novi modeli vladanja, upravljanja i razvoja se ne smiju i ne mogu zaobići. Od čega ćemo preživjeti? Hrvatska može preživjeti svaku krizu uz svoje prirodne resurse koje će konačno morati ponuditi svojim građanima na obradu i upravljanje, a ne ju rasprodati za šaku dolara. To se odnosi na tisuće praznih gradskih stanova, poslovnih prostora i objekata kao i poljoprivredna zemljišta. To su samo natuknice.
Koliko je to složeno pitanje svjedoči i dramatičan intervju Vladimira Ferdeljia u posljednjem broju Globusa. Fokus njegovog promatranja je vraćanje na kolosijek industrijske civilizacije – proizvodnju (industriju), kojeg smo napustili,
Priznajem, nisam čitala intervju, ali Vladimir Ferdelji zajedno s Gordanom Kovačević predstavlja opozicju i novu/staru snagu hrvatskih proizvođača i izvoznika; to su ljudi koji znaju što i kako treba raditi i ne treba se čuditi što su suprotnih mišljenja od državne udruge Hrvatski izvoznici koji su podrepak vlasti koji primaju i žive na račun subvencija.
Reindustrijalizacija zemlje je neophodna, i hrvatska je, ako je sagledamo u mikropogledu u odnosu na svijet, zakinuta kao i neke razvijene zemlje koje su svoju proizvodnju uništile na račun kine i stvorile ogromnu vojsku nezaposlenih.
Taj trend ovisnosti jeftinih proizvoda i uništavanja domaće proizvodnje će se postepeno mijenjati. Ovdje treba naglasiti da održivi razvoj baca sjenu na ekologiju i resursi nisu nepresušni. U tom pogledu svijet, pa i mi, morat ćemo se vratiti na proizvodnju dugovječnijih proizvoda i upravo u toj činjenici hrvatska proizvodnja može napraviti veliki iskorak.
Što se tiče zdravstva njega sam spomenula i uzela za primjer zato što je to najosjetljiviji segment i koji će zahtjevati najviše znanja i koncentracije.
Sve ostalo morat če se paralelno provoditi, posebno reforma obrazovanja jer s time već ionako kasnimo, a što nam se razbija o glavu. Samo primjer da svaki peti učenik neke strukovne škole napušta školovanje s 15-16 godina je alarmantna činjenica, kao i studenti koji završavaju ekonomiju a nemaju elementarnih znanja o gospodarstvu.

Tko je glasao

Bolji komentar od uvodnog teksta

1. da ne ulazimo u nikave asocijacije (raspad eu je na vidiku)
2. WW3 se izgleda neće zaobići, pa sve ovo neće imati nekog smisla ukoliko nukelarne glave krenu u opticaj.

Da si išla s ovim odmah u glavu u uvodnom tekstu sasvim drugačiji dojam i razvijena diskusija bi bila. Šminkanje nikom ne pomaže. Posebno da si se fokusirala na točku 1. imala bi naklon do neba.

Tko je glasao

@Golgota, ta točka zahtjeva

@Golgota, ta točka zahtjeva puno više, a najmanje jedan dnevnik. U svakom slučaju, hvala na razumjevanju. ;)

Tko je glasao

Kada covjek mirnije pogleda

Kada covjek mirnije pogleda sto je sve nacinjeno u zadnjih 20 godina ima toga bez pretjerivanja sto je fascinantno.
Znamo da ima puno toga sto je moglo jos puno bolje.
No, zbog konstatnih pritisaka na hrvatsku stvarnost zbog sire regionalne politike i ukupne politike prestrukturiranja cijele regije u Hrvatskoj sve sto jest uvijek ima neki drugi ton nego bilo gdje drugdje.

Dovoljno je samo prisjetiti se s kim su nas usporedivali, s kim su nas dovodilu i svezu, te sto je sve i kako brutalno ova jadna zemlja morala proci u samo 20 zadnjih godina u usporedbi sa drugima.
Naravno da nisam zadovoljan, a tko i jest.
Danas kad citam npr Stiglizovu knjigu "Uspjeh globalizacije" http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=28810 imam prilicno podijeljena misljenja o nasoj zbilji.
Je li se Hrvatska naivno i glupo otvorila i prepustila svjetskim globalistickim silama slusajuci MMF i Svjetsku banku (upravo uhvatilo napaljenog predsjednika MMFa u napastvovanju sobarice)? ili je to ipak puno kompliciranije, te kako se na ovome primjeru vidi nas osebujan hrvatski duh?

Npr misljenja sam da se Hrvatska definitivno jest otvorila i prepustila, ali ipak ne u potpunosti blesavo i glupo, vec mozda .
Neke grane ostale su zasticene tvrdave i nije se od njih tako lako odustalo. Primjer je voda za pice u bocama. Tu se drzava prilicno potrudila zastiti domacu industriju, citaj Agrokor koji ovdje ima iznimno visoke cijene,a uvoz stranih voda je mali.
Takoder, duhan i duhanski proizvodi. To sto je Hrvatska ucinila u ovom podrucju nevideni je podvig. Uvijek mi na pamet pada zivopisan primjer Rimljana i Gala koji predvodeni Aterixom, Obelixom i cudotvornim napitkom odolijevaju brojcano nadmocnim Rimljanima. Dakle ADRIS.
Ima jos primjera ne da mi se uopce nabrajati i siriti dalje (secer, mlijeko, ...),..., ali ono sto zelim reci jest slijedece.

Sve te firme kojima je drzava, ili cak oni samu kroz drzavu, dakle te firme koje su nesto i izborile za sebe one se u nas smatraju najvecim lopinama i mutljazima. Vise se trudimo otezati im nego sto smo uopce svjesni sto one ustvari i jesu, te kako su postigle sto jesu.
Dakle, govoriti da nesto u Hrvatskoj nije dobro ili da je lose, neuspjelo ili propalo puno je bolje i korisnije (jer to onima koji rade stvara kvalitetniji mir), nego da se netko tko je mozda u necemu i dobar javno pohvali. Taj kojega se hvali odmah ce biti prepoznat i oznacen kao lopuza kojega treba satrti.

PS Prekrasan je i primjer kako Slovenci komentiraju Todorica (preuzeto od nas samih). Dakle, nakon vec treceg pokusaja kupnje Mercatora oni su kao glavnu zamjerku izjavili da ne zele Todorica jer svojim dobavljacima neisplacuje dugove, a zaboravljaju da ih privatizacija Mercatora pritisece zbog toga sto upravo njihova firma duguje gotovo pola milijarde eura. U Hrvatskoj slicne firme ne da ne duguju vec prilicno solidno stoje i postoje. (Ako ovo ne ocjeni smucar tu me rezi)

Tko je glasao

Ne znam kako će ovo smučar

Ne znam kako će ovo smučar ocjeniti, ali moje skromno mišljenje je da su u velikom problemu jer su se prekomjerno zaduživali i širili svoja carstva. Gdje je zapelo? U dugu prema dobavljačima, a što je problem i nekih velikih svjetskih trgovačkih kuća.
Agrokor ugrožava mnoge domaće proizvođače i dobavljače, i nije jasno kako misli namiriti dugovanja prema njima, obzirom na gospodarsku situaciju.
Postojeća korporativna politika ne može se još dugo održati jer prije ili kasnije lanac sreće će početi pucati. To je bio smisao i cilj globalizacije koja se polako urušava. Najbolja i najslikovitija definicija globalizacije je ona s naslovom "titsy entertainment" - dvije sise koje hrane cijeli svijet; jedna u vidu jeftine i junk hrane, a druga te hrani i otupljuje jeftinom zabavom.
Ne treba zaboraviti da je sve ovo vrijeme država donosila zakone i uredbe onako kako je odgovaralo najvećima, dakle protekcionistički, stvarao se monopol i zapravo je država samu sebe kreirala u jednu veliku korporaciju gdje je sve dopušteno onima koji su unutra. Svi izvan tog skupa reketareni su višestruko, što od banaka, što od same države-korporacije, kao i glavnih tržišnih igrača.
Nikome se ne sviđa katarza koju moramo proći, ali ne postoje rješenja preko noći, ne postoje prečice, izlaz iz krize u par mjeseci, ali ovo su jasne smjernice koje se mogu eventualno prolongirati, a što u konačnici ne bi dovelo do nikakvog preporoda, već zaostajanja za svijetom. Moramo se više sinhronizirati ako znamo što želimo.
MMF i svjetska banka nisu nikome dobro donijele, pa se ne treba zavaravati da bi kod nas bilo drugčije. Za nas još uvijek postoje neka druga riješenja, a imamo i grčki primjer iz kojeg možemo donijeti neke zaključke.

Tko je glasao

Bez obzira sto uvazavam ovo

Bez obzira sto uvazavam ovo misljenje i sto je ono doista utemeljeno (pa i sam Stiglitz kao bivsi sef Svjetske Banke to vrlo otvoreno iznosi) ja ipak o globalizaciji u Hrvatskoj imam gotovo oprecno misljenje od navedenog i uobicajenog.
Smatram prije svega da se mi uopce nismo previse i u potpunosti blesavo otvorili globalizaciji, vec da je to ipak ukupno gledajuci blagotvorno.
Najvece su zamjerke standardno na privatizaciju, privatizaciju banaka i tajkune koji zare i pale.

Privatizaciju u tranziciji mataforicki (inace sam veliki protivnik metamorfologije u masama) treba shvatiti kao skidanje zavjese i razgolicavanje stvarnog zivota (stvarnog zivota kojeg najcesce nazivamo "ono prije"). Tajkuni koji su se pojavili nisu nista drugo sto nije postojalo prije vec su sad materijalizirani i prepoznati kad je zavjesa pala.
Sve sto se odvijalo "prije" odvijalo se u uvjetima bez "kapitala", bez uobicajenih pravila na kojima pociva razvijeni svijet. Padom zavjese, razgolicavanjem to se sad samo bolje vidi.
Ne moze postojati trgovina (mislim na trgovacku bransu) bez kapitala, a to je bio slucaj. Ne moze se niti jedan posao raditi bez kapitala niti velikih ulaganja, a to je problem i nase trgovine i svih nasih industrija,... Ne samo ulaganja u neposredan posao, vec sirih ulaganja u cjelokupnu infrastrukturu drustva, ...

Tko je glasao

pakleni krug

U sridu, obaladaleka ;)
Naše su nevolje i krenule kada smo rasprodali domaće banke. Hrvati su se polakomili na kredite, ville i holywoode, menadžerske kredite koji su se dobivali u basnoslovnim ciframa samo jednim telefonskim pozivom. Isto je i sa privatizacijskom pljačkom. Firme su se djelile za jednu kunu onima koji veze sa vođenjem poslova nemaju; no, to sve znamo i sve je već rečeno, ali čudno je kako se još dan danas stvari pomeću pod tepih i svi se prave ludi.
Naši slavni tajkuni, trgovci bez pokrića svoj prvi milijunček nisu zaradili na pošten način nego su uvozili pokvarenu robu, ostajali dužni za carinu i tako u krug radili drugima dugove koji su garantirali za njihovo vanjsko-trgovinsko poslovanje. Zbog takvih je carina uništavala carinske deklaracije jer je i sama bila umiješana u mutne poslove šverc-komerca. Nedavna uhićenja 20 carinika je samo simbolika za svih dvadeset godina hapanja.
Ne moze se niti jedan posao raditi bez kapitala niti velikih ulaganja, a to je problem i nase trgovine i svih nasih industrija,... Ne samo ulaganja u neposredan posao, vec sirih ulaganja u cjelokupnu infrastrukturu drustva
To je ključno, i zbog toga je hrvatska potonula, jer je država dozvolila nekolicini hohštaplera da umjesto da ih prisili da ulažu u razvoj, pušteno im je na volju da iscrpe sve, a najviše ljude, i na kraju ostanu nevini.

Tko je glasao

Draga esperanza, moje

Draga esperanza, moje misljenje je ipak puno drugacije.
Ja o hrvatskoj privatizacji mislim dobro i tu sam vjerojatno izuzetak.
Medutim, danas mozemo promatrati najmanje dva modela privatizacije koja mozemo izravno komparirati sa nasim i mozemo zakljuciti puno o karakteru tih dogadanja.
Primjerice mozemo promatrati tzv slovenski model u odnosu na nas, ali i srpski u odnosu na nas. Nas je bas negdje u sredini i zato je "bolji" od oba. Misljenja sam da je nas model ne superiorniji jer to nije prava rijec, ali definitivno bolji nego jedan i drugi.
Slovenski model nije ucinio nista drugo nego meko tajkunizirao cjelokupnu slovensku privredu (doslovno 200 bogatih obitelji), te najprljaviji dio raspodjele odradio na sto je moguce manje vulgaran nacin. To je sigurno manje vulgaran i sirov nacin nego je bio kod nas, ali je s obzirom na zadatak i funkciju toga procesa to je uvijek jednako brutalna raspodjela osim sto kod nas puno preciznije znas na koga usmjeriti svoj gnjev dok to u Sloveniji bas i nije tako lako. Drzavni, paradrzavni i slicni fondovi, tvrtke sa medusobnim i povezanim udjelima, te politicko menaderski sloj koji je medijskom kontrolom i drzavnom kontrolom meko ugodio tranzicijske godine, ali bez ikakve stvarne privatizacije i transformacije koja je za neke sektore ipak nuzna. http://www.en.kapitalska-druzba.si/company_management/our_investments, http://www.kd-group.hr/kd_grupa/hr-7.html ...
U godinama svjetske financijske ekspanzije i nevidenog blagostanja slovenski tajkuni naprosto su se preinvestriali i zaigrali i sada stvorili ogromne dugove i medusobna potrazivanja. Oni danas kusaju tek gnjev za tu zaigranost, a ne za cinjenicu da su tu imovinu dobili na raspolaganje. Medutim to ni nije problem koliko je problem sto stvarnih vlasnika bas i nema, a sto su dugovi narasli, najvecim problemom smatram sto se traznicija odnosno privatizacija odgodila, a time i svoj prljavi dio za buducnost i na rate s kamatom. Kasni mirovinska reforma koja dolazi u najgorem mogucem trenutku nakon financijske krize...

Srpski model privatizacije razlikuje se od naseg i Slovenskog u toliko sto na njemu mozemo vidjeti sto bi bilo da smo kojim slucajem i nesrecom odgodili privatizaciju u vrijeme rata, a onda se naglo otvorili. Srpski narod je doslovno iscjeden agresivnom srpskom monetarnom politikom izbijanjem novca iz depova gradana. Tu nikakva usporedba sa hrvatskom nije postena, ljudi upravo ne razumiju razmjere i razlike izmedu prilika u Srbiji i Hrvatskoj. Hrvatska cijelo vrijeme od negdje 94-95 vodi politiku jake kune koja bez obzira na sve nedostatke i uobicajena kukanja (stvaranje duga) ipak pozitivno utjece na imovinu ljudi, upravo proporcionalno koliko steti tzv izvoznicima.
Srbi su sustavnim cijedenjem ljudi svojim monetarnim ponasanjem dakako financirali sve svoje agresivne pokusaje u okruzenju.
Danas se naglom privatizacijom pokusavaju nadoknaditi sve te godine, od tuda price o srpskoj atraktivnosti za strana ulaganja,..., na koncu nasi fondovi ulozili su prilicno solidno upravo u Srbiju i to jos prije krize, a stvar ce se sigurno i nastaviti i sigurno su ta ulaganja nastavljena cijelo vrijeme.

O hrvatskom modelu privatizacije znamo manje vise sve. Ogromni gubici i stete su evidentni. Mozda najrazornija komponenta jest upravo osjecaj potpune nepravde i nepostenja koji blokira svaki izlaz iz tog stanja. Uz svu direktnu stetu, ovo smatram najtezim problemom.
(Pokusaj rjesavanja dijela nepravde uvodenjem nezastarjevanja ratnog profiterstva u Ustav smatram vrhunskim promasajem)
Medutim, Hrvatska je u tu tesku privatizacijsku jabuku ipak zagrizla. Dio vlasnistva ipak se primio i odrzao, dio vlasnistva vec je prosao puno faza od pocetne raspodejle do danas. Okolnosti su jos uvijek teske i uz to jos uvijek traje faza privatizacijskog stjecanja koja je milenijska i u smislu dogadanja jedinstvena tako da su snage usmjerene na sam proces stjecanja, a ne na proizvodnju i rad. Smatram da bi bilo daleko korsinije sto je vise moguce osvjestiti potrebu o zavrsetku tog dijela price i orjentacije na puni rad.
Primjerice pogledajmo Badel i njegovu pricu i pokusaje njegove privatizacije koji upravo ovih dana treba docekati svoj neuspjeh.
Firma koja prodaje alkohol i de facto nikako ne moze propasti ako se ispravno i predano radi. Vlasnici zbog nerijesenih vlasnickih pozicija naprosto koce rad jer u tom smislu ne bi nikad imali sanse ovladati cjelinom i ukrupnati ukupni posjed (kako uz nista love mozes ovladati tvrtkom koja bi rasla godisnje sta ja znam 10-15% da ima iole ekspanzivniju politiku).
U naoko drugacijoj situaciji su i Kras, i Franck, ...i gomila drugih sve do Imunoloskog zavoda. Glavna koncentracija u tim firmama na zalost nije proizvodnja i rad, vec vlasnicka pregrupiravanja i ustrojavanja - novopeceni vlasnici kao da su zateceni svojim stanjem i ne znaju kako bi s njim izasli na kraj, a mnogi jos uvijek pokusavaju pronaci nacine kako ovladati svime uz nista.
Dakle s jedne strane imamo namjerno odugovlacenje novopecenih vlasnika, a s druge strane zalihu raspolozivih sredstava koje se nema gdje uloziti i to je nasa dobitna kombinacija za godine koje dolaze.
Kako natjerati vlasnike da krenu u posao, a cim prije zavrse fazu ukrupnjavanja.

Tko je glasao

@obaladaleka, tvoja

@obaladaleka, tvoja komparacija hrvatske privatizacije sa slovenijom i srbijom je u okvirima opravdavanja nezakonitosti privatizacije domaćih kauboja i to sve stoji kao što kažeš, samo to vodi onome da je bolja usporedba sa gorima od sebe, nego boljima. Utoliko je razlika između naših stavova. ;)
Što se tiče primjera Badela i inih, slažem se, osim sa okrupnjavanjem. Moje mišljenje da se to treba zaustaviti i dati priliku malim i srednjim poduzetnicima jer svako dalje okrupnjavanje ići će na štetu cijelog društva. Korporativni razvoj i krupni kapital donijeo je više štete nego koristi.

Tko je glasao

Tko će ovo shvatti???

Godine ispred nas bit će teške za Hrvatsku, ali iza toga slijedi njen preporod.

Tko je glasao

Ajajaj

Jesi li ti ovo kaj si napisala pročitala...!

Tko je glasao

nema rješenja preko noći

ukoliko nisi shvatio, dobro. krizu kraja osamdesetih godina smo baštinili, a osim par protupožarnih mjera kratkog daha nije se ništa učinilo na ekonomskom polju osim stvaranja uvozno ovisne ekonomije. esperancina platforma je suvisla prezentacija ekonomskog razmišljanja kenzijanske struje hrvatske ekonomije koja suvislo objašnjava tragediju neoliberalnog kapitalizma gratiniranog kršenjem svih mogućih pozitivnih zakonskih propisa. oporavak ne dolazi preko noći, neće nam mana sa neba u vidu 40-ak milijardi eura sama pasti sa neba niti će nam je netko pokloniti. moramo ih stvoriti sami kroz jedan najmanje desetogodišnji period. a to ne možemo sa sadašnjom vladajućom strukturom koja se i dalje trsi pričati bajke za takve poput tebe.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci