Tagovi

Hrvatska: Zemlja velikih uspjeha i korupcije

Nije li impresivno vidjeti da danas naši pakleni konkuriraju za osvajanje zlata? Možda baš sada dok vi gutate ovaj tekst tamo neki Ivano Bailić gine za našu domovinu, našu himnu, našu Hrvatsku. Nije li impresivno da tako mala zemlja rastura po Europi i Svijetu što po sportskim, što po znanstvenim, zdravstvenim, informatičkim ...scenama. Nije li impresivno da se klubovi iz lige petice bore za naše sportke stvaraoce? Nije li impresivno da jedna Hrvatska može osvojiti treće mjesto na svjetskoj nogometnoj sceni nakon prvog nastupa u tom natjecanju. Nije li impresivno da jedna Janica i jedan Ivica mogu sami zapisivati skijašku povijest debelim slovima. Skoro pa jednako jedan Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i Mario Ančić su iste stvari radili na travi sa malom žutom lopticom gotovo jednako kao hrvatski dream team u rukometu. Braća Skelin i Blanka Vlašić, Davis kup Ančić-Ljubičić, Sanja Jovanović. Bilo bi kriminalno da u svemu tome ne spomenem Dražena Petrovića o kojem bi trebale biti ispunjene sve knjige i biti prepuni programi nastavnog usmjerenja osnovnog školovanja.

Nakon svega to su ipak samo jedni izvanredni pojedinci i timovi, pojedinci koji kroje sportske naslovnice zemlje i svijeta i koji će definitivno jednog dana biti/jesu zlatnim slovima upisani u povijest sporta. Ime Janica će se još dugo godina spominjati u smislu obaranja njenih rekorda. Uvjeren sam da će uvijek taj netko kaskati za njom.

Ti sportski znalci i uglavnom ljudi trebali bi nam voditi državu jer iskreno ovi nemaju pojma. Politički učinak Ive Sanadera i njegove vlade je jednak prvenstvenom poretku u kojem se momentalno nalazi NK Cibalija. Vjerovatno jedan od najboljih/najkomplentijih hrvatskih nogometaša Dado Pršo je jednostavno otišao iz hrvatske reprezentacije zato jer je vidio da ne može kvalitetno pomoći svojoj reprezentaciji na onakav način kako je prije mogao. Ovi političari na sceni nisu ni prije pomogli, a posebice sada kada nas vode na rub propasti ponovno podebljavajući svoje račune na švicarskim bankama. Zašto jednostavno ne otiđu?

Kada danas naši rukometaši osvoje zlatnu medalju i postanu europski prvaci tada će HDZ i Dr. Ivo Sanader postati zaslužni za taj trofej jer su oni podupirali naš rukomet kroj svoju izbornu utrku. Kada nas inflacija i val poskupljenja zadesi i ubije tada će Milan Bandić i SDP biti krivi zato što je Zagreb prvi digao cijene.

Iako nije vrijeme za kritiziranje. Jedan od rukometaša je viknuo jučer: "Idemo dalje". Prvo da zna odmah da je HDZ skupio taj slogan od SDP dubrovačko-neretvanske županije koji je bio izborni slogan pokojnog gosp. Ivana Šprlje. Ako je u interesu Hrvatske da idemo dalje onda ajmo ali molim Vas neka oni drugi odu što je dalje moguće jer je to jedini preduvjet da izbjegnemo novi val poskupljenja i inflacije istovjetne titovu dobu.

Komentari

momci digli srebro....svaka

momci digli srebro....svaka čast...al umjesto da vas to veseli ukoliko pratite sport naravno, vi odmah krenete pljuvat i po tome...ima li išta što će našeg čovjeka onako iskreno razveselit ili se od svega mora stvorit afera...jadno

Tko je glasao

kakva sad afera i tko to

kakva sad afera i tko to pljuje?
razgovara se samo o tome kako to tko doživljava.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Tako je. Tko je ikad

Tako je. Tko je ikad spomenio korupciju? ;-)
ha vidi ti ovo http://www.slobodnadalmacija.hr/20080129/images/spo5c.jpg

Tko je glasao

Nije li impresivno da jedna

Nije li impresivno da jedna Hrvatska može osvojiti treće mjesto na svjetskoj nogometnoj sceni nakon prvog nastupa u tom natjecanju. Nije li impresivno da jedna Janica i jedan Ivica mogu sami zapisivati skijašku povijest debelim slovima. Skoro pa jednako jedan Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i Mario Ančić su iste stvari radili na travi sa malom žutom lopticom gotovo jednako kao hrvatski dream team u rukometu. Braća Skelin i Blanka Vlašić, Davis kup Ančić-Ljubičić, Sanja Jovanović. Bilo bi kriminalno da u svemu tome ne spomenem Dražena Petrovića o kojem bi trebale biti ispunjene sve knjige i biti prepuni programi nastavnog usmjerenja osnovnog školovanja. Da u principu je za sve kriv Drazen. Njega je gledao Goran i onda se navuko i on i onda su Janica i neki drugi klinci gledali Gorana i onda su gledali Janicu, Anu, Blanku, i tako redom... Tko je vidio docek Goranu, Janici, nogometasima... sve to onda jedno drugo vuce. Ova reprezentativna rupa u kosarci od petnaestak godina, neka vrsta je sjete, tuge, nesrece i prokletstva jos od Drazena, ali je nadomjestena po mnogim drugim sportovima i jedino sto bih jos volio vidjeti da netko nas na Planicah potuce taj ludi skakacki svijet (pa da mi i mamurluk poslije novogdisnjeg doceka uljepsa natjecanje cetiri skakaonice koje sam jos od malih nogu pratio paralelno sa beckim koncertom i sl.), kao sto je vec prije u skijanju ucinila Janica, ali kao sto su i Slovenci nama u mnogim drugim sportovima gdje im se nitko nije nadao.
Sport, trcanje za loptom, gombanje, ... ima taj neobjasnjivi metafizicki karakter koji pokrece ljude vise nego pero.
U vrijeme tih euforija majstori od pera cesto tome zavide i posezu za svojim osebujnim objasnjenjima cudeci se banalnosti i besprizornosti, a u principu raskrinkavaju svoju cangrizavost.

Takoder, cesto se o nekom vecem sportskom uspjehu usporeduje sportski doseg sa dosegom politike, ali i sire. Odmah se pri tom daju uobicajene i ovdje ponovljene jadikovke u stilu: e da nam je politika kao sport ili ona sportasa za predsjednika (sto i kad se kojim slucajem dogodi odmah izaziva jos vece zgrazanje).
Medutim, nema dvije ciste da se posteno odvagnu kriteriji u takvim usporedbama i da se odmakne od uobicajenih ideoloskih presumpcija koje i bez potezanja ovih usporedbi sa sportskim uspjesima zaklanjaju oci. Zabodeni u dnevno politicke teme, ali cisto na povrsinskom pojavnom obliku masa ali i postavljaci ovakvih usporedbi uobicajeno niti ne percepira prave politicke dosege (stoga cak niti padove) niti stvarne politicke ciljeve. S obzirom da ih niti ne percepira, ne moze ih niti vrednovati. S obzirom da ih ne moze vrednovati biva osudena na lupetanje i pasivu i dnevno politicarenje (ukljucujuci i polliticarenje). hm

Tko je glasao

Kruha i igara. Kruha prije,

Kruha i igara.
Kruha prije, a igara poslije izbora.

Tko je glasao

Ono što upada u oči, je da

Ono što upada u oči, je da svi pobrojani, uspješni sportaši, su zapravo, unatoč sustavu i državi uspjeli. Nikako zahvaljujući tom sustavu i državi. Rijetki od njih su bili sretni da im sustav ne smeta, ako već neće pomoći. Žalosna ali tužna istina. Sjećate li se reportaža TV u kakvim je uvjetima Blanka trenirala prije 10 godina kad je bila juniorska prvakinja. Otužnu. Ona i njezin otac su se samo izborili za svoje mjesto,. Ivan Ljubičić, koju je on kalvariju prošao dok nije uspio. O Kostelićima je valjda sve rečeno.
I sad je Hrvatska ponosna na njih. S kojim pravom. Koliko sad malih Janica, Ivana, Sanja i Blanki, trenira danas u nemogućim uvjetima. Samo zahvaljujući svojoj volji i volji njihovih roditelja idu dalje.
A naši političari su uvijek tu da se okite tuđim perjem.

Tko je glasao

nije li impresivno vidjeti

nije li impresivno vidjeti da je netko uvjeren kako bilo igra bilo koju utakmicu za domovinu, za zastavu, za himnu itd?
meni je to posve neshvatljivo.
pa biti sportaš je isto kao i biti knjigovođa, pekar, profesor. to je tvoj posao; manje ili više si mu predan, manje ili više si u njemu uspješan. sportaš ne zabije gol "radi domovine" nego zato što je to nekakva potvrda njegovog rada, zato što je to odraz njegovog sportskog duha itd. nema to ama baš nikakve veza s patriotizmom i stvarno, impresivno mi je vidjeti da netko misli da ima!

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Nije.Bilo bi impresivnije da

Nije.Bilo bi impresivnije da smo prvaci u ekonomiji i znanosti.Amen

Tko je glasao

Upravo tako. Moj život se

Upravo tako.

Moj život se ni najmanje ne mijenja zato što je netko spucao jednu loptu više u gol od nekog drugog ili zato jer se brže spustio niz brdo. A strano mi je i pasionirano identificiranje s kolektivom jer se ne definiram kroz pripadnost grupama.

Mitovi o hrvatskim natprosječnim uspjesima u sportu su čista bajka koju pumpaju mediji potičući nacionalnu sportsku solidarnost (inače jednu od forma banalnog nacionalizma) kako bi se narodu dalo igara da zaboravi na činjenicu da su i maksimalne prosječne plaće u Hrvatskoj još uvijek ispod razine najobičnije socijalne pomoći u zapadnoj Europi. Sport je u Hrvatskoj oruđe politike (najčešće u službi poticanja nacionalizma) što pokazuje vrlo nisku razinu demokratske svijesti.

Opinioiuris

Tko je glasao

Moj život se ni najmanje ne

Moj život se ni najmanje ne mijenja zato što je netko spucao jednu loptu više u gol od nekog drugog ili zato jer se brže spustio niz brdo. A strano mi je i pasionirano identificiranje s kolektivom jer se ne definiram kroz pripadnost grupama.

To je tvoje stajalište i ne moraš drugim ljudima koji imaju osječaja pripadnosti nekom društvu ili orjentaciji osporavati pravo na to.kako bi se narodu dalo igara da zaboravi na činjenicu da su i maksimalne prosječne plaće u Hrvatskoj još uvijek ispod razine najobičnije socijalne pomoći u zapadnoj EuropiJedna stvar bi me zanimala i molim te odgovori iskreno ak želiš, no odgovorit ne moraš.

Kakvi su tvoji pravnički honorari za ljude s malim mjesečnim primanjima?

Tko je glasao

Šampioni, da i to pogotovo

Šampioni, da i to pogotovo u skijanju smo talenti.
A u skijanju pobjeđuje tko prvi ode nizbrdo, a za ići nizbrdo smo pravi šampioni.

"IDEMO NIZBRDO"

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Nikad nisam točno shvatio

Nikad nisam točno shvatio zašto onih 22 mladih ljudi trče za onom loptom. I zašto publika padne u delirij kad netko od njih slučajno pogodi mrežu. Da i ćemu mreža?

Tko je glasao

Svakako neću danas gledati

Svakako neću danas gledati utakmicu. Ide mi na živce što se parcijalni uspjesi grupe prikazuju kao uspjeh "nacije". Kad pobjede nogometaši ili rukometaši onda smo pobjedili "mi" pa vidim da susjedi slave. "Mi" bi trebali pobjeđivati u gospodarstv i diplomaciji. A što se tiče vladanja športaša samo pustite Vrdoljaka, Matešu i Markovića na vlast. Pa da tek onda vidimo čuda.

Tko je glasao

Pa ta grupa je izabrana iz

Pa ta grupa je izabrana iz naše nacije gosp-Cerovac i to se onda zove reprezentacija.Brkate pojmove
Uvijek možete reći "Vi" ako osobno ne sudjelujete u nečemu.

Tko je glasao

I glazbenici Zagrebačke

I glazbenici Zagrebačke filharmonije su izabrani "iz nacije". Naša glazbena reprezentacija. Bili su na gostovanju u Japanu što je posebna čast za svaki europski orkestar. I dobili sjajne kritike. Da li ste tada rekli: "Bili smo u Japanu i odlično smo svirali"?

Tko je glasao

Nitko ne spori činjenicu da

Nitko ne spori činjenicu da imamo kvalitetne ljude na više razina. No ovo je sport i to je pitanje popularnosti.
Osobno bi uvijek rekao Mi u Hrvatskoj imamo kvalitetne glazbenike...a kada bi bilo natjecanje naravno da bi navijao tj. nadao se da pokažu najbolje rezultate.
Isto tako mogu reći Vi amerkanci ste poznati po odličnim košarkašima..ili vi japanci po odličnim u čemu sve ne

Tko je glasao

Ja bih rekao kad bi bio u

Ja bih rekao kad bi bio u situaciji. :) Rekao bih naša filharmonija je jedna od najboljih u svijetu i iskreno bih bio ponosan na tu činjenicu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci