Tagovi

Hrvatska (diplomacija) u raljama kriminala

Još od ranog vijeka države su težile uspostavljanju što boljih međunarodnih odnosa pa su težile međusobnom priznanju i razmjeni stalnih predstavnika i predstavništava. I danas, država koja želi uspostaviti diplomatske odnose s drugim državama mora biti priznata kao međunarodni subjekt. Osoblje diplomatske misije čine oni diplomatski predstavnici koje je imenovala vlastita država, uz prihvaćanje države primateljice ali i ostali djelatnici. To su veleposlanici, šefovi i članovi misija, otpravnici poslova ali i članovi diplomatskog osoblja, administrativnog i tehničkog osoblja, čak i kapelani. Svi oni imaju diplomatski status.

Bečka konvencija propisuje kako diplomatska misija mora notificirati dolazak i odlazak članova obitelji diplomata (supruge, djece, roditelja svekra…). Također, prema Bečkoj konvenciji jasno se propisuje kako članovi obitelji trebaju svojim načinom života i ponašanjem čuvati ugled diplomatskog agenta i pomagati mu u radu jer se i na njih primjenjuju pravila ponašanja kao i kod veleposlanika.

Zašto ovo pišem? Ovoga trenutka Hrvatsku diplomaciju potresa velika tzv. narko afera u kojoj je suprug djelatnice hrvatskog konzulata u Los Angelesu koristeći se diplomatskim statusom krijumčario drogu. Informacija je plasirana u javnost gotovo dvije godine otkako je američka policija zatekla dotičnu osobu u kupnji droge. Hrvatski su mediji povremeno pisali o krijumčarenju droge i drugih diplomata u hrvatskim predstavništvima diljem svijeta (Njemačka, Nizozemska i sl.)

Neosporno je kako je Hrvatska svojevrsni most krijumčarenju sa zapada na istok i obratno. Neosporno je i to kako je u Hrvatskoj nedavno bio rat koji omogućuje i razne kriminalne radnje (šverc droge, oružja i sl). Javna je tajna kako tajne službe razvijenih zapadnih zemalja, pa čak i policijski odredi, osnivaju vlastite tvrtke na čije račune se slijevaju sredstva od zapljene droga, oružja, cigareta, drugim riječima, sve što se zapljeni to se i zadrži. Iznosi se broje u milijunima dolara što se preplačuje i nekoliko stotina posto. Forimiraju sportske timove, maloprodajne lance, trgovinu autima. Pod paskom lokalnih političkih moćnika osnivaju se raznorazni fondovi, političke komisije za razvoj grada gdje završava preplaćeni novac.

Naravno, o tome se nikad i nigdje neće naći nikakve bilješke. To su elementi kostura tajne fašističke države. Upravo taj sustav lako se može primijeniti u aferi u ministarstvu vanjskih poslova. Svaki diplomat mora proći tzv „sigurnosnu provjeru“ koju provode hrvatske tajne službe. Nekoliko slučajeva kriminala diplomata sa diplomatskim vozilima otvara pitanje jesu li tajni agenti odradili svoj posao kako treba? Ako jesu, kakva je to sigurnosna provjera? Tajne službe se mogu prevariti kod jednog ili dvije osobe ali što je previše, previše je. Osim ako se operacije šverca droge, oružja i ostalog odvijaju pod blagoslovom tajnih službi!?

Pokušajmo navesti jedan od primjera. CIA (američka tajna služba) povezuje se sa vladajućom američkom elitom i vojno-industrijskim kompleksom. Bila je upetljana u posredovanje prodaji droge za oružje. Otac današnjeg američkog predsjednika George Bush senior prvo je bio šef CIA-e, pa zatim potpredsjednik i potom predsjednik SAD-a. Za vrijeme njegova šefovanja CIA je angažirala Osamu Bin Ladena, tada lojalnog mudžahedina koji se borio protiv Sovjeta u Afganistanu.

Dva predsjednička mandata nakon Busha seniora, zamijenio ga je sin George junior, čija je Vlada koristila CIA-u za prijevoz navodnih "terorista" u zatvore diljem svijeta. Nedavno su svjetski mediji pisali o "strategiji protiv teorista" kada se ustanovilo da su CIA-ini avioni služili aerodromima u Španjolskoj, Poljskoj, Maroku, Hrvatskoj… Vlada SAD-a na kraju je priznala da je u tim avionima CIA stvarno prevozila zarobljenike, iako nisu bili mučeni. Upotreba hrvatskog zračnog prostora i infrastrukture ne bi bila nimalo čudna jer smo navikli da je naš premijer Sanader u stanju prodati i „zadnju stopu hrvatskog teritorija“ kako bi se umilio Europi ali je zbilja čudno što se o tome vrlo malo pisalo u medijima, što na tu informaciju nisu reagirali predstavnici tajnih službi, resornih ministarstava ili premijer!? Ili je dovoljna bila reakcija „nismo znali“. Pa kakva je to država u kojoj tajne službe ne znaju što se događa u hrvatskom zračnom prostoru ili koja organizacija djeluje u Hrvatskoj?

Ili je model koji sam spomenuo respektabilni sustav kojem se prilagođava i hrvatska tajna služba?

Jesu li tajni agenti, djelatne vojne osobe, umirovljeni policajci, genarali, politički moćnici, dužnosnici vojnih sigurnosnih službi umreženi u organizaciju koja kontrolira hrvatski uvoz i izvoz oružja, droge, cigareta…? Postoji li i danas organizacija poput poduzeća „RH Alan“ koje je u Tuđmanovom režimu bilo sinonim za pranje novca i krijumčarenje? Tada je bio rat pa se malo tko usudio govoriti o tome ali danas su mirnodopski uvjeti pa držim da smijemo postaviti to pitanje?

Rat u Hrvatskoj donio je na površinu mnogo „mutnih tipova“ sumnjive prošlosti, stvorio kriminalce i ratne profitere koji su se pod kapom velikog domoljublja i patriotizma inolvirali u sve segmente hrvatskog društveno političkog života. I danas je ta kriminalna kasta vrlo utjecajna. U medijima, politici, vojsci, policiji pa čak i gospodarstvu.

Ima li naša država snage i sposobnosti za rješavanje ovih problema? Ima li aktualna politika dovoljnu moć „očistiti“ sustav, ugnježđen tim ljudima, od gotovo neizlječive bolesti? Mnogi će reći da nema.

Ali u ovom svijetu modernih tehnologija rješenje problema itekako postoji. Samo što operacijom mora rukovoditi stručna i sposobna osoba sa čvrstom političkom pozicijom i dovoljnom dozom odlučnosti i hrabrosti. Osoba sa jasnom vizijom i stavom. Teško je vjerovati da se sve to može naći u osobi koja je po struci „doktor francuske književnosti“ s radnim iskustvom „intendanta hrvatskog narodnog kazališta u Splitu“. Ili možda hrvatsku politiku vode domaće ili strane tajne službe?

Komentari

Evo još jedan mali prilog

Evo još jedan mali prilog slici o stanju u MVPEI i kriterijima o potrebi poduzimanja mjera protiv osoblja u našim diplomatskim i konzularnim predstavništvima, ali još važnije, i onom o čemu je potrebno izvjestiti javnost.

Za ovo se znalo, a nije se poduzelo ništa.

http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,12,30,konzul_pijan,56523.jl

Ako ovo nije ocijenjeno narušavanjem ugleda naše zemlje, čemu se čuditi?

B-52

Tko je glasao

HRVATSKA JE NA KOLJENIMA

SKANDAL I ZLOUPOTREBA STATUSA U DIPLOMACIJI

DESET GODINA NAS JE SRAMOTILA MESIĆEVA DIPLOMACIJA, A NI DANAS TA PRAKSA NIJE PRESTALA

Mesić je švercao alkoholna pića sa veleposlanikom Vejnovićem

Stjepan Mesić je Jovana Vejnovića 2005. godine imenovao veleposlanikom u Libiji. Vejnović je kao veleposlanik prošvercao u Libiju 1500 litara alkoholnih pića. Između ostaloga 514 litara žestice, 682 litara piva i 310 litara vina. Jovan Vejnović veleposlanik u Libiji iskoristio je svoj diplomatski status i u dvije godine prošvercao je u tu državu alkohola u vrijednosti 18.000 dolara. Iako u Libiji konzumacija alkoholnih pića, kao i prodaja je zabranjena, pa čak i kažnjiva zatvorom. U jednom intervjuu za Vejnovića ustao je u obranu šef RH, Stjepan Mesić, izjavivši da prije svega veleposlanik je htio pomoći našim radnicima u Libiji. Ali nije rekao kojim radovima i o čijoj tvrtki se radi. No, radilo se je o Mesićevim poduzećima u Libiji.

Prije nego što je postao veleposlanik, Jovan Vejnović je 2003. godine radio kao savjetnik ministra za europske integracije. Na Zrinjevac je došao u vrijeme Račanove vlade 2001., kad je počeo kao tajnik za gospodarstvo u MVP-u Prije toga je od 1998., radio kao tajnik Srpskog narodnog vijeća koje vodi Milorad Pupovac, a do 1998., je šest godina bio u nevladinim organizacijama. Krajem 1980.-tih i početkom 1990.-tih bio je savjetnik predsjednika Jugoslavenske vlade za vanjsku politiku. Još od 1970. godine radio je u institucijama i veleposlanstvima tadašnje SFR Jugoslavije. Bio je tajnik u ambasadi Jugoslavije u Kairu, te tajnik ambasade u Alžiru i Maroku. U Libiji je glavni šef Moamer Gadafi, koji je osobni prijatelj od Mesića.

Afere u diplomaciji nas prate još iz 1993., kad je veleposlanik Neven Jurica na gradnju veleposlanstva u Canberi potrošio čak 1,6 milijuna dolara. Zatim Neven Jurica je u Norveškoj 1998., potrošio za reprezentaciju deset puta više nego što je bilo normalno. Ivica Maštruko je 2001., smijenjen s mjesta veleposlanika u Ljubljani. Iste 2001. godine, prijavljen je za gospodarski kriminal Marko Žaja, veleposlanik u Parizu. Generalni konzul u Kanadi Mario Livaja prijavljen je zbog vožnje u pijanom stanju u diplomatskom autu. Zaposlenik veleposlanstva u Washingtonu Vibor Luks na internetu objavljivao je 2004., dnevnik u kojem je ismijavao svoje radno mjesto i američkog predsjednika.

Tajnik u ambasadi u Makedoniji, Vladimir Badanjek, snimljen je i prijavljen za pedofiliju. Suprug djelatnice u konzulatu u Los Angelesu uhićen je kako kupuje drogu 2006. godine. A službenik MVP-a uhićen je 2006., u Nizozemskoj s lažnom diplomatskom poštom koja mu je bila pokriće za krijumčarenje kokaina. Neven Jurica u Washingtonu je potrošio na večere i izlaske 1,5 milijuna kuna.

Očito je, da Mesićeva diplomacija nas je samo sramotila po cijelom svijetu. I to deset godina, koliko su trajala dva njegova predsjednička mandata (18. 02. 2000. – 18. 02. 2010.). Imamo mi još jednoga (sad) europsko-svjetskog lakrdijaša Gordana Jandrokovića (HDZ), koji priča takve gluposti da: (ne)može polizati ni pas maslo. To ne priliči ni malo jednom ministru za europske integracije, da „blebeće“ gore od neke babe.

On proziva predsjednika RH, Ivu Josipovića da odugovlači sa imenovanjem veleposlanika, a da time ide na ruku „kukuriku koaliciji“, i da šteti hrvatskoj diplomaciji u svijetu. Nije mi cilj braniti Josipovića, jer on je postavljen „klon“ od Mesića. Hoću reći da su svi oni isti, a to ni malo ne koristi hrvatskom narodu. Sjetimo se, kako se je (tada) Mesić požalio – da premijer Ivo Sanader želi smijeniti u MVP sve njegove ljude.

Tu istu „fintu“ imamo i sada: kaže se da je vlada Jadranke Kosor poslala „istu notu“ predsjedniku Ivi Josipoviću, da imenuju se stručni veleposlanici. Svatko od njih hoće postaviti svoje ljude. Isti sukob predsjednika Vlade i predsjednika države traje oko postavljanja veleposlanika. Sve je to jedna sramota za našu državu. Veleposlanici se ponašaju kao; „rasipni sinovi“,dok Hrvatska država posuđuje milijarde eura u inozemstvu, i posuđuje milijune eura od šest domaćih banaka: RBA, ZABE, PBZ-a, Splitske banke, Erste i Hypo banke.

Hrvatima se (sad) nude još jedni prevarantski izbori! Eto, i to smo nekako preživjeli: dvadeset i dvije godine lažne demokracije (1989. – 2011.). Naravno, ostaje i dalje moje pitanje: Koliko još mistifikatorskih* izbora hrvatski narod je kadar preživjeti? Ista partizansko-komunistička UDB-a kroji nam budućnost. A Hrvatska sve dublje propada, jer zadužuju nas i kradu, varaju i obmanjuju,…, no nema nikoga da im stane na kraj. Kako preživjeti krizu u Hrvatskoj: sve živo su pokrali i upropastili, i to se zove vlast? Imamo golemu birokraciju, imamo 300.000 nezaposlenih, kraj financijske krize ove godine imamo 150.000 blokiranih računa i ovrha…

Isto tako u državnom proračunu 2011., imamo rupu od 8 milijardi kuna. Hrvatska odumire kao država i tko to sve može spasiti. Svakodnevno gledamo kako bande ratuju međusobno. Tko će više ugrabiti od iovako uništenog i sirotinjskog naroda. Krajnje je vrijeme da se svi dignemo i da zaustavimo ovaj veliki lopovluk i kurveraj. Jer u protivnom nema nam budućnosti.

U Bjelovaru, 17. 08. 2011.

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT i
Predsjednik Udruge „ŠTIT“:
BRANKO STOJKOVIĆ
095/814-82-90
brankostojković152@yahoo.com
http://crostojkovic1958.blog.hr

Tko je glasao

Mutni tipovi su

Mutni tipovi su problematični jedino u politici, a imamo ih dovoljno. Svi ostali spadaju u kastu običnih kriminalaca koje treba sankcionirati. Ali kako? Provođenjem zakona. Kako se kod nas provode zakoni? Da bi se nekoga stavilo iza rešetaka mora postojati politička volja. Osim ako se ne radi nekoj sitnoj ribi ili nekome tko je prolupao i napravio neku pizdariju. Ili ako se švercaš u tramvaju ili pređeš preko crvenog na pješačkom.
Nažalost, o krupnim ribama se kod nas uvijek govori sa zakašnjenjem jer te ribice imaju zaleđe u politici i nitko im ništa ne može dok se bave svojim aktivnostima. A nakon nekog vremena, nakon 10ak ili više godina jednostavno to nikome nije zanimljivo budući da u vladajućoj strukturi (bez obzira tko je na vlasti) nema političke volje za rješavanje problema. Ili kriminala. A što znači da je većina naših političara do grla u kriminalu jer da to nije slučaj, možda bi neki poduzetni djelatnik MUPa bez straha za posao uspio obaviti svoj posao.
Stoga ne čudi da neki djelatnici vanjskih poslova rade pizdarije jer su i oni samo dio (sjebanog) rvackog društva. Ali ipak, kada već naprave pizdariju, onda ne može ministarstvo glumiti gljivu i prodavat nam fore da je to prijavljeno pa onda da nije, pa onda lik kaže kome je rekao, pa se onda natežu i onda čitam u novinama da je predmetni "gospodin" izjavio da nije bio heroin u igri nego "samo" trava i da će on pravdu potražiti na sudu. Smiješno, zar ne? Ako je frajera policija uhvatila, neka lijepo pšrizna da je zajebao, neka da otkaz i bavi se nečim što mu više leži. Primjerice, hortikulturom. A ako mu nađu nasad nečeg čudnog u dvorištu, uvijek može reći da mu je to lijek jer da ima jake bolove u preponama od sveg ovog povlačenja po medijima.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci