Tagovi

Hrvati: imamo li viziju svoje budu?nosti? 1. dio

1. dio

Imamo li viziju svoje budu?nosti?

Potaknuti negativnim vibracijama i niskim udarcima s vrha sante iz dana u dan, ve?ina gra?ana Lijepe naše svoje negodovanje izražava verbalnim pljuvanjem po politi?arima i njihovim postupcima, psovkama i debatama kako na ulici, tako po raznim internet portalima. Ono što je svima njima zajedni?ko, bez obzira na to jesu li više lijevi, desni ili pripadaju centru, jest upravo da su svi stalno PROTIV nekoga ili ne?ega. Ali nitko se previše ne izjašnjava ZA nešto ili nekoga. Problemi su odavno detektirani, a što je s rješenjima?
Povijest se, u principu, stalno ponavlja samo u druga?ijim oblicima i okolnostima i sve što se doga?a, uglavnom je ve? vi?eno (kažu da je u Bibliji sadržano cjelokupno ljudsko iskustvo). Tako su ve? od pamtivijeka zabilježene korumpirane, pohlepne i krajnje nemoralne vlasti kao što je današnja u Hrvatskoj. Osim bunama, ratovima i revolucijama kao izrazom volje naroda da se oslobodi tlake, nepravde i siromaštva, ljudi su se, u nemirnim i teškim povijesnim razdobljima, bavili i mišlju o tome kako bi trebalo izgledati društvo u kojem bi svi ljudi bili sretni.
Pažljivo pro?itati:

http://www.zamirnet.hr/stocitas/hrvoje%20o%20utopiji.htm

Dakle, ako znamo što ne?emo, onda sad moramo definirati što ho?emo. Utopije, kao proizvoda mašte pojedinca više nema, a na takav tip utopije više se nema ni pravo jer vrijeme steže, ljudi umiru od gladi i bolesti, planet je u opasnosti. Rekla bih da je Hrvatima imperativ ostaviti se trauma iz djetinjstva i preuzeti na sebe odgovornost odlu?ivanja o vlastitoj sudbini! I to s alatima koje nam nudi kolektivno iskustvo u posljednjih dvadesetak godina, otkad proživljavamo Sodomu i Gomoru post-utopisti?kog vakuuma.

Da li želimo biti gospodari svoje, u stvari, bogate zemlje i njezinih resursa ? Da li želimo mogu?nost da živimo od vlastitog rada? Da li želimo jaku proizvodnju? Da li želimo normalno živjeti, a ne silnu kreativnu energiju trošiti smišljaju?i kako da preživimo mjesec? Da li se slažemo da bismo svi trebali imati jednake startne pozicije u stvaranju, a potom napredovati ovisno o sposobnostima, znanju, iskustvu?

Još ako tome dodamo ?injenicu da nas u Hrvatskoj ima samo ?etiri milijuna, možemo slobodno pjevati „money, money, money, must be funny in a richmen's world!“ . No, baš s tim u vezi, postavljam slijede?a pitanja:

Što zna?i pojam „op?e dobro“? Tko je za njega odgovoran? Da li smatramo da je dužnost onih koji su sposobniji i koji imaju zalagati se za dobrobit siromašnijih i slabijih? I, na kraju, sje?amo li se one stare, o?ito zaboravljene, koja ide, otprilike, ovako: MORALNI ZAKON U MENI, ZVJEZDANO NEBO NADA MNOM Immanuela Kanta?
Jesmo li tome dorasli?

Tagovi

Komentari

Imamo li viziju svoje

Imamo li viziju svoje budućnosti?
*
Da osobno[:o)
Kolektivno = NE. Kolektivno si Jožice nije ni počelo postavljati pitanje. Prvo treba kolektiv osvijetiti da je sve u kur*cu i da jedino VIZIJA, neka nova Slika mogućega, može promijeniti stanje stvari.

Potaknuti negativnim vibracijama i niskim udarcima s vrha sante iz dana u dan, većina građana Lijepe naše svoje negodovanje izražava verbalnim pljuvanjem po političarima i njihovim postupcima, psovkama i debatama kako na ulici, tako po raznim internet portalima. Ono što je svima njima zajedničko, bez obzira na to jesu li više lijevi, desni ili pripadaju centru, jest upravo da su svi stalno PROTIV nekoga ili nečega. Ali nitko se previše ne izjašnjava ZA nešto ili nekoga. Problemi su odavno detektirani, a što je s rješenjima?
*
Pljuvačenje je kulturološko naslijeđe. Crkve d.o.o. u sprezi sa Civilizatorima d.o.o. Pljuvanje je kao i svaka druga borba. Ko će koga jače pljunuti rječju, šakom, loptom ili bombom. Isti kur*ac drugo pakovanje. Ratničko hajdučka neljudskost u kojoj je Humanizam, Ljudskost i Ljubav posprdna riječ. Pluvačko otimački mentalitet bahatosti kojem je pitanje Smisla Postojanja, pitanje Suradnje i Bliskosti izvan horizonta. Nemaju pojma jadni seljoberi zatucani ni Zašto i Gdje i S kojim ciljem.

Povijest se, u principu, stalno ponavlja samo u drugačijim oblicima i okolnostima i sve što se događa, uglavnom je već viđeno (kažu da je u Bibliji sadržano cjelokupno ljudsko iskustvo). Tako su već od pamtivijeka zabilježene korumpirane, pohlepne i krajnje nemoralne vlasti kao što je današnja u Hrvatskoj. Osim bunama, ratovima i revolucijama kao izrazom volje naroda da se oslobodi tlake, nepravde i siromaštva, ljudi su se, u nemirnim i teškim povijesnim razdobljima, bavili i mišlju o tome kako bi trebalo izgledati društvo u kojem bi svi ljudi bili sretni.
*
Meni je to jedna od najvažnijih tema. Jebeš društvo u kome bar većina nije bar donekle sretna.
A Biblija je naravno prepis od prepisa. A prepisivanjem i dopisivanjem se uvijek desi zbrka.

Pažljivo pročitati:
http://www.zamirnet.hr/stocitas/hrvoje%20o%20utopiji.htm
*
Pažljivo sam pročitao naslov UTOPIJA - i odustao od dalnjeg čitanja.
Kriva riječ (krivi naziv) = krivi zaključak. Kome je do bavljenja utopijom neka se njome bavi. Ja se bavim dizajnom - a to što drugi to nazivaju kako god (pa i utopija = to je njihov problem. Onog trenutka kada se 'otpjeva' neka riječ - tada se time daje i neko značenje. Utopija je nešto nemoguće, i čemu se onda time baviti i dokazivati budalama da je moguće. Pojmovno TO O ČEMU SE PROMIŠLJA MORA BITI KRISTALNO JASNO! Utopilo se i onda je utopljeno i onda je utopljenik i onda je utopija.

Dakle, ako znamo što nećemo, onda sad moramo definirati što hoćemo. Utopije, kao proizvoda mašte pojedinca više nema, a na takav tip utopije više se nema ni pravo jer vrijeme steže, ljudi umiru od gladi i bolesti, planet je u opasnosti. Rekla bih da je Hrvatima imperativ ostaviti se trauma iz djetinjstva i preuzeti na sebe odgovornost odlučivanja o vlastitoj sudbini! I to s alatima koje nam nudi kolektivno iskustvo u posljednjih dvadesetak godina, otkad proživljavamo Sodomu i Gomoru post-utopističkog vakuuma.
*
Umjesto utopije, treba koristiti riječ VIZIJE - onda sve ima smisla!
Nema post utopističkog vakuma - ima post ratnog/poratnog tupavila!
PTSP je u svakom umu jebogapatak! Netko se s time nosi lakše, a netko teže.

Da li želimo biti gospodari svoje, u stvari, bogate zemlje i njezinih resursa ?- DA
Da li želimo mogućnost da živimo od vlastitog rada? - DA Da li želimo jaku proizvodnju? - DA Da li želimo normalno živjeti, a ne silnu kreativnu energiju trošiti smišljajući kako da preživimo mjesec?- DA Da li se slažemo da bismo svi trebali imati jednake startne pozicije u stvaranju, a potom napredovati ovisno o sposobnostima, znanju, iskustvu?
*
[Da][Da][Da][Da][Da][Da][Da][Da] ... a samo je jedno maaaalo praktično pitanje
(zapravo jedino pravo pitanje) KAKO

Još ako tome dodamo činjenicu da nas u Hrvatskoj ima samo četiri milijuna, možemo slobodno pjevati „money, money, money, must be funny in a richmen's world!“ . No, baš s tim u vezi, postavljam slijedeća pitanja:

Što znači pojam „opće dobro“? - najčešće floskulu.
Tko je za njega odgovoran? - nitko. to im je samo za spinanje
Da li smatramo da je dužnost onih koji su sposobniji i koji imaju zalagati se za dobrobit siromašnijih i slabijih? - ja da, i većina naroda da, a establišment ne.

I, na kraju, sjećamo li se one stare, očito zaboravljene, koja ide, otprilike, ovako:
MORALNI ZAKON U MENI, ZVJEZDANO NEBO NADA MNOM Immanuela Kanta?
*
Sjećamo se jaaako dobro drugara Kanta, ali u tome i je KVAKA22! Zajeb neviđeni.
MORALNI ZAKON kao kategorija rastezljiv je više od žvakaće!
Moralni zakoni su takvi da je Kerumui Horvatinčiću moralno da ZNASE... a i svakom živom stvoru!!!
NITKO NIKADA ZA SEBE NE BI REKAO DA JE NEMORALAN (ovo mora biti štampano)
Nitko nikada na ovome svijetu ne bi za sebe rekao da je nemoralan!

Jesmo li tome dorasli? [DA]
*
Da, naravno da smo dorasli. Više od bilo koje zatucane birokratske Europe, više od bilo koje zatupljene Amerike, više od bilo koje Kine, više od bilo kojeg Japana, više od bilo koje Indije.

Mi smo dorasli ovom svijetu više od bilo koga na ovoj Zemljici Plavoj :)

Ponavljam: Mi smo dorasli rješavanju pitanja NAJVIŠE NA SVIJETU!
(moliću tupave, glupave i nepoćudne, neporedne, i ostale slijedom slijedne da se suzdrže od komentara na ovu rečenicu!:o)))))

Kužiš Jožice,
u ovome što nije napisano je Poanta priče i Smisao!
Yes!

DuroPula@gmail.som

Tko je glasao

Ovaj dnevnik je sjajna

Ovaj dnevnik je sjajna podloga za razjašnjavanje pogrešnih uvjerenja mnogih. Zato ne može biti ni govora o vizijama, dok se ta uvjerenja, na razini pojmova, ne rasčiste.

Nevjerojatno koliko vrijedni ljudi ne razumiju sami sebe, a bez toga, o razumijevanju drugih i stvari, nema ni govora. Svi nesporazumi ovoga svijeta počinju s pogrešnom percepcijom. Ona dovodi do pogrešnih uvjerenja. Temeljem njih, svi su apsolutno uvjereni da su u pravu. Što će reći da im drugi nisu potrebni u životu. A to je krajnje apsurdno: svi su u pravu i nikome drugi nije potreban. Čemu onda život i zajedništvo? Kakvo je to "opće dobro" kada sam sam sebi dovoljan?

Točno je , ljudi su potpuno nesposobni učiti iz povijesti. Čak ne znaju učiti ni iz skupo plaćenog vlastitog iskustva. I zato su osuđeni stalno iznova ponavljati greške, nesvjesni da uopće ponavljaju i nesvjesni grešaka. I onda se stalno iznova čude. Kako ih svijet ne čini sretnima. U čemu je zajeb? U činjenici da je nekome bilo jako stalo da ne nauči ljude misliti vlastite misli i živjeti vlastiti život. Zato ogroman broj ljudi živi tuđi život i tuđe ideje. Na svoju štetu.

Prošlo je vrijeme kada se moglo bunama, ratovima i revolucijama pokušavati osloboditi tlake, terora i siromaštva. Ni jedan takav pokušaj nikada u povijesti nije uspio, pa neće ni ubuduće. Sloboda se danas može zaslužiti isključivo razmišljanjem. Svaki dugačiji pokušaj je unaprijed osuđen na neuspjeh. Razmišljanje direktno vodi u izgradnju idealnog i humanog društva. I u tome je problem. Ljudi zaziru od razmišljanja. Boje se maštati, sanjati, baviti se kreativnim oblikovanjem vlastitog života. Jednostavno se u potpunosti odriču svih funkcija lijeve strane mozga, koja se bavi vodstvom, vizijama, sinergijom, maštom i kreativnošću. Ne kažem da su te funkcije izumrle, ali se ne koriste i ne razvijaju. Zakržljale su, što ne znači da se ne mogu obnoviti. Ali, ljudi to naprosto ne žele i izbjegavaju.

Dnevnik Velog Jože je prepun predrasuda i krajnje nelogičnih stavova, a koje autor drži neupitnim dokazima njegovih pretpostavki.

Da li želimo biti gospodari svoje, u stvari, bogate zemlje i njezinih resursa ? Da li želimo mogućnost da živimo od vlastitog rada? Da li želimo jaku proizvodnju? Da li želimo normalno živjeti, a ne silnu kreativnu energiju trošiti smišljajući kako da preživimo mjesec? Da li se slažemo da bismo svi trebali imati jednake startne pozicije u stvaranju, a potom napredovati ovisno o sposobnostima, znanju, iskustvu?

Ne, ni slučajno. Ni na jedno od ovih pitanja ne možemo odgovoriti potvrdno. Ništa od ovoga ljudi ne žele postići u svom životu. I to je jedina istina. S više stajališta je to moguće dokazati. Prije svega, ljudi su se toliko stopili sa svojom nesrećom i siromaštvom, da više ni ne pokušavaju osloboditi ih se. To je poput pitanja kokoši i jaja. Nije jasno jesmo li ostali bez perspektive zato što smo siromašno razmišljali ili smo siromašno razmišljajući ostali bez budućnosti. I iz toga začaranog kruga ne vidimo izlaz. Izgubljena je vjera da bi moglo biti drugačije. Što je svojevrsna smrt.

Za mene je ovakvo stanje stvari konačna utopija. Ovo je nešto više od utopije. Za razliku od autora dnevnika, ja mislim da je izlaz u mašti i viziji pojedinaca. Jedino tim putem pojedinac i može preuzeti odgovornost odlučivanja o vlastitoj sudbini. Uključiti sve svoje sposobnosti u traženju izlaza iz utopije je dužnost, a ne samo pravo svakog pojedinca. Oklijevanje u tom smislu će priroda nemilosrdno kazniti, jer drugo nismo ni zaslužili. Kolektivno iskustvo nas je i dovelo u ovu situaciju, jer je priroda strogo individualizirano iskustvo. Počevši od atoma pa do svemira.

Čarolija razmišljanja na veliko i razvijanje duhovne i emocionalne inteligencije je jedino moguće i ostvarivo rješenje svih naših dubokih i trajnih problema. Njegovanje velikih snova i njihovo ostvarivanje je jedini način da se spasimo. Sposobnosti za tako nešto imamo svi i tu nema razlika. Zabluda je vjerovati da ima sposobnijih od drugih, ili da su neki nesposobniji od drugih. Ljudi se rađaju sa 100% sposobnosti i jednakih 24 sata dnevno na raspolaganju. Što čini razliku među ljudima? Ne sposobnosti, nego način razmišljanja i tri sata dnevno, koja svatko od nas ima na raspolaganju samo za sebe. Oni koje se nauči ispravno i na veliko razmišljati i koji nauče svoja tri sata dnevno uložiti u svoju budućnost, postaju veliki i uspješni. Zašto je vrlo mali broj ljudi uspješan? Zato što siromašni nikada svoju djecu ne uče onome što bogati nikada ne propuštaju. Dogmatsko razmišljanje direktno vodi u siromaštvo, bogato razmišljanje rezultira bogatstvom.

Logično i zdravorazumsko razmišljanje da su sposobniji i uspješniji dužni voditi računa o dobrobiti siromašnijih i slabijih je lišena i logike i zdravog razuma. Na koji način bi to uspješniji mogli prisiliti siromašne da ih slijede? Opet se vraćamo na već rečeno: ne može se pomagati nekome tko ne želi pomoći sam sebi. Naravno, misija uspješnih, karakternih i svijesnih ljudi jest stvarati okvire za boljitak sviju, ali to nikada neće biti dovoljno da bi većina te okvire pametno iskoristila. Lakše je prigovarati, kritizirati, pustiti mozak na pašu i žaliti se. "Pa ovo je nevjerojatno! Cijeli svijet je protiv mene!". Je li? A nisi li jedino ti sam protiv sebe?

Ne, dragi moj Veli Jože. Nije planet u opasnosti. S planetom je sve u najboljem redu. U opasnosti su mali mozgovi. Em što nemaju pameti, nemaju ni karaktera ni morala. Imao je pravo Immanuel Kant. Ali ne samo on.

Tko je glasao

Rečeno je da nemamo pravo

Rečeno je da nemamo pravo na utopiju, članak gdina Jurića jasno govori što je utopija, a da je, naprotiv, vizija imperativ! S ostatkom se slažem.

Tko je glasao

@Veli Jože Čovjek je

@Veli Jože
Čovjek je majstor da zna što neće, ali teško se izjašnjava što hoće. Možda, samo da želi što manje raditi, a što više imati? Pojam općeg dobra- ma što je to?
I koga zanima budućnost Hrvatske? Napisao sam dnevnik na tu temu-mogući razvojni - politički i društveni- pravci, i slabo se čita i komentira. Od varijanti izabrao sam jednu koja mi se čini nepovoljna, ali realna. I naslov je alarmantan jer govori se o mogućem patronatu nad Hrvatskom. Nisu baš rješenja, više su vizije...Nezanimljivo?
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Jasna

Jasna Juričić

Danimir

dapače, vrlo zanimljivo, ali kako sam u prevelikoj stisci s vremenom, jedva da i sastavim ovo što napišem, a imam potrebu reći. Možda bude lakše poslije Nove god. Da li bi mi mogli poslati to privatno, da ne tražim? Sretna sam kad vidim da uopće ima ljudi koji su svjesni i koji hoće. Namjeravam o tome u 2. djelu. Hvala Vam i ugodni blagdani!

Tko je glasao

@Veli Jože Pa sada mi

@Veli Jože
Pa sada mi nije jasno s kim komuniciram - s Velim Jože ili s Jasnom Juričić? Moj dnevnik je odmah lijevo pod "Novi dnevnici", naslov "Patronat nad Hrvatskom???"
Ugodni blagdani i tebi.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Jasna Juričić Jasna ti je

Jasna Juričić

Jasna ti je Jože, samo je smotana k'o sajla! Ha, ha, ha! Rado ću pročitati, pa odgovoriti, hvala. Baš me zanima da li smo došli do istih zaključaka/vizija!

Ciao!

Tko je glasao

Ben Bernanke, Guverner

Ben Bernanke, Guverner Federalnih Rezervi, postao je osoba 2009 godine na naslovnoj stranici uglednog časopisa Time. U intervjuu za Fox News, Kongresmen Ron Paul je izjavio da je Ben Bernanke najveći falsifikator novca u svjetskoj povijesti.

Istina oslobađa, a istina je neki dan izašla u prestižnim talijasnkim novinama Il Giornale pod naslovom: "Monetarna Suverenost U Privatnim Rukama".

Postoji jedan sasvim siguran, neoboriv dokaz da je monetarno financijski sustav kroz kojeg nama vladaju i upravljaju totalna prevara, obmana i laž.
Ime dokaza je Republika Hrvatska...

Više:

Najveći Falsifikator Novca U Povijesti Svijeta

U nadi da će se ekonomska politika napokon promijeniti, a prava promjena znači samo jedno, monetarnu suverenost i financijsku neovisnost populacije što nije uključeno u program niti jednog od kandidata između kojih uskoro dobivamo novog hrvatskog predsjednika, svima želim Čestit Božić i Sretnu Novu 2010 Godinu!

.

Tko je glasao

Jasna Juričić Stari moj,

Jasna Juričić

Stari moj, svih Vam je njih vrijeme pregazilo. Pokazali su što (ne)znaju (osim krasti ili biti totalno neefikasni) i sad očekuju da ih se ponovno bira. Problem je u tome da nekoga, ipak, moramo! Ipak, pokazalo se kroz povijest da u ovkvim ili sličnim situacijama ipak netko treći iskrsne. Živi bili pa vidjeli!

Ugodni blagdani svima!

Tko je glasao

Problem je u tome da nekoga,

Problem je u tome da nekoga, ipak, moramo!

Ne znam tko je to naredio i proglasio da se mora.
Nije mi jasno niti tko bi mi uopće to mogao ili smio narediti?

Stari moj, svih Vam je njih vrijeme pregazilo. Pokazali su što (ne)znaju (osim krasti ili biti totalno neefikasni) i sad očekuju da ih se ponovno bira.

U ovakvoj situaciji, građanska dužnost je ne izaći na biračka mjesta!
Dokle god ima glasova, ima i opravdanja za ono što se (ne)radi!

Tko je glasao

Više je nego ponižavajuće

Više je nego ponižavajuće ići na birališta i navodno birati monstrume koji su mi prethodno na razne prljave načine pokušali uništiti život i ljudsko dostojanstvo. Treba zaista biti nepopravljivi mazohista i takvima dati išta više od batine preko leđa. Ali nije moja snaga u batini. Mir, apsolutni mir i čvrsta volja da ih zgazim je moja snaga. I zato se ne mislim boriti ni protiv koga.

Tko je glasao

Jasna Juričić Potpuno se

Jasna Juričić

Potpuno se slažem. Ove godine iz određenih razloga ne mogu na izbore za predsjednika, a i nije mi toliko bitno. Bit će mi bitno kad budu "oni drugi" izbori i tada, ako se ništa ne promijeni, neće mi biti lako glasati...

Tko je glasao

Jasna Juričić ...da, još

Jasna Juričić

...da, još nešto, ovo me podsjeća na markiranje sa sata. Gle, ili svi ili ništa. Hrvati nisu glup narod, ali podanički jesu, prestrašeni jesu, a i dosta primitivni...Kakav je to narod kojega se njegova vlast ne boji?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci