Tagovi

Ho?u biti anonimna! 2.dio

Zluradost zbog anonimnosti na internetu, iz te perspektive (one koja je elaborirana u prvom dijelu dnevnika), doima se kao tek dio anti-demokratskog diskursa koji teži o?uvanju elitnih pozicija i (o?inskog) autoriteta privilegiranog autora ili politi?ara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima, a javno komuniciranje kupnjom novina.

Ali hajmo najprije razriješiti terminološku zbrku.

Sudionici i sugovornici („subjekti“) na forumima, blogovima i sli?nim platformama nisu niti anonimni, ni bezimeni. Oni upotrebljavaju nadimke (nickove) koji funkcioniraju kao pseudonimi pod kojima se konstituiraju kao subjekti. Njihovi su identiteti na forumima uglavnom trajni, iako postoji i mogu?nost promjene, ili višestrukosti tih identiteta. U svakom slu?aju nisu ne-osobe, kako ih pejorativno naziva Puhovski na svom blogu. Prikriven ostaje jedino njihov pravni identitet, kojeg je, ali samo unutar zakonski odre?enih uvjeta (putem sudskog naloga), mogu?e identificirati, no koji za raspravu, ako se vod ad rem, a ne ad hominem, prili?no nevažan. A pravo je stanje stvari da se ozbiljne, strpljive i argumentirane rasprave i o politici i o kulturi i umjetnosti, danas u Hrvatskoj jedino i vode na nekim internetskim forumima i blogovima, kakav je, primjerice, Pollitika.com. I ponekad na radiju. Ne valjda u televizijskim emisijama, dnevnom ili tjednom tisku.

Da su prof. Puhovski i njegovi istomišljenici samo malo proguglali svoje teze o anonimnosti, demokratskim tradicijama i javnoj sferi, iznenadili bi se koliko je povijest anonimnosti u javnoj sferi duga i prili?no u?estala, pa bi se prije moglo re?i da pripada samoj infrastrukturi demokracije negoli povijesti prijevara i kukavi?luka. ?ak i kad zanemarimo totalitarne i diktatorske režime koji još od rimskih vremena anonimnu kritiku generiraju kao jedinu mogu?u kritiku vlasti.

Vjerovali ili ne, i samo rodno mjesto slobode govora u modernoj demokraciji, Ustav SAD-a, nastao je kroz anonimnu javnu raspravu (deliberaciju, konsenzualnu proceduru) koju su 1787. i 1788. vodili tzv. „o?evi nacije“ s protivnicima federalizma. U njujorškim dnevnicima „The Independent Journal“ i „The New York Packet“ Alexandar Hamilton, James Medison i John Jay, pod zajedni?kim pseudonimom Publius objavili su 85 filozofsko-politi?ki eseja, kao odgovore tako?er anonimnim osporavateljima novog Ustava. Kasnije su njihovi tekstovi sakupljeni u „Zapise Federalista“ (Federalist Papers), a autori uglavnom identificirani, iako su neki od tekstova ostali bez atribucije do dana današnjega. Procjena je povjesni?ara da bi rasprava o ratifikaciji Ustava SAD-a trajala mnogo dulje da se suprotstavljanja nisu odvijala anonimno.

On-line enciklopedija Wikipedia i sama kolaborativno djelo uglavnom anonimnih autora koji se identificiraju pseudonimom ili IP adresom, navodi da je duga povijest anonimnosti u politi?kim suprotstavljanjima ostavila neizbrisive tragove u povijesti ?ovje?anstva. Anonimno su objavljeni prvi zlosretni Malthusovi tekstovi o populaciji, autor „Kandida“ Voltaire, u stvari je pseudonim stanovitog François-Marie Aroueta, za kojeg vjerojatno nije ?uo ni najuspješniji poga?a? na kvizovima. Rosa Luxemburg kao ?lanica grupe Spartakus, ime koje su ?lanovi grupe upotrebljavali i kao kolektivni pseudonim (nešto kao današnji kolaborativni blog) svoje je antiratne eseje objavljivala pod pseudonimom Junije, kojeg je, pak prije nje, u 18. stolje?u koristio i anonimni Englez u seriji pisama objavljenih u londonskom „Public Advertiser“ kojima je sugra?ane podsje?ao na njihova povijesna i ustavna prava i raskrinkavao vladu koja ta prava krši. Njegov identitet nikada nije otkriven.

I da se vratimo u sadašnjost: ugledni britanski „The Economist“ sve svoje tekstove objavljuje bez potpisa i statusa pisca (byline), a gotovo sve britanske novine uredni?ke uvodnike i komentare objavljuju bez potpisa. Sve novine svijeta, uklju?uju?i "The New York Times", poti?u i objavljuju na svojim internetskim izdanjima komentare ?itatelja koji sami biraju ho?e li ostati anonimni, koristiti pseudonim, ili se potpisati punim imenom i prezimenom (dok je potpis pod pisma ?itatelja obavezan). Gotovo sve novine svijeta objavljuju i svoje stalne blogere, no baš oni ?esto pišu pod pseudonimom.

Anonimnost je, po?evši od univerzalnog tajnog prava glasa, do prava na privatnost, esencijalni sastojak demokracije, kao što je to i pravo na dostojanstvo i poštovanje svakog sudionika u javnoj komunikaciji, kako onog ili one ?iji se identitet razabire iz potpisa pod novinski ?lanak, tako i onih „anonimnih“. ?injenica je da anonimnost ili pseudonimnost može smanjiti razinu odgovornost, ali je širenje granica dostupnosti i slobode govora puno ve?i dobitak. Situaciju bi, u najboljem slu?aju, trebalo procjenjivati od slu?aja do slu?aja. Internet kao medij i njegova tehnološka podloga puno su ve?a opasnost za tajnost i privatnost, negoli za trivijalizaciju javne sfere, pa bi zbog toga trebalo težiti dobroj regulativi koja prvenstveno štiti razložnu anonimnost i slobodu govora, napose kad je rije? o politi?koj kritici.

Svjetska blogerska zajednica snažno zagovara anonimnost ure?ivanja i sudjelovanja na blogovima. Uz besplatan software, to se smatra preduvjetom prakse otvorene, participativne i deliberativne politike kakva se na internetu nastoji voditi. Nasuprot tome, kažu Wikipedijini ?lanci o internetu i blogovima, stoji elitisti?ka nedostupnost mnogih podru?ja, kult li?nosti, glamour, karizma i lažni autoritet medijski proizvedenih heroja i heroina. Kad tome još dodamo famoznu personalizaciju politike, novac, mo? i koješta drugo što, umjesto politi?kih aspekata i programa stoji iza novih politi?kih poduzetnika, postaje jasno što je stvarno srozalo ugled i politike i medija u funkciji javnosti i što predstavlja puno ve?a prijetnja demokratskoj participativnoj politici od nekoliko uvreda, eventualnih kleveta pa ?ak i nepouzdanosti interneta kao izvora informacije.

Komentari

epic fail 4

epic fail 4 puhovski.

slično sam se osjećao kad je žižek pisao o bill gatesu kao prototipu hakera, a pritom nije mislio na dane pisanja altair basica.

ima tih dana kad se veličine strmopizde ;)

p.s. dragi gale,
već neko vrijeme čekam da ti jedan od nas pet objasni. fakat te predugo zajebavamo. ukratko: ima nas pet sve skupa u svijetu (+ gale) i mi smo napravili sve te divne identitete s imenom i prezimenom u matrixu. sve je krenulo kao dobra zajebancija na tvoj račun, ali mi se čini da smo ipak pretjerali. evo, ja odustajem i dat ću ti popis svih identiteta koje sam stvorio.. brijem da je to negdje oko milijardu i dvjesto hiljada imena i prezimena... imam više manje kompletan log... od upokojenih imam samo one koji su izašli u mass medijima...

piši mi na ki.ber@kom.uni.st
tvoj nenad romić

Tko je glasao
Tko je glasao

Zbog zanimljivog praktičnog

Zbog zanimljivog praktičnog provjeravanja u okviru kampanje za izbore 2009.g. u Zagrebu i raznih javnih procesa u Zagrebu i Hrvatskoj s tim u vezi i neovisno od toga, ja kao "ap" nastavljam razmatrati dulji i složeniji slučaj aninimnosti i javnosti "ap"-a kao programa i kao kandidata za gradonačelnika.

U razdoblju 1974.-1985.g. sam kao dio širih slučajeva i pojava jako puno sudjelovao kao javni autorski i društveni član ozbiljnih pa i najreferentnijih javnih pojava, a i kao samostalni autor, kao glavni autor .. i izvođač i razno.

Od 1980.g. do danas sam u istaknutim ulogama u javnim složenim projektima, uključujući one od šireg javnog interesa i one koji su bili predmet burnih javnih procesa i pažnji, podosta dramatičnih, preteženo služebno i stvrno glavni (iako se po 500 kardeljsita us vakom od tih sluačeva neslužbeno a javno smatra glavnim, osim kad zapne kada nemaju veze s tim). Tu sam još više javno poznat.

Iako sam javno veoma široko poznat, ali po oazama i djelovima, u fizičkoj zbilji i mentalnoj zbilji vjerojatno više od svih drugih kandidata pa i Bandića, u tzv. medijskoj javnosti sam praktički potpuno anoniman, a i ono malo što ima se brka sa posve drugim ljudima istog imena i prezimena, u tom vidu javnijih od mene.

Takva prekomjerna javnost i poznatost uz takvu potpunu anonimnost nije ni slučajna ni po logici trenutka, a najmanje interneta. Pojednostavljeno, kao i mnogo toga i ukupno, društveno-političko-javne okolnosti sile osobe na grubo opredjeljivanje, ili ili, u ovom slučaju sedamdesetih pa i osamdesetih pa i stalno na što veće i pretjerano isticanje osobnosti (u uvjetim kardeljstičko-popkulturno-kulturnorevolucionarnog krda), da li javno da li anonimno, ili na pretjerano drugi smjer, i kada sam jako javno i osbno istaknut pa i zaslužan i jako refeferentan.na anonimnost i iščeznuće osobnosti u javnom aspstraktnom prostoru, kojeg većina oživljava ne samo kao stvaran nego kao jedini važan, iako je to 90 % čista pušiona.

U mom slučaju nije bilo izbora, da sam se usmjerio u drugom dominantnom smjeru bilo bi, pored toga što si i onako "objekt eksploatacije od strane krda" dodatno i slijedeće, masakr od strane krda, kojeg btw provode stalno sa meni bliskim koji se nisu uspjeli snalaziti ili su i malo koketrirali, i 99 % toga ne bi bilo, pa ni programa i kandidature za Zagreb, karikirano:
- rasturili bi me na više punktova i kao mlad bi bio groblje ili na groblju;
- danas bi bio nešto od davno, o čemu se napuhuju i filaju laži i instant fore, neki frajeri bi isticali kako su nešto nadmoćno sa mnom u vezi a neke nekadašnje djevojka kako su me "potrošile";
- u drugoj varijanti bi bio jedan od bezbroj članova legija poznatih zvjezdanih a zapravo odavno potrošenih likova koji su nešto igrali i okretali u širim spiralama, koji se forsaju kao jake osobnosti, bio bi napuhana osobnost koja je već u startu potrošena.

Izmicanje u svemu tome nije kao u jedinom romanu Ivaan Slamniga - bijeg kao bolja polovica hrabrosti. Više je kao u crtanim filmovima, već sama zbilja u takvom ritmu jdeluje tako da si, baš kada netko i nešto misli da je uspostavio kontrolu nad tobom, teleportiran u nešto drugo ...

Ne znam zašto mi se instiktivno čini da bi ovaj put takve crtanofilmske promjene moglo početi u vezi Zagreba i u Zagrebu.

Tko je glasao

Vesna. Postoji li ista dobro

Vesna. Postoji li ista dobro u potpisivanju svojeg komentara imenom i prezimenom?

Kad ovo gore citam gotovo da pomislim da bi bilo najbolje da otvorim svoj anonimni nick, a da se kao Gordan Ponjavic povucem iz javnog zivota.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Gale, ne znam... ja sam, kao

Gale, ne znam... ja sam, kao što je poznato "pro choice" :-)

Tko je glasao

Zipa. Za razliku od

Zipa. Za razliku od extremnog stava Puhovskog s kojim se ne slazem, s obzirom da sam i ja "pro choice", te uvidjam smisao pisanja i na jedan i na drugi nacin, sa svim komplikacijama koje podrazumijeva potpisivanje imenom i prezimenom (ipak je daleko jednostavnije pisati anonimno s obzirom na nedostatak odgovornosti), na pollitici se osobno borim za AFIRMACIJU pisanja pod imenom i prezimenom.

Ekipa naime cesto oportuno izjednacava anonimno i pisanje pod imenom i prezimenom. Naravno, anonimci. A mene sada s obzirom da sam izricito za RAZLIKOVANJE ta dva pristupa interesira koja je druga strana medalje anonimnog pisanja?

Odnosno, ima li sto POZITIVNO u potpisivanju komentara i ako ima sto je to? Naime, upravo je to detalj koji IMO nije dovoljno kvalitetno razmotren na pollitika.com-u.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ned, 22/03/2009 - 14:53 —

Ned, 22/03/2009 - 14:53 — gale

na pollitici se osobno borim za AFIRMACIJU pisanja pod imenom i prezimenom.

Za krepat' od smijeha!

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Nije mi bas jasno da ne

Nije mi bas jasno da ne razumijes razliku izmedju cinjenice da je Silverci anonimna osoba, dok je Gale osoba iza koje stoji ime i prezime.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Čemu onda nick uopće!?

Čemu onda nick uopće!? Promijeni nick u svoje ime.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Minus zato sto se opet

Minus zato sto se opet pravis blesav.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Hvala na komplimentu! Od

Hvala na komplimentu! Od tebe čuti da sam blesav zbilja je kompliment.

Zašto opet izbjegavaš odgovoriti na pitanje?

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Lijepo napisano, pokopani su

Lijepo napisano, pokopani su svi lovci na anonimce na internetu koji su ovih dana nakon godina i godina nezanimanja za temu odjednom u isti glas nastupili protiv tih anonimnih stranih špijuna o kojima govori i uvaženi Mirek Tuđman. Najviše je rečeno ovime:

Nasuprot tome, kažu Wikipedijini članci o internetu i blogovima, stoji elitistička nedostupnost mnogih područja, kult ličnosti, glamour, karizma i lažni autoritet medijski proizvedenih heroja i heroina.

Mogu primijetiti i ovaj detalj.

Kad u NY Timesu, W. Postu ili H. Tribuneu neki novinar napiše neku informaciju koju je dobio iz "povjerljivih izvora", on je zaista dobio neku informaciju iz povjerljivih izvora, i čitatelji to na taj način percipiraju. U pitanju je novinarov ugled, i ugled tiskovine.

Kad to isto u Hrvatskoj napiše neki novinar, i to u "najeminentnijim" tiskovinama poput Globusa, Večernjeg, Jutarnjeg ili nekad Ferala, svi znaju da se radi o notornoj izmišljotini koja se ne može provjeriti i koja ima za cilj politički ili osobni obračun, ili se radi o tipičnoj obavještajnoj ili političkoj plasiranoj informaciji u nečijem interesu, a taj netko nije javnost kojoj bi javnost trebala odgovarati. Na taj način se tiskovina pretvara u propagandistički bilten, a novinar u pukog izvršitelja određene zadaće. Onda ni ne čudi da je internet danas vjerodostojniji od klasičnih medija.

Mislim, Davor Butković opinion maker? Denis Latin opinion maker? Boris Dežulović opinion maker? Drago Hedl opinion maker? Branko Mijić opinion maker? Pa tko njima išta vjeruje?

Tko je glasao

Osobno nekima od njih ipak

Osobno nekima od njih ipak vjerujem - Mijiću, Hedlu, donekle Denisu...s time što dopuštam da svi patimo od subjektivnosti, preferencija i selektivnog pamćenja....jedina prihvatljiva definicija objektivnosti (u medijima) je višestrukost izvora i suočavanje različitih mišljenja.

Pravi je problem, slažem se, to što cro.mediji rade sve obrnuto od produktivne prakse javnog komuniciranja. S jedne strane puštaju svoje frontmene na anonimne blogere, s druge strane pravi su opskuristi kad je riječ o vlastitom navođenju izvora informacije.

Pisala sam svojedobno o tome na H-alteru

http://www.h-alter.org/vijesti/arhiva-2007-2/kultura-presucivanja-izvora

Tko je glasao

Mrak, mogao bi slobodno

Mrak, mogao bi slobodno uvesti još jednu kategoriju ocjenjivanja. Nešto poput: Želim ovaj članak dodati trajnim vrijednostima.

Tko je glasao

:-) hvala

:-) hvala

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci