Tagovi

Hereza – mogu li se stvari okrenuti naglavačke?

Stvaranjem samostalne države Hrvatske se mnogo toga promijenilo. Najviše na planu vlasništva i tipu društvenih odnosa. Društveno smo vlasništvo podržavili i požurili ga predati u ruke privatnih vlasnika. Posljedica je to stava da država nije dobar gospodar i da se ista ne bi trebala miješati u poduzetništvo, ma što taj pojam značio.

Ranije socijalističko samoupravljanje je kao proizvod omrznute ideologije i simbol još mrskije državne tvorevine Jugoslavije zamijenjeno kapitalističkim proizvodnim i društvenim odnosima koji počivaju isključivo na pravima vlasnika. Bivši samoupravljači, kako sam istakao u jednom ranijem postu, postali su kotač zamašnjak razvoja nove hrvatske države. Dosadašnji rezultati nisu baš impresivni. Iako smo zatrli svaki trag samoupravljanja u proizvodnji i omogućili upravljačima da diskrecijski donose odluke, pokazalo se da privatni vlasnik i poduzetnik sam po sebi nije garancija uspjeha poduzeća.

Dakle, spas očito nije u pukom prijenosu vlasništva već je potrebno daleko više. U našim se uvjetima cijeni da dobar dio privatnih vlasnika prebrzo i u prevelikom opsegu izvlači dobit iz svojih poduzeća zbog čega društvo nema očekivane koristi. Kako je vlasništvo neprikosnoveno i zato što vlasnik može raditi skoro sve što hoće, društvo može samo promatrati a država nemoćno pokušavati da različitim mjerama promijeni ponašanje vlasnika.

Malo i srednje poduzetništvo je važan segment željenog gospodarskog razvitka države. Zato država cijelo vrijeme donosi programe i potiče poduzetništvo, većinom kroz oslobađanje od plaćanja dijela ili cijelog davanja državi, bespovratnom dodjelom određene količine novca za svakog novozaposlenog i na brojne druge načine.
Kad se sve zbroji, država ulaže znatan dio svojih sredstava a efekti su još uvijek daleko od željenih.

Zadnje dvije godine puno slušamo o JPP-u (javno-privatno partnerstvo). Neki ga uzdižu na pijedestal kao da je riječ o revolucionarnom izumu a ne nečemu što je već dugo poznato i od čega neke države bježe nakon negativnih iskustava.
Pojednostavljeno, JPP definiramo kao pronalaženje zajedničkog interesa države i vlasnika privatnog kapitala gdje u pravilu privatnik ulaže sredstva i odmah osigurava zadovoljavanje javnog interesa a država mu uloženo godinama vraća kroz plaćanje najma. Najam se izračunava prema visini uloženog kapitala, uvećano za dogovoreni iznos kamata i dobiti privatnog ulagača. Ne bez osnova, može se reći kako je riječ tek o još jednom obliku zaduživanja države. Po isteku ugovorenog vremena, država postaje ponosni vlasnik objekta a vlasnik kapitala zadovoljno trlja ruke i traži nove prilike za uvećavanje svog bogatstva.

Može li se mehanizam okrenuti naglavačke? Može li država uložiti kapital u proizvodnju a privatni poduzetnik naći interes da upravlja i nakon nekog vremena postane vlasnik poduzeća? Hereza? Da li je?

Kažu da je kod ulaganja najvažnija isplativost investicije, odnosno hoće li se i u kojem roku vratiti uloženi iznos a o dužini roka povrata ovisi njena efikasnost.
Može li se država više ili potpuno okrenuti investiranju u izgradnju proizvodnih objekata? Može li država osnovati i svojim novcem izgraditi poduzeće sa suvremenom tehnologijom koje će proizvoditi konkurentnu robu za izvoz? Zašto ne? Državni proračun nije mali i država može investirati više od privatnog poduzetnika pojedinca.

Da li je hereza razmišljati na način da država izgradi poduzeće i upravljanje povjeri privatnom poduzetniku? Da li je hereza razmišljati o mogućnosti da nakon određenog broja godina privatni poduzetnik postane vlasnik poduzeća kojim je efikasno upravljao?
Izbor poduzetnika-kandidata za stjecanje vlasništva bi se vršio putem javnog natječaja, ovisno o tome tko nudi veću dobit, brži razvoj i veći broj zaposlenih. Sva dobit koja ne bi bila reinvestirana u poduzeće, išla bi u državni proračun a privatni bi poduzetnik radio za plaću.

Javni bi se interes ogledao u tome da se osnivanjem niza manjih i srednje velikih ali efikasnih poduzeća stvara drugačija (željena) struktura gospodarstva. Javni je interes i otvaranje većeg broja radnih mjesta, odnosno povećanje zaposlenosti i time smanjenje iznosa koji se izdvajaju za pomoć nezaposlenima i socijalu. Dakle, sve ono što očekujemo da se desi privlačenjem privatnog kapitala.

Privatni interes bi se ogledao u mogućnosti stjecanja vlasništva. Zar bi nekom od privatnih poduzetnika vičnih upravljanju i snalaženju na tržištu bilo neprihvatljivo da, recimo, nakon deset, petnaest ili dvadeset godina uspješnog poslovanja poduzeća postane vlasnik istog?
Ne bi li vezivanje tog roka za uspješnost poslovanja i razvoj poduzeća (rast dobiti, povećanje broja zaposlenih, uvođenje novih tehnologija, povećanje izvoza i sl.) bilo dovoljan poticaj za krajnje odgovoran odnos prema poduzeću i zalaganje za što bolje poslovne rezultate?

Ne bi li nešto takvoga također predstavljalo vid privatizacije, samo na potpuno drugačiji ali daleko pošteniji način?

Komentari

Hrvatska nije pravna država

Hrvatska nije pravna država i tu je glavni problem. Nije problem u vlasništvu problem je u poštivanju zakona i snakcioniranju prekršitelja. Što vrijedi da prema zakonu Upravni i Nadzorni odbori moraju odgovarati za svoj rad. Što nam vrijedi da je Državna revizija utvrdila nepravilnosti u pretvorbi, pravosuđe te nepravilnosti ne procesuira.
Što nam vrijedi da znamo da DORH nije spriječio kriminal i korupciju, kada ga zastupnici u saboru hvale i prihvačaju njegov nerad.
Ne treba izmišljati kako će se prodavati državna imovina, sve je to već izmišljeno i u stručnim literaturama zapisano. Sve to znaju i Hrvatski stručnjaci ali im politika i njihovi kvazi stručnjaci ne dozvole da rade.
Kod nas su problem političari ne struka i strčnjaci. Političari ne rade svoj posao i doveli su državu u ovaj kaos. Političari grade virtualne mostove i ruše kineske zidove a ne vide kriminal, korupciju i propalo pravosuđe.

Tko je glasao

Ne pišem da je problem

Ne pišem da je problem vlasništvo.
Post se više odnosi na mogućnost efikasnijeg ulaganja državnog novca za koji znamo da se sad prelijeva i tamo gdje ne bi trebalo, neki privatni džepovi.

B-52

Tko je glasao

Stvari se u osnovi ne mogu

Stvari se u osnovi ne mogu okrenuti naglavačke iako je to djelom bilo blizu u više navrata, za što je kasno (to može djelom Kina i ide joj prilično dobro).

Ali ima toga puno sličnog što odavno gori i što sili na tako nešto slično.
Npr. razni požari, ne samo ovi po Jadranu nego i raznih vrsta, kao npr. ovo da dvije godine u propupulzivnom naselju Vrbani III nekoliko zgrada ima vodu opasnu po život, da u pomno provedenom velikom naselju POS veoma blizu često puni podrumi fekalija i raznih požara, kao što odvjetnički ured Hanžeković&Radaković pod šifrom rtv preplate drma po 450-500 nemoćne starce po slabije naseljenim područjima.

Gori zatim na najelitnijim pozcijama.
Elitna područja Zagreba u drugog ne poznaju odavno mira ni na jednoj točki, gori okom svega vezano za državu i javne interese, dubrovačko područje je vrlo blizu.
Nadalje sav napredni sustav toliko eskalira da gori oko svih najosonovnijih informacija i savjeta, što dovodi do toga da svaki dio sustava raužba o svemu i svačemu, karikirano predsjdnik države i gradonačelnik rješavaju informacije a donji refernt državne uprave umjesto svoga posla rješava politiku države i čelništva Zagreba.
Turizam je odavno prerastao formu i sadržaj turističke zajedenice i traži bitno efikasniju biznis formu.

Po složenom akademsko-kulturnom području nestaju milijrade a da nema osnovne orjentacije.
U politici povezanoj s vlašću odavno gori, što je zasad jedini uobličio čuveni Bandić. Kad je prvi put preuzeo vlast u Zagrebu odmah je pisano zamolio središnjicu da organizira službu za unutarstranačke informacije i intervencije, kojih do njega dopire toliko da ne bi stigao ništa osim toga. U drugim pojavama i lokalnim, cijeli nezvanični štabovi zasjedaju svakog dana.

U prošloj koalicijskoj Vladi ministar Čačić je umalo uzeo pod svoje sve oko državnih i paradržavnih nekretnina, pod logičnom idejom da bi se bolje upravljalo krovno nego beskrajno trošilo po beskrajnom broju sustava. Sigurno nije zgodno ni obako niti bi išlo tako, ali je nesporno da tu davno gori oko nespornog posla. Sve to je u jednom višedetljetnom neredu, nezakonito preko 70 % toga, i bez namjere milijrade odlaze u prazno ili negdje a na milijun pozicija gori i opasno je po ljudi. Ujednačenost je normalno takva da u istom sustavu zdravstva na istoj pozviji na npr. Šalati pored zgrade sa zlatnim pokrovom i sličnim bedastoćama i u kojoj ne radi nitko ništa, stoji i zgrada u kojoj se najdelikatnije operacije nad ljudima obavljaju dok kirurge udara strujaa, pada strop i u sobu prodiru fekalije, kao u novom anselju POS-a.

Posla je napretek, moguće uštede i koristi ogromne, samo sumnjam da će ići u tom smjeru.
Sve snage zasad su usmjerene da složenim igrama oko opasne pitke vode i spemne su zatući kakvog vodoinstalatera koji bi i besplatno rješio stvar. To nije ni teorijski ni praktični paradoks, nego teorijski i praktički logično razrađena čuda, skoro bez iznimke. Sustav je takav a svako bitno diranje u sustav opasno ugrožava šire interese, navike i viske nivoe, kao u igricama.

Tko je glasao

Sustav je takav a svako

Sustav je takav a svako bitno diranje u sustav opasno ugrožava šire interese, navike i viske nivoe, kao u igricama.

E baš zato što je sustav takav meni na pamet, čisto informativno, padaju obrati. Što bi se dogodilo da državne milijarde umjesto u prazno ili uobičajene džepove odu na osnivanje recimo kakvog modernog pogona?
Osim šokova onih u čijim bi džepovima izostalo.

Što bi se dogodilo da milijarde umjesto u stanove s dodatnom ponudom (fekalije) odu za recimo kakvu modernu tehnologiju kojom bi netko radio konkurentnu robu za izvoz.

Već sama pomisao kod nekih (dolje) izaziva gubitak ravnoteže.

Izgleda kako to ipak je neka hereza. Očekujem inkviziciju. Koja je već zakucala.

B-52

Tko je glasao

Koliko sam uspio pratiti,

Koliko sam uspio pratiti, Milanović najavljuje novi model privatizacije. Sigurno bi bio oduševljen Tvojim prijedlozima. Još kad čuje da Te je nadahnula njegova svježa i nova pojava koja je uzburkala močvaru, evo nama ponovno (državnog) socijalizma s ljudskim (sm-ovskim ili Milanovićevskim, ovisi koji je zgodniji) likom.

grgo

grgo

Tko je glasao

Ako ti se nešto iz posta ne

Ako ti se nešto iz posta ne ili cijeli post ne sviđa, ne moraš nekorektno nastupati.

Nije li ovo mjesto za pisanje, iznošenje stavova i postavljanje pitanja? O čemu i kojim modelima privatizacije se smije pisati? Koji je uopće najbolji? I zašto bi baš ti bio taj koji će određivati koji je sadržaj podoban da ga se ovdje napiše? I treba li uopće tko?

O čemu ja smijem razmišljati (pisati) a da ne narušim tvoj duševni mir?

Uoči određene upitnike u postu pa probaj spoznati razliku između prijedloga i poticanja rasprave kroz postavljanje pitanja. Pa i da je prijedlog, nije smak svijeta. U pravilima ne piše da trebam tvoje odobrenje.

Mogao si odgovoriti iznošenjem svog stava na što post i poziva ili ignorirati.

Ne znam da li bi Milanović ili itko bio oduševljen, pa i u koju bi to političku opciju spadalo, ali bi minimum kućnog odgoja morao biti jedinstvena građanska opcija svih koji ovdje pišu. Pa i tvoja.

B-52

Tko je glasao

Ispričavam se, ako si moj

Ispričavam se, ako si moj komentar doživio kao uvredljiv. On je pomalo sarkastičan, ali nisam imao namjeru vrijeđati. Sorry još jednom.

Shvatio sam da kao novi (ili alternativni) model privatizacije predlažeš investicijski angažman (ali ne samo takav, nego čak i uvođenje planske ekonomije u smislu određivanja što će se i u kolikom opsegu proizvoditi) države u izgradnji proizvodnih pogona koji bi se onda sistemom natječaja (to imamo i sada) iznajmljivali privatnicima s mogućnošću da isti postanu vlasnici unajmljenog. Vrlo originalno, ali u negativnom smislu. Protivno svakoj ekonomskoj pa i socijalnoj logici (još nam samo fali da država počne graditi pogone za tajkune).

Ne znam što te je nagnalo u taj misaoni eksperiment, ali prateći Tvoje pisanje primijetio sam (nekritičko) oduševljenje pojavom Milanović-Jurčić pa mi se učinilo da si u naletu inspiracije spustio, inače vrlo visoke, kriterije svojih objava na pollitika.com.

grgo

grgo

Tko je glasao

Oduševljenja nisu

Oduševljenja nisu karakteristika mojeg pisanja. Vlastiti stav zastupam, ponekad i (pre)čvrsto no nitko nije savršen.
Imati nade u bolje ne bi trebao biti grijeh, pa ni misliti da bi jedni mogli bolje od drugih, trenutno aktualnih.

Tvoj komentar nisam doživio primjerenim jer ne postoji sm-ovski model bilo čega pa ni privatizacije.

Post je motiviran pitanjima "što ako" i "da li je moguće". Kod nas se idealizira tehnomenaddžere (link u članku) a stanje po raznom je više nego mizerno. Odljevaju se goleme količine državnog novca. Tko zna kuda.

Zašto je nemoguće da se državni novac pokuša iskoristiti pametnije i uz veću kontrolu?

Probajmo raspraviti. Država sad ulupava ogromne količine novca na nezaposlene i poticaje za zapošljavanje što ne daje rezultate. Svaka mjera u tom pravcu se izigra i pretvori u bacanje novca.

Mala naznaka je i kod braniteljskih zadruga, nije idealno ali kao model nije loše. Znaš u što je ugurana lova ali ipak nemaš dovoljno kontrole a kontrola trošenja državnog novca mora biti u svakoj i malo uređenoj državi.

Zašto je nemoguće umjesto u kakvu zadrugu toga tipa novac usmjeriti u izgradnju kakvog pogona u kojem bi se zaposlilo nekoliko, par desetaka ili ne znam koliko ljudi? Oni proizvode, plaćaju sebe, plaćaju državi njeno a dobit u proračun. Radilo bi se i upravljalo po najboljim kapitalističkim metodama. Motiv koji potiče na dobar rad i upravljanje bi mogla biti šansa da pod određenim uvjetima taj pogon postane vlasništvo onog koji upravlja ili, zašto ne, udjeli svim zaposlenicima. Samo ne odmah, neka ih otplate s dobiti ili tako nešto.

Zašto je to tako prljavo za razmišljati i po čemu je to neki novi socijalizam a ne kapitalizam koji usput rješava i socijalne probleme? Pa takvom se kapitalizmu teži u dobrom dijelu Evrope. Kapitalizam kao efikasna proizvodnja a raspodjela dobiti za društvene potrebe. Dok vlasništvo ne bi prešlo u privatne ruke. Nakon toga bi vlasnik kako on hoće.

Meni se to čini prilično racionalnim trošenjem državnog novca. Zašto ne probati (ili barem razmišljati) o drugim mogućnostima? Zašto odbaciti bez ikakve rasprave?

P.S.

Nije tajna koliko koštaju pogoni određene veličine, tehnologija ili bilo što drugo vezano uz proizvodnju. Poslovni planovi i izračun isplativosti ulaganja su nešto što radi svaki kapitalist.
Zna se i koje su proizvodnje isplative i u kojem roku. Što ide za izvoz i slično.

Pa ne mora država investirati samo u stanogradnju i prometnice što je nikakav ili vrlo spor povrat, a povrata treba. Nemamo za bacanje, a baca se.

B-52

Tko je glasao

Meni se čini da je tvoja

Meni se čini da je tvoja namjera dobra.
Ali prijedlog realizacije je potpuno zalutao.
Ne znam jesi li vidio moj članak o MPOSu?
Pa Vugrin je na zahtjev HDZove vlade zajedno
sa Habekom razradio najpošteniji i
najefikasniji način pretvorbe.
Ali se Habek prodao.
I zato sad imamo što imamo.

Hoću ti reć, ne treba izmišljati toplu vodu.
Samo treba naći model (top down ili bottom up)
kako progurati kvalitetne projekte.

Preporučam ti da pročitaš Vugrinovu knjigu
Algoritam kapitala (podnaslov:
Kako nastaje uspješna država).
Jako teška za čitanje, ali potrudi se malo.
Predgovori i pogovori Lauca i ostalih će
ti pomoći.

Tko je glasao

Nemoj previše i idejama.

Nemoj previše i idejama. Čačić već ima preuređen program gdje su osnova finacijski biznisi. To je odmah hrpa tipskih jeftinih pogona, npr. na svakih 5.000 ljudi po jedan, JPP i odmah radi, svi za PC i termninale i drmaj po internetskim transakcijama.

Sve to praktički ne možeš izbjeći, čak Čačića za premijera, samo da ideje planu i više se ne može zgasiti.

Tko je glasao

Ovo mi je

Ovo mi je promaklo.
Vanzemaljac ističe da je iz "drugog filma", prikaz traje i u ovoj dvorani, i doista ima plan za spasenje svega i svačega.
Mesija dolazi. Kraljevstvo nebesko na vidiku.

B-52

Tko je glasao

Evo i Ferenčak potvrđuje,

Evo i Ferenčak potvrđuje, sve ima, sve je prezentirano, još 60-tak mjesta i to je to, zime nema. Što će uopće drugi?

B-52

Tko je glasao

Evo i Ferenčak nešto tako

Evo i Ferenčak nešto tako tvrdi, sve ima, sve je prezentirano, još 60-tak mjesta i to je to, može u realizaciju. Što će uopće drugi a i tako se ne zna što drugi misle? Dok je kod njega sve jasno.

B-52

Tko je glasao

A mislim, pa možeš za

A mislim, pa možeš za Mikšića reći svašta, ali je stvarno glupo reći da možda nije imao ni hrvatsku putovnicu kad je sudjelovao na predsjedničkim izborima. U tom svjetlu ni izjave o Milanoviću nisu ništa pametnije.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Brejkala mi se veza i ponovo

Brejkala mi se veza i ponovo sam pisao isti komentar, nisam vidio da je već objavlje.

Kome je gornje namijenjeno?

Ja o Mikšiću ništa, ni o Milanoviću. Ukazujem na Ferenčakovo da sve i jedino tamo ima pa što će nam drugo. Ni više ni manje.

B-52

Tko je glasao

Osvrćem se na Ferenčaka.

Osvrćem se na Ferenčaka. Ono što je rekao pod linkom za Mikšića i Milanovića. Naime, nemoguće je da se netko natječe za hrvatskog predsjednika, a da nema hrvatsko državljanstvo (putovnicu).

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Odličan tekst, napisao sam

Odličan tekst, napisao sam poduži komentar ali mi je "nestao". Lud!!

Zato sada samo krajnje skračena kritička opservacija. Prije svega pohvala za temu jer držim da je generalni problem večine rasprava, pa i na ovom sajtu, što se daju možda i točni odgovori ali na pogrešna pitanja. Ovaj je tema zaista pravi fokus s obzirom na strukturu određenja i nadodređenja društvenih odnosa. Ali neću sad o tome..
Što se tiće predloženog, da država investira u strateške gospodarske grane, s tim se u potpunosti slažem. Samo, s obzirom da smatram da bi to bila srednja ili velika poduzeća, po meni je pogrešna opcija da bi se vlasništvo s vremenom moglo prebaciti na privatnog poduzetnika. Država bi trebala investirati, vlasnici bi odmah ili ubrzo trebali postati radnici, i to na temelju zaposlenja a ne vlasništva nad dionicama, a oni bi tada birali klasičnu upravu sa klasičnim menađerskim ugovorima gdje bi zarada menađera bila u skladu s ostvarenim rezultatima. Na taj način imamo pomiren interes radnika i zaštite njihovih radničkih prava koja se ne bi mogla smanjiti promjenom vlasnika, sa interesom menađera koji bi zarađivali onoliko koliko bi bili uspješni..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci