Tagovi

Gura li samo noj glavu u pijesak?

Danas, u jeku rastu?e globalne ekonomske krize (krize kapitalisti?kog na?ina proizvodnje i raspodjele materijalnih dobara kao i me?uljudskih odnosa koji iz njih proizlaze) – što je ve? Marx analizirao pred 150-ak godina – ponovno postaju aktuelna neka prastara pitanja. Posebno za one kojima ljudska patnja postaje vidljiva tek kad je sami neposredno osjete. Kako se ne može re?i da tzv „hrvatska ljevica“ suviše empatizira sa onima ?ije interese navodno zastupa, pa ?ak niti voli i želi pokrenuti javnu raspravu oko nekih fundamentalnih pitanja koja je se ti?u (o ?emu svjedo?e i donji redovi), ovo pismo – svojedobno upu?eno „Hrvatskoj ljevici“ a kasnije i tzv „Mladim socijalistima“ – koje je naišlo na gluhe socijalisti?ke uši (možda od vlastite galame i prenemaganja), neka posluži kao temelj za diskusiju. I možebitne relevantne odgovore na postavljena pitanja.

---------------------------

Ne ulaze?i u rasprave oko li?nosti g.Šuvara (o mrtvima sve najbolje)mogu tek konstatirati da ništa u životu nije onakvo kakvo se ?ini na prvi (površni) pogled. Za jednu od ilustracija navedene tvrdnje (a bilo bi ih -na osnovu li?nog poznavanja g.Šuvara - podosta) neka posluži pismo (e-mail) upu?eno "Hrvatskoj ljevici", odnosno njemu kao (sad ve? pokojnom) glavnomuredniku ?asopisa, ?iji je cilj bio problematizirati - s pozivom na javnu raspravu - neka, po autoru, fundamentalna pitanja socijalisti?ke ljevice. Nažalost, apel za raspravom (obnovljen i nizom poziva "Mladim socijalistima"; u okviru bivšeg SRP-a) naišao je na gluhe uši - kao da je upu?en u zrakoprazni prostor. Autor pisma (Ergodic) kao da je, nažalost, antipicirao prerani tragi?ni kraj g.Šuvara kojeg se, naravno, više ne može prozivati na javnu reakciju. Tim prije bi (a posebno što je, prakti?ki tek koji tjedan nakon Šuvarove smrti, ve? po?elo raslojavanje "njegove" stranke) sljedbenici njegova lijevog puta mogli - više no sa 8 mjeseci zakašnjenja - dati neki echo, ?ime bi potvrdili svoje egzistiranje i otvorenost za demokratsku raspravu "?ak" i sa svojim eventualnim raznomišljenicima (demokratska rasprava sa istomišljenicima je apsurd).
Pišem Vam o?ekuju?i da budete upalja? (detonator) za raspravu, koja se iz vašeg lista može preseliti i tamo gdje je bila zamišljena - na stranice "Hrvatske ljevice". Šutnja ina?e mnogo govori. Najviše o onima koji ?ute.

21.7.2004. Ergodic

---------------------------

"Pasi mirni narode!
Zašto stadu darovi slobode? - Njega treba klati i stri?i.
Ono naslje?uje s koljena na koljeno jaram s praporcima i bi?."

Puškin

Tolika se magla nadvila nad Hrvatskom da, malo slobodnije interpretirano, Radi?evo upozorenje o guskama u magli postaje bespredmetno; magla je posvuda i svi smo guske. U op?oj eklipsi obra?am se razjedinjenim lijevim snagama, prvenstveno socijalisti?kog tipa i to ne onog - ne zna lijevica što radi desnica - zahtijevaju?i konkretne odgovore na konkretna pitanja. Ne libim se banalnim primjerom ilustrirati "filozofima" i "politi?arima" tzv. lijeve opcije što pod tim podrazumijevam. Na pitanje: Kako se razbija orah? ne želim ?uti

a) o porijeklu oraha
b) o botani?koj klasifikaciji oraha
c) o prehrambenoj vrijednosti te povijesti i na?inu upotrebe oraha, etc., etc.,...

nego:
a) uzmi orah u lijevu ruku
b) uzmi ?eki? u desnu ruku
c) umjerenom snagom zamahni ?eki?em prema lijevoj ruci, paze?i da
pogodiš orah a ne ruku. To?ka.

Tražim da se povede široka rasprava (ne samo) o pitanjima kojih se doti?em i to ne samo me?u subjektima koje vi etiketirate kao pravu ili istinsku ljevicu; želim ?uti i ostale sudionike tzv. lijeve scene. Suzdržite se pritom od ocjena mog stila, kompetencije, kulture, obrazovanosti, karaktera i anonomnosti autora (prvo - nevažno je tko govori ve? što govori, a drugo - neki vaši suradnici pišu, a još ih je više pisalo pod pseudonimom), ?ime se obi?no namjerno odvla?i pažnja od teme. U kona?nici, stranke su svojim djelovanjem obavezne služiti svojim bira?ima i društvu (pa onda - in extremis - i meni) a ne obrnuto. Ne objavite li, bez kra?enja i intervencije u tekst moje pismo, potrudit ?u se pokrenuti raspravu na svim meni dostupnim mjestima - od novina i ?asopisa do Interneta. Pa krenimo.

A)

Zalažete se za socijalizam 21. stolje?a. Zalažete se i za ulazak u EU što podrazumijeva i prihva?anje njihovih pravila igre. Tu leži "kvaka 22". Na koji se to na?in mislite boriti za realno ostvarenje svojih socijalisti?kih ideja u okruženju unaprijed optimiziranom za ostvarenje ciljeva protiv kojih bi se vi borili (naime, liberalnog kapitalizma)? Za isklju?ivo sindikalnu borbu nije potrebna partija!

B)

Gra?anske (buržoaske, kapitalisti?ke) stranke relativno sitnim, ?esto iznu?enim, svakodnevnim promjenama mijenjaju povijest (tu ne podrazumijevam utjecaj znanosti, tehnike, tehnologije i kulture koji je djelomi?no neovisan od tipa društvenih odnosa). Ljevica bi širokim povijesnim zahvatima htjela popravljati svakodnevicu. Samo ograni?eni um ne vidi koji od tih pristupa trajnije i bezbolnije mijenja ?ovje?anstvo. Time samo želim re?i da je potrbno, u ime bržeg napretka, barem kratkoro?no - a dugoro?no, svi smo mrtvi - spustiti se malo s parnasovskih visina ?vrš?e objedinjuju?i povijesne ciljeve sa svakodnevnim životom. Jer, povijesna scena se ne postavlja u funkciji drame na pozornici; sasvim obrnuto - protagonisti drame života u me?usobnim interkcijama definiraju, aranžiraju i mijenjaju povjesnu scenu.

C)

Nije li stoga, za obi?nog smrtnika, probita?nije podržavati gra?anske stranke koje optimalno koriste tako (povijesno) postavljene parametre okruženja? Davno su prošla vremena o?ekivanja boljeg života u perspektivi - nebeskoj ili ovozemaljskoj ali na "sveto nigdarjevo".

D)

Pretpostavimo da do?ete na vlast (demokratskim putem - što god on zna?io) i da imate dovoljno mašte zamisliti ovaj misaoni eksperiment. Provodite mjere socijalisti?ke ekonomske politike (usput re?eno, a koje su to?) u upravljanju zemljom. Poslije ?etiri godine skinu vas sa vlasti (nenasilno, izborima) stranke kapitsalisti?ke provenijencije poništavaju?i u svom mandatu vaša dostignu?a- Nakon slijede?e ?etiri godine... Zna?i li to da bismo izvodili periodi?ke fluktuacije tipa: socijalizam - kapitalizam - socijalizam -... pra?ene svim mogu?im napetostima i traumama koje ih prate? Zamijetite da se pri smjeni gra?anskih stranaka na vlasti izmjenjuju samo stranke a ne i nepomirljivi politi?ki sistemi. Kako bi se vi nosili sa ovim socijalisti?ko - kapitalisti?kim yo-yojem?

E)

Ostanimo u domeni pretpostavki. Osvojili ste vlast. Kako je kanite sa?uvati (makar za trajanja samo jednog mandata) od, prije vjerojatnih no eventualnih, intervencija stranih i doma?ih nedemokratskih snaga (koje su, ironije li, do vašeg dolaska na vlast bile demokratski deklarirane i legitimirane)? Idealizam tipa: demokratski smo došli na vlast pa ?emo (prirodno, sigurno, valjda, možda,...) biti priznati i tolerirani od ostalih (kvazi)demokratskih snaga, pada na povijesnim primjerima (Španjolska 1936., poslijeratna opstrukcija KP Italije od strane udružene desnice, Allendeov ?ile,...).

F)

Marksisti nikada nisu, kao što im se tendenciozno imputira, negirali privatno vlasništvo apriori - ?ak ni u državama "realsocijalizma" (sem onog ste?enog osnovom eksploatatorskog odnosa temeljenog na vlasništvu sredstava za proizvodnju) - ve? samo vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Prirodna bogatstva vlasništvo su svih generacija. Rezultati njihove eksploatacije kao i sva duhovna i materijalna nadgradnja povezana s tim procesom (unapre?enja, inovacije, tehni?ka, tehnološka i nau?na otkri?a,...) pripadaju po prirodnom ("božjem") pravu svakom stanovniku planete - kako onom iz najrazvijenijih tako i najzaostalijih podru?ja - a ne samo onom tko argumentom prvenstva ili snage pretendira na njih; a da je to otima?ina. Svatko tko tvrdi da su svjetski mo?nici (?ak i malo bogatiji obrtnici) spremni da se miroljubivo odreknu ma i 1% svog bogatsva u ime i na korist društva (tu ne ra?unam naj?eš?e nepravedno oporezivanje) ve?i je Münchhausen od Münchhausena. Nastavi li se sadašnji trend razvoja društvenih odnosa "mic po mic" promjenama, uz postoje?i tempo protivljenja eksploataciji te trendove iscrpljivanja resursa i porasta svjetskog stanovništva, možemo uspostavu socijalizma o?ekivati u ?asu iscrpljenja svih materijalnih prirodnih resursa (najracionalnije je prihvatiti - znaju?i njihovu ograni?enost te zakone o?uvanja energije i porasta entorpije - da ?e do toga do?i, doduše ne nužno, na ?emu najviše ustraju dvije vrste vjernika: u svemo? Gospodnju odnosno znanosti). Tada ?e dobro potkoženi, opskrbljeni i zašti?eni opsjenari i plja?kaši sirotinje dobrovoljno (ha, ipak!) i velikodušno izjaviti: "Za ovim ste žudjeli vjekovima. Vaš san se obistinio. Sve je vaše to sve smijete pravedno raspodijeliti. A sve ?e biti ništa. Naime, odrekli ste se nasilne (revolucionarne) promjene društvenih odnosa (da li i obrane istih izvedenih na demokratski na?in?). A u svijetu oko vas:

a) Društveni sistem štite organi represije (dakle i silom).
b) Države, i to ne samo lideri globalnog kapitalizma, ostvaruju svoje ciljeve
silom (i vojnom ako je ekonomska nedostatna).
c) Kapitalisti?ke države, navodno visoke demokratske legitimacije, silom
spre?avaju nepoželjne, ?ak i parlamentarno izvojevane opcije.
d) Policijske i zaštitarske organizacije (ne unajmljuju ih valjda radnici?) štite
privatno vlasništvo i uz upotrebu sile.
e) Terorizam (?ija definicija arbitrarno ovisi o ?esto sukobljenim interesima
globalnog kapitalizma i velikih sila) ostvaruje svoje ciljeve silom.

Cijela svjetska povijest govori kako se promjena društvene paradigme ostvaruje (na žalost) isklju?ivo silom. Apriorno, apsolutno i definitivno odricanje od upotrebe sile je kratkovidno, politikansko, kontraproduktivno i nadasve neiskreno (Posebno je licemjerna i eti?ki neutemeljena njezina osuda kad se još ne vidi kamo ona vodi uz, naknadno, amenovanje rezultata njene uspješne primjene. Na primjer: ustanici su teroristi sve dok ne zasjednu na vlast - tada postaju legitimnim politi?kim i ekonomskim partnerima). Kad su Židovi na to pristali (Auschwitz, Buchenwald, Treblinka,...) digli su se u nebo kao dim i pepeo. Kad su se digli na noge - shvativši da se klin klinom izbija (Varšavski geto) - skon?ali su ne kao rasplinuti fluid ve? kao ponositi ljudi, dok njihovim preživjelim potomcima (Izrael; ostavimo se sad analize bliskoisto?nih procesa) nije ni na kraj pameti da ikada više pristanu na tu vrstu samoubistva kakvo radni?ka klasa sebi apriori potpisuje. Ja ne govorim o njenoj slijepoj nekriti?koj uporabi (sile) nezavisno od društvenog i povijesnog konteksta. Smatrate li da radni?ka klasa mora (kao što se, u Hrvatskoj, gotovo odrekla svog imena) odustati od parole "Proleteri svih zemalja ujedinite se!" (zanimljivo, kapitalisti svih zemalja, kao što to pokazuje proces globalizacije, upravo to ?ine ma i bez prikladne parole - možda, "Profiteri svih zemalja ujedinite se!" ?) zamijenivši je, u skladu sa Puškinovim stihovima, sa "Božje ov?ice svih zemalja pot?inite se!". Jašite nas, strižite, cijedite, eksploatirajte, ubijajte,... - mi smo se kao "božje ov?ice" obvezale da ne vra?amo istom mjerom. Bra?a po intetresu uvijek se uzajamno podržavaju. Zašto bi radni?ka klasa bila izuzetak? Ili mislite kako ?e do reakcije (ujedinjenje radni?ke klase) do?i kao odgovor na akciju (razvoj globaliziranog kapitalizma)? Samo, za razliku od fizike, u društvenoj sferi je akcija - aktiv dok je reakcija - pasiv! Sasvim je jasno zašto su najkrvaviji gra?anski ratovi (poput onih u bivšoj Jugoslaviji) - revolucije i kontrarevolucije – oni koji su pra?eni preraspodjelom društvenog bogatstva i mo?i. Sigurno je samo da agresivni kapital na to ne možete natjerati pregovorima i prilagodbama, nakon kojih mo? ionako i dalje ostaje u istim rukama. Možete samo olakšati svoj položaj, a onda je pitanje: Želite li ga tek olakšati ili suštinski promijeniti? I to ne prvenstveno na štetu kapitala koliko na korist svih ljudi. Prirodnjacima je znano da ve? mala intervencija može nestabilni sistem prebaciti u novo, stabilno stanje. Mudrost je odrediti trenutak i smjer djelovanja kao i njegov društveno (eti?ki) prihvatljiv opseg, koji je po svojoj širini i posljedicama obrnuto srazmjeran stanju nestabilnosti sustava. Netko je rekao kako nema besplatnog ru?ka; besplatnog socijalizma, na žalost, još i manje. Stvar je u tome da se procijene i prihvate što bezbolniji na?ini pla?anja a to nije nimalo jednostavno. Kao što se svjetlost izme?u dviju to?aka giba koriste?i minimum vremena, tako bi se "putovanje" iz kapitalizma u socijalizam trebalo rukovoditi principom najmanje mogu?e društvene štete (prvenstveno u upropaš?enim ljudskim životima). Spoznaja kako prohujala povijest onemogu?ava optimalizaciju ?itave trase mora samo pove?ati našu odgovornost za slijede?e etape. No, nisam nimalo siguran da ovo moraliziranje isklju?uje (sem na papiru) upotrebu sile. Misli li tko kako je sve ovo poticanje na neodgovorno igranje ljudskim životima, mnogo bi opravdanije reagirao skre?u?i svoj zabludjeli pogled na žrtve - što javnih, što zakulisnih - mirnodopskih i ratnih planetarnih igara Washingtona (i ne samo njega), ?esto pravdane potrebom za navodnim o?uvanjem "stabilnosti" (jasno, svoje i svojih interesa, mada to nije tako re?eno). No, te "igre" ili su pra?ene licemjernim ?utanjem prvenstveno dijela dobro situiranog srednjeg sloja, ili plitkoumnim racionalizatorskim analizama patroniziranih medija, jer ne zadiru (dapa?e, promi?u ih) u interese nacionalnog ekonomskog (primus) i politi?kog (secundus) - kao zaštitnika prvog - establishmenta. Za njih to je regularni politi?ki interes, ali i sama pomisao da bi ga radni?ka klasa mogla po?eti zastupati na srodan na?in ?ini ih nervoznima. Njima preporu?iti prou?avanje, i nama dostupnih, radova Chomskog i kruga zapadnih disidenata (isto?ni su im oduvijek bili miliji), a prije svega ispiranje vlastitih o?iju; je odviše, jer materijalni interes trajno deformira optiku kojom oni promatraju i tuma?e svijet.
Vidite li razvoj društvenih odnosa takvim da radništvo uvijek samo sekundira, tek odgovaraju?i na akcije kapitala pristaju?i time na njegova pravila igre? Mislim da bi se i Marx složio da je to samo odraz njegove slabosti (ho?ete li re?i - fleksibilnosti?) i nespremnosti preuzeti "stvar u svoje ruke"?

H)

Hrvatska Katoli?ka crkva je ja?a politi?ka snaga od svih naših politi?kih stranaka, nekmoli od tzv. ljevice. Kako se konkretno postavljate, ne prema vjeri i vjernicima, nego:

a) Prema politi?kom utjecaju Crkve
b) Prema povratu tzv. crkvene imovine koji bi - generalno
gledaju?i - u opsegu u kojem to Crkva traži, predstavljao
legalizaciju obi?ne plja?ke svog naroda?

I)

Kako bi se, prakti?no a ne deklarativno, ponijeli spram ne samo tu?ih ve? i svojih "grijehova prošlosti"? Isprike pra?ene posipanjem pepelom ništa ne zna?e milijunima inkvizicijskih, fašisti?kih, staljinisti?kih,... žrtava a kamoli preživjelima koji ?esto moraju gledati i trpjeti krvnike u svojoj sredini. Kako po?istiti (odmah i konkretno) sme?e pred svojim pragom - a ne morate dokazivati kako ga nema - paralelno sa, figurativno re?eno, deponiranjem tu?eg sme?a na za to prikladan prostor?

J)

Kojim mehanizmima etablirati šire vodstvo stranke (kako ne bi došlo do "pada sistema" ?im prvi me?u jednakima ode, umre ili "promijeni dres") istovremeno ograni?avaju?i mo? prvog ?ovjeka te ja?aju?i široku demokraciju me?u ?lanovima stranke a prvenstveno društva? Floskula - Samoupravljanje - je neodrživa nemate li razra?ene konkretne, životne mehanizme njegove realizacije.

K)

Mogu li kojekakvi ljevi?ari, stoje?i (gotovo) na istim idejnim pozicijama, zatomiti (kako i kada) svoje egoisti?no ?astohljeplje i vlastoljublje koje se hrani (svake ?etiri godine) glasovima par stotina ili tisu?a ljudi na parlamentarnim izborima? Kao da se pokazuje kako su mediokriteti tek dobri apologeti velikih ideja - ?im ostanu bez konkretnog vodstva njihovih rodona?elnika postaju nejedinstveni, zapli?u?i se u me?usobne sukobe, optužbe i dokazivanja uzajamnog prvenstva svoje degradirane pameti (u odnosu na svoje uzore). Mogu li se naši (kvazi)marksisti i neomarksisti ugledati na odnose Marxa i Engelsa, gdje je potonji širokogrudno podredio (ali ne i žrtvovao) svoje ambicije geniju svog prijatelja (podržavaju?i, sura?uju?i, materijalno potpomažu?i, posmrtno redigiraju?i i objavljuju?i njegovo djelo) i ostvarenju višeg cilja - dobrobiti i oslobo?enju radni?ke klase? Smatraju li se naši socijalisti i ostali ljevi?ari u svakom pogledu izuzeti od pouka "u?iteljice života"? Nema sumnje da je hrpa intelektualaca (sa i bez navodnika) koji se visokoumno prepucavaju o jednostavnim stvarima dok se i sami oko njih ne posva?aju, ve? ostvarila u glavama svoju viziju socijalizma. Problem je sve te li?ne predodžbe objektivizirati i beskonfliktno projicirati u jednu ?etverodimenzionalnu to?ku imenom - Stvarnost. Sramota je što ?itava hrvatska ljevica može (i mora!) nau?iti od umirovljenika - populacije klasno i politi?ki heterogene - koja se, s prakti?ki ad hoc organiziranom strankom, uspijeva objediniti za ostvarenje svog parcijalnog interesa. A oni se bore tek za sitniš u odnosu na vaš, navodno, bolji svijet.

L)

I na kraju, zaboga, modernizirajte malo svoj ?asopis u skladu sa duhom vremena, u?inivši ga prihvatljivim (ne po cijeni nego sadržaju) i dostupnim ?ovjeku s ulice (radni?koj klasi u najširem smislu rije?i) da bi se umjesto plivanja - sasvim sigurno - u financijskom, izbornom, ?lanskom i intelektualnom minusu (osim ako mislite da ste samodovoljni) našli na strani aktive. Manite se pretjeranih (i brojem i na?inom) teoretiziranja na ra?un malo prakti?nijih pokušaja olakšavanja položaja živoj Tanji ili Miljenku. I dobra pri?a ili pjesma može nenametljivo, ?ak i bolje promovirati lijeve ideje od suhoparnih, životno udaljenih lamentacija. Tim prije što u Savjetu SRP-a sjede (tek figurativno i promotivno ili vas stvarno ne?im savjetuju?) uz širok krug intelektualaca i istaknuti književni stvaraoci. Kako se oni u javnosti time pretjerano ne hvale, to baš i nije neka promocija. Nagradna križaljka (pretplata na "HLj") s prikladno odabranim pojmovima, karikature i šale ?italaca, pravni savjeti (mislim da ih je radništvo gladno), pregled zanimljivih knjiga s podru?ja bivše države (i šire) uz eventualnu mogu?nost nabavke, suradnja sa nevladinim organizacijama civilnog društva, pravovremene obavijesti (a ne aposteriori) o njihovim i vašim akcijama radi što masovnijeg okupljanja,... samo su neki od prijedloga. Aforizmi su vam ve?inom "ubi bože!". Za sve ima mjesta, ali - to su ve? stari Grci znali - s mjerom. Te kriterijem i ukusom, dodao bih. Svijet je otišao naprijed i sasvim normalno je da mlade ne mogu na isti na?in oduševiti mnoge izvorne ideje kao što su oduševljavale svoje suvremenike. Hvalite se velikim brojem ?lanova (spram izbornih rezultata nitko ne bi rekao) - animirajte ih, neka malo volontiraju. Kakav je to aktivizam ljevice ako su, na primjer, mladi franjevci sposobni za to a vi ne?
Nadalje, u mojem gradu su i nezavisni kandidati - za razliku od SRP-a - provodili predizbornu kampanju i agitaciju; stoga ni ne ?udi vaš kolaps kao ni pad ?itave koalicije kojoj ste svojim nezrelim i neozbiljnim pristupom samo otimali glasove. I još; borba za bolji svijet ne vodi se samo na stranicama ?asopisa i strana?kim konvencijama (tome vas je svojevremeno, ironiziraju?i, podu?io i visokorangirani HDZ-ovac naglašavaju?i kako su prošla vremena kada se prvo formira redakcija ?asopisa iz koje se onda pokre?e revolucija. Tko nije sposoban u?iti i od "neprijatelja" nije ni sposoban voditi ljevicu.). Ona (borba) se, za razliku od mnijenja sterilnih epigona, koji znanje crpu iz knjiga i šire ga tek putem papira, kontinuirani i organizirano vodi svugdje gdje je život - i u listovima i na konvencijama i u sindikatima i na radnom mjestu i na prigodnim kao i neformalnim druženjima, na ulicama,... (Tko za tako nešto nije sposoban neka bježi što dalje od politike). Nisam vas nešto previše primjetio i na tim mjestima.

---------------------

Ja o?ekujem raspravu. Ukoliko je ne bude onda ste, nažalost - mrtvi. Prema izbornim rezultatima ionako ste ve? u komi. A što se ti?e desetljetnog formiranja budu?e prave, jake hrvatske ljevice (Šuvar) - nemam toliko vremena na raspolaganju; on (na žalost) još i manje. Pa zvali mi to sto puta historijskim procesima (koji zahtijevaju vremena). Jer, onda je odaslana poruka radni?koj klasi više nego jasna: ORA ET LABORA!

9.12.2003. Ergodic

Tagovi

Komentari

Nepobitna činjenica koja se

Nepobitna činjenica koja se nadvila nad demokraciju u Hrvata je ta da nema niti jedne vanstranačke snage na horizontu koja bi svojim dolaskom na Vlast uspjela odraditi niti jedan a kamoli više mandata bez da se oslanja na neku od stranaka! Fatamorgana koja se javlja na horizontu je unaprijed osuđena na neprepoznavanje! Njena brojnost samo pogoduje razvodnjavanju glasačke mašinerije a samim tim i učvršćivanju stranačke stege.
Što nam preostaje? Pa možda ono narodno načelo koje veli da u svakom žitu ima kukolja, pa ako želiš žito bez kukolja i kruh bez sedam kora trebaš ga očistit da bi uživao u blagodatima onog što ti pruža.
Mislim da nam to jedino preostaje i da je kranje vrijeme da se tome posvetimo svom snagom! Bacimo karte na stol, očistimo kukolj i mislim da će nam uskoro biti svejedno tko je na vlasti!

Tko je glasao

O ljevicarenju sve najgore,

O ljevicarenju sve najgore, a o Suvaru sve 5.Covjek je bar do kraja ostao vjeran ideji.Mozda bi se moglo i reci da neki koji su....... nikad ne mijenjaju misljenje ( ideje).
Upravo imamo 2 svjetska skupa.Onaj u Davosu koji ne zna sto bi sa kapitalizmom, i jedan alternativni u Brazilu, koji ne zna sto bi sa ljevicarenjem.
Istina je jos smjesnija.Kina, jedna od zadnjih jednostranackih socijalistickih drzava, striktno provodi keynesijanski model ekonomije, koji sad kude oni bogatuni u Davosu.Forsira potrosnju.Pri tom istodobno svi kritizeri gledaju u Peking koji ce ako rast uspije zadrzati ove godine iznad 6%, staviti cijelu globalnu ekonomiju u situaciju tzv. pozitivne nule.
Iz ovog zakljucujem da je uzaludno stvari gledati unutar jednog dvorista ili jedne demagogije.Barem dok je robne razmjene.Normalno je da se pjene i njemacki strojar, kad mu gazda ima veliku managersku placu a tvrtka je u komi i americki bankarski sluzbenik kojem posao visi o koncu i banka pred stecajem dok si direktor isplacuje bonus u suludom iznosu.No ukidanjem bonusa, nacionalizacijom, bilo cime je neizbjezno samo jedno:
Ako tvornica ili banka ne budu poslovale pozitivno na globalnom igralistu, nema nikakve izgledne buducnosti ni za radnike.
Kako ce se zvati uvodjenje fair playa u poslovanje i opca odgovornost spram svih zainteresiranih je manje vazno.Ali ako se ne uvede, onda ce i politika sa praznim budjetima i bankrotiranim drzavama jednako brzo propasti.Za sad mi samo Sjeverna Koreja i sve manje Kuba padaju na pamet kao primjeri neke vrste samodostatnosti.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci