Tagovi

Grand Designs Hrvatska

Kad smo se prije par godina preselili u drugi kvart, jedan od kriterija za izbor kablovske televizije je bio da prenosi neki program na kojem se može gledati serija Channel Foura Grand Designs. U njoj britanski arhitekt Kevin McCloud prati izgradnju neobičnih i ambicioznih obiteljskih kuća koje ne moraju nužno biti ogromne i skupe. Epizode se ne bave samo kućama, nego i često neizbježnim problemima u njihovoj gradnji: firma koja gradi kuću bankrotira, čelične grede se dostave s krivim dimenzijama, neki zid se uruši, susjedi se bune, građevinska dozvola kasni, a vrlo često troškovi premaše očekivanja. Novac ljudi uglavnom skupljaju prodajom postojećih kuća i stanova, a jako često se diže i kredit. Zanimljivo, takvi podaci se nikad ne skrivaju: ostati kratak 20-30 tisuća funti je norma, ponekad i mnogo više... Do danas je emitirana 141 epizoda.

Zamislimo na trenutak da se nešto slično snima u Hrvatskoj: recimo, negdje na periferiji Zagreba se gradi prilično velika obiteljska kuća na relativno malom placu. Mladi, mišićavi investitor u kratkoj kožnoj jakni izlazi iz svog BMW-a, dočekuje ga nasmješeni voditelj serije – s kacigom na glavi – recimo, neki Krešo Oblak. Energično se rukuju, te Oblak odmah kreće s laganim pitanjima: hoće li se susjedi buniti radi toga što su kamioni razrovali ulicu, hoćete li je popraviti kad budete gotovi? Zašto nitko od radnika nema kacigu? Zašto ćete staviti betonske orlove na ogradu, zašto kuća ima 12 balkona?

Investitor bi se vjerojatno samo osmjehnuo, ne shvaćajući smisao tako glupih pitanja – hajdemo mi bolje pogledati završno uređenje, rekao bi on Oblaku, vidiš kume, sve će biti u talijanskom mramoru, a kvake će sve biti one stilske, zlatne; namještaj ti je masivna hrastovina, kuhinja talijanska... i sve pločice, naravno... ograda na balkonima ti je isto ona stilska s kamenim stupićima... u vrtu će biti mali vodoskok!

Krešo se ne da skrenuti s teme, pa postavlja logično, ali fatalno pitanje: koliko će zgrada koštati i odakle vam novac? Tu se razgovor iznenada prekida, kamera se naginje prema zemlji i nakon par riječi koje mikrofon nije uspio jasno zabilježiti, Krešo Oblak s ekipom snimatelja brzo odlazi s gradilišta. Pitanje o građevinskoj dozvoli nije ni stigao postaviti...

Još zanimljivije bi bilo da zamislimo gradnju kuće u tzv. "prvom redu do mora". No dobro, zato se takve serije kod nas ni ne snimaju.

Možda gradnja obiteljskih kuća i nije toliko zanimljiva kod nas: konačno, većina kuća u Hrvatskoj su kocke 8 × 8 m, 9 × 9 m, dolje je dnevna, kuhinja, zahod, gore su dvije ili tri sobe, mala kupaonica... kuće se grade godinama a često nikad ne dovrše: fasada se često odgodi za neka "bolja vremena" koja već 20-30 godina nikako ne dolaze...

Naši arhitekti i novinari koji prate arhitekturu i gradnju više vole "grandiozne" stvari: velike zgrade, može i javne prostore, ali dakako, bar sto puta parsto metara. Projekte uređenja cijelih kvartova, a zašto i ne cijelih gradova. Treba ostaviti trag u prostoru! Pritom ne treba imati komplekse i zazirati od usporedbe Zagreba – ili Splita, zašto da ne – s Parizom, Bečom, Londonom ili Rimom: i Zagreb je metropola, odnosno, trebala bi biti i bit će, ako već nije, dakako isključivo zbog teških povijesnih okolnosti koje su spriječile Zagreb da bude bar kao München ako ne London.

Po istom principu, Dinamo (ili Hajduk) treba uvijek i isključivo uspoređivati s Barcelonom, Bayernom, Chelsea ili Interom – nikad s nekim švedskim, češkim ili švicarskim nogometnim klubovima, a kamoli s bugarskim ili mađarskim.

Često nema baš velike razlike između "malog investitora" iz zamišljenog "Grand Designs Hrvatska" i "velikog arhitekta". Na pitanja "zašto" nećete dobiti posve jasan odgovor, a pitanja o cijeni i "odakle novci" nemojte ni postavljati. Ionako nije sve u novcima! Graditi se mora.

Rudolfove vojarneDosta je primjera ovakve grandioznosti u Hrvata, no meni je najzanimljiviji "integrirani grad" arhitekta Nenada Fabijanića. Vidite, g. Fabijanić je odavno zapazio veliku neizgrađenu parcelu na zapadno od ulice Republike Austrije – nekih 100 × 350 m – na kojoj je danas tek drveće, livada, par klupa, malo dječje igralište, pa i parkiralište na kojem uvijek ima mjesta, a parkiranje je jeftino. Ljeti se na njemu održava i mali festival. Cijela livada je nedavno dobila ime "Trg Franje Tuđmana" (iako je mnogi pogrešno zovu "Trg Francuske Republike" – to je susjedni trg). Na istočnom rubu se nalaze zgrade tzv. Rudolfove vojarne (na slici), u kojima su danas neka ministarstva i Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje, između ostalog.

Po livadi se danas igraju psi, a ljeti se pod hladom kestena odmaraju ljudi. U blizini je i zgrada područnog ureda Črnomerec. Što učiniti s tim?

Sa zapadne strane bio bi vodeni parter s mostićima i vodoskocima, u sredini ili na rubu trga bio bi spomenik prvom hrvatskom predsjedniku, na južnom rubu sagradio bi se novi umjetnički paviljon, a iz očuvanih zgrada bivše vojarne izmjestila bi se državna uprava i smjestio Muzej domovinskog rata. Zagreb Forum novi je objekt koji bi se sagradio u istočnom bloku, a za sjeverni rub parka predviđena je pozornica na otvorenom. (Jutarnji list, 8. 10. 2010)

Ali što s parkiralištem? Njega bi se moglo sakriti grmljem da pogled na skromni vozni park prosječnog hrvatskog građanina ne narušava tu idilu. Fabijanić ima modernije ali malčice skuplje rješenje:

Duž cijele zapadne strane bila bi podzemna garaža, a uklonila bi se zgrada bivše općine.

Podsjećam da je prostor dugačak preko 300 m. Vrlo velika garaža. Dakako, podzemna garaža je mnogo bolja od nadzemnog parkirališta, recimo može se mnogo više naplatiti.

Ali to dakako nije sve! Južno od tog parka se nalazi željeznička pruga, a malo prema zapadu – Dom sportova, hotel Four Points itd. Što s tim?

Pruga bi na tom dijelu bila ispod zemlje, a na zelenim površinama mogao bi biti muzej na otvorenom.
Na Trešnjevci bi se srušila zgrada Doma sportova i sagradio veći i moderniji objekt, a cijela ta zona bila bi sportsko-rekreacijska, s bazenima, teniskim igralištima, klizalištima, boćalištima, biciklističkim stazama...

Uh! Koliko bi to koštalo?

Projekt bi se ostvarivao etapno, a procjenjuje se da bi stajao najmanje 550 milijuna eura. Financijska pomoć bi se tražila u fondovima Europske Unije...

Pa nije toliko puno: samo neke 4 milijarde kuna. Najmanje. Jer projekt ne obuhvaća samo taj prostor. Neee! Radi se o puno većem projektu:

... smještanje pruge pod zemlju duž sedam kilometara, na jugu u Savskoj kod zgrade Industrogradnje, na istoku kod produžene Branimirove iza Plinare, a na zapadu bi vlakovi izlazili na površinu kod Oranica.

Dakle, svi dosadašnji radovi na denivelaciji pruge i ulica: podignuta pruga uz Branimirovu, uz Jukićevu, nadvožnjak na Savskoj, Miramarski podvožnjak, onaj na Zagrebačkoj, na Strojarskoj, pješački podhodnik kod Glavnog kolodvora, nasip uz Savsku itd. – sve bi se to srušilo i krenulo od nule. Svi peroni na Glavnom kolodvoru bi srušeni i izgrađeni bi bili novi, podzemni. Zašto? Pa bar je jednostavno odgovoriti na to pitanje:

Ovo je kapitalan projekt koji rješava sve vitalne probleme funkcioniranja grada i morat će zaživjeti.

To je bilo 2010. Projekt je mogao "početi već u proljeće 2013." Dakako, od toga nije bilo ništa, "minimalno 550 milijuna eura" je ipak malčice prevelik zalogaj i za Milana B. Na "trgu" je postavljeno par novih klupa i to je bilo to. No, u jučerašnjem Jutarnjem listu, opet se javio Fabijanić:

Zagreb bi spuštanjem željeznice, u jednom svom dijelu – skromnom koridoru od sedam do deset kilometara – dobio šansu da se kontinuirano, u urbanističkom i sadržajnom smislu, protegne prema Savi. (Jutarnji list, Magazin, 5. 10. 2013.)

Što ćemo s tim "skromnim koridorom" još dobiti?

Prihvaćanjem takvog projekta riješilo bi se i pitanje zapošljavanja.

Dakako, usporedbe s malo većim gradovima (vidi gore, Dinamo i Chelsea) su neizbježne, recimo što se tiče velikih trgova:

Prava metropola ima deset takvih centara. Zagreb ima samo jedan, u pješačkoj zoni u centru grada. ... London i Berlin imaju po desetak takvih trgova i centara...

Kad bih htio biti ciničan, osvrnuo bih se na jedan stvarno vizionarski projekt, produljenje Lenucijeve potkove – reda parkova u Zagrebu, od kojih je najpoznatiji Zrinjevac – s druge strane kolodvora i preko Save, što je doduše zamišljeno u mračna doba socijalizma i gdje su se kao u sličnim "monumentalnim osima" Braziliji, "nacionalnoj šetnici" u Washingtonu itd. gradile kapitalne zgrade: Lisinski, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, a u novije vrijeme i Muzej suvremene umjetnosti, pa i Avenue Mall. Ovako izgleda ta "os" u Zagrebu, sjever je lijevo:

Zagrebačka os

No u toj osi postoji jedna prepreka – stare zgrade uz Paromlin (bijeli pravokutnik). Pogledajte kako izgleda malo povećano:

Paromlin

Vidite Tomislavov trg lijevo i nastavak osi desno? Zamjećujete li da zgrada Paromlina zapravo ne smeta, a da za proširenje zelenog pojasa fali samo malo? Nedavno su na ovoj sivoj površini srušene stare zgrade, i činilo se da je sve spremno za završetak osi... ili ne? Teren je asfaltiran i otvoreno je – parkiralište! Zašto?

Gradnja parkirališnih mjesta kod Paromlina samo je prijelazno rješenje. Svrha čišćenja i uređivanja terena prije svega je na prikladan način prezentirati “zagrebački biser” potencijalnim ulagačima koje Bandić očekuje u sljedeće dvije godine. (Jutarnji list, 12. 8. 2011.)

To je bilo prije više od 2 godine – ulagača nije bilo. Parkiralište ostaje, od spajanja osi ništa. I što bi ti ulagači izgradili tamo? Najvjerojatnije ne neki muzej... Za vrijeme dok Bandić čeka investitora, Paromlin, spomenik industrijske arhitekture, djelomično se urušio...

Kad bi baš htio cjepidlačiti, u Hrvatskoj pa i u okolici Zagreba postoji mnogo željezničkih prijelaza koji ne samo da nisu riješeni podvožnjacima ili nadvožnjacima, nego nemaju niti rampu, a neki niti upozoravajuće svjetlo ili zvono! Na nekima je više ljudi stradalo, iako sređivanje jednog prijelaza nije baš tako skupo:

Riječ je o pružno prijelazu na kojemu je proteklih godina već smrtno stradalo nekoliko osoba najčešće zbog činjenice da se radi o slabo preglednom prijalezu bez brklje.
Prema tvrdnjama glasnogovornice osječke policije Edite Roterbauer Policijska uprava već desetak godina upozorava HŽ na ovaj pružni prijalez jer su zbog loše preglednosti nesreće na njemu učestale. Za bolje osiguranje prijelaza postavljanjem brklje i elektronske signalizacije potrebno je oko milijun kuna.
(Slobodna Dalmacija, 15. 2. 2010.)

Dakle, negdje je problem u željezničku prugu gdje ljudi ginu uložiti 150 tisuća eura – a negdje pišljivih "najmanje 550 milijuna eura" uglavnom za ukapanje pruge "rješava sve vitalne probleme"... dobro, to je kod Osijeka, koga briga za to u Zagrebu.

Nemojte misliti da je Fabijanić jedini čovjek s velikim idejama. U nastupu sportske grandomanije, najavljena je gradnja "nacionalnog stadiona" Plavi vulkan u Kajzerici (ako ne znate gdje je to – zapadno od Velesajma). Budući da je stadion u Maksimiru premali, iako je na njemu uglavnom oko tisuću ljudi, napravit će se novi stadion. Sama ideja još nije posve definirana, stadion će koštati vjerojatno 122 milijuna eura, što s dodatnim troškovima lako naraste na milijardu kuna. O tome piše Jutarnji 21. 9. 2013.

Dakako, ima i gorih od Hrvatske. U Skoplju se milijuni ulažu u vodoskoke, slavoluke, kipove konjanika. Vjerojatno je to njihovo "rješenje pitanja zapošljavanja": u Makedoniji, nakon nekoliko godina intenzivne izgradnje spomenika, nezaposlenost iznosi samo 29%.

Ponekad mi je malo muka od naših grandioznih projekata – kubika betona, tunelskih cijevi i svjetskih zahvata od "sedam do deset kilometara", od vodoskoka i podzemnih garaža, stadiona i arena koje se pune dvaput godišnje a ostatak godine se financiraju iz poreza i prireza, ali "rješavaju probleme". Ne moje.

Zato me oduševljava serija Grand Designs. Ljudi grade od svojeg novca, za svoje potrebe, a ono što naprave često je ne samo lijepo nego i funkcionalno. Recimo, u epizodi iz 12. sezone serije, predstavljen je jedan mali, ali ipak veliki projekt: moderna drvena kuća u dalekom kutu Škotske – na otoku Skye. Nju je skromnim sredstvima sagradio ženski par, umjetnica Rebecca i vozačica autobusa Indi:

Je li ta kućica "grand design"? Ja mislim da je, i to mnogo više od vodoskoka iznad podzemne garaže.

Komentari

ajmejoj i jest naša stvarnost

stil bijelih slonova smiješan sa elementarnim potrebama i prolupalom ex "štednjom" u obliku nekretnina

nasuprot stilu Whitw Elephants raste stil New Age Traveller

http://mikropolitike.blok.hr/2013/09/13/dubravka-sekulic-stanovanje-od-p...

Tko je glasao

A URBANISTA NIGDJE ?

Generalno govoreći, iako ga cijenim po nekim od projekata, zamisli gosp. Fabijanića se klonim, da ne kažem, užasavam već dulje vrijeme. Ovo s Zagrebom je dio tog sentimenta, drugo je fantastična glupost s riječkim Principijem i čeličnim "oblakom" Siniše Majkusa te paviljonom umjesto kuće koju je trebalo konzervirati.
Volim inače ljude s idejama, makar na čas i u ovom trenutku nebuloznim (bolje nego nikakvim-geslo mi je) , ali ova devastacija prostora u Hrvatskoj se odvija upravo zbog lobija u kojima je i gosp. Fabijanić. Najprije, tko nam određuje URBANISTIČKE postavke takovih prostora ? Gosp. Fabijanič je arhitekt PROJEKTANTSKOG usmjerenja, dakle nije meritoran za te stvari. Za studije te vrste odgovorni su URBANISTI, dakle arhitekti URBANISTIČKOG smjera i prostornog planiranja.
Tragedija RH zadnjih 20-tak godina je što se urbanizam i prostorno planiranje preuzeli lobiji, pa se tako u Rijeci 20-tak godina na mjestima za URBANISTE radili ljudi koji su sve osim toga. Bilo je tu politički podobnih, ali najviše onih poput inžinjera građevine, koji su se vodili prije kubicima betona i mogućim kvadratima građ.zemljišta (primjer Opatije- gdje se izgubilo 2 miliona kvm građ.zenljišta u zelenim zonama i potpuno izmijenilo grad do nepropoznatljivosti ?) , arhitekata-projektanata i koga li sve ne...Ovo me doista podsjeća na priču o nogometnom selektoru , gdje svi mogu biti isti, ali nitko ne bi htio preuzeti odgovornost u slučaju negativna ishoda.

Tko je glasao

Slažem se da su urbanizam

Slažem se da su urbanizam preuzeli lobiji, bolje rečeno investitori, do te mjere da su izlobirali "stvaranje institucionalnog okvira po mjeri investitora" kao ustanovljeno strateško načelo državne politike. Mislim da je u toj priči apsolutno nevažno koja je struka na čelu određene grupe koja ima moć kreirati prostor. Urbanisti su u svakom slučaju i svuda uključeni, do lakata. Problem drugog reda jest je li selektor stručan i sposoban, za sada.

Mene je jako veselilo nedavno konfrontiranje prof. Fabijanića sa DAZ-om. Ne bih mu dao za pravo u nekim aspektima priče, ali sa druge strane je ipak imao društvo koje je potpuno u krivu. Mislim da će se jednog dana pozitivna promjena u sustavu inicirati iz ovakvog konflikta, što je ovaj put izostalo, možda je to početak podrhtavanja..

http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/odgovor-prof-nenada-fabijanica,1953.html

Tko je glasao

VODOINSTALATER ZA ZUBARA

Pogrešno mislite,odmah na početku da kažem. Tako olako reći da u toj priči "apsolutno nevažno koja je struka na čelu određene grupe koja ima moć kreirati prostor. Urbanisti su u svakom slučaju i svuda uključeni, do lakata.",ne sluti na dobro. Nabrojite neke URBANISTE u Rijeci ,Zagrebu,Splitu i Šibeniku uključene "do lakata". Možda ovi ovdje koje nitko ne pita za posao : http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=662852
Malo karikiram,ali kao kad bi pozvali vodoninstalatera da vam izvadi zub ,s jednom opaskom: pogrešno izvađeni zub možete zamijeniti implantatom, a uništeni prostor ostaje !".
Lako za polemiku, slažem se s njim u dosta stvari u polemici koju sam pratio s pažnjom , ali s zrncem cinizma. Naime, se ono što se prebacuje sadašnjem predsjedništvu i predsjedniku DAZ-a (namjetanje nagrada po principu ja tebi-ti meni, selekcione komisija isto,nagrade na natječajima, godišnje nagrade,itd.) je započelo baš s njegovim predsjednikovanjem DAZ-om 1994-1996. godine. Kako si tada sijao-danas žanješ , što kaže narod ! Slažem se s njim za revalorizaciju radova 10-tak i više godina nakon, ali koja korist od toga ,osim one "Aj, vidi ovo !" Strahota je npr. da sam profesor i akademik ne zna ,recimo normative urbanizma za grad veličine Zagreba što se tiče zelenih površina,infra-strukture,stupnja izgrađenosti,prirodnog provjetravanja gradova ,što se vidi iz prijedloga ,(ah, ta divna bečka škola na našoj obali i kontinentu) a bavi se time .

Tko je glasao

Nećemo se složiti. Mišljenja

Nećemo se složiti. Mišljenja sam da je sasvim svejedno je li na čelu grupe koja izrađuje prostorni plan urbanista, zubar ili vodoinstalater, ponoviti ću za sada, ili bolje danas. Jer postoje razlozi da grupa mora u plan staviti te i te turističke zone, golf igrališta, građevine, koridore..... koje su zahtijevali investitori, a čiji je zahtjev došao neposredno ili kroz neki centar moći. Razlozi zašto moraju mogu biti različiti, ali bez obzira koji su uvijek su dovoljno jaki da se zahtjevi pretoče u sadržaj plana. Naravno da su u grupama i urbanisti,.... imena ne znače ništa, oni moraju zaraditi svoje plaće, isto kao i stotine okupljenih pod kapu Udruženja hrvatskih urbanista. Radit se mora i živit se mora, ali mora se načelno zaključiti i da investitori rade prostorne planove, a da im je struka ispomoć. I nešto se treba promijeniti. U mojim očima ovi sa tvog linka, što se bune sami su krivi što ih se zove "crtačima", a mislim da je njihovo nezadovoljstvo prvenstveno posljedica loših cijena koje se za njihov posao postižu kao i da se njihov glasić nikada ne bi čuo kada im ne bi prijetila egzistencijalna ugroza.

Lako za polemiku. A ja mislim baš suprotno teško za polemiku. Jer je nema, nema je dovoljno, nema je dovoljno snažne, a mislim da je neće ni biti dok je neka ovakva konfrontacija ne uvjetuje. A bez nje nema pozitivne promjene. Svaka me konfrontacija na koju naletim apriori razveseli, jer je potencijalna inicijacija promjene nabolje. A sadržaj mi nekad paše, nekad djelimično, a nekad nikako. Na jednoj polujavnoj tribini održanoj u DAS-u pred možda godinu dana ili nešto manje, tadašnji predsjednik DAS-a pokušava zaključiti riječima: "Dakle, onda bismo mogli zaključiti da arh-urb natječaji služe svemu drugom osim dostizanju najboljeg rješenja". Takav je bio smisao izrečenog. Mene takva misao apriori razveseli bez obzira što se iznjedrila iz potpuno krivih argumenata, loše rasprave, na možda najgoroj tribini koju sam za života posjetio. Sporedno je i to što sam do takvog zaključka došao i sam ali na sasvim dugim premisama. Glavno je da je takav stav žestoka konfrontacija uvriježenim frazama o arh-urb natječajima koji od stoljeća sedmog do danas, i danas, proizvode najbolja rješenja....... , možda proizvede polemiku (nije se dogodilo), a ona možda promjenu.

Tko je glasao

Ajmejoj

Nažalost ovaj dnevnik poprilično promašuje bit gradnje u Hrvata, a i nehrvata. Nažalost takva percepcija je nesretni standard na što se stalno naletava.

Dakle o čemu se tu zapravo radi?

Najprije treba shvatiti tko zapravo stvara svaku gradnju, a to su tri temeljna aktera: investitor, arhitekt i izvođač, doduše često ne tim redom nego arhitekt, ako je uopće prisutan, dolazi na samom kraju. Onaj tko je alfa i omega u cijeloj priči je investitor, a u obiteljskoj gradnji u 99% slučajeva projekt je potpuno njegov. Nacrti koji se tom prililkom u nekom trenutku pojavljuju su samo "papiri" neophodni da bi se dobila nekakva dozvola, naravno u slučajevima kad se ta dozvola traži.

Kako to izgleda u realnosti je nevjerojatno. Doživio sam tako da kod nekakvog razgovora oko izvedene dogradnje koja je bila sve samo ne funkcionalna sam pitao vlasnika da mi pokaže nacrte na što se on začudio: "Ta nemam nacrte, a što bi mi uopće trebali?". Posebna zanimljivost u toj priči je da je dotični vlasnik profesor na faksu.

Još zgodnija priča je kad komisija za tehnički pregled nije došla na tehnički pregled. Problem je bio u tome što kuću nisu našli jer su je tražili prema projektu, a u toj ulici niti jedna kuća nije ni najmanje ličila na onu iz projekta. Eto, gazda je tu "samo malo" nešto izmijenio.

Takvih priča ima masa i u raznim debatama koje su nastale oko Zakona o legalizaciji ispalo je da tu posla ima beskrajno jer vjerojatno nema kuće koja nije "samo malo" udaljila od projekta, naravno opet ako je projekta uopće i bilo. Projektiraju ovdje svi, gazda, njegova žena, prijatelji, susjedi. Posebno podlo je kad tu počnu "projektirati" izvođači i obrlaćivati investora te mu objašnjavati kako je on tu sagradio puno kuća i da on sve zna sam i da mu nikakva projekt ne treba.

Mislim da nakon ovih slikica je jasno zašto naša kuća je katnica s dvostrešnim krovom 8x10 s dugačkim neupotrebljivim balkonom bez ograde na dužoj strani te ulazom na krivoj strani kojeg kasnije zatvaramo u kutijicu od staklene opeke koja se redovito odvaja od kuće.

Državne investicije su potpuno druga priča i tu su politički kriteriji apsolutno primarni projektni program. Savršeni primjer za to su "Bandićeve fontane" gdje je dotični nesretnik iskopao ponešto godina star natječaj i odlučio ga "posthumno" realizirati. (Ne)sretna arhitektica u toj priči našla se u nebranom grožđu, odbiti raditi i time dati nekom drugom posao ili dovršiti ono što je pred ponešto godina započela. Neću sad moralizirati da li je to trebalo ipak odbiti, no odbiti posao u ovim gadnim vremenima za građevinu je luksuz koji si mnogi ne mogu dozvoliti, a da ne govorimo što to povlači za sobom ako se zamjerimo predmetnom investitoru.

Politika nažalost gradi ono što se vidi i teško da će se tu ići investirati u ozbiljnu obnovu npr. kanalizacije jer je to ispod zemlje, a političar koji bi se to usudio napraviti mogao bi biti zapamćen po kanalizaciji i onim što kroz te cijevi prolazi. Naravno to što ~40% zagrebačke kanalizacije odlazi gdje ne treba je nevažno obzirom da imamo pročistač koji čisti čistu vodu obzirom da nemamo dvojni sustav kanalizacije za oborinske vode posebno.

No sad dosta jer ovo je ipak komentar, a ne dnevnik. Nadam se samo da sam dao kakvu tavku sliku o tome kako stvari izgledaju i gruboj realnosti da će se onakva kućica kao što je u linkanom videu kod nas teško izgraditi, jednostavno za to nema investitora. Što se profesora Fabijanića tiče trebalo bi vidjeti tko je financirao izradu opisane studije jer sumnjam da je to išao raditi jer nije mogao spavati po noći.

leddevet

Tko je glasao

...ma nek´ ispadnem seljačina, ali...

Pregled navodnjavanja 1998. god. u Europi: Albanija 54%, Bugarska 17,8% Rumunjska 28,6% Grčka 35,9% Italija 23,9% Mađarska 4,0% Francuska 10,3% Izvor: FAO Godišnjak 2002. god. Španjolska 19,0% Danska 17,4% Njemačka 17,4% Nizozemska 55,6% Slovenija 1,0% Hrvatska 0,3%
...znam da bi mažoretkinje teško paradirale po navodnjenim poljima i da im trebaju suhe podloge gradskih trgova, i znam da je teže otvarati nove terase koje bi se fisklizirale po voćnjacima
...ali nikako da nekome padnu korisnije investicije javnim novcem u javni prostor, s dugoročnijim ciljevima, i ako se već radi o zaduživanju, da to bude s vizijom povrata...

Tko je glasao

Zagreb nekad i sad

ako se na netu pogledaju slike Zagreba koje sz snimljene krajem XIX i početkom XX stoljeća vidjet če se kako je grad građen planski i kako su mnoge neugledne kućerce zamijenile tzv. palače. u oči će paati i puno zelenih drvoreda i površuna da se ne govori o zelenim površinama unutar blokova zgrada zvanih kvartovi. Lenucijeva potkove je primjer planske gradnje u kojoj je spojen niz zelenih trgova. moderniji način planske gradnje je primjenjen u Novom Zagrebu samo uz propust nisu građeni prateći objekti kulturnog sadržaja tako da je neko vrijeme taj dio grada bio zvan spavaonica.
nisam arhitekta i jedina veza s arhitekturim mi je što ih imam nekoliko u familiji. jedno što mogu reći Zagreb koji je građen na prijelaz XIX i XX stolječa pa sve tamo do devedesetih godina XX stoljeća je građen za građane. osamostaljenjem Hrvatske taj gradski štih, štih gradnje za građane kao da nestaje i pojavljuje se gradnja nametnuta od pojedinaca koji s arhitekturom nemaju veze. primjer je Cvjetni trg da ne idem daleko.
ovo što što se događa sa Zagrebo događa se i s drugim gradovima u Hrvatskoj - Splitom, Pulom, Rijekom, Osijekom, Zadrom, Šibenikom, dubrovnikom. arhitekti poput Fabijaniće su poput glasova u pustinji, nestalo je gradnje u kojoj bi se pojedinac osjećao ugodno.

w. ;)

Tko je glasao

prigoda za priliku

Zar to nije fantastična prigoda, da se ovaj projekt (pola milijardi nečega) spoji s projektom "Trg pravde" (milijarda nečega)... ono kad su bageri već tamo, nek grade. Opće je poznato da se sumanutim građenjem stvaraju nove vrijednosti :) Ti materijali koštaju, rad košta - dakle i rezultat će nešto vrijediti.

p.s. Dvije zamjerke na tvoje dnevnike - a) prezaokruženi su... b) nema mogućnosti honoriranja istih.

Tko je glasao

Apsolutno, bageri moraju

Apsolutno, bageri moraju raditi, loše da stoje parkirani. Doduše, jedan kostur nedovršene bolnice strši na južnom ulazu u grad, ali to je nedovoljno grandiozno.

Tko je glasao

kakvi gradjani takva i

kakvi gradjani takva i drzava:) Ja bih rekao da je tvoj prosjecne hrvatske betonske kocke od 8x8 ili 9x9 debelo potcijenjen. Gradilo se na veliko da bi i djeca i unuci imali svoj ulaz na katu. Djeca sada zavrsavaju zakreditirana do kraja zivota u premalim stanovima, a roditelji s predimenzioniranim kucama bez fasada koje pola godine ne mogu ni koristit jer si ne mogu priustit grijanje cijele kuce. A s druge strane norveske familije zive u drvenim kucercima od 60 ili 70 kvadrata.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci