Tagovi

Građanski aktivizam i civilno društvo (1)

Preneseno sa ZelenaPolitika.Info

AUTONOMIJA, INTERESI I VREDNOTE

U sridu!U prva dva nastavka analiza "U sridu!", govorili smo o osnovnim koncepcijama demokracije i ekonomije. To pokriva neka bitna pitanja dva sektora suvremenih društava: države (sektor vladavine) i privrede (sektor privređivanja; zato je "gospodarstvo" loša riječ). Kažimo sad nešto o "trećem sektoru", odnosno onome, što obično zovemo "civilno društvo".

Da bi se razumjelo o čemu je riječ, treba razjasniti niz pojmova, te kombinirati strukturalni i povijesni pristup. Iako sam se nastojao fokusirati na samu srž tematike, imajući na umu prosječnoga čitatelja, građanina koji je možda aktivan a možda i nije, morao sam ući u razna razjašnjenja i ilustracije, pa je tekst bujao, daleko premašivši prvotno predviđenih 1.500 riječi. Tako sad odstupam od prvotnoga plana i ovu ću važnu temu obraditi u četiri nastavka. Neke se bitne stvari ipak ne mogu svesti na par parola, niti na nešto što prosječni surfer može pročitati u jednoj minuti.

(Zašto se upravo sad bavim temom, koja nije u fokusu pažnje javnosti, uzbuđene smjenom vlade, korupcionaškim aferama i predstojećim referendumom? Jedna od mojih omiljenih sintagmi je: "Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti." Građanski prosvjedi uvelike su obilježili ovu godinu u cijelome svijetu, pa je časopis Time proglasio "prosvjednika" osobom godine. Lako je i prelako cinično odmahnuti rukom, poučen iskustvom da povremena galama gomile na ulicama "ništa ne mijenja". Možda ne, a možda ipak i da. Konkretnim, aktualnim temama u Hrvatskoj danas vratit ćemo se u posljednjem od četiri nastavka. Ujedno su ova razmatranja u okviru mojeg rada na knjizi "Demokracije".)

Jedan opis toga, što civično društvo jest

Ne postoji valjana definicija što je to civilno društvo; moramo se zadovoljiti opisom.

"Civilno društvo" je

  1. područje autonomnog udruživanja i javnog djelovanja građana,
  2. na osnovu zajedničkih interesa, sklonosti, ciljeva, načela i vrednota,
  3. koje se ne može svesti u okvire tradicionalnih obiteljskih, etničkih i lokalnih veza,
  4. odijeljeno od područja javne vlasti i privređivanja.

zivilgesellschaft bedževiOvdje opisujemo civilno društvo kao "područje udruživanje i djelovanja", što je važno za razumijevanje samog koncepta. Podrazumovani preduvjet je, da u okviru pravnih, ili možda tek običajnih normi, takvo područje može postojati. (Također podrazumijevamo da uopće postoji "građanin" u današnjem smislu riječi. Ovo autonomno udruživanje razlikuje se od tradicionalnog zajedništva srodstva i tla, iako s njima može biti povezano.) To obično nije slučaj u diktaturama i totalitarnim društvima, koje ne dopuštaju istinski autonomno javno djelovanje. Od početka 1980-ih, međutim, "civilno društvo" se neočekivano pojavilo i u tadašnjem "socijalizmu" (režimima pod vlašću komunističkih stranaka), o čemu će biti više riječi u drugom nastavku.

U praksi, a tako ćemo činiti i u daljem izlaganju, pod "civilnim društvom" obično ne podrazumijevamo "područje djelovanja", nego skup aktera, koji u tom području djeluju. Usprkos neizbježnom terminološkom preklapanju, ovu distinkciju između područja i aktera vrijedi imati na umu.

Civilnodruštveni akteri mogu djelovati polulegalno i tamo gdje zatečeni okvir to ne dopušta, na osnovu toleriranja ili nemoći vlasti. Mogu se čak ponašati "proračunato naivno", kao da ono što vlast formalno dopušta ima stvarni sadržaj (što je bila jedna od strategija u "socijalizmu"). Kad se slože povoljni uvjeti, "iracionalno" ponašenje "kao da" , kao da su realnosti drugačije od onoga što svatko "zdravog razuma" vidi (pa se neke takve zatvaralo i u ludnicu), može dovesti do toga da se realnosti, odnosno zadani okviri koji ih definiraju, promjene. (Knjiga jednog od najvećih teoretičara managementa 20. stoljeća, posvećena nevladinim organizacijama, na engleskome nosi naslov "Nove realnosti", što je u hrvatskom izdanju, krajnje neadekvatno, prebačeno u jedninu, "Nova realnost". Taj plural je važan za razumijevanje civilnoga društva.)

Nasuprot tome, formalnopravno uokvireno područje može ostati slabo zaposjednuto stvarnim akterima, zbog nedostatka interesa, volje, inicijative, "građanske svijesti", nepovjerenja u postojeće aktere koji su prostor djelomice zaposjeli. Takva je situacija uvelike u Hrvatskoj danas, što mi je i poticaj za ova razmišljanja i pisanje.

Bitno je za civilno društvo javno djelovanje, koje nije motivirano samo osobnim interesom. Zato i pojedinac/pojedinka nekom svojom javnom akcijom, npr. stojeći na trgu s transparentom ili pišući na blogu, djeluje u civilnome društvu odnosno čini njegov dio. Internet donosi bitno novu kvalitetu: privatnost se "pojavljuje" kao svima dostupna i zapamćena. Brbljarije u birtiji ostaju privatna stvar sudionika, iako ponekad mogu imati dalekosežne konzekvence kroz prepričavanja, dok brbljarije na nekom internet forumu može pratiti svatko, te će ih možda i nakon više godina pročitati netko, tko uz pomoć googlea na njih naleti.


Značaj načela i vrednota

U civilnodruštvenom djelovanju uvijek su prisutna neka načela i vrednote, koje građani promoviraju i na njih se pozivaju. Taj čimbenik je važan, inače se djelovanje svodi na puko zastupanje ekonomskog ili političkog interesa, dakle djelovanje u prva dva sektora.

Interes pojedinca ili grupe, koji je osnova i poticaj za djelovanje, može biti ekonomski ili drugi posebni interes (kakve npr. zastupaju razna profesionalna društva novinara, inženjera isl.), ali mora biti prisutan zahtjev na opće interese, ciljeve, načela i vrednote, koje društvo priznaje, ili neke nove.

Gore u opisu uz "interesi" dodano je "sklonosti", da bismo podvukli dvostrukost pojma u hrvatskome jeziku: "imati interes" (materijalni, politički, profesionalni isl.) i "biti zainteresiran" (zanimati se za nešto, imati sklonost, mimo interesa u prvom smislu). Ljudi koji vole kartati belot mogu se sastajati i igrati, to je njihova osobna stvar, ali mogu također istaknuti pretenziju da je igranje belota korisno za šire društvo, pa im ono treba pomoći (osiguravši im, primjerice, prostor za klub).

Kad netko tko je nezaposlen traži posao, on djeluje u društvu, ali kao privatna osoba; to nije javno, civilnodruštveno djelovanje. Kad apelira na puko milosrđe pojedinaca da pomognu njemu i drugima u sličnoj nevolji, to je još uvijek u sferi privatnosti. Kad međutim apelira na dužnost društva da nezaposlenima pruži veću pomoć, olakša zapošljavanje isl, on počinje civilnodruštveno djelovati. (Treba imati na umu tu distinkciju kad čitamo literaturu na engleskom jeziku, gdje se često svako djelovanje van sfere države i vlasti naziva "privatnim", pa se za civilnodruštvene organizacije rabi i naziv "Private voluntary organizations".)

Civilnodruštveni akteri mogu apelirati na načela i vrednote koji su općeprihvaćeni ili barem formalno istaknuti kao obvezujući, bilo općenite ("pravda") ili uže ("pravo na rad"). Uobičajeni su sporovi i polemike o tome kako ih treba intepretirati, što sve podrazumijevaju; civilnodruštveni akteri često predlažu reinterpretaciju i širenje sadržaja. Mogu međutim vladajućem sustavu normi suprotstaviti nove vrednote (npr. prava životinja) ili one koje su s vladajućim sustavom u direktnom kontliktu (npr. prava homoseksualnih osoba). Dakako da pritom mogu doći u sukob s drugim akterima; civilno društvo nipošto nije ni homogeno ni beskonfliktno.

Stvaraju se oblici organizacija i institucija, koje razlikujemo kako od privatne sfere (obitelj, privatni klub isl.), tako i od države i privrede. Oni mogu biti pravno (dakle od vlasti) priznati i oblikovani (udruge, zadruge, zaklade, vjerske zajednice ukoliko nisu dio državne vlasti - gdje je Rimokatolička crkva poseban slučaj, jer je Vatikan u međunarodnim odnosima država - idr.) ili neformalni (ad-hoc grupe, udruge koje iz načelnih razloga ne traže priznanje pravnoga statusa od države, društveni pokreti - aktualni primjeri u Hrvatskoj: "Plenum Filozofskog fakulteta Zagreb", "Građanska akcija", "Savez za građansku i etičku Hrvatsku").

Granice između sektora nisu oštre: postoje prelazni i mješoviti oblici (sindikati, političke stranke, udruge koje pokreću profitni posao, privredne organizacije koje imaju neprofitne aktivnosti), sporni pa i očito lažni (profesionalni nogometni klub registriran kao udruga). Građani se slobodno okupljaju oko interesa, sklonosti, ciljeva, načela i vrednota, koji mogu biti u konfliktu s onima koje promoviraju organizacije države i privrede, ali mogu biti i sukladni.

Dobrovoljni rad i financiranje

Greenpeace logoLjudi se slobodno udružuju i djeluju, pa je u osnovi uvijek dobrovoljni rad, ali naravno, u tako stvorenim organizacijama otvaraju se i radna mjesta, za stalne poslove koje ne mogu pokriti volonteri. Neke organizacije civilnoga društva imaju stotine pa i tisuće zaposlenih. Tako, naravno, postoje i ljudi koji u takvim organizacijama ostvaruju karijeru i provode cijeli radni vijek. Naćelno, pretpostavlja se da se oni na to odlučuju tjerani, u većoj mjeri nego oni koji se zapošljavaju u prvom i drugom sektoru, motivima vezanim uz načela i vrednote koje te organizacije promoviraju. Običaj je da budu primljeni među profesionalce nakon što su neko vrijeme bili volonteri (aktivisti).

Dobrovoljni rad načelno je prvi vitalni prilog koji slobodni građani daju u autonomnom udruživanju i djelovanju. Drugi vitalni prilog su osobne donacije, koje bi u načelu morale biti ključni izvor financiranja "trećeg sektora". Niz organizacija svjesno izbjegava druge izvore, među njima velike međunarodne i općepoznate, kao Greenpeace i Amnesty International. Osim toga, ne prihvaćaju ni osobne donacije iznad određenog limita. S druge strane je tradicija filantropije bogataša, koji stvaraju zaklade i daruju milijune, ili čak stotine milijuna dolara, pogotovo u SAD.

Privredne organizacije mogu podupirati rad organizacija civilnoga društva zato jer im je koristan (dio djelatnosti se organizira kroz neprofitne organizacije), zbog "društvene odgovornosti" (dobro i za reklamu) ili zbog osobnih uvjerenja vlasnika i upravljača (George Soros je u istočnoj Europi općepoznati primjer, ali sličnih ima mnogo; u Hrvatskoj te tradicije nema).

Država ih može podupirati jer obavljaju evidentno koristan rad koji država ne može obaviti ili bi to bilo puno skuplje (humanitarni rad, građanski odgoj, artikularacija autonomnih interesa koji mogu biti konfliktni, ali je državi od interesa da budu jasni - i da ih "drži na oku") ili jer se zalažu za iste one vrednote, koje se proglašavaju temeljnima za državu - kao u 3. članku Ustava Republike Hrvatske: »Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav«.


SVIĐA LI VAM SE ONO ŠTO ČITATE? PODRŽITE AUTORA I PROJEKT!

Problem "civilnoga društva" u Hrvatskoj jest financijska nesamostalnost. Izvan etabliranih udruga, javljaju se građanske akcije, koje često propadaju zbog elementarnog nedostatka sredstava: oni, koji rade, još moraju i troškove plaćati iz svog džepa. Rad je vrijedna stvar: recimo da sat rada, staranja na štandu, organiziranja prosvjeda ili pisanja autonomnih analiza, vrijedi 30 kuna. Pomoći takav rad, također je oblik građanskoga aktivizma.

Ako želite pomoći pomoći seriju kolumni "U sridu!" i održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info u cjelini, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:

Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info


Također, možete uplatiti donaciju od 50 kuna ili više za knjigu demokracije (vidi ovdje), u zamjenu za što ćete po izlasku (travanj 2012.) dobiti primjerak s posvetom.

primatelj: Zajednica Humanitas, Ulica breza 38A, Zagreb
broj računa: 2484008-1500181061
svrha uplate: donacija – knjiga „Demokracije“


Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.

Komentari

huraaa!

blago-si-ga nama!
eto nam jos jednog novog proizvoda, nove udruge -'Zajednica Humanitas', iz radionice neumornog nam Zelenog Zorana- izumitelja, aktiviste, udrugasa, koordinatora, zajednicara, blogera, pisca....i jos k tomu sekularnog humaniste, univerzaliste, unitarijanca.....itd.
kakav divovski um!
o, blago nama s takvim umovima i rezultatima njihova rada!
pa nek' su oni usput i pijandure, zicarosi, ljencine.. i onak' nekak' vudrene u tintaru!

Tko je glasao

Ne volim davati minuse kada

Ne volim davati minuse kada je stvar ozbiljna, ali na ovo moram reagirati , jer je neozbiljno. Anonimni, ajde ti gukni nešto suvislo o Oštrićevoj temi!! Da vidimo tebe?

Tko je glasao

Sa radoznalošću čekam kako će

Sa radoznalošću čekam kako će biti složene kockice u slijedećim nastavcima. Sama podjela na državu (javna vlast), sektor privređivanja i civilno društvo maglovita je. Granice sektora su jako mutne, problemi "na terenu" su teški. Zato je to teško i teorijski odrediti, a kamoli u stvarnom životu. Zoranov "nezaposleni" istovremeno dok evoluira iz građanina privatne osobe u građanina civilnodruštvanog djelovanja, učlanjen u neku političku stranku, sportsko ribolovno društvo i sudjeluje u nekoj "građanskoj inicijaivi".
Čini mi se da je mnogo lakše i bolje određivati civilno društvo prema području djelovanja, nego kao skupinu aktera-građana. Svaki je građanin više ili manje podijeljeni akter, jednom nogom u civilnom društvu, a drugom ne. Djelovanje trećine jednog, polovine drugog i šestine trećeg građanina u zaštiti soma u stvari je ono što bi trebalo odrediti pojam civilnog društva. Kad kažem područje djelovanja ne mislim na izbor područja. Sva su područja (ili teme) jednako važne. Mislim na širinu djelovanja.

Tko je glasao

Ta napomena da

civilno društvo određuju akteri, a ne područje djelovanja, od cijele priče čini neku jezivu proizvoljnost... Civilno društvo postaje neka privatna prćija onih koji sebe odluče iz bilo koje i bilo kakve pobude nazvati tim imenom.

Bojim se da se u praksi to nerijetko i vidi kao upravo nešto takvo: aktivisti bez ikakvih čvrstih referenci koji ostavljaju dojam da svoje karijerističke ambicije nisu uspjeli zadovoljiti uobičajenim načinima za postizanje "društvenog uspjeha", pribjegavaju "civilnom društvu" - prostranom carstvu slobodnih mogućnosti, gdje se njihove reference kao iz neke pristojnosti uopće ne smiju dovoditi u pitanje....

Tko je glasao

Naravno da nije tako

Postoje pojedinci, neformalne grupe, udruge, zaklade, kooperative itd., koji djeluju očito nevezani uz državnu vlast, ali također ni vođeni interesom ostvarivanja profita. To je empirijska činjenica. Samo je pitanje, hoćemo li za sve takve zajedno koristiti zajednički pojam. Zvala to "privatnom prćijom" ili kako drugačije - naprosto, ta vrsta organiziranja i djelovanaj postoji.

aktivisti bez ikakvih čvrstih referenci koji ostavljaju dojam da svoje karijerističke ambicije nisu uspjeli zadovoljiti uobičajenim načinima za postizanje "društvenog uspjeha", pribjegavaju "civilnom društvu" - prostranom carstvu slobodnih mogućnosti, gdje se njihove reference kao iz neke pristojnosti uopće ne smiju dovoditi u pitanje....
Naravno da se smiju dovoditi, i dovode se. To se događa stalno. Pa evo i ovdje npr. moje reference dovode u pitanje, i to je sasvim legitimno, kao što je bilo legitimno da ja dovodim u pitanje reference akademika Vladimira Paara u diskusiji o klimatskim promjenama isl... ("Legitimno" naravno ne znači "nužno biti u pravu".)

Tko je glasao

@zeleni dalmacije:

Granice sektora su jako mutne, problemi "na terenu" su teški. Zato je to teško i teorijski odrediti, a kamoli u stvarnom životu. (...) Svaki je građanin više ili manje podijeljeni akter, jednom nogom u civilnom društvu, a drugom ne.
Mislim da je ovo pogrešan opis. Naravno, svatko od nas stalno je akter u raznim ulogama, sudjeluje u raznim sektorima il isferama. Prijepodne možda radiš kao državni službenik, popodne u fušu za nekog privatnika, onda možda nešto volonterski humanitarno, pa vježbaš u amaterskom sportskom klubu, navečer si s obitelji. Nisi "podijeljeni akter", uvijek si cjelovit. Ako svaki tjedan dva sata dobrovoljno dežuraš u društvu športskih ribolovaca, ta dva sata si akter u civilnome društvu.

Jedino dijeliš "radno vrijeme", pa onda, recimo, neke statistike izračunavaju broj radnih sati koje su ljudi posvetili volonterskom radu tijekom godine, podijele to s nekom brojkom prosječnih radnih sati i tako izraze ekvivalentni broj "radnih mjesta" koje volonteri pokrivaju. To je mislim vrlo korisno i ilustrativno. Brojke o takvom neplaćenom radu uključuju u izračune društvenoga blagostanja koji nude alternativu BDP-u zbog njegovih očitih manjkavosti, kao "Genuine Progress Indicator". Ako je stotinu volontera dežuralo po dva sata tjedno, to je ekvivalent rada petorice zaposlenika u punom radnom vremenu.

Tko je glasao

Nisam mislio o građaninu kao

Nisam mislio o građaninu kao podvojenoj osobi, niti o brojanju radnih sati građaninove civilnodruštvene aktivnosti. Pokušavam predočiti koliko je maglovita podjela civilnog društva i nekog "ostatka svijeta". Npr. dva saborska zastupnika, šef karlovačke policije i gradonačelnik Petrinje učlane se u SNR "Som" koji se sutradan zajedno sa nekom strankom, recimo laburistima, oglasi priopćenjem protiv gradnje hidrocentrale na Kupi. Kolikogod ova izmišljena situacija izgledala karikirana, stvarnoživotne situacije je još kompliciranije, a razgraničenje civilnog društva od ostatka svijeta svode se na pitanja je li građanin xy akter civilnog društva i je li i u kojem dijelu stranka laburista dio civilnog društva. Pitanja su naravno bez čvrstog odgovora, odnosno svatko će odgovoriti različito prema poziciji iz koje gleda. A dalje, nemogućnost jasnog razgraničavanja civilnog društva i "ostatka svijeta", možda "civilno društvo" nije baš pravi termin jednako kao što i upotreba termina "građanin" u ovoj problematici nije zgodna, vodi u teške probleme "na terenu". Zato ću rado pročitati kako će to Zoran dalje posložiti.

Tko je glasao

Meni situacija ne izgleda karikirano

Npr. dva saborska zastupnika, šef karlovačke policije i gradonačelnik Petrinje učlane se u SNR "Som" koji se sutradan zajedno sa nekom strankom, recimo laburistima, oglasi priopćenjem protiv gradnje hidrocentrale na Kupi. Kolikogod ova izmišljena situacija izgledala karikirana, stvarnoživotne situacije je još kompliciranije, a razgraničenje civilnog društva od ostatka svijeta svode se na pitanja je li građanin xy akter civilnog društva i je li i u kojem dijelu stranka laburista dio civilnog društva. Bio sam u takvim situacijama, a i ti si. :) Stvarno ne vidim problem. Sva djelatnost SNR "Som" je djelatnost koja spada u civilno društvo i svi građani, koji sudjeluju u tim djelatnostima, ovdje nastupaju kao akteri civilnoga društva, bez obzira na svoje druge djelatnosti 15 minuta prije ili 15 minuta poslije toga. Stranke su pak, kako je i spomenuto, poseban, granični slučaj - posredničke organizacije između prvog i trećeg sektora, kao što su sindikati između drugog i trećeg.

Tko je glasao

Slažem se da izraz karikirano

Slažem se da izraz karikirano nije najbolje sjeo. Ne vidim ni ja problem da se to što sam izmislio dogodi, niti vidim što bi tu bilo loše.
Što ćemo sa trenutkom kada udruga Som i parlamentarna stranka izdaju zajedničko priopćenje. Granično.
Ali to je kako ti vidiš stvari, ili kako ja vidim. A bilo bi i drugačijih mišljenja aktera unutar Soma, kao i izvana,...
I ove tvoje napisane rečenice, suprotno mišljenju Fome, upućuju da je civilno društvo jače određeno područjem djelovanja nego odabirom aktera.

Tko je glasao

Nije to

moje mišljenje, nego je Zoran u svom dnevniku inzistirao da se to treba imati na umu. Začudila sam se i zapitala što bi to trebalo značiti.

Tko je glasao

zanimljiv je naš najdraži

zanimljiv je naš najdraži mentalni bolesnik, Zoran. nema te stvari na koju on neće pasti, cilja kojeg neće objeručke obgrliti. kako li bi samo njegov život izgledao bez "borbe"? vjerojatno ne bi postojao.. a gosn. oštrić bi , nakon što je ispunio svoju funkciju, mirno krenuo u obližnju kliniku (na) za eutanaziju..a za koju se pretpostavljam jednako tako bori. kako bi polarni medvjedići i oni kukci koji guraju komade govanceta preživjeli, on bi vrlo rado žrtvovao samog sebe, i uistinu, to bi bilo više nego poštena trampa . nabacuje se ovdje nekim terminima, a koji ne znače ništa nikome tko nije prošao "posebnu" školu, vala bi me zanimala biografija ovog velikog bradatog čovjeka, i uistinu se nadam da će ju uskoro krenuti pisati i objaviti, pa da se proda u miljon primjerka diljem jugoslavije. uistinu bi me zanimalo u koje je to posebne škole ovi čovik išao.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Debi: hvala na komplimentu!

Drago mi je, da sam ti najdraži u velikoj konkurenciji! :)

Glede pak problema "posebne" škole: shvaćam tvoje probleme - u školama koje si pohađao očito nije bilo govora o pojmovima "autonomija", "javnost", "načela", vrednote"... Ali, možda bi mogao razmotriti hipotezu da je manjak tvoj a ne moj?

Tko je glasao

@Foma: zbirni odgovor

Postavila si hrpu pitanja jedno iza drugog. Brojnim upisima samo bi se stvarala zbrka. Zato odgovaram ovdje na ono, što mislim da treba, osim odgovora na prvo pitanje (o pojmu "građansko društvo") koji sam već napisao dolje.

Zašto je važno da se pod "civilnim društvom" ne misli "područje djelovanja", nego "skup aktera"? Veoma mi je čudno ovo inzistiranje. Veoma, veoma neobično.
Čitajući literaturu, uočio sam da se termin koristi u oba smisla. Upozorio sam na to, jer može stvoriti zbrku. Nisam gornji opis isisao iz prsta. Pogledao sam više definicija (često se kaže "definicija" iako to zapravo formalno-logički nije, nego opis), ali nisam htio ovaj tekst opterećivati detaljima i fusnotama. Možemo govoriti o "civilnodruštvenom području" i "civilnodruštvenim akterima".

Npr. s jedne strane Zakon o udrugama (također o zakladama, i drugi) definira "područje", otvara samu mogućnost za legalno djelovanje, a na temelju toga stvaraju se same udruge, akteri, kojih ovisno o okolnostima ima raznih; isto, kao što današnji zakoni omogućju slobodno jdelovanje d.o.o.-a, to je "drugi sektor" (privreda), a koliko će d.o.o-a stvarno biti osnovano, kakvih, koliko će biti uspješni, drugo je pitanje. U socijalizmu, ta mogućnost autonomnog organiziranja djelovanja bila je bitno ograničena. Ne "inzistiram" ni na čemu i ne mislim da je to nešto čudno.

Odlomak koji počinje sa:"Civilnodruštveni akteri..." - uopće ne razumijem. Dva puta sam ga pročitala. Molim te da pojasniš.
U društvima u kojima područje slobodnog udruživanja i djelovanja formalno ne postoji, za određenu se autonomiju djelovanja ipak može izboriti, a onda možda i za legalizaciju, pa i promjenu cijeloga sustava. O tome nešto u drugom nastavku. Npr. 1987. je u Splitu bilo osnovano udruženje "Zelena akcija", javno su djelovali, prozvali su se "društvenom organizacijom" ali eksplicitno su odbili tražiti registraciju po tadašnjim zakonima (što je podrazumijevalo da forumi Socijalističkog saveza radnog naroda ocijene da "postoji društvena potreba" za takvom organizacijom), dakle su zakon otvoreno kršili i moglo im se sudti, ai režim ih je tolerirao. Dapače, 1989. su dobili nagradu "Sedam sekretara SKOJ-a". Kasnije su registrirani kao udruženje građana nakon promjene zakona u veljači 1990. (za što smo se tada borili - po istom zakonu su registrirane sve stranke, uključivo SKJ).

Što to znači? KOJA načela i vrednote?
Ona načela i vrednote, koja udruženi građani zastupaju. Mislim da ne treba tu uvoditi neka normativna ograničenja. Mislim da sam bio jasan o tome.

"Civilno društvo nije ni homogeno, ni beskonfliktno". Kakvo je onda?.
Nehomogeno i konfliktno.

Čemu služi, tj. po čemu se razlikuje od "običnog" društva, nazovimo ga, logično, "ne-civilnim društvom"?
U pitanju "čemu služi" ne razumijem značenje pojma "služiti". Pitanje mi se čini nesuvislo.

Ne postoji "obično" društvo kao nešto suprutno "civilnom". "Civlno društvo" je jedan od sektora društva u cjelini, "treći sektor". Društvena pojava, koja očito postoji i nastojimo je shvatiti.

Nakon odjeljka o volonterima, profesionalcima, karijerama itd. - lagano gubim motiv za daljnje čitanje tvoga dnevnika.... Oprosti.Nemam što oprostiti. Svako ima svoje osobne motive. Možda ipak da pojasniš- zašto te taj odjeljak, koji naprosto ukazuje na neke činjenice, demotivira? Nadam se da se ne radi o patetičnom "svi bi morali raditi volonterski". Tako se može voditi npr. klub športskih ribolovaca (molim da se ovo ne shvati podcjenjivački!), ali ne recimo Greenpeace ili Međunarodna helsinška federacija.

Tko je glasao

Mislim da je

taj "sektor" postojao i prije, samo se nije tako zvao.

Ono što danas zovemo "nezavisna kultura" rodilo se pod okriljem regularne državne institucije, ali je zaista u raznim aspektima bilo nezavisno. Mislim na Centar za kulturnu djelatnost omladine koji je zaslužan za svakojake "subverzivne" pojave u scenskoj, glazbenoj, izdavačkoj djelatnosti.

Pri svakom KUD-u, mjesnoj zajednici, pri omladinskim organizacijama, studentskim organizacijama - mogle su nastajati takve stvari. I negdje su i nastajale.

Između tvojih "aktera" u okrilju tzv. civilnog društva, i onih "aktera" - kakva razlika?

Tko je glasao

Naravno, sjećam se CKD-a

Evo npr. čuvam određen broj primjeraka časopisa "Pitanja".

Pri svakom KUD-u, mjesnoj zajednici, pri omladinskim organizacijama, studentskim organizacijama - mogle su nastajati takve stvari. I negdje su i nastajale. Između tvojih "aktera" u okrilju tzv. civilnog društva, i onih "aktera" - kakva razlika?Jedna od razlika je upravo u tome da su takve "stvari" mogle nastajati "pri" nekom već postojećem forumu. Pa je recimo ekološko-mirovna grupa "Svarun", za koju vjerojatno znaš, nastala "pri" Općinskoj konferenciji Saveza socijalističke omladine Trnje. Onda je OK SSO Trnje, nakon određenih intervencija iz Partije, otkazao svoje pokroviteljstvo, ali nas je prihvatila Sveučilišna konferencija... hm, ili Gradska? Phu, evo slabi mi pamćenje... :( Kvaka je bila u tome, da je postojao neki forum u SSO ili SSRN koji je odlučivao da li je "društveno opravdano" da takve grupe postoje.

Promjenama Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, u čemu sam i osobno sudjelovao, u siječnju 1990., bilo je omogućeno da se autonomno organizira i djeluje, bez takvih uvjetovanja. Nakon toga su u veljači registrirane političke stranke (HDZ, HSLS, pa i sam SKH!), te neke nezavisne ne-stranačke odrganizacije.

Tko je glasao

Da, pa što je

(načelno) loše u tome? Skupine, grupe, udruge itd. traže i dobivaju lovu od raznih društvenih subjekata.

Uzeti nečiju lovu podrazumijeva i: opravdati potrošnju te love. Misliš da je to bogohulno, da neka skupina, grupa, udruga, itd. "civilnog društva" polaže račune o svom djelovanju nekoj društvenoj instanci, prije svega onoj od koje je dobila lovu?

Tko je glasao

@Foma, fakat pomalo gubim strpljenje.

Znam i iz tvojih ranijih upisa da imaš nekih ozbiljnih primjedbi na neke udruge, zbog načina na koji dobivaju i troše novac od donacija. Ništa čudno, imam ih i ja. Ali, dozvoli da kažem: ti sve gledaš isključivo kroz tu prizmu, što dovodi od apsurda. To se ovdje vidi, umjesto onoga o čemu govorimo - podrazumijevaš nešto stoto. Boginje ti, kao da pričaš o mafiji!

Uzeti nečiju lovu podrazumijeva i: opravdati potrošnju te love. Misliš da je to bogohulno, da neka skupina, grupa, udruga, itd. "civilnog društva" polaže račune o svom djelovanju nekoj društvenoj instanci, prije svega onoj od koje je dobila lovu?
Pitanje je bilo o mogućnosti građana da se organiziraju u doba "socijalizma". KAKVO UZIMANJE LOVE? Riječ je o političkom problemu, da se nije moglo naprosto okupiti nešto ljudi, reći da vole čitati kriminalističke romane ili promatrati ptice ili igrati belot, sjesti, organizirati se i djelovati, svojim radom i svojom lovom, ili žicati lovu od drugih, svejedno. Začas bi to moglo biti žigosano kao "kontrarevolucionarno".Nešto o tome u drugom nastavku, koji sam objavio danas - koncepcija ljudskih prava. Dalje će biti u trećem nastavku.

Tko je glasao

Boginje mi,

razumijem što kažeš, ali ipak je činjenica da su se u olovnim godinama "hrvatske šutnje" pojavljivala neka "Kugla glumišta", neka "Coccolemocca", da su djelovali neki "ITD"-i, da je rock opstao makar su klincima šišali duge lasi i dijelili ukore u školama....

Brešanovu "Mrdušu" je netko platio, zar ne? Netko je ipak davao novac za razne oblike manje ili više "subverzivne" djelatnosti. Onaj koji je popljuvao Zafranovićev partizanski film možda je pisao džabe, ali je tiskanje novina ipak koštalo....

Prema tvojoj beskrajno rastezljivoj definiciji "civilnog društva", sve su to bile nekakve akcije nekakvih "civilnih društava".

Danas živimo u slobodi i demokraciji, pa ti, s punim pravom i u punoj slobodi, pišeš knjigu kojom želiš udariti nekakve "teorijske temelje" tog pojma.

Ti želiš, kako ja to vidim, usustaviti (staviti u sustav), ili "dati razlog" tome što nazivaš "civilnim društvom". Odlično!

Ali, ti se hoćeš "usustaviti", i istovremeno se ograditi od bilo kakve odgovornosti za program svoga rada ("Molim vas, to su akteri, a ne područja djelovanja!"), ti načelno smatraš da je vulgarno pitati: "Koliko dobro neki akteri žive na tim jaslama?", i ti tražiš legitimaciju za to da različiti "privredni subjekti" kroz vas (aktere civilnog društva), ostvaruju neke svoje koristi! I zamjeraš ako bilo koja instanca u društvu sebi dade pravo da sudi o vašoj društvenoj opravdanosti ili neopravdanosti!

Oprosti, ali onda neusporedivo više poštujem one socijalističke subverzvce koji su se tu i tamo pojavljivali unutar institucija neslobodnog sistema, i inventivno nalazili načine da novac koji ima daje režim potroše tako da taj režim iznerviraju.

To je imalo nekog smisla. Ovo što ti opisuješ ima znatno manje smisla.

Tko je glasao

@Foma: OK.

Očito si totalno zabrijala u neke svoje osobne obračune, frustracije i fiksacije, čak i ti je i razlika između totalitarnog i otvorenog društva nevažna, pa tu nemamo o čemu razgovarati. Treći i četvrti dio ovog teksta u bitnom su već napisani, možda tu bude rečenica-dvije koja će ti "sjesti".

Tko je glasao

Nije da mi je

ta razlika "nevažna", nego, kad se kaže "otvoreno društvo", ja mislim da nije naodmet pitati: "Otvoreno - prema čemu?"

Hrvatsko društvo se prije 20 godina "otvorilo" prema mnogim nelijepim, nedobrim i nekorisnim stvarima. Pa sad kusamo rezultate prve 20-ljetke....

Stoga mislim da praksa potvrđuje razumnost moga pitanja.

Tko je glasao

Prva mala sugestija i pitanje:

"Također podrazumijevamo da uopće postoji 'građanin' u današnjem smislu riječi"

1. Što je "građanin" - u današnjem smislu riječi?
2. Možemo li to još uopće "podrazumijevati"?

Zapela sam na ovoj rečenici, poslije ću čitati dalje. Ali, baš me zanima kako uspijevaš riješiti to "podrazumijevanje"....

"Građanin" u "klasičnom" smislu može značiti:
1. žitelj grada, dakle, tvorac i sudionik onoga što je "urbano";
2. bourgois (ne znam jesam li točno napisala = "buržoa""), dakle, pripadnik "trećeg staleža" koji nema nasljednih povlastica, tj. svega onoga što tvori "aristokraciju", ali stiče sve veću ekonomsku moć, kojoj u prevratu zvanom Francuska revolucija pridružuje i političku moć. Dakle: buržoazija.

Da bih saznala što je "građanin" u "današnjem smislu" koji se "podrazumijeva", molim te da mi prije svega objasniš što je, u okvirima tvoje teorije, "ne-građanin"!

(Molim te da ovo ne shvatiš kao nešto maliciozno!)

Tko je glasao

@Foma:

1. Što je "građanin" - u današnjem smislu riječi?
"Citoyen", kako ga proklamira Francuska revolucija, "citizen" kako ga proklamira američka revolucija. Osnovna ideja, da su svi ljudi rođeni jednaki u pravima i dužnostima, čime se negira feudalni "Ancien regime" u kojem si od samog rođenja određen staležom, spolom, vjerom tvojih roditelja idr.. Ne dakle "buržuj" kao klasna oznaka - to stvarno nije današnje značenje!

2. Možemo li to još uopće "podrazumijevati"?
Podrazumijevam ono značenje, koje postoji u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, i prema Hrvatskom jezičnom portalu. Ne vidim u tome neki problem. Niti se može reći da je to nekakva "moja teorija". .

Tko je glasao

Hvala!

Slijedi da su "građani" - svi ljudi. Nema nikoga tko bi bio po definiciji "ne-građanin".

Ako je "građanin" naprosto svako ljudsko biće, onda je, oprosti, pojam "građanina" (u bilo kojem od svojih značenja), zapravo obezvrijeđen! Hoću reći, suvišan. Hoću reći, ne znači više ništa, jer znači samo: ljudsko biće kao takvo.

Možda bi trebalo razmisliti o implikacijama takvog, u suštini, ispražnjavanja pojma "građanin".

U onom "podrazumijevanju" ima problema. Ima mislilaca koji misle da se ljudsko biće suvremenog svijeta može još jedino definirati kao "čovjek mase", a to je nešto posve drugačije od "građanina".

Tko je glasao

@Foma: ne, to ne slijedi i ne znači.

Slijedi da su "građani" - svi ljudi. Nema nikoga tko bi bio po definiciji "ne-građanin". Ako je "građanin" naprosto svako ljudsko biće, onda je, oprosti, pojam "građanina" (u bilo kojem od svojih značenja), zapravo obezvrijeđen! Hoću reći, suvišan. Hoću reći, ne znači više ništa, jer znači samo: ljudsko biće kao takvo. Ovdje se KJTV (kako ja to vidim) više ne radi o diskusiji o nečem spornom, nego jednostavno o tome, da ti ne želiš uložiti minimalni trud u razumijevanje osnovnih termina.

Kažemo da termin "građanin" u suvremenom smislu podrazumijeva da su svi ljudi rođeni jednaki; često se navodi francuski "citoyen", tako i u tekstovima na engleskom ili njemačkom, da se to naglasi: Rečenica "svi su ljudi građani" znači "svi su ljudi jednaki"; a to je itekako OGROMNO vrednovanje! Ideja, kad se pojavila u prosvjetiteljstvu, bila je u opreci sa svim tradicijama, koja uopće ne poznaje "ljudsko biće kao takvo" (osim "pred Bogom", što nije bez značaja ali nema utjecaja na svakodnevni život), i za nju se masovno ginulo.

Tko je glasao

Dalje:

Zašto je važno da se pod "civilnim društvom" ne misli "područje djelovanja", nego "skup aktera"?

Veoma mi je čudno ovo inzistiranje. Veoma, veoma neobično.

Tko je glasao

Odlomak koji počinje sa:

"Civilnodruštveni akteri..." - uopće ne razumijem. Dva puta sam ga pročitala. Molim te da pojasniš.

Tko je glasao

"Neka načela i vrednote"

nasuprot "pukog zastupanja ekonomskih ili političkih interesa"....

Što to znači? KOJA načela i vrednote?

(Moram znati koja su to načela i vrednote!)

Tko je glasao

"Civilno društvo

nije ni homogeno, ni beskonfliktno".

Kakvo je onda? Čemu služi, tj. po čemu se razlikuje od "običnog" društva, nazovimo ga, logično, "ne-civilnim društvom"?

Po volji da bude "javno". Po čemu još?

Tko je glasao

Nakon odjeljka

o volonterima, profesionalcima, karijerama itd. - lagano gubim motiv za daljnje čitanje tvoga dnevnika.... Oprosti.

Tko je glasao

Ako sam dobro shvatila

ovo na kraju (zašto ste korisni privrednim organizacijama i sl.).... - ne, ne, bolje da to ne shvatim! Bolje!

Tko je glasao

Ponavljanje

@Zoran Oštrić
E moj gospodine Oštriću. Nadam se da će se vaša upornost jednom isplatiti mada da budem iskren u što sumnjam. Malo sam proguglao i našao jedan link koji mi govori sve.
http://zajednicahumanitas.wordpress.com/about/
Vi ste neprofitna udruga poput moje udruge koju sam sa dvadeset ljudi osnovao 2000. godine, jedino što se bavimo različitim djelovanjem. Naši članovi bez ikakvih molbi plaćaju dobrovoljno 400 kn godišnju kartu. Od te cijene 400 kn 50 % 200 kn mora se utrošiti za poribljavanje prema Godišnjem planu gospodarenja. 10% 40 kuna po karti odlazi miniostarstvu ( koje nije oralo ni kopalo, smo daju dozvolu, ) 10% 40 kn odlazi Hrvatskom športskom ribolovnom savezu koji isto izdaje nekakvu iskaznicu. 20 kn odlazi Županijskom savezu koji distribuira karte, praktički ne postoji u zakon već je servis HŠRS. Oni ne izdaju ništa. Tako nam te tri institucije poberu 100 kn. Udruzi ostaje 100kn za rad.
Organizaciju ribočuvarske službe
Materijalne troškove, (papir,tinta, telefon, fina održavanje i vođenje računa
Troškovi radnih akcija
Troškovi skupštine i sastanaka.
Sav rad je volonterski. Nema naknada, nema ni plaćanja putnih troškova.
Za razliku od Vas zelenih prvi smo na mjestima događanja, ( zagađivanja vodotoka, poplava, čuvanje flore i faune izvan i unutar vode. (aquakultura).
I na kraju pitam ja Vas gospodine Oštriću po čemu ste vi tako važni, osim ako ne skupljate sredstva za nove izbore, ili plačice.
Kolega i ja radimo web stranice u php -u i spremamo se na prelazak na veliki server jer nam ovi pružaju vrlo malo megabajta.
http://www.som.hr/
Možda bi vam bilo bolje osnovati zakladu. Ne znam koliko će ljudi privući knjiga
"Demokracije: Priručnik za aktivno građanstvo". Koje je to aktivno građanstvo? Prosvjednici, proleteri, radni ljudi.

Tko je glasao

Što se guglanja tiče...

... ima mojih tekstova i aktivnosti na tu temu još iz 1980-ih, koje naravno ne možeš naći na internetu. U drugom i trećem nastavku pisat ću o razvoju civilnoga društva u Hrvatskoj, a u četvrtom nastavku o današnjoj situaciji i zašto sam nezadovoljan..

Što se vaše udruge tiče, kako vidim radi se o društvu sportskih ribolovaca. Nešto valjda kao udruga koju spominjem u članku iz 2008? (Eh, nema slika - promijenili se linkovi - morao bih to popraviti, lijepe su slike!) Time se ne bavim, ali naravno podržavam vaš rad. Pišući o nekim problemima zagađivanja okoliša, uvijek sam mogao računati na suradnju ribolovaca.

I na kraju pitam ja Vas gospodine Oštriću po čemu ste vi tako važni, osim ako ne skupljate sredstva za nove izbore, ili plačice.
Ja se pitam - čemu svoditi načelnu diskusiju o pojmu civilnoga društva na takvu osobnu razinu? Važan sam po tome, što pišem, kao svatko drugi tko objavi neki tekst na netu.

Da, između ostaloga, skupljam sada novac za svoju plačicu; za izbore ne. Pišem eto članke i knjige, ima netko pa se i tim poslom bavi. :( Znam da knjiga "Demokracije" neće biti čitana kao "Da Vincijev kod", ali nađe se poneko!

Tko je glasao

To cijenim

@Zoran Oštrić
Bilo mi je to odavno jasno ili plačica ili izbori ali nisam bi siguran. Mukotrpan a neizvjestan posao a da bi se preživjelo. Pisanju na netu prije nisam pridavao veliku važnost. Pobornik sam klasničnog načina pisanja i objavljivanja, no vrijeme čini svoje. Napisao sam dvije knjig proze i jednu poezije, na ataroj međimurskoj kajkavštini, nastojeći sačuvati taj naš lijepi kaj. Obećano mi je da će biti objavljene iduće godine. I na kraju sve ovisi o prodaji i može postati fjasko. Želim Vam sreću i dobru prodaju knjige.

Tko je glasao

@Boltek:

Bilo mi je to odavno jasno ili plačica ili izbori ali nisam bi siguran.
Poziv na uplatu donacija dio je ovog dnevnika. Ja ulažem mnogo sati u pitanje ovakih članaka, plus razne druge moje djelatnosti (npr. inicijativa za osnivanje Zajednice ateista - sekularnih humanista), pa molim ljude, koji misle da radim nešto zanimljivo ili korisno, da pomognu prilogom - 20 kuna, 200 ili 2000, koliko mogu. Neki to i čine (najviše oni, koji me i osobno poznaju).

Neki sudjeluju naravno i volonterskim radom. Inače, u posljednjih 25 godina sudjelovao sam u brojnim društvenim akcijama koje je nemoguće izbrojati, većina toga je bilo posve volonterski ili za skromni honorar.

Na taj način, ne moram juriti okolo da bih nešto zaradio komercijalnim poslovima (pišući tekstove i baveći se drugim poslovima, koji me ne zadovoljavaju), pa onda otkidati od slobodnoga vremena, da bih čitao knjige o koncepcijama demokracije, preobrazbi energetskog sustava itd..

Nije to ništa neobično i PMSM ništa loše; to je "socijalno poduzetništvo"). Sam sam krenuo u to, da izdam svoju knjigu, da ne moram ovisiti o drugima. Nekako ću već pokriti osnovne troškove, a onda prodajom možda nešto i zaradim za svoj uloženi rad. Zeznuto je s knjigama, sigurno si se i ti s time susreo, svi podrazumijevaju da tiskanje mora biti plaćeno, da direktor i sekretarica izdavačkog poduzeća moraju dobiti svoje plaće, knjižare svoju maržu, a piscu što ostane. :(

U posljednjem od 4 nastavka, koje sam najavio, pisat ću o problemu današnje faktičke zavisnosti etablihranih udruga od države i međunarodnih organizacija i premalom samofinanciranju.

Tko je glasao

svim piscima

Svakoga koga muče pitanja "zašto prvo tiskara, a onda pisac" preporučujem nevjerojatno dobru (a tanku knjižicu) "Koliko knjiga" - http://www.bookmark.hr/?sec=drugarukaknjiga&id=92

"Ako vam naslov nalikuje na sažetak sna nekog strasnog čitatelja, književnog urednika ili izdavača, u pravu ste. Čitava knjižica koju držite u rukama upravo je to – knjižarev san, knjižareva briga i trud, posao nad kojim provodi dane i noći, kultura i biznis, knjigovodstvo i poezija. Ovdje ne nedos­­­taje ništa od onoga što povezuje sve članove tog čarobnog prehrambenog lanca – od autora-mazohista (“Zašto se moja Dekonstrukcijska hermeneutika prodala samo u pedeset primjeraka?!”) do brzih stratega čije budno uredničko oko stalno mjerka kretanja tržišta (“Chick-lit ili fantasy?”) ili šefova s tablicama, vječito nezadovoljnih menadžera-lovaca na profit. Ne nedostaje ni zaljubljenosti u slučajan susret s knjigom na polici, ni trijezne procjene brojki; kad u jednom poglavlju neočekivano iskrsnu analiza i sinteza stanja na svjetskom tržištu knjiga, progutamo ih u dahu kao stih i vidimo da se jednako dobro mogu primijeniti i na naše maleno dvorište."

Pisac inače u svojoj knjižici ima prilično radikalna stajališta - da napisati knjigu smije samo onaj tko donese dokaz da je kupio (ili barem pročitao) sto knjiga.

Po kapitalističkoj teoriji (odnos snaga između onog tko ulaže kapital i tko ulaže rad) - pisac bi trebao ostaviti novčani polog koji će izdavaču pokriti gubitak (ako se knjiga ne prodaje), koji bi se vratio (ako je knjiga prodaje) - te pravo na autorski honorar tek ako se knjiga jako dobro prodaje :)

Tko je glasao

Nista Ostricu od tebe. Em se

Nista Ostricu od tebe. Em se ne osvrces na jot, em se ne bavis tematikom u kojoj si strucan, vec zastarjelim definicijama.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci