Tagovi

Gospodarstvo (ni)je najvažnije - Vupik mora pasti

(izazivanje prognoze za iduće dane, u cilju smanjenja napora i troška)

Gospodarska logika i svijest nisu za sebe i po sebi, nego dio uspjeha. Nisu švedski stol sa desetak stvari nego fluidna materija, ni duh ni čista fizika, nešto sličnije kemiji, pa je gospodarstvo uspjeh sam. Ako se to nekako razumije, onda beskrajna naprezanja oko logike uspjeha nisu potrebna i duh je time već u jasnom polju uspjeha, bavi se finesama, uživa skoro kao u vizijama. Svijet čuđenja, bajanja i naprezanja koji znamo, pod pretpostavkom takvog opuštanja jest nešto sasvim drugo.

Uz dužno poštovanje ostalom, kičma naših uspjeha zadnjih desetljeća su građevinarstvo i nekretnine, ekstrakt uspjeha sastavljen od razvoja i (ne)svijesti, uspjeh sam. Svaki pokušaji promjene oko toga su dolijevanje ulja na vatru, neznalačko izazivanja vraga. Tu upravo padaju i najjači, Čačić ne može ostvariti ni četvrtinu rezultata hdz-a, tu ukupna fizika zorno odlučuje, kao što nitko nije mogao pratiti Fižulića u rastu trgovine u turizma. Toliko o stabilnosti uspjeha, iza čega i u vezi čega je sve drugo pretežno u službi toga, samog uspjeha. Tu ni najveća iznimka ništa ne pomaže, Milka Planinc od najvećih svjetskih rekorda do ništa (zabrane svih gradnji), jer to daje ne samo potvrdu uspjeha nego i novu snagu, eksplozivnih razmjera, sličnu fuziji i fiziji specifične materije s kojom se igrati nije.

Vupik mora pasti jer je uvijek pao. U razvoju stvari, na putu uspjeha, idealno bi bilo kad bi se pojavili Kinezi. Oni su tu. U prijateljskom Leskovcu su, pod istim vodstvom istog predstavnika komunističke partije i države, nakon ukupne trgovine implementirali kapital, novu tehnologiju i proizvodnju tradicijske hrane bez pesticida, konkurentnu na svim tržištima. Kinezi su prošli put sličan nama, uz male stilske razlike, razlike u izražavanjima, koje su ovdje bitne. Nakon što je svijet šezdesetih ušao u nova (r)evolucijska komešanja prije skoka u nove uspjehe, kod njih i kod nas je bilo slično. Procvjetalo je stotinu cvjetova i stotinu škola se je počelo zagrijavati za obaranje novih rekorda. Iskusna vodstva i iskusni natjecatelji su u složenim nijansama tražili načine što boljih rezultata. Naravno, i tada u vezi SAD, Rusije, Evrope i svih igrača na sceni. I kad smo krenuli istim nijansama, došlo je do nekih tehničkih i izražajnih razlika. Te razlike nisu dovele do greške, skok na više i uspjeh sam su čvrsto osigurani i stabilno teku, samo je došlo do razlike u finesama. Kinezi su prošli put uspjeha do boli i nose teret šireg izražajnog spektra, bakćanja sa svim i svima. Mi smo preekskluzivno specijalizirani, do boli i povraćanja, kičma izraza gradnje i nekretnine a sve u vezi hrane već odavno samo najboljima (dijapazon potreba veći od Francuza, samo najbolji mogu to osigurati).

Djeluje čudno da najednom Kinezi rješavaju iskusne evropske točke, gdje već nekoliko stoljeća iskusna Evropa potvrđuje isto, kroz susrete s Turcima i druge, gdje je iskustvo svježe potvrđeno i ovih dana i iznova će. Ali baš o tom se radi, o finim nijansama i začinima. Kao što su u svoje doba biber i neke druge stvari dali neku novu aromu uspjesima, ove sofisticirane točke u slično doba vapi za nekim sitnim "začinima". Ovaj put je to još teže pročitati i postići, pa se fine niti književnosti, umjetnosti i svačeg drugog traže. To upravo potvrđuju najveći majstori kuhinje - da nije tako zar ne bi rekli to i to, a ne samo da nije, principjelno itd. Pogotovu kad znamo da se i oko nijansi svi slažu (sve Todoriću, unaprjeđenje sa Srbijom).

Dakle zašto? I ako jeste i ako nije gospodarstvo najvažnije, sve oko ovog djela Todoriću i Miškoviću nema ključnu "aromu" za nove uspjehe. Kao elektroznanje i industrija gdje je stalnom i svjetskom uspjehu, i sve pod vodstvom izvjesnog Markovića, ipak neka aroma nedostajala, i prije ikakvih smetnji, jer u složenom duhu uspjeha valjda i od prekomjernog uspjeha ponestane arome i slično. U ostalo novac ide, i zajednički se daje, na propulzivnije destinacije, kod nas npr. Istra a u Srbiji npr. Kanari i Cipar, a u područjima Slavonije i Vojvodine puzi neki drugi uspjeh, kao što je to uvijek bilo. Npr. Kikinda je mirovala, formula uspjeha i mira se je održala, krajem osamdesetih je i glavni trg adaptiran u službeno najbolji jedne godine, ocjenjeno od struke. Ali vrijeme napretka stiže i tamo. Nova vlast na čelu s gradonačelnikom liječnikom, po uzoru na iste uspjehe u Novom Sadu pa i Beogradu, taj izraz uspjeha nazivaju radikalnim, unaprjeđuje trg i razne točke, kao i kod nas građevinarstvo i nekretnine. I u samom Vukovaru slično puzi.

U hrvatskoj (ne)svijesti, kao i u tom širem okružju, parada razlika već dugo govori i hoće reći - u bitnome se i previše slažemo, samo radi biti same, radi uspjeha, moramo malo različitog izražaja, kako bi se drukčije održali u formi. Uspjeh sam u navedenom smislu je svima neupitan. Tehničke i umjetničke rasprave oko toga čak su svima olakšane, lakše nego igdje i razlika nema. Radi se o nekoj vrsti preiskusnog duha. Koji duh npr. činjenice traži a zapravo nikome nisu bitne, svi se slažu da te prašnjave i sporedne stvari ne treba ni otprašivati (milosti ne tražim nit bih vam je dao). Koji se npr. slaže oko rasta, pa i novih uspjeha, čak da to netko i radi, i ostalo s tim u vezi nije bitno, svi se slažu. Pa i te sitnice, sve Todoriću, nije važno tko je uzeo ZABA, bitan je uspjeh sam, bolje uspješan nego frustriran, oko financijskih razigravanja, bolje pakt nego rat ... svi se slažu. Dakle, u kontinuitetu uspjeha u širem području i široj (ne)svijesti nema razlika ni alternativa, ni tehničko-organizacijske stvari nisu u pitanju, ni da li je gospodarstvo najvažnije ili nije ne mijenja ništa bitno, predmet pažnje samo je u nijansama, o začinu se radi.

Da se otklone i zabune oko rata. Kao i prvi svjetski, koji carevi bratići nisu željeli i duljim zajedničkim ljetovanjem su ga unedogled odgađali, ali održanje uspjeha je nalagalo nove nijanse u izrazima, tako je i ovdje bilo. U samom Vukovaru rat su odgađali svi pa skoro svi i nitko nije sretan od toga što ga je bilo. I sve elitne svjesne i političke snage, uključujući svjetske, radile su protiv rata. Kad se ograđuju i sve svaljuju na Miloševića, ili Miloševića i Tuđmana, radi se o naviknutim nepristojnim ponašanjima, što radi razmaženosti što radi uspjeha. Miloševićevi glavni savjetnici, akademici Mihailo Marković i Ljubomir Tadić (otac sadašnjeg srpskog predsjednika), i sam Milošević nisu u puzanju rata oko Vukovara ona pretežna špic elita koja je prednjačila pozivom u rat za Veliku Srbiju pa ni veliku Jugoslaviju, većina naprednih pa i lijevih snaga je vukla više u tom smislu. Gradonačelnik koji je potpisao pristupanje SAO Karajini i kasnije radio po Ovčari je izvjesni nesretnik iz SKH-SDP hrvatsko-srpsko-mađarskog saveza protiv rata, koji savez je dobio lokalne izbore i vlast. Miloševićevo uže jezgro nije upravljalo ni sa JNA, u kojoj su još igrali ne samo admiral Brovet nego i razni niži dečki iz svih republika, sada apsolutno glavni u svojim državama. Neka nijansa je da su ne samo HDZ kasnije, nego svi prije iz tog intelektualnog, vojnog i političkog vrha skoro pa zatukli izvjesnog Stipu Šuvara (a izvjesnog šefa SK u JNA admirala Šimića jesu), dok se je izvjesni Ante Marković još dugo održao (valjda zbog imena). Također je Vupik već bitno prije pao, Belje davno prije. Ovo nije precizna analiza, ali dovoljna za naznačiti da je neka šira snaga uspjeha djelovala, grubo gledano uvijek ista.

Ad grubo gledano ista šira snaga uspjeha pokazuje čak i da nešto jako vuče iste ljudi. Na čelo hrvatske poljoprivrede šezdesetih su došli dva izvjesna drugara Ivo Kuštrak i Ante Todorić. Dok se Ivo održao kao čelnik (republički pa savezni ministar poljoprivrede), drugar Ante je malo posrnuo. Prvo je u raspodjeli nužnog smještaja morao prihvatiti slabu soluciju, neku preogromnu žutu zgradu s jednom kupaonicom u za tada sporednoj destinaciji Pantovčaku i to još daleko gore, skoro kilometar od Britanca (npr. Tuđman, Joža Manolić, Stipe Mesić, Ivan Krajačić Stevo, pa i Krleža, Čačić, Račan i praktički Žužul su već tada na bitno boljim i središtu stvari bližim pozicijama). Potom slično životarenje kao zemljak Vrdoljak, koji je često morao jesti janjetinu sa ne naročito ugodnim Veljkom Kneževićem (koji je zato uzeo bepsrijekorno ugodnog Gorana Radmana), da npr. snimi kakvu reklamu u Tuđmanovu stanu sa stolom za cca 30 ljudi, dok neki centralaš Čermak krpa radijatore, sve da bi povjesnost povjesti i čovječnost čovjeka (Bronhi - lakše se diše) bili održani u službi uspjeha. Ili drugi zemljak, pajdo iz vrha hns-a, Ante Žužul, na čija je profesorska pleća i jedan bager rovokopač natovaren teret promjena impresivne mase zemlje po Zagrebu. Za samo održanje uspjeha manevri istih (Kuštraka, Todorića ....) još uvijek traju, što ih tjera na stalnu vožnju (pravilo nužne vožnje bicikla da ne padne po Kutli, vjerojatno najključnije pravilo uspjeha). Da li je pitanje dana da Kinezi malo pomognu oko takvih stalnih preopterećenja?

Vupik mora pasti jer uvijek pao i šteta bi bilo uvijek finu hranu jesti neslano, na panonskoj klimi kojoj sol je kao praskozorje, kao nekim novim uspjesima malo nekog drugog bijelog praha, ko nijansa i onako neupitnog i neizbježnog izraza. Četvrtog i petog puta možda ima ali, kakav je to avanturizam dugih putovanja do egzotične "djevojke" što u nos te dira, koju možda ne moš zaobići?

Komentari

U samom Vukovaru rat su

U samom Vukovaru rat su odgađali svi pa skoro svi i nitko nije sretan od toga što ga je bilo. I sve elitne svjesne i političke snage, uključujući svjetske, radile su protiv rata. Kad se ograđuju i sve svaljuju na Miloševića, ili Miloševića i Tuđmana, radi se o naviknutim nepristojnim ponašanjima, što radi razmaženosti što radi uspjeha. Miloševićevi glavni savjetnici, akademici Mihailo Marković i Ljubomir Tadić (otac sadašnjeg srpskog predsjednika), i sam Milošević nisu u puzanju rata oko Vukovara ona pretežna špic elita koja je prednjačila pozivom u rat za Veliku Srbiju pa ni veliku Jugoslaviju, većina naprednih pa i lijevih snaga je vukla više u tom smislu. Gradonačelnik koji je potpisao pristupanje SAO Karajini i kasnije radio po Ovčari je izvjesni nesretnik iz SKH-SDP hrvatsko-srpsko-mađarskog saveza protiv rata, koji savez je dobio lokalne izbore i vlast. Miloševićevo uže jezgro nije upravljalo ni sa JNA, u kojoj su još igrali ne samo admiral Brovet nego i razni niži dečki iz svih republika, sada apsolutno glavni u svojim državama. oh hvala nebesima da je i to izreceno. Tragediju Vukovara uprilicila je i) Milosveiceva zelja da u potpunosti ovlada JNAom, ii) zelja da se hrvatska frontalo uvuce, a sve dok se na ostatku teritorija organizira civilna vlast jakih milicijsko-zubarsko-skladistarskih snaga sto je isto takav trijumf uspjeha sam po sebi.
Nije proslo iz jednostavne cinjenice da su se prepali tog uspjeha, a proradila i pohlepa i dr.

Tko je glasao
Tko je glasao

Daj mi molim te poveznicu

Daj mi molim te poveznicu Nikice Valentića i Mike Špiljaka! Je li to samo Vanja ili ima kakve veze cijela ona ekipa Dropulić, Vedriš...

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Nemam pojma ali globalno je

Nemam pojma ali globalno je da su Nikica i krug rješili cca 10.000 stanova, uključujući sve nove gradnje Ilica, te kasnije rješavali sav promet nekretnina i razne pravosudne trakavice, što znači obrnuto - vjerojatno nema koga tko je nešto značio i znači da s njim nisu imali nekog izravnog posla. Obzirom da se službene, objektivne i sve druge okolnosti podudaraju u tome da su to sve poslovanja u kojem nema nikakvog mogućeg sukoba interesa ili bilo kakve prepreke, nemoguće je da ima iti jedan slučaj da je nešto obavljeno rutinski i na isti način, pa je ta niska veza i zbivanja u tako neizmjernom bogatstvu unikata nešto što nadilazi i aktere, nešto za 10 godina programa kakvog BBC-a.

Tj. i da nešto znaš, to je nešto što ni Bulgakov ne bi stigao objasniti. Obzirom da i u mrtvoj igri treba koncentracija na rezultate, glavninu prakse kao Tomislava Ivića u nogometu takvo kretanje muha zanima samo kao redovna sporedna pojava u sparno doba.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci