Tagovi

Gospodarska kriza – što se valja "iza brda"?

Čitajući izvrstan mrakov post „O gospodarskoj krizi“, u kojem se osvrće na neke aspekte gospodarske krize i što ona znači za Hrvatsku, zaintirigrao me završetak posta:

Imam feeling da se nešto veliko događa, mimo ovoga o čemu čitamo u novinama, ali ne mogu točno shvatiti što.

Mrak je u pravu, i iza brda se doista valja nešto prilično gadno!

Da se razumijemo, i ovo što nam je sad unutar „horizonta događaja“ je prilično gadno :-). Spominjanje gubitka 150.000 radnih mjesta, zamrzavanje plaća, neizbježno (nadajmo se ne i kataklizmičko!) usporavanje gospodarskog rasta ... dovoljno da čovjeku remeti san, bez da se još dodatno opterećuje onime što se „valja iza brda“.

A ako se fino uljuljkamo i posvetimo isključivo problemima koji vrište s naslovnih stranica, onda se čovjek mora malo zapitati. Naime, kao što to mrak ispravno primjećuje u svom postu, reakcija hrvatske Vlade na financijsku krizu je „ponešto“ drugačija u odnosu na reakcije u recimo SADu, Velikoj Britaniji a i cijeloj EU – svi oni nastoje stimulirati gospodarstvo „injekcijom“ kapitala u vidu fiskalnog stimulusa! Potrošnja je jedan od osnovnih motora ekonomije i ukoliko građani pod pritiskom krize značajno smanje potrošnju, po keynesijanskom modelu bi država morala uskočiti da barem djelomično nadoknadi taj „deficit“ dok se potrošači malo ne „priberu“ (odnosno, pređu iz „štedi, štedi, štedi – kriza je“ modusa djelovanja u nešto malo optimističnije ;-).

Pitanje je sad – zašto i Hrvatska ne pokuša s tim scenarijem?

Stvar izgleda kao no-brainer i čak sam i u mainstream medijima znao naletiti na priloge koji su bili na tom tragu. Posebno sam zapamtio prilog u jednom Dnevniku prije desetak dana kad se javila Vesna Paro iz Londona i izvjestila o fiskalnoj injekciji koju priprema Gordon Brown (a ako vas zanima kamo trenutno ide Ship Britania, preporučam kliknuti ovdje).

Jest da, to doista jest tako ukoliko se ograničimo na trenutno percipirane glavne probleme Hrvatske. Ali, ovdje postaje bitno i što se „valja iza brda“ :-).

A iza brda, u toj terra incognita političko-ekonomske diskusije se valja – DEVALVACIJA KUNE!!!

Taj Sveti Gral hrvatske ekonomske politike i teorije, koji brani onaj zadnji preostali Hrvat neupitnog moralnog i stručnog autoriteta, naš Vitez Reda Kune – guverner HNB-a Željko Rohatinski.

A znate što je najljepše u cijeloj priči ?

To što naš Vitez i naša zadnja uzdanica, drži Prvog Među Hrvatima, Rolex viteza Od Verone, Veleumnog i Velečasnog dr. Ivu Sanadera BY THE BALLS :-)))).

Ono, stiso i ne puštaaaaaaa :-)))))

A „naš“ Ivo se koprca ko ribica u premalom akvariju: „Ma daj Željko, jel može bar još 10 milijardi. Ma moram bar toliko potrošit', izist će mi jetra ovi moji koalicijski partneri.“

Na što će Željko rezolutno: „Ne može. Ja moram branit tečaj kune i ako se u državi ne sreže potrošnja, ovi analitičari vani će počet smanjivat rejting, euri će polako početi curiti iz Hrvatske i onda sam nigdi. Ne može i točka“.

„Ali Željko, a SINDIKATI! Pa srce će mi rastrgati svojim prosvjedima. Pa kako ću ja njima objasnit da je to za dugoročnu dobrobit naše lijepe i mom srcu tako drage Hrvatske. Doći će ih sto iljada na prosvjed i di san onda?“.

„E, dragi moj Ivo“ – staloženo će i mirno, kako mu je to i inače običaj, naš Vitez Reda Kune – „to je TVOJ problem!“.

Ne znam napamet tko je Hrvatskoj Narodnoj Banci dao neovisnost u kreiranju monetarne politike, ali siguran sam da dotičnoga/dotičnu prije ili kasnije čeka spomenik zbog tog postignuća. Klasični balkanski način „rješavanja“ krize – „pali tiskarske strojeve i tiskaj kune od 0-24“ – sada više nije opcija, jer prekidač u tiskari kontrolira NAŠ Vitez :-)))

Preostaje dakle „samo“ (daljnje) zaduživanje. A to ne bu išlo sam tak' :-).

Pa je tako naš Ivo, štono bi se reklo, između čekića i nakovnja. I nije da mi ga je puno ža'. Protrućkanih 5 (PET!? – što već toliko!!!) godina tijekom kojih se MALO I NIŠTA ODRADILO na podizanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, na reformi i transparentizaciji javne uprave, na poboljšanju sudstva i policije (što se tiče nedavnih „reformi“, zasad Šimonović prst gore, a ostalo ... eh, bolje da ne idem u te teme) ... popis nezapočetih (ili gromoglasno započetih a nedovršenih i neprovednih) „reformi“ je poduži.

A tek BRODOGRADILIÅ TA!!!???

Cijeli život ću pamtiti prilog u Dnevniku u kojem je Polančec, inače Vitez Reda Skupljači Izmeta Za Gazdu, s takvom nonšalancijom iznio podatak da eto, stiže uskoro i 4,5 milijarde kuna duga za brodogradilišta, koja sačuvaj bože nije napravila država već sama brodogradilišta, a država je eto jadna bidna „samo“ dala jamstva, pa eto, sad triba iskeširati 4 i po milijarde iz naših džepova. Deset sekundi izjave i ... idemo dalje.

Je, idemo, direkcijone u helać :-).

Hm, čekaj malo, ko je dao ta jamstva? Huh, moram se dobro zamisliti ... pa čekaj ... ma je li to moguće ... pa taj isti Polančec???

„A što da vam kažem“ – zajapuren u licu, što mu je inače trademark, pravdati će se naš Vitez – „malo smo si kupovali socijalni mir. Pa znate kako to ide, nismo mogli samo tako zatvoriti brodogradilišta, a priprema Strategije o dugoročnom planu razvoja hrvatskih brodogradilišta i načinu zbrinjavanju radnika je malo kasnila pa smo morali iskeširati. Osim toga, ekipa iz brodogradilišta nas je uvjeravala da evo, ovaj put imaju asa u rukavu i da im samo tribaj oš tih par (desetaka) milijardi i onda će se moći brinuti sami za sebe“.

Je, pet godina ste lijepo „keširali“ na sve strane bez ikakve vizije o tome kakvo društvo Hrvatska želi postati (naravno, spremajući pritom finu proviziju tipa „ima'l mene tute“ u džep!) a sad su dugovi došli na naplatu.

Suma sumarum – ekipa, bit će gadno! Ako naš Vitez Reda Kune izvuče još koje čudo iz rukava i uspije održati tečaj kune, biti će podnošljivo gadno. A ukoliko domaće i strane „mračne“ sile nadvladaju našeg Viteza, e onda ... kako ono kažu ... all hell will break loose.

Komentari

prekasno i veoma tesko

prekasno i veoma tesko mozemo ozdraviti gospodarsko rasulo lijepe nase, jer su CENTRI MOCI (uvozni bankari, trgovacki lanci uz blagoslov narodne banke), jednim imenom DRZAVNI SVERCERI, vec prije desetak godina zacementirali fantomsku valutu cvrstu kunu i trajno omogucili uvoz, sverc i bogacenje i sistematsku propast gospodarstva proizvodnje, izvoza, zaposljavanja itd. Ti drzavni sverceri uz pomoc glavnog igraca Rohatinskog, su se toliko obogatili, da su potkupili vladine duznosnike (ministre), najutjecajnije medije, sindikaliste, i sve eksponirane ekonomiste, pa cak i radnicku klasu (vezajuci njihove kredite tim famoznim kursom kune) !... Danas se nista vise ne isplati proizvoditi u rvackoj, ako uvozimio i cackalice iz Kine !? Taj apsurdno nerealni kurs kune je godinama pogodovao samo tim drzavnim svercerima, a najveci paradox navedenom stanju je izjava premijera Sanadera: "Cvrsti kurs Kune je garant makroekonomske stabilnosti rvacke" On je mislio samo na stabilnost drzavnih svercera, dali on uopce zna ekonomski misliti, pitanje je sad...

Tko je glasao

Pa nisam siguran da itko

Pa nisam siguran da itko baš želi devalvaciju i tiskanje kuna... To je zbog stambenih kredita u eurima koje ima malo previše ljudi za Sanadera još gore nego pokušati uštedjeti par postotaka proračuna. Mislim da će se pokušati prebrodit do 20. siječnja i Obame i reforme svjetskog novčanog sustava. Devalvacije će biti tek kad/ako država bankrotira i zatraži MMF da joj pomogne...

http://pollitika.com/osnove-monetarnog-sustava-gospodarska-kriza-u-hrvat...

Tko je glasao

Uvijek kada sam mislio da

Uvijek kada sam mislio da ima nešto više iza brda, pokazalo se da zapravo ništa nije bilo, već da je posrijedi bezidejnost, glupost i neznanje. Nažalost tako je i sada.
Da barem postoji neki viši plan onda bi pomislio i da imamo šanse.

Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi.

Tko je glasao

Uvijek kada sam mislio da

Uvijek kada sam mislio da ima nešto više iza brda, pokazalo se da zapravo ništa nije bilo, već da je posrijedi bezidejnost, glupost i neznanje.

I sada se to iza brda valja (bezidejnost, glupost i neznanje) a naravno i zgrabi gdje god šta možeš, sve sklanjaj i ništa ne plaćaj, lihva i kamatarenje ... ne treba više od toga, dovoljno je za sve, nakon vječnosti takvog ponašanja.

Međutim, ovaj put su svi iskusniji pa nisam baš siguran da će to ići tečno ni baš tako.

Tko je glasao

Spominjanje gubitka 150.000

Spominjanje gubitka 150.000 radnih mjesta, ... neizbježno (nadajmo se ne i kataklizmičko!) usporavanje gospodarskog rasta
Usporavanje rasta? Ako će rast biti oko nule, zašto bi 150.000 ostalo bez posla?
Ugrubo, ako radi oko milijun ljudi i 15% ih ostane bez posla, to bi odgovaralo tolikom padu proizvodnje, a ne usporenom rastu?

Tko je glasao

Dajte Zvone, malo optimizma

Dajte Zvone, malo optimizma ne bi škodilo. Ako su optimisti ljudi koji od neprilika rade prilike, onda je to- to. Možda je ono što se valja iza brda- svjetlo na kraju tunela.

Ja mislim da u jednoj zemlji, kakva je Hrvatska, u kojoj ekonomske i tržišne zakonitosti nikada nisu vrijedile pišljiva boba, nije dobro razmišljati - ekonomski. To je pogrešno i navodi na pogrešne zaključke.
Kako me ekonomske teorije i bespuća ekonomske prakse nikada nisu zanimala, a ekonomsko obrazovanje me nije ni dotaklo, slobodan sam ovako razmišljati.

Jesmo li bankarski sustav u cjelosti poklonili strancima? Jesmo. Prije toga je netko taj sustav opljačkao do temelja, a onda je država opljačkano sanirala. Odlično. Nije baš. Ali, recimo tako. Bilo je nužno uništiti ono što se u mrskom komunizmu stvorilo. Idemo dalje!

Jesu li novopečeni vlasnici, svjetski ekonomski maheri, sjekiru utopili u med, nabili kamate dvostruko veće nego su maksimalne u matičnim zemljama? Što je tu čudno, pitate se Vi? Meni je čudno nekoliko neobičnih činjenica. Prvo, banke nikada nisu željele "pratiti" gospodarske i proizvodne ideje, za razliku od financijski neinteligentnog stanovništva. Znalo se da građani nisu kreditno sposobni, da su prezaduženi, slabih prihoda i da prijeti slom kreditnih poslova, jer je bilo evidentno da masa građana neće izdržati ni najmanji ekonomski poremećaj. Uz to, krediti su se uglavnom dobijali za nabavku luksuza.

Drugo, banke su plasirale na tržište bar deset puta više novca, nego su ga imale u stvarnosti. Dakle, banke su davale novac koji ne postoji! I na taj novac su dobivali masne kamate. To znači da su banke za ništa dobivale stvaran novac, a dužnici su dobivali dugove!!! Kako je moguće za ništa da netko dobije sve, a drugi prihvate dugove? Pa lijepo- prevarom i ekonomskim iluzionizmom.

Sada se, panike i straha radi, ta prevara nazvala- krizom. Da ne bi pomela i prevarante, isti su se dosjetili: države i fondovi će im nadoknaditi dugove koje ne mogu naplatiti. A nije li to sjajna prilika za građane? Ja mislim da jest, i svi znakovi govore da to i građani više slute, nego znaju.

Već znamo da su sindikati, radnici, službenici i građani odbili štedjeti. Znamo da će cijela vojska radnika uskoro ostati bez posla. Znamo da se za Božić i Novu godinu neće štedjeti. Ne dolazi u obzir. Nije li to čudno? Iduće godine bi trebalo otplatiti ogromne iznose dospjelih kredita, nemamo dovoljno ni za puko preživljavanje i izgleda sve u redu. U čemu je kvaka?

Izgleda da ljudi više nisu naivni. Stjerani pred zid, čini se da su odlučili uzvratiti udarac. Za Božić će ispeglati ne 12,5 nego 50 milijardi kuna nepostojećeg novca i onda tražiti od države da im prizna isti status kao i bankama- za ništa se dugovi saniraju iz međunarodnih fondova.
Najvažnije u svemu je da svijet može propasti, ali običaji i navike moraju opstati. Sve je stvar psihologije, a ne ekonomije.

Cijela priča bi se dala ispričati puno slikovitije. Jedan stari ribar se zadužio kod prijatelja za veći iznos novca. Njegova nesretna žena noćima nije mogla spavati zbog toga i često ga je budila svojom kuknjavom, kako je neodgovoran i bezbrižan te ne misli vratiti posuđeno. On joj je uvijek odgovarao isto: Neka misli ko je do!

Tko je glasao

Na razini NB (i Rohatinskog)

Na razini NB (i Rohatinskog) "stabilan" kurs kune se održava na tzv. ponudi i potražnji novca, gdje presudnu ulogo imaju kunske i devizne rezerve. Kad bi količina kuna na tržištu novca se povećala i priprijetila padu kursa kune, Rohatinski bi otkupljivao viškove i tako silom održavao kurs kune u nerealnom odnosu prema euru.

Taj automatizam dolazi u pitanje onog trenutka kad se istope devizne rezerve zemlje, a to znači uskoro, jer sljedećih mjeseci treba isbursati ogromni novac za povrat dugova. S druge strane izvori popunjavanja deviznih rezervi su već do sada presušivali, dogodine još i više radi recesije ili barem pada rasta, jer izvozna privreda nema razvojnu moć a protekcionizam se na zapadu povećava jer se tamo sada sve više ubacuju sredstava i patriotizam (da patriotizam) u domaće proizvodne izvore (obrnuto od nas jer kod nas proizvodni kapaciteti, izvozni potencijal i patriotizam su na bijednim razinama).

Zato mislim da Zvone i Gnews imaju pravo - dolazi trenutak suočavanja s istinom - održavanje kune na nerealnoj razini koji je do sada stimulirao uvoz a destimulirao izvoz je stvar skore prošlosti.

Rohatinski je do sada bio u dvoličnoj ulozi - njega se bez razloga glorificira jer on nije održavao stabilnosti kursa kune, budući da je kurs kune ustvari rastao - a ne padao, i to se majćešće preskače. On je ustvari bio dio vladajuće elite kojoj je radio lažne ustupke, radi čega će jednom i sam Rohatinski morati snositi svoj dio odgovonosti. Naime on je (i pored česte galame na njega iz vladajućih struktura), baš njima činio najveće ustupke zato što je dodatno doprinosilo krizi, koju radi očitog komoditeta kojeg su u praksi upotrebljavali očito nitko od njih nije očekivao (što o njihovim lažnim veličinama najviše govori).

Jedan eklatantan primjer: Kurs kune je prošle godine u ovo vrijeme bio 7.35 a ove 7,12 - na ogromnom prometu eura (uvoza i izvoza) to je značilo ogromno prelijevanje nacionalnih potencijala od izvoznika prema uvoznicima. To je istovremeno državi omogućavalo lagodan život i braćanje kredita na tuđi raćun. (izračunao sam da je to prelijevanje samo u turizmu i samo unutar ove godine donijelo oko 225 milijuna eura izvučenog ćistog profita kroz negativne kursne razlike što je turizam ove godine bacilo u gubitke, a to opet znači manje PDV-a u ovoj i ugrožavanje rasta u sljedećoj godini - i eto nas u krug uokolo).

Posljedice ovakve politike su teške i diktiraju promjene u tekućoj ekonomskopj i drugoj politici, koje neće biti nimalo ugodne uvoznom lobiju a to znači vladajućoj strukturi u Hrvatskoj. Naime, način prevladavanja krize daljnjim zaduživanjem u ovakvim svjetskim uvjetima je utopija, a MMF bi stavio Vladi dvije noge u jednu čizmu i izazvao teške socijalne posljedice. No one nas ionako čekaju, jer najveća dosadašnja obrana protiv ozbiljnijeg klizanja kune je bila navodna zabrinutost za zadužene građane! Ako do infllacije dođe, što se meni čini doista neminovnim, sav višak novaca će se morati usmjeravati u amortiziranje socijalnih posljedica, što opet znači još manje novca uvoznom lobiju.

Zvone, nešto se zaista gadno sprema, ne samo devalvacija kune nego prisilno restrukturiranje gospodarstva koje će se vršiti u hhodu unutar kaotičnih unutarnnjih i vanjskih okolnosti, umjesto da se to činilo kad je bilo na vrijeme.

Tko je glasao

Potrošnja je jedan od

Potrošnja je jedan od osnovnih motora ekonomije i ukoliko građani pod pritiskom krize značajno smanje potrošnju, po keynesijanskom modelu bi država morala uskočiti da barem djelomično nadoknadi taj „deficit“ dok se potrošači malo ne „priberu“

ja mislim da je fora u tome da ne mogu ovi stimulirati ljude na potrošnju jer naša potrošnja nažalost dolazi iz uvoza i ugrožava platnu bilancu; tako da gušenje potrošnje u stvari pogoduje barem tom segmentu priče pa će nešto dobra izići iz cijele priče

s druge strane, nema niti ovih financijskih injekcija u gospodarstvo pa će biti bumpy ride, a kreditni rejtinzi će sigurno ići nizbrdo, mislim ako idu najvećim europskim bankama (ako sam dobro shvatio jučer je intesa otišla u "adverse") zašto ne bi zemlji koja nema izvora casha?

glede devalvacije, sumnjam ja da je to realni scenarij (doduše ako stvar pukne, onda je pukla) jer je tek to onda banana (imam jedan kredit u kunama i baš bi mi sjelo 20-30% devalvacije :)
kod nas je sve živo indeksirano na eur i devalvacija ne bi imala stvarni efekt osim kratkorajne panike dok se situacija ne stabilizira, naša valuta je u stvari euro samo što nam to još nitko nije rekao

Tko je glasao

"ja mislim da je fora u tome

"ja mislim da je fora u tome da ne mogu ovi stimulirati ljude na potrošnju jer naša potrošnja nažalost dolazi iz uvoza i ugrožava platnu bilancu; tako da gušenje potrošnje u stvari pogoduje barem tom segmentu priče pa će nešto dobra izići iz cijele priče"

PDV u 2008.planirani je u iznosu od 43 milijarde kuna. Oko 77 % naplati se na carini.
Uvoz hrane u 2008. - do sada je 1,6 milijardi i raste 26 posto. Pitanje: zašto naše gospodarstvo, umjesto nemoguće misije izvoza, ne pokušava ponovno osvojiti barem 50 % domačeg tržišta? Bi li tada stimuliranje potrošnje građana imalo smisla i efekta?
Lovrinčević zastupa tezu nultog deficita tvrdeći da time trebamo dići kreditni rejting zemlje kako bi lakše dolazili do jeftinijeg kapitala. To mu je jedini argument. I na kraju, zašto ga Sanader ne postavi za ministra financija pa neka i operativno vodi i odgovara?

Tko je glasao

a mislim da je fora u tome

a mislim da je fora u tome da ne mogu ovi stimulirati ljude na potrošnju jer naša potrošnja nažalost dolazi iz uvoza i ugrožava platnu bilancu; tako da gušenje potrošnje u stvari pogoduje barem tom segmentu priče pa će nešto dobra izići iz cijele priče
s druge strane, nema niti ovih financijskih injekcija u gospodarstvo pa će biti bumpy ride, a kreditni rejtinzi će sigurno ići nizbrdo, mislim ako idu najvećim europskim bankama (ako sam dobro shvatio jučer je intesa otišla u "adverse") zašto ne bi zemlji koja nema izvora casha?
glede devalvacije, sumnjam ja da je to realni scenarij (doduše ako stvar pukne, onda je pukla) jer je tek to onda banana (imam jedan kredit u kunama i baš bi mi sjelo 20-30% devalvacije :)
kod nas je sve živo indeksirano na eur i devalvacija ne bi imala stvarni efekt osim kratkorajne panike dok se situacija ne stabilizira, naša valuta je u stvari euro samo što nam to još nitko nije rekao

Zašto mi se čini da je vrlo veliki dio našeg hrvatskog gospodarstva temeljen na jeftinim kreditima, iz domovine i inozemstva, što bi zapravo značilo da nam je ekonomija utemeljena na prelijevanju novca iz banaka u neke druge sektore, a istovremeno ima malo proizvodnje nečeg novog; odnosno investira se de facto samo u ono što može kratkoročno proizvesti novac za vraćanje tih kredita, npr. građevinarstvo, usluge, a tu spada i turizam... Takvo temeljenje cjelokupnog gospodarstva na jeftinim kreditima i na potrošnji nije samo proizvod određene situacije, nego se zapravo zastupa kao "kamen temeljac" nacionalne ekonomske politike. Jel samo meni to čudno ili tu nešto fundamentalno ne valja? Naime, u smislu napretka, po tome mi zapravo stojimo na mjestu, ili se čak i krećemo prema natrag...

Tko je glasao

To je politika koju je

To je politika koju je "najlakše" voditi, a ujedno ne mijenja položaj države tj. daje dovoljno prostora vladajućima da "manipuliraju" (čitaj "kradu").

Tko je glasao

Kakva kriza kad mi solidarno

Kakva kriza kad mi solidarno odbacujemo investiciju od 1 mld € i njome castimo Talijane ili sasvim zbunjene Spanjolce.Kao da nasim graditeljima i industriji treba posao?! Pa nije takva frka. Konkretno...

Tko je glasao

glede devalvacije, sumnjam

glede devalvacije, sumnjam ja da je to realni scenarij (doduše ako stvar pukne, onda je pukla) jer je tek to onda banana (imam jedan kredit u kunama i baš bi mi sjelo 20-30% devalvacije :)

Odgadjanje nuzne devalvacije od najmanje 30% vodi nas u skorije vrijeme onoj od 50%.Ako cemo se lagati onda se pravite da niste ovo procitali i stavite ruzicaste naocale na nos.

Tko je glasao

Odgadjanje nuzne devalvacije

Odgadjanje nuzne devalvacije ...skorije vrijeme onoj od 50%
Da li bi u takvom scenariju "tvoja" brodogradnja došla blizu pozitivnoj nuli?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci