Tagovi

Godina koja ostavlja okus u ustima

Izgubili smo političku misao onog dana kad smo shvatili da se neće ići u Istočnu Slavoniju. Od tad smo i mi i politika jedno bespomoćno njihovo. Oni kao politika zasnovana na potpisivanju primirja do 2013. godine.

I zaratili jesmo lex twerkanjem. To vam je ono što je obznanila jezikoslovcima ona mala Hannah Montana, tako smo i mi sudski njuferi zakonski promrdali guzicama pred EU i svijetom. Lako za to, nama još twerka pred očima, evo će Božići proć...

S tim da to ne ostavlja okus, mi smo izgubili politički pravac koji će se sjeći s potrebom za manifestiranjem u Saboru ili kroz novogodišnje govore Predsjednika Republike Ive Josipovića i premijera. Twerkanje je stvar zanata, stasalosti, i to nije okus, za to su školovani 70 godina kroz pripadajući sustav prvenstveno političkih stranaka (HDZ, SDP, HNS-LD), pa zatim i gospodarstva na čelu s ToDoerom.

Ove ćemo godine dogodine imati europske izbore. To će biti suština našeg postojanja u svemiru političkog ipak besmisla. Govorim ovo ususret mogućoj činjenici, onoj u kojoj je mogućnost u sintagmi ako ne posvemašnja, a onda relativna, a činjenica je to da ako se zabrane i rasformiraju čelne tri stranke kako će zastupnici tih stranaka u svom petogodišnjem mandatu (nagriženom s odakle mu prestane strančarenje) postati najliberalnije stvorenje koje je hodalo Republikom Zemljom. Oko stvorenja će se stvoriti takav oblak koji nikad nijedna nuklearna ili gospodarska bomba nije zaokružila. U pet godina će ti ljudi uraditi što im god padne na pamet i tvorit će univerzum krojen od njihove crne rupe, odnosno univerzuma političkog sustava koji je matematički beskonačan u odnosu na veličinu rupe, ali je snaga tih ljudi u besmislu njihove slobode točno ono što mi već 70 godina gledamo u naše vođe da nam rade.

Ali to je budućnost, okus u ustima ostaje radi pripremanog i trenutka i unosa, začetog u nečem što se čak ne treba spomenuti tko je započeo proces trenutka, već u njemu samom, s ove politički hedonističke gurmanske strane najbitnijem trenutku kad stiže odgovor u kojem Taj Netko hvali premijera što je odbio sudjelovati u medijskoj pompi odlučivanja oko Pelješkog mosta. Trenutak je identičan okusu onom kad premijer intervenira, ali je jasan i u trenutku odgovora tog gospodina iz odlučivačke aleje. Taj odmak od tjedna ili koliko već je zaokružio našu političku priču za 2013. godinu onako kako je predmnijevalo biti dnevnikom o okusu u ustima političkog djelovanja na godišnjoj naravi.

Prisjetite ga se ili razmislite o njemu, svejedno, zaokružit će vam godinu na način koji je stvorio sponu s tim kolovozom tih devedesetih i prestanku imanja okusa u ustima. Onog koji su nekad zvali odnos s Beogradom.

Tagovi

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci