Tagovi

Fjodor Mihajlovič i Arkadij Grigorijevič

Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala’ da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.

No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.
Svi oni, koji su barem jednom posjetili istočnoevropske podružnice internetskih kloaka tipa Stormfront , Blood & Honour ..., mogli su tamo među ‘edukativnom’ literaturom” da nađu i jednu kompilacijsku bibliotečku odrednicu pod nazivom Dostojevski i Jevreji .

Kažem kompilacijsku, jer se radi o odlomcima iz čuvenog Dnevnika pisca , koji je Dostojevski objavljivao u časopisu Građanin u godinama 1873, 1876, 1877, 1880 i 1881.
Konkretno ono o čemu mi govorimo izvađeno je iz druge glave zapisa za mjesec mart 1877. g. i to slijedećih njezinih djelova: dio 1. (”Jevrejsko pitanje” /«Еврейский вопрос» /; dio 2. (Za i protiv /Pro и contra/) i dio 3. (Država u državi. Četrdeset vijekova postojanja / Status in statu. Сорок веков бытия/).

Ova tri djela druge glave zapisa za mjesec mart su i inače Biblija ruskog (svjestan sam koliko je ovaj termin diskutabilan) antisemitizma (Njemci su npr. u toku WWII bacali na sovjetske linije letke sa njihovim odlomcima).
No pored ta tri enormno eksploatisana dijela, Dostojevski je u toj istoj glavi napisao i četvrti dio, koji se antisemitima baš mnogo ne sviđa, a zove se (Neka živi bratstvo /Но да здравствует братство!/)a osim toga jevrejskom pitanju posvetio je i (judeofobima takođe nesimpatičan) prvi dio treće glave zapisa za mjesec mart pod nazivom (Sahrana svečovjeka /Похороны “общечеловека”/).

Fjodor Mihajlovič se Jevreja doticao i prije, i u svojim romanima i u svojim člancima, a i u već pomenutim dnevničkim zapisima.
U njegovom književnom opusu skoro svi jevrejski likovi imali su kao po pravilu negativne osobine (izuzetak je Isaja Fomič Baumštejn iz Zapisa iz mrtvog doma ), a osim toga u svojim djelima je Dostojevski i često koristio neke podle vjekovne predrasude koje su vezivane za Jevreje.

U publicističkom djelovanju Dostojevskog stvari stoje znatno drugačije.
U tom segmentu njegovog javnog angažmana Jevreji i jevrejsko pitanje bili su mnogo češće predmet njegovog zanimanja.
1861. on se npr. u listu Vrijeme zdušno zalaže za zakon koji će obrazovanim Jevrejima znatno ublažiti dotadašnje restrikcije, no zato početkom ’70-tih, evidentno okretanje Dostojevskog u politički desno, pratiće i izrazito vidljiva judeofobija.

I da sada ne dužim, očito je da je bavljenje Jevrejima nešto što Dostojevskom nikako nije bilo strano, ali činjenica je da nikada do marta 1877. nije se desilo da veliki ruski pisac cijelu jednu glavu svojih zapisa posveti isključivo jevrejskom problemu u Rusiji .., e a razlog tome bio je čovjek, čije je ime Arkadij Grigorjevič Kovner.

Arkadij Grigorijevič je zapravo rođen kao Avram-Uri Kovner. Na svijet je došao u Viljnusu 1842, kao jedno od mnogobrojne djece krajnje siromašne jevrejske porodice.
Kovner do 19 g. svog života uopšte nije znao govoriti ruski, a onda je sam tako naučio taj ruski da je jedan filozof kao što je Rozanov za njega rekao:
Ja stojim pun divljenja pred tom fascinantnom figurom, koja je za mene bila i ostala zagonetka! ”.
Veliki ruski konzervativni filozof je Kovnera čak jednom prilikom okarakterisao i kao “jevrejskog Pisareva ”.

Kovner nikada nije završio nikakav fakultet, ali je zato za nevjerovatno kratko vrijeme naučio ne samo ruski, nego i njemački i francuski, a pored toga je i izuzetno dobro ušao u glavne tokove svjetske i ruske literature, kao i što je više nego solidno (po Rozanovu) savladao osnove filozofije.

U jednom značajnom period svog života radio je kao novinar i publicist.
Sa svojim knjigama i člancima, uperenim protiv ortodoksnog judaizma, obrazovnog-vjerskog sistema jevrejske manjine u Rusiji, kao i zbog žestokih kritika koje je upućivao jevrejskim književnicima, izazvao je bijes u jevrejskim tradicionalističko-konzervativnim krugovima.
Vrhunac te njegove publicističko-novinarske karijere bilo je uredništvo literarnog podlistka liberalnog lista Glas . No sa tog mjesta Kovner je brzo morao otići, pošto se njegova literarno-kritička djelatnost nije baš previše sviđala vlastima.

Zaposlio se u kao službenik u banci, ali je i dalje uporno nastavio da čita i da uči.
Preokret u njegovom životu desio se kad je, fasciniran Rasakoljnikovljevom tezom kako genij ima pravo na zločin u ime nekakvog budućeg dobra, odlučio da i sam počini zločin kako bi pomogao jednoj bijednoj jevrejskoj porodici.
Ukrao je 168 hilj. rubalja i bio naravno uhvaćen, a zatim i osuđen na 4 god. zatvora. Dvije godine je proveo u Moskvi, a ostatak u izgnanstvu u Sibiru.

Poslije odslužene kazne radio je razne poslove po Rusiji, da bi se na kraju skrasio u jednom poljskom provincijalnom gradu, gdje se zaposlio kao imperijalni činovnik.
Umro je 1909, a desetak godina prije smrti, da bi se mogao oženiti sa ženom (Ruskinjom) u koju se do ušiju zaljubio, Kovner je prešao u pravoslavlje.

Sve u svemu radi se o jednoj interesantnoj biografiji .., ali bez obzira na taj fakt treba biti pošten, staviti ruku na srce i iskreno priznati kako Kovnera danas po tome (osim specijalista) ne bi ama baš niko pamtio.
Ono zbog čega Arkadija Grigorijeviča pamte je to što je on počeo voditi od momenta kada je zatvoren prepisku sa istaknutim ličnostima tadašnje Rusije, najpoznatiji među njegovim korespodentima bili su Rozanov i Dostojevski.

Dostojevskom je Kovner napisao nekoliko pisama.
U prvom pismu on je velikom piscu opisao cijeli svoj život, između ostalog pošteno je izložio i ono što je uradio, kao i zašto je to uradio, te je zatim od Dostojevskog tražio i moralnu ocjenu njegovog čina.
Pored toga u tom pismu je i zamolio Dostojevskog da mu pomogne u vezi problema koje ima sa objavljivanjem nekih svojih djela.

No najbitnije od svega je to što je Kovner u tom pismu zamolio Dostojevskog da mu ovaj objasni razloge njegovog negativnog stav prema Jevrejima. U suštini on je inplicite izazvao Dostojevskog da pokuša to neprijateljstvo prema Jevrejima pomiriti sa onim principima hrišćanske ljubavi koje propovjeda u svojim djelima

Kovnerovo pismo je na Dostojevskog ostavilo silan utisak. No ubrzo je Dostojevskom stiglo i drugo pismo u kojem je Kovner sa ateističkih pozicija kritikovao dnevnički zapis Dostojevskog (od decembra 1876.) o besmrtnosti duše

Dostojevski je odgovorio Kovneru tek nakon ovog drugog pisma (nije sada bitno šta je Dostojevski rekao Kovneru za njegov prestup, kao i za probleme sa objavljivanjem negovih djela), ono što je karakteristično za to pismo je njegov ton.
Do tada je Dostojevski u svim svojim pismima poučavao ili propovjedao, ali u ovom pismu on se njegovom adresatu obraća kao sebi ravnom.

Nakon što se izvinuo zbog kašnjenja Dostojevski svoj odgovor počinje sa konstatacijom da je rijetko kada čitao nešto tako umno kao što su to ova dva Kovnerova pisma.
Na Kovnerovu optužbu da je judeofob nije odgovorio (mada ju je odlučno negirao), smatrao je da nije u redu da se problematika njegovog odnosa prema Jevrejima ograniči na epistolarni disput, po njemu taj problem i te kako zaslužuje da bude obrađen kao posebna tema u njegovom dnevniku.

I ubrzo nakon toga nastala je 2. glava zapisa Dnevnika pisca za mjesec mart 1877.
U toj glavi Dostojevski je zapravo pokušao da pomiri sopstvenu rastrganost između dvije u potpunosti inkopatibilne emocije.

Međutim veliki ruski pisac nije uspio u toj svojoj namjeri – ne samo da mu nije pošlo za rukom da pred drugima pomiri jednu više nego očitu averziju sa njemu tako dragim idealom hrišćanske ljubavi, nego on u to, po svemu sudeći, nije uspio da ubjedi ni samog sebe .
Drugim riječima, Dostojevski nije našao način da argumentovano opravda svoj stav – u zapisima za mjesec mart nema ničega osim judeofobskog déjà vu .

Da se razumjemo, bez obzira na česte iskre Dostojevskom svojstvene genijalnosti, njegova publicistička djelatnost i inače je na nižem nivou od njegovog umjetničkog stvaralaštva, ali u slučaju druge martovske glave Dnevnika pisca iz 1877, ona je još niža nego inače.
Dostojevski se, prosto rečeno, ne uspijeva uzdignuti iznad uobičajenih pamfleta judeofobske štampe.

U njegovoj argumentaciji nema žara, nema onog poniranja u dubinu, nema filozofske armature … jednostavno nema Dostojevskog.
Možda je to zbog toga što je on sam bio svjestan da je mirenje bilo kakve averzije sa imperativom ljubavi nemoguća misija, a možda je i stvar u tome da ono što je on navodio kao opravdanje svoje netrpeljivosti i nisu bili njezini pravi razlozi.

U čemu je onda zapravo problem između Dostojevskog i Jevreja?
Svakome ko je upoznat i sa opusom Dostojevskog (ja npr. bolje poznajem njegovu publicistiku i prepisku), kao i sa nadasve lucidnim tumačenjima njegovih djela od strane Mereškovskog, Berđajeva, Loskog, Šestova, Rozanceva .., ne može a da ne upadne u oči jedna fascinacija koju je Dostojevski u svom opusu iskazivao bezbroj puta i na bezbroj načina.

Dostojevski je predstavnik slavjanofilskog filozofsko-literarnog pravca u ruskoj inteligenciji XIX vijeka. Tačnije on je predstavnik i rodonačelnik jedne posebne struje u okviru slavjanofilstva – tzv. počveničestva (почвa – tlo).

Razlike između jednog i drugog nisu nam u ovom slučaju bitne – mnogo je važnije ono što im je zajedničko, a zajednička im je nepokolebljiva vjera u ruski narod i Rusiju.

Dostojevski je duboko vjerovao da je na osnovu posebnog oblika kulture, oblika koji je izrastao iz hrišćanstva ruskog tipa i koji se manifestovao na razne originalne i duhovne i organizaciono-društvene načine, ruski narod predodređen na drugačiji put razvoja od ostatka svijeta.
Taj put nije samo put ruskog (partikularnog) spasenja, nego on ima univerzalni karakter. Ruski narod je predodređen i odabran da ga svojim primjerom pokaže ostalim narodima.
Po Dostojevskom taj zadatak je misija ruskog naroda i po njemu ona ima duboko religiozni karakter.

E upravo ta ideja o misiji ruskog naroda je ono što je za Dostojevskog po logici stvari moralo da dođe kad-tad u sukob sa idejom misije i izabranosti Jevreja.
A Dostojevskog je u svemu tome uznemiravao u prvom redu ishod tog sukoba, jer na suprotnoj strani je bio narod koji je, po svemu šta mu se u istoriji događalo, davno trebao prestati da postoji.

On tako za Jevreje kaže, kako je nedovoljno to opstojanje Jevreja objašnjavati isključivo nagonom za opstankom i kako bi svakom jednostavno dojadila ta upornost u očuvanju svog egzistiranja. Po njemu se iza činjenice da Jevreja još uopšte ima, nalazi neka ideja, nešto tako duboko i nešto što čovječanstvo prosto nije u mogućnosti da objasni.

Drugim riječima za Dostojevskog Jevreji su prvorazredni misterij - enigma koja ga u isto vrijeme plaši i zadivljuje. On tu jevrejsku „neuništivost“ shvata kao religiozni fenomen i kao nepobitni dokaz misije tog naroda.
Misije koja je direktni i najopasniji izazov ruskom narodu i njegovoj misiji univerzalno-religioznog karaktera.

Komentari

@Foma Fomič

Ne bih se nikako mogao složiti sa Vama.

E ali prije nego što to pokušam obrazložiti htio bih da Vam kažem kako nema nikakve potrebe da Dostojevskog branite od mene.
Ja stvarno smatram da su on, Homer, Dante i Šekspir četiri stuba svjetske književnosti … taj fakt ne bi anuliralo čak ni to da je Dostojevski npr. kasnije bio (ne daj Bože) ministar kulture u Hitlerovoj Njemačkoj.

Vi dalje tvrdite da ovom dnevniku nije ovde mjesto. Ne vjerujem da je to zbog problematiziranja antisemitizma (to mi izgleda krajnje nevjerovatno), štaviše očito je da je razlog te Vaše konstatacije to što se problematizacija vrši preko Dostojevskog.

Vi takođe kažete da primjer Dostojevskog nema veze sa Hrvatskom i da Dostojevski i njegova filozofija imaju mizeran uticaj na prosjećnog Hrvata … i to je vjerovatno tačno.

Ali mislim da je malo ljudi koji nisu za Dostojevskog barem čuli i sada kada oni, koji njega znaju samo po čuvenju, naiđu na one odlomke u nekoj opskurnoj brošuri ili na nekom istom takvom sajtu .., eto recite mi šta mogu da pomisle?
Pomisliće – pa ebte vidi šta kaže onaj Dostojevski!

Prepotentno i pretenciozno bi bilo misliti da će ovaj moj dnevnik biti to što će ih natjerati da se zamisle, ali neka ga – šta fali .., ako ima mjesta na netu i za one odlomke, zašto onda ne bi bilo mjesta i za njega.

Ono što mene čudi je zašto Vama npr. ne smeta ta očito vulgarna instrumentalizacija Dostojevskog u krajnje prljavu svrhu?
Eto smeta Vam moja analiza, koju ja lično smatram pokušajem apologetike Dostojevskog i na koju me ponukala upravo ona gore pomenuta nepricipjelna eksploatacija njegovog publicističkog opusa.

Svrha dnevnika, koju Vi u nekoliko navrata proglašavate upitnom, je pored pomenute odbrane Dostojevskog i specifična problematizacija jedne mržnje, koju ja smatram pramržnjom – etalonom po kojem se sve druge mržnje mogu mjeriti.

A mislim da je fenomen mržnje nešto što je itekako aktuelno kada je riječ o ovim našim prostorima.

U Vašem komentaru najzanimljivije mi je bilo ovo
Kad se piše o bilo čijoj "judeofobiji", potrebno je imati svijest o povijesnom trenutku i cjelokupnom kontekstu. U nekim povijesnim okolnostima je bilo moguće da se izražava antipatija prema Židovima, a da su Židovi istodobno integralni dio društva, da su mnogi od njih bogati, obrazovani, da pripadaju višim klasama itd.
Bojim se da Vi očito niste upoznati sa situacijom u kojoj su se nalazili Jevreji u Rusiji u doba Dostojevskog. Ne, ne zamjeram Vam, samo konstatujem.
Zašto bi znali nešto što vjerovatno nema nikakve veze sa Vašom profesijom.

Dugo sam razmišljao šta bih mogao da Vam napišem (nešto ne predugačko) a da vam to koliko-toliko ilustruje njihov tadašnji položaj?
Izabrao sam ova dva citata:

Aleksandar II svoju naredbu da se preispitaju postojeće odredbe koje se odnose na Jevreje završava ovako“a radi njihovog usklađivanja s opštim vidovima stapanja ovog naroda s izvornim življem, ukoliko (pazite sad) moralno stanje Jevreja to može da dozvoli”.

A njegov sin Aleksandar III (koji je stupio na vlast 1881, znači u godini smrti Dostojevskog) piše povodom pogroma u Varšavi ondašnjem general-gubernatoru Gurku:
U dubini duše ja sam uvijek sretan kada tuku Jevreje, no ipak to ne treba dopustiti.
1870. ili 1890. ili 1905. još nema holokausta, nema Hitlera, nema industrijskog uništavanja Židova... I ljudi, pa čak i oni koji se loše izražavaju o Židovima, ne mogu znati da će se to pojaviti....
Dostojevski je judeofob starog tipa.
Ja sam u potpunosti uvjeren da Dostojevski, ali i ne samo on, nego 95% tih i takvih judeofoba, nikada ne bi mogli stati iza nečega kao što je holokaust.
Ali ne može se reći i da su u potpunosti “nevini”.

Njihov grijeh je u tome što su oni prema Jevrejima kroz vjekove uporno generisali averziju, koja je vremenom, zahvaljujući nekakvoj svojoj unutršnjoj logici, kao i poticajima nastalim iz tumačenja različitih sfera društvene stvarnosti, nadopunila svoj prvobitni vjerski sadržaj, sa ekonomskom, političkom i "biološkom" komponentom, stvarajući tako onu kritičnu masu, koja je u XX v. svoj ultimativni izraz ispoljila kroz holokaust.

Tko je glasao

Hvala vam

na opsežnom komentaru i naročito na točnom zaključku da me nije zasmetalo problematiziranje antisemitizma, nego isticanje Dostojevskog.

I to ne zbog samog Dostojevskog, jer mu ja nisam ovlašteni advokat, nego zbog osjećaja da je to u kontekstu ovog portala efemerno. Naprosto, previše "specijalistički".

Ali, nema veze! Nedosljedna sam utoliko što jednom članu, koji učestalo piše o glazbi, ne zamjeram što ima "nepolitičku" temu, a vama sam zamjerila...

Konvencionalno negativnih predodžbi o Židovima ima i u hrvatskoj "visokoj" književnosti. Ako se ne varam, Pero Kvrgić je s ulogom jednog sitničavog Židova ušao u antologiju hrvatskog glumišta.... Zahvaljujem vam što ste razumjeli moje inzistiranje na razlici između takvih, da ih nazovem, benignih predodžbi o Židovima (uostalom, takve predodžbe imaju svi o svima drugima - pa čak i Slavonci o Dalmatincima, Ličani o Zagorcima... zar ne!?), i onih predodžbi koje su praktično rezultirale holokaustom.

Kao što vidite iz komentara, nisu svi sposobni uočiti te nijanse... Pa ni svi Židovi. Nažalost.

Kad je dramatično ambiciozni, a nesposobni mladić po imenu Adolf Hitelr došao u Beč, tamo je bilo mnogo antižidovske političke retorike. Na takvoj retorici su se dobivali izbori za gradonačelnika. Ali nikome nije padalo na pamet da pali židovske kuće, da doktoru Freudu i drugim uvaženim liječnicima, bankarima, glazbenicima, slikarima... brani rad i oduzima život. Postojala je židovska sirotinja kojoj je bilo teško kao i svakoj sirotinji, i židovska elita kojoj je bilo dobro kao i svakoj eliti....

Prije holokausta su postojali valovi proganjanja Židova, ali i periodi mira, prihvaćanja i tolerancije. Uostalom, da nije bilo tako, Židovi, usprkos svojoj umišljenoj "izabranosti" i svim onim ekskluzivnim vrlinama koje je naveo Ljubo, vjerojatno ne bi preživjeli....

Uostalom, proganjani su i neki drugi, ne samo Židovi... Proganjani su Romi.... Neke zajednice kršćanskih heretika nisu imale sreću kao Židovi: zbrisane su sa lica zemlje.... Katari u Francuskoj, na primjer....

Eto, to sam mislila kada sam napisala da treba biti svjestan povijesnog trenutka i konteksta.

Je li Fridrih Niče kriv što je bitanga Hitler shvatio pojam nadčovjeka na sebi svojstven način: na način stupidnog probisvijeta, zlikovca i ubojice?

Je li Wagner kriv što se jedan umišljeni slikar i arhitekt bez ikakvog talenta opsesivno fokusirao na njegovu glazbu?

Mislim da je Dostojevski u svojim romanima iznio probleme i pitanja koja su ga suštinski mučila, i premda sam ga podosta pročitala, ne sjećam ga se kao pisca koji je bio obuzet judeofobijom....

Tko je glasao

Jako volim Dostojevskog.

Uostalom, ovdje se zovem Foma Fomič - upravo zato jer jako volim Dostojevskog (Foma Fomič je jedan od najupečatljivijih likova iz njegovih romana).

Međutim, ne razumijem smisao ovog dnevnika.

Dostojevski ima svoje zagarantirano mjesto u povijesti svjetske književnosti. Točka.

I Balzac je bio veliki snob, živio u dugovima i bježao pred utjerivačima dugova. Pa što?

Ovo o čemu pišete ima smisla za specijaliste koji proučavaju rusku književnost. Za ljude koji pišu doktorate o Dostojevskom. Kakvog smisla to ima na ovom portalu?

Kad se piše o bilo čijoj "judeofobiji", potrebno je imati svijest o povijesnom trenutku i cjelokupnom kontekstu. U nekim povijesnim okolnostima je bilo moguće da se izražava antipatija prema Židovima, a da su Židovi istodobno integralni dio društva, da su mnogi od njih bogati, obrazovani, da pripadaju višim klasama itd.

1870. ili 1890. ili 1905. još nema holokausta, nema Hitlera, nema industrijskog uništavanja Židova... I ljudi, pa čak i oni koji se loše izražavaju o Židovima, ne mogu znati da će se to pojaviti....

Zaista ne znam što vam znači ovaj dnevnik....

Mislim da se Dostojevskog ipak najbolje i najtočnije može pojmiti tako da se čita "Braću Karamazove", "Idiota", "Zločin i kaznu", "Bijedne ljude", "Selo Stjepančikovo", itd.

Ovom dnevniku nije mjesto ovdje.

Tko je glasao

Погрòм

Istina, nema još Židova, nema Hitlera, ali zato imamo ubojstvo cara Aleksandra II. i zatim prvi puta organizirane pogrome 1881-1882., te još dva velika vala 1903. i 1906. Dakle - nije baš da se ne naslućuje neki smjer "rješavanja židovskog pitanja".

Autor dnevnika uopće nije napao "tvog Dostojevskog" niti njegovo značenje za literaturu, nego ga oslikava i kao čovjeka - i to vrlo stručno i zanimljivo - a kako mnogi ne čitamo stručnu literaturu tog tipa, zanimljivo je to ovdje pročitati.

Fakat ne kužim što te kod ovog dnevnika smeta.

Tko je glasao

Velike zemlje,

velike nacije, velike kulture... (a Rusija to jest) - velike su, pa u njima nalazimo "primjere" za sve što želimo potkrijepiti primjerom.

Jedan takav primjer je i to da je mnogo Židova bilo među onima koji su 1917. predvodili Oktobarsku revoluciju. Od Trockoga, pa dalje. Nekima taj primjer dobro dođe za zaključak da su "svi Židovi - komunisti", tj. da su "Židov" i "komunist" sinonimi....

Još bih razumjela smisao ovakvog dnevnika na ovakvom mjestu da se autor upustio u analizu predodžbi o Židovima u hrvatskoj književnosti i publicistici, od Baščanske ploče do naših dana. Ali, s obzirom da nisam zamijetila da filozofska i politička misao F.M. Dostojevskog ima većeg utjecaja na misao, svjetonazor, duh... prosječnog ili natprosječnog građanina suvremene Hrvatske, onda ne vidim ni smisao ovakvog teksta na ovom portalu.

Slijepi Borges, kojeg su književni kritičari počastili titulom "Homera 20. stoljeća", bio je čovjek prilično konzervativnih političkih nazora. Da, pa što?

Balzac su upuštao u ljubavne veze mahom sa udanim ženama, starijima od sebe, bogatima, obavezno sa nekom plemićkom titulom. Da, pa što?

Kafka je bio sjeban, da prostiš, tako da samo staneš i čudiš se toj turobnoj biografiji. Pa što?

Neki su književni velikani bili ludi, neki su bili pederi, neki su počinili samoubojstvo, neki su varali svoje žene, neki su bili ljevičari, neki konzervativci, neki potpuno apolitični....

I tvoj omiljeni Staljin (oprosti na sarkazmu, ali ne mogu mu se oteti jer si se nekoliko puta narogušio čim se tu veliku povijesnu ličnost nazove zlikovcem bez velike konkurencije u povijesti zla) - također je proganjao Židove. Ali, on je proganjao i svoje sunarodnjake Gruzijce. I vlastitu rodbinu. On uopće, u svojoj paranoji, nije birao...

Tko je glasao

@Foma Fomič

Ne piše R.C. o privatnom Dostjevskom, nego o njegovim OBJAVLJENIM tekstovima u vezi Židova, uključujući i objavljenu korespondenciju. Odnos nekog pisca prema Židovimaje određeni indikator... Recimo, možda je Andrić dobio Nobela i zato što je bio filosemit, za razliku od Krleže...
I navikni se da ovaj portal nije samo SKVIKIONICA već i intelektualna vježbaonica!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Tvoj popis

židovskih vrlina bih prešutjela da nisi sada ovo napisao, dragi Ljubo! Jer, ako nešto jest SKVIKIONICA (oprosti, Skviki!), a ne "intelektualna vježbaonica" - onda je to taj tvoj veleumni popis!

On, naime, nije ništa manje antipatičan, i ništa manja zabluda, nego kada se načini, na primjer, ovakav popis:

Židovi su:

1. škrti
2. komunisti
3. licemjerni
4. itd. itd. itd.

Takve generalizacije su, bilo negativne, bilo pozitivne - besmislica.

I s takvim "vježbanjem intelekta" se ne dopire daleko.

I ako je ovaj "esej" o zabludama Dostojevskog poticajan samo kao šlagvort za takve taksonomije, onda je to najbolji dokaz da je irelevantan, i da ne zaslužuje pluseve koje je dobio.

To ti je moje skromno mišljenje, Ljubo. Inače, pokojna svekrva mi je bila Židovka. Cijeli niz vrlina koje si naveo kao pripadajuće Židovima - nije posjedovala. Usprkos tome, bila je dobra svekrva, laka joj zemlja.

Tko je glasao

@Foma Fomič Enigma?

Diostojevskog je zanimao misterij židovstva, pokušao je naći odgovore. Ispod mog upisa naznačio sam da se radi o improvizaciji naznačavanja, po mom sudu, elemenata koji bi mogli biti odgovor na pitanje o fenomenu židovstva. Taj fenomen nije samo interes Dostojevskog, R.C-a, nego i mnogih umnih ljudi u svijetu. Sviđalo se to tebi ili ne, Židovi su bili i ostali sol i šećer bar dva milenija, jedan su od rijetkih dodanas preživjelih naroda, usprkos progonima, od biblijskih vremena...Pa što bi bilo da sam pokušao obrazložiti tezu o "izabranom narodu", što jedan dio mislilaca legitimno zastupa.
S što se tiče tvoje svekrve-Židovke, zaista nemam komentara!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

I nemoj (imati komentara)!

Dovoljan je tvoj komentar o "soli i šećeru"!

Neki su, kao što ti je poznato, na razne načine pokušavali obrazložiti tezu o germanskoj rasi kao "soli i šećeru".

Kakva je razlika, Ljubo?

Da sam pripadnik bilo kojeg, ne znam kako veličanstvenog naroda na svijetu - bilo bi me sram hodati naokolo i tvrditi da je moj narod "izabran". Smatrala bih nekulturnim opterećivati druge ljude takvim bedastoćama.

Tko je glasao

@Foma Fomič tvrdi ono što nisam ustvrdio...

Nigdje nisam iskazao stav da su Židovi izabran narod, a najmanje hodam uokolo i to tvrdim. Sol i šećer je moja metafora, dok su nacisti pisali i govorili o Židovima kao STRANOM TIJELU U NJEMAČKOM NARODU...koje treba "konačnim rješenjem odstraniti!" Ipak su to velike razlike i čudi me da ih ti ne primjećuješ.
Inače, malo ponosa na svoj narod, zašto ne???

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Živjeti u uvjerenju da je moj narod "izabran" -

to baš nije "malo ponosa". :)

Dokazni postupak protiv mene ti je posve pogrešan: ja nisam usporedila stav "ponosnog" Židova o sebi sa stavom njemačkog antisemita o njemu (o Židovu).

Nego sam usporedila stav "ponosnog" Židova o sebi sa stavom "ponosnog" arijevca o sebi.

I o tome sam pitala: kakva je suštinska razlika?

Pitala sam, dakle, kakva je razlika između dvije nacionalne, vjerske, rasne, plemenske.... samodopadnosti, između dva doživljaja sebe kao nečeg ekskluzivnog, boljeg, nadmoćnijeg, zaslužnijeg i sl.

Tko je glasao

@Foma Fomič

Ne čitaš pažljivo. R.C. ti lijepo objasni da Dostojevski svoju judeofobiju nije iskazivao u romanima nego u publicistici, a ti kažeškako nisi primijetila judeofobiju u romanima Dostojevskog!
Drugo, baš je STUPIDNO komparirati "ponos Židova" i "ponos Arijevaca" i tvrditi da je to isto. Naime, ponos Židova ne uključuje uništenje drugih naroda, a ponos Arijevaca uključuje supremaciju i UNIŠTAVANJE drugih naroda. Držim te intelektualkom, ali s ovom komparacijom ponosa se pomalo iz intelektualnog kruga sama isključuješ! Čini mi se da je svekrva ipak premalo radila s tobom na tzv. židovskom pitanju!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Da, Ljubo,

kažem i to da je Dostojevski svoje mjesto u povijesti stekao svojim književnim, a ne svojim publicističkim djelima, niti svojim dnevničkim zapisima.

Kažem i to da se njegova filozofija, njegova pitanja, problemi koji su ga tištali itd. - iščitavaju ponajprije iz njegovih književnih djela.

Kažem i to da je bio duboko filozofski zapitan nad pitanjima dobra i zla, pitanjem vjere, pitanjem sumnje.... da je bio toliko sjajan psihoanalitičar da je doktor Freud mogao od njega učiti svoju nauku....

No, da je bio neki upečatljivi antisemit...!? Znam da je njegovu biografiju obilježila činjanica da je stajao pred streljačkim strojem. Ali, da je njegov život i njegovo djelo obilježeno antisemitizmom!?!?

Drugi dio tvog upisa nema smisla komentirati jer je tendenciozan.

Ja govorim da je načelno svaki ekskluzivizam po nacionalnoj, rasnoj, itd. osnovi jednako blesav, a ti mi uzvraćaš da - što? - opravdavam genocid, ili što?!

To je podlo.

Tvoj narod je pretrpio užasne patnje koje svijet ne smije zaboraviti. Ali, tvoj narod, ni prije ni poslije tih patnji, nije bio "izabran" ni od koga ni za što. Niti je "sol i šećer" ičega.

Tvoj narod je jedan od naroda svijeta. Narod koji je mnogo pretrpio.

Daj nam bože da više nikada nijedan narod ne trpi.

Tko je glasao

@Foma Fomič

Nisi odgovorila na konkretnu primjedbu da "ponos Židova" i "ponos Arijevaca" nisu isto. Inače "izabranost židovskog naroda" izvrsno ti je objasnio R.C., i nemam tome što dodati. Osim vica: "Pa Hašemu, kada si već birao, što nisi izabrao neki drugi narod?"

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Odgovorila sam, Ljubo,

ali tebe odgovor ne zanima.

Objašnjenje R.C.-a o "izabranosti" ne razumijem upravo onako kako ne razumijem zašto bi neka žena "bezgrešno" začela dijete. Naime, nisam religiozna.

Pa tako nereligiozna, ne mogu shvatiti kako Bog može neki narod voljeti više od drugih naroda.

Ako je Bog jedan, onda je on "sve", "totalitet", "apsolut", i onda se on ne može dijeliti na atribute "više", "manje" i sl. To bi bilo kao da Bog voli svoju lijevu nogu više od svoje desne noge....

Ako Bog voli jedan narod više od drugih naroda, onda je on:

a) nepravedan, nepošten i pristran, ili
b) nije Jedan, nije apsolutan i univerzalan, nego "pokriva" neko ograničeno područje

Ako je Bog "lokalna" pojava, onda i on i njegovi štovaoci moraju računati na druge, isto tako lokalne bogove....

Naravno, i drugi bogovi, jer su bogovi, žele biti izabiratelji svoga "izabranog" naroda....

Pa zašto bi se onda jednog kršćanina, slavenofila, rusofila, narodnjaka, zapravo izlagalo kritici zbog "judeofobije" koja se nalazi u njegovim publicističkim i dnevničkim zapisima?

Njegov stav je skroz normalan, obzirom da je on pripadnik "izabranog" ruskog naroda!

Jer, normalno je da svi "izabrani" viču: "Čekajte, drugovi, pa ne možemo svi biti izabrani! Samo sam ja izabran!"

I eto nas od uzvišenih božanskih poslova - na trivijalnim ljudskim poslovima koji ispunjavaju našu povijest sukoba, mržnji, ratova, isključivosti, nerazumijevanja....

:)))

Tko je glasao

U pravu ste,

ta izabranost, osjećaj misije, predodređenost jesu različiti oblici u suštini istog paradoxa, koji je, bez obzira ne te razne svoje manifestacije, totalno suprotan konceptu univerzalne religije.

Jevrejima se možda može donekle progledati kroz prste zato što starozavjetni JHVH predstavlja prelaz od plemenskog (exkluzivnog) ka univerzalnom božanstvu.

Tko je glasao

Ma,

što se mene tiče, opraštam svima jer sam tolerantni ateist! Religija je nesumnjiva činjenica ljudske povijesti. Korisno je samo imati u vidu da su bogovi - ljudski proizvodi....

K. G. Jung je napisao jedan nezaboravan esej na temu: ima li boga? I rekao je otprilike ovo: "Ja sam znanstvenik koji ima zadatak podastirati dokaze. O postojanju boga ne mogu podastrijeti dokaz, pa stoga ne mogu tvrditi ima li ili nema boga. Ali, kao znanstvenik koji proučava ljudsku dušu, mogu utemeljeno govoriti o tome je li čovjeku vjera potrebna, i zašto mu je potrebna."...

I Dostojevski je bio okupiran tim pitanjem. .. Kad sam bila mlada, bila sam "zaljubljena" u Ivana Karamazova koji je ustvrdio: "Ako su samo patnje djece na ovome svijetu cijena 'ulaznice' u nebesko carstvo, onda hvala, ne! - vraćam Bogu ulaznicu!"

Aljošu Karamazova jedva da sam razumjela....

Danas razumijem Aljošu.... I svjesna sam da je Ivan, taj koji je Bogu vratio ulaznicu, naručitelj ubojstva vlastitog oca....

No, pustimo to....

Svama je ugodno ćaskati.... Niste a priori narogušeni poput Ljube... :))

Tko je glasao

ispravak:

S vama...

Tko je glasao

U vezi

te izabranosti jevrejskog naroda ima jako mnogo mistifikacija.

Jevrejima je to dato kroz savez koji je JHVH sklopio sa Mojsijem na Sinaju.

Jevrejska religiozno-filozofska misao ne tumači tu izabranost kao posljedicu nekavih specijalnih zasluga Jevreja, nego kao izraz Božje ljubavi prema Jevrejima.
Kod nekih od tvoraca Talmuda bilo je objašnjenje po kojem su Jevreji to čast zaslužili zato što su, za razliku od drugih naroda, dobrovoljno primili Toru, ali u istom tom Talmudu nalaze se i stavovi koji to opovrgavaju na osnovu toga što smatraju da primanje Tore nije bilo dobrovoljno, nego pod pretnjom i ugrozom propasti jevrejskog naroda.

U promišljanju te izabranosti uvijek je, gotovo bez izuzetaka, isticano da se Jevreji ne smiju nadati nikakvim privilegijama, nego da iza izabranosti stoje prvenstveno specijalne obaveze, dužnosti i ogromna odgovornost - među kojima posebno mjesto zauzima širenje božje riječi.
Definisanje te univerzalne misije Jevreja jasno je formulisano u knjizi proroka Amosa, kao i u knjigama Isaije i Miheja.

Nakon izgona iz Svete zemlje, a naročito sa usiljavanjem progona, kod jednog djela Jevreja se kao spontani odgovor i kao izraz pokušaja jačanja ugoženog identiteta (i pored ne postojanja osnove za tako nešto u filozofsko-religioznoj razradi judaizma) rodio osjećaj suštinske razlike između njega i progonitelja.

Sve u svemu u biti te izabranosti nema ničeg posebno čudnog.
Osim toga ta izabranost nije davno zapečaćena exkluziva. Po Bibliji, JHVH je Bog cijelog svijeta i Bog svih naroda i pošto je Jevreje opteretio zadatkom univerzalizacije njegove poruke, onda je kroz konverziju u judaizam izabranost zapravo dana svakom.

No i bez te eventualne konverzije u judaizam jedan hrišćanin npr. neće ostati uskraćen za osjećaj odabranosti. Crkva je davno o sebi počela razmišljati kao o "novom Izraelu", "istinskom Izraelu" i kao "novom od Boga izabranom narodu".
Apologeta Justin je tako još u II vijeku pisao:
”Ako Bog usporava katastrofu (...), to je samo zbog hrišćanske rase u kojoj on vidi razlog da sačuva svijet.

Po pravilu ideja izabranosti je u većoj ili manjoj mjeri pratilja svih oblika religioznost, a obavezni je sastavni dio monoteističkih profetskih religija. U moderni ona se počela ispoljavati i u sekularnom obliku u pojedinim ideologijama.

Kod Dostojevskog, slavjanofila i narodnjaka, kao i kod čitave jedna generacija mislilaca tzv. Bogotražitelja ona se manifestovala kroz vjeru da su Rusija i ruski narod nosioci svjetske misije “oporavka” hrišćanstva.

Jedan od Bogotražitelja (meni posebno drag) Berđajev je čak i rekao kako (parafraziram) – bez osjećaja misije nema velikog naroda.

Tko je glasao

mozda.. a mozda je i samo

mozda.. a mozda je i samo ponasanje zidovske zajednice kroz povijest, zatvorenost i vjerska netolarancija dovela do toga da jedan dio ljudi misli negativno o Zidovima te kao proizvod takvog drustva dolazi do deklaracije "odabranih"

nazivali ih drugi ili se samoprozivali odabranima, svejedno

PS
Baruch de Spinoza: Bit religije je u uvjerenju, a ne u vjeri dogme, a religiozne knjige treba povijesno shvatiti..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Red Cavalry, Kad več

Red Cavalry,

Kad več spominješ Talmud, onda bi nam sigurno mogel objesnit i njegove citate iz:

[Babha Kama 113a]

[Talmud IV,1/113b]

[Babba Bathra 54b]

[Babylonischer Talmud Schahhschrift, Seite 120, Spalte 1]

[Eben-Ha-Eser, 6 u. 8]

[gleich an zwei Talmudstellen Talmud II,1,67a,II/1/128a]

[Kethuboth 3b]

[Zohar II, 4b]

[Orach Chaiim 57, 6a]

[Midrasch Talpioth 225]

[Kerithuth 6b, Seite 78, Jebhammoth 61a]

[Sanhedrin 37a]

[Aboda 26a]

[Jebam 22a]

[Sohar III. fol. 14b]

[Sanhedrin 98a]

[Sanhedrin 104a]

(Sanhedrin 76b]

[Sohar I.238a]

[Sohar I. 38b]

[Sohar I. 13b]

[ef 2 Chr.29,34]

Neki kažu da su to izmišljene stvari i da potiču iz propagande fašizma.

Ja osobno ne vjerujem da takvo nešto može jedna vjera učit svoje vjernike, no ti nas sigurno možeš o tome informirati.

Tko je glasao

Jašta da su izmišljene.

Zohar uopšte nije dio Talmuda.

Eben-Ha-Eser takođe koliko ja znam u Talmudu ne postoji.

A za ono:
- Babylonischer Talmud Schahhschrift, Seite 120, Spalte 1-
- Talmud IV,1/113b
- gleich an zwei Talmudstellen Talmud II,1,67a,II/1/128a
ne znam ni da li bi i najiskusniji talmudisti uspjeli da odrede o čemu se radi.

Npr. onaj prvi, treći i sedmi primjer:

Babha Kama (113a) - Jew may lie and perjur himself to condemn a Christian.

Babha Bathra (54b): Christian property belongs to the first Jew claiming it.

Kethuboth (3b): The seed [children] of Christians valued same as the seed of a beast.

to u Talmudu nema!
Evo ti link pa sam pronađi ako meni ne vjeruješ
http://www.e-daf.com/
meni se stvarno ne da sa tim zaebvt.

No sa druge strane nije u redu ni ovako olako i preći preko toga. Ove falsifikacije zaslužuju ipak nekakvu elaboraciju ... ali danas ja stvarno za to nemam vremena.
Problem je i u tome što bi ta elaboracija bila i predugačka za jedan običan komentar .., ona zaslužuje dnevnički unos.

Tko je glasao

Molotov

Svojedobno je sličnu listu postao veliki prijatelj Židova - Molotov, i natjerao LJRW da se koprca browsajući i prebirući po svetim knjigama... da bi na kraju barem priznao kako je sve to - fake! A Skviki eto vjeruje, jer uostalom i želi vjerovati...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

(mislim dakako na

(mislim dakako na pollitikinog usera Molotova;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

O, bože!!!

Red cavalry, ne odgovaraj ništa, tako ti svega! Tko zna što će pomisliti!?

Tko je glasao

Izvinjavam se

ali nisam dobro shvatio šta to može pomisliti?

Tko je glasao

kao što se vidi...

... paranoja, općenito, ne bira :)

Tko je glasao

Zap,

jesi li ti zaista budala, ili se samo takvim predstavljaš? :)

Tko je glasao

@Foma Fomič GLUPOST!

Koju glupost napišeš i ostaneš živa - ovom dnevniku možda stvarno nije mjesto ovdje jer je esej, izuzetno kvalitetan. Koje smo sve bedaste dnevnike ovdje mogli pročitati, i ovaj te smeta, a na te bedaste nisi reagirala???
Dostojevski je genijalan pisac, što ne znači da nije imao i svojih zabluda - jedna od njih odnosila se na Židove... Da sad ne spominjemo da je bio notorni kockar, i dosta honorara potrošio na kockanje po Njemačkoj...Tako je nastao i meni izvrstan roman KOCKAR kojeg ne preporučuješ.

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Oh, dragi Ljubo,

oprosti što sam "Kockara" smjestila pod ono "itd"! Evo, izvlačim ga odatle, i toplo ga preporučujem!

Svatko je "imao svojih zabluda", pa tako i veliki pisci, i mali pisci, i oni koji nisu pisci....

Homer je tako imao zabludu da na brdu Olimp žive nekakvi bogovi. Dante je imao zabludu da grešni ljudi poslije smrti završavaju u paklu.

Ali, zašto bismo o tome trebali pisati na ovom portalu?

Tko je glasao

dnevnik je dobar i

dnevnik je dobar i kvalitetan, lijepo pisan.

i dotice se svega danas. ono sto je po meni osnovno je antagonizam prema manjoj skupini u drustvu. mozda strah od razlicitog. nepoznatog i nerazumljivog. nemogucnost prihvacanja nerazumljivog. nemogucnosti shvacanja svoje vlastite nesavrsenosti bas zbog neshvacanja.

lijepo je vidjeti da ni u povijesti intelektualne elite nisu toga bile oslobodene. ovaj dnevnik me tjesi kad danas vidim te iste elite kako ponavljaju greske proslosti. nema tog racia, obrazovanja i inteligencije koja moze sprijeciti socijalnu neinteligenciju i razviti humanost.

istina je da intelektualni antagonizam ipak ne ubija direktno vec nalazi one manje intelektualne moci kao izvrsioce. na kraju ispadne da ta elita samo dobro pere ruke i zivi dalje u svojoj zabludi o velicini i svojoj nadmoci, prvenstveno rjesavajuci se onog sto ne razumije, pod krinkom savrsenog razumijevanja svoje slike u ogledalu i apsolutno niceg drugog.

pjevajuci joj u romanima, epovima i pjesmama..

bez obzira koliko netko u umjetnickom smislu bio velik ne znaci da je isto tako velik covjek. a onda to prenesi na sve vrste priznatih velicina kojima nedostaje "biti covjek" u smislu humanog bica.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@Red Cavalry Tajna jevrejstva - židovstva?

Prvo šteta što u naslov ESEJA nisi stavio uz Fjodor MIhajlovič ipak i drugo prezime tj. DOSTOJEVSKI. Esej bi bio više čitan jer i sam sam pomišljao da se radi o dva stereotipna ruska lika, a ne o vrlo zanimljivoj temi odnosa Dostojevskog prema židovstvu.
Temu si vrlo iscrpno obradio i što držim posebnom kvalitetom, ilustrirao navođenjem izvora. Bez obzira na genijalnost Dostojevskog on nije mogao (možda čak ni smio) mimo ili protiv duha vremena, a to je vrijeme i pogroma ruskih i poljskih Židova od strane Rusa, ali i Poljaka (Hmeljnicki!!). Zanimljivo, Židovi su se našli istovremeno progonjeni i od Rusa i od Poljaka i, začuđujuće, to je imalo i dobru stranu - rađanje cionizma! Da nije te judeofobije vjerojatno je da Theodor Herzl ne bi došao do svojih cionističkih ideja, mada neposredan povod nije Rusija i Poljska, nego Dreifussova afera u Francuskoj.
Inače, slično kao i kod Nijemaca držim da je judeofobija Dostojevskog nastala zbog spoznaje o konkurenciji židovskog naroda ruskom, pogotovo spoznaja da znatno malobrojniji narod - židovski - daje veliki broj nadprosječno nadarenih ljudi. Mene su oduvijek, iz tog kruga, impresionirala dva lika: Lav Davidovič Bronstein Trocki i - Chagall!!!
Inače, enigma židovstva i nije tako velika kako se misli:
1.pismenost (obaveza učenja, narod knjige),
2.talmudska dijalektika (logika)
3.znanje "stranih" jezika,
4.način prehrane (košer, plus izbjegavanje alkohola),
5.dubina i privrženost vjeri,
6.radinost,
7.sklonost inovacijama, posebno tehnološkim novitetima
----------------------------------
Ovih 6 -7 elemenata temelj su duha židovskog naroda koji ga je održao od predbiblijskih vremena do danas.
Eto, samo kratka improvizacija neizravno vezana za temu!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

osobito jer dolazi iznutra

zanimljivo mišljenje,

izvana, dakle, dostojevski
narod svjestan sebe, svijestan svojeg identiteta
svoje države kao sna
narod koji je svoj identitet u stanju prenijeti na nešto što ostaje i opstaje
i kad se izgubi zavičaj fizička tjelesna veza sa jeršalaimom, maslinicima, i zidovima hrama,
i kad se izgubi domovina, država, odijelo u koje je narod obučen
temelj identiteta je vjera, definitivno posebna, prva, od koje su nastale vjere većine danas živućih ljudi,
rasprostranjenost po cijelom rimskom carstvu, po gradovima
međusobna povezanost i stalna utakmica
sklonost trgovini, zanatu, novčarstvu,
u srednjem vijeku zabrana posjedovanja i obrađivanja zemlje
snaga, povezana sa sviješću o toj snazi,
lako se može strancu činiti nadmoćna, arogantna,
ne smeta ideja o izabranom narodu, nego činjenice koje govore da se uistinu radi o posebnom narodu
ali takav valjda moraš biti da bi preživio 2000 godina progonstva

ali ljubo je u pravu
iznutra je
jednostavno, istinito,

Inače, enigma židovstva i nije tako velika kako se misli:
1.pismenost (obaveza učenja, narod knjige),
2.talmudska dijalektika (logika)
3.znanje "stranih" jezika,
4.način prehrane (košer, plus izbjegavanje alkohola),
5.dubina i privrženost vjeri,
6.radinost,
7.sklonost inovacijama, posebno tehnološkim novitetima

luka

Tko je glasao

Ljubo,

Mihajlovič nije "prvo" prezime, pa da bi Dostojevski bilo "drugo". Mihajlovič je tzv. "otječestvo", tj. ime oca. Fjodorov tata se zvao Mihajlo, pa Fjodor odatle dobiva "otječestvo" Mihajlovič. Ako se Mihajlov tata zvao npr. Fjodor, onda je on bio Mihajlo Fjodorovič. A svi imaju jedno te isto prezime: Dostojevskij.

Tko poznaje književnost, tj. ima dostatnu opću kulturu, taj na spomen Fjodora Mihajloviča teško može pomisliti išta drugo osim: Dostojevski.

Tko ne zna što slijedi iza: Johan Sebastian, ili Reiner Maria, ili Lav Nikolajevič, ili Anton Pavlovič, ili Žan Batist Poklen.... tome nedostaje opće kulture.

Tko je glasao

Opa

Leo Strauss prije Lea Straussa. Vrhunska ironija je da dolazi iz Rusije.

pozz
doza

Tko je glasao

@doza

hehe imaš... "kopirajtersko" oko kad uočavaš ovakve detalje :) topla preporuka - M. Pelevin - Generacija PI - luda knjiga (ruska) o modernoj rusiji, halucinogenim gljivama i smišljanju ovakvih slogana za zapadne firme koje prodiru na rusko tržište :)

Tko je glasao

plus

zanimljiv i poučan tekst

nije li i Solženjicin bio izložen kritikama kao "rusofil" ali i zbog svog stava spram Židova?

nisam jako dobro upoznat sa publicistikom Dostojevskog, no koliko znam neka njegova književna djela (Kockar) su nastala pod pritiskom izdavača a i slabe financijske situacije autora

možda je to jedan od razloga da ne kažem "površnosti" u navedenim publikacijama u dnevniku, za razliku od književnih djela koja su nastala čistom genijalnošću

Tko je glasao

Hvala! E sada to o pritisku

Hvala!

E sada to o pritisku izdavača ne shvatan baš najbolje.
Je l' ti to želiš reći da je možda i judeofobstvo Dostojevskog izazvano pritiskom sa stane?

A sto se tiče Solženjicina ... njegova knjiga Dvjesta godina zajedno (Двести лет вместе) je izazvala veliku buru (izdana je i u Srbiji, za HR ne znam).
Niko tom knjigom nije bio zadovoljan!

Da se razumjemo Solženjicin je posao, ruku na srce, obavio nadasve loše.

Ja se ne mogu oteti utisku da su njegove namjere bile dobre. Vjerujem u to ako ništa, ono zbog naslova, ali smatram i da Solženjicin nije uspio u svojoj namjeri.

Knjiga je zanatski daleko od toga da je dobro urađena, vidi se da Solženjicin nije istoričar. Najveći broj mana proizilazi kako iz toga, tako i iz intencije Soljženicina, kao velikog pravoslavca, da hrišćansko judeofobstvo po svaku cijenu izvadi iz temelja modernog judeofobstva,tj. tzv. antisemitizma.
Ta latentna intencija amnestiranja pravoslavlja je pored toga pomješana i sa dominanatnom (i ne skrivenom) namjerom amnestiranja države za sve loše što se Jevrejima u Rusiji događalo .., a po Soljženicinu loši su bili samo povremeni stihijsko-spontani progoni.

Solženjicin npr. koristi staru literaturu i što je veoma interesantno naročito se voli pozivati na jevrejsku enciklopedistiku, što nikako ne ide ako se želi pretendovati na naučnost.
No još je veći grijeh to nekorištenje novijih istraživanja (Klir, Stanislavski, Mendelson, Budnicki …).
Ovaj posljednji je npr. izdao knjigu, koja je i u Rusiji i u svijetu ocjenjena kao maestralna, naslov joj je <em>"Ruski Jevreji među crvenim i bijelim (1917-1920)”.

Ali Solženjicin tu knjigu npr. ne koristi, ali zato koristi Dikog i Šuljgina (a time i posredno Rida) i one njihove spiskove Jevreja u boljševičkoj vlasti, a u tim spiskovima ne da ima i ljudi koji nisu postojali, nego čak i resora, kojih nikada nije bilo.

Diki (što je nedavno u svojoj knjizi “Jevreji I KGB” utvrdio Vadim Abramov) od 51 uticajnog funkcionera ОGPU-NKVD Jevrejima proglašava 41, a kao prvo od onih 51 samo su 16 stvarno bili čekisti, a od tih 16 Jevreja je bilo 6.
Solženjicin je morao, ako pretenduje na naučnost, mnogo kritičnije da pristupi takvim sumnjivim izdanjima.

I ima toga još, ali neću sada brate da pišem recenziju Solženjicina.

Tko je glasao

Mislim da je sasvim moguće

Mislim da je sasvim moguće kako je judeofobija Dostojevskog bila izazvana možda ne direktnim pritiskom, ali logikom i svojevrsnim trendom - da.

kada kažem "logikom" mislim na egzistencijalnu notu

PS ne zamaraj se pretjerano odgovorima, jer u konačnici to nisu teme o kojima se može pričati na ovaj način i u ovoj formi.

Tko je glasao

Svi ljudi

uvijek u svojim stavovima vide njihovu logičku konzistentnost sa onim što je te stavove prouzrokovalo.

A u realnosti ta konzistentnost u većini slučajeva ili ne postoji ili je djelomićna.

A odgovori me ne zamaraju - oni su mi više kao neki trening i testiranje memorije.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci