Tagovi

Energetska budućnost Hrvatske temeljit će se na termoelektranama? A Kyoto protokol?!

Pred nešto više od tri mjeseca saborski zastupnik Dragutin Lesar izvukao je na vidjelo dijelove Programa rada Uprave HEP-a za razdoblje 2004. do 2008 godine, u kojem stoje sljedeći planovi:

«Prema razvojnim planovima tvrtki INA i Plinacro, projekt izgradnje magistralnog plinovoda i dopreme plina od sjevernog Jadrana do Slavonskog broda omogućiti će se doprema prirodnog plina za izgradnju dvije plinske kombi elektrane. Prva, snage 250 MW na lokaciji Sisak i druga snage 100 MW na lokaciji TE-TO Zagreb. Osim ove dvije lokacije treba razmotriti i lokaciju Osijek za koju tek treba osigurati izgradnju novog plinovoda. Na ovoj lokaciji se također treba razmotriti gradnja nove plinske kombi elektrane snage 250 MW. Prioritet u gradnji će se odrediti dinamikom gradnje plinovoda do određene lokacije…»

«Prednost u gradnji hidroenergetskih objekata treba dati višenamjenskim objektima i objektima za koje postoji visoki stupanj gotovosti potrebne dokumentacije za donošenje odluke o gradnji. U gradnju višenamjenskih objekata treba ući zajedno s drugim zainteresiranim partnerima... HEP treba donijeti odluku o gradnji HE Lešće i započeti pripreme izgradnje hidroelektrana na Savi... Potrebno je analizirati te pripremiti zahvate na postojećim hidroenergetskim objektima i sustavima kao što su HE Senj, HE Dubrovnik i HE Orlovac u cilju boljeg iskorištenja vodotoka…»

Ukratko, treba donijeti odluku o gradnji sljedećih 11 objekata za proizvodnju električne energije:

1. TE – TO Zagreb snage 100 MW
2. EL – TO Zagreb snage 100 MW
3. TE Sisak snage 250 MW
4. TE Osijek snage 250 MW
5. HE Lešće snage 40 MW
6. HE Podsused snage 43 MW
7. MHE Krčić snage 7,86 MW
8. HE Drenje snage 39 MW
9. HE Kosinj snage iznad 25 MW
10. HE Novo Virje snage 137 MW
11. HE Ombla snage 63 MW

Za sada je počela gradnja objekta pod brojem 5, dakle HE Lešće (2 x 21 MW), no u nedavnom članku u Vjesniku, kojeg prenosi EIHP saznajemo da su HEP-u prioritet termoelektrane:

Nedavno stavljanje studija utjecaja na okoliš planiranih hidroelektrana Drenje i Podsused na Savi kraj Zagreba (slika desno op.a.) na javni uvid u Zagrebačkoj županiji u javnosti je stvorilo dojam da će njihova gradnja početi uskoro i pokrenulo brojne rasprave o učincima te velike investicije. Naime njihova bi gradnja ukupno koštala oko 2,5 milijardi kuna. Međutim, u Hrvatskoj elektroprivredi kažu da gradnja tih elektrana snage od po 40 megavata nije u njihovim planovima za idućih nekoliko godine te da predstavljanje studija o utjecaju tih hidroelektrana na okoliš spada tek u pripremne aktivnosti.
"Riječ je o elektranama relativno male snage pa je HEP-u prioritet gradnja nekoliko novih termoelektrana puno veće snage u Zagrebu, Osijeku, Sisku i Plominu, kako bi osigurali dovoljno električne energije za sve veću potrošnju. Tek nakon toga se možemo orijentirati na gradnju manjih elektrana ili, samo ako bude dovoljno novca, to raditi paralelno', kaže predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak.

Koliko mi je poznato radi se o plinskim termoelektranama uz koje je vezana očito i nedavna izgradnja mreže plinovoda i povećanje plinskih kapaciteta kako bi se uopće omogučio dovod plina do njih. Sve donedavno, mene je češkalo zašto Hrvatskoj nije u interesu gradnja nuklearne elektrane, a onda sam pronašao članak u Nacionalu, gdje Goran Granić iznosi razloge protiv gradnje. Moram priznati da razlozi nažalost stoje:

“Ekonomija nuklearnih elektrana razvijena je na konceptu veličine, pa je isplativije imati jedinice veće od tisuću MW, kao i graditi više jedinica na jednom prostoru. No najveća jedinica u sustavu ne bi smjela biti veća od 10-15 posto maksimalnog opterećenja u sustavu. To znači da Hrvatska sama može izgraditi jedinicu od 350 do 400 MW, otprilike dvije trećine kapaciteta Krškog, a to nije isplativo.”

Drugi razlog zbog kojeg nije isplativa gradnja nuklearne elektrane jest i činjenica da nuklearne elektrane pokrivaju baznu potrošnju, no tijekom remonta (manje od mjesec dana unutar 18 mjeseci u slučaju Krškog, ikao se ta brojka nastoji smanjiti i na dva tjedna) ili u rijetkim slučajevima ispada nuklearne elektrane, netko sigurno mora preuzeti njenu proizvodnju. Pričalo se ponešto i o gradnji drugog bloka NE Krško sa Slovencima jer njen ispad sami ne bi trebali moći pokriti:

Osim toga, postoji i tehnološka prepreka za samostalnu gradnju tako velike elektrane. Naime, elektroenergetski sustav mora biti u mogućnosti kompenzirati “ispadanje” najveće jedinice, što znači da bi Slovenija trebala imati uvijek jedan GW struje u rezervi. Izbor partnera je jednostavniji ako su to zemlje u susjedstvu. U protivno moraju se rješavati problemi tranzita električne energije, što otvara dodatne probleme u realizaciji projekta. Slovenci zapravo ne mogu birati partnera jer elektranu mogu graditi samo s nekom od susjednih zemalja. Hrvatska je očit izbor jer Austrija i Italija spadaju među zemlje koje su se javno odrekle nuklearne energije.

Ne mogu se složiti s tom konstatacijom, budući da mi je jučer ili prekjučer u poštanski sandučić s Vattenfalla dospjela sljedeća vijest:

Mađarska: Potrebne su investicije u nuklearnu energiju

Prema procjenama stručnjaka, Mađarska bi trebala povećati svoje proizvodne kapacitete za barem 3000 MW do kraja 2020. kako bi mogla pokriti domaću potražnju za električnom energijom. Do kraja 2025. godine, proizvodni kapaciteti države trebali bi biti povećani za čak 4000 do 8000 MW ukupno. Iz tog razloga biti će potrebno izgraditi barem dvije nuklearne elektrane treće generacije snage 1000 MW do 2025. Dozvola za rad (jedine op.a.) nuklearne elektrane Paksi Atomeromu (PA) za sva četiri bloka (ruski VVER reaktori kakvi su zatvarani u Slovačkoj op.a.) isteći će 2017. godine. Dozvolu za rad moguće je produžiti do 2037. godine.

Dakle, 2000 MW je potrebno nuklearne energije u Mađarskoj, ako ne i više dodamo li na to 500 MW Slovenije i nešto manje od 500 MW Hrvatske što čini još jedan reaktor od 1000 MW, Mađarska mi se čini kao vrlo izgledan partner za obje zemlje za sljedeći nuklearni reaktor za slučaj da ne produže dozvolu rada NE Páks (4 x VVER 440 MW), govorimo o mogućoj kapitalnoj investiciji za maksimalno 4 reaktora snage od tipskih 1200 MW (reaktor s 4 tipske rashladne petlje od 300 MW), ukupne snage 4800 MW. Iskreno, ne znam kakvo je stajalište mađarske vlade pred ovakvom energetskom krizom, no dođe li do gradnje nuklearnih reaktora kao što najavljuje ova vijest, mislim da bi i Sloveniji i Hrvatskoj bilo u interesu nagoditi se s Mađarskom u tom pogledu.

Ipak, takve ideje se zasigurno ne sviđaju zelenima, koji promoviraju energiju vjetra i sunca. Problem s tim energijama, s energetskog gledišta jest što su nepouzdani izvori za koje nije sigurno da li će u trenutku potražnje moći zadovoljiti potrebnu proizvodnju, te iz tog razloga, kao i u slučaju ispada nuklearne elektrane, za svaki MW proizvedene električne energije iz tih izvora, mora postojati pokriće u konvencionalnim izvorima energije (HE, TE, NE). Hrvatska trenutno ima oko 18 MW u vjetroelektranama s tendencijom da do 2010. bude izgrađeno 300 - 400 MW (EU direktiva o 5.4% udjela obnovljivih izvora energije do 2010.), što će se najvjerojatnije većinski odnositi upravo na vjetroelektrane. Ako vas zanima aktualna situacija s njima, napisao sam bio članak negdje na početku 2007. godine.

Kad sve skupa rezimiram, lijepa je ta priča s novim termoelektranama koje bi trebale osigurati energetsku budućnost Hrvatske, no ne mogu odoljeti i ne postaviti pitanje: što je s preuzetim obavezama Kyoto protokola i emisijama CO2 čijem smanjenju nove termoelektrane sigurno neće pridonijeti? Ili pak kalkuliramo s istekom Kyota 2012. godine u nadi da do novog sporazuma o redukciji emisija neće doći?

Komentari

Ima mogučnosti napravit

Ima mogučnosti napravit elektranu i u moru. Koristi se strujanje vode kod plime i oseke. Kad se ide na Dugi otok se mora projti izmešu dva otoka i kakvo je tam strujanje vode znaju oni koji su tam s brodom išli. Čovjek ima osiječaj da se vozi po kakvoj rijeci i strujanje vode se vidi. Sve je pod vodom i ne čuje se ko vjetrenjače. Kad bi se iskoristila solarna energija na pri obalnom području u vrijeme turističke sezone za grijanje vode i pogon klima uređaja, kolko bi se uštedilo kapaciteta drugih elektrana koje zagađivaju okolinu. Ispod svakog parkirališta se možeju ugradit cijevi koje bi služile za grijanje vode, čak i mislim da se sva nebi mogla ni potrošit za kupanja ljudi, mogla bi dodatno služit i za perilice rublja. Treba samo volje i suprostavit se energetskim kompanijama.

Tko je glasao

Brrrr, baš bi bila lijepa

Brrrr, baš bi bila lijepa elektrana na Dugom otoku. Jedina elektrana na svijetu na plimu i oseku je u zaljevu Fundy u Kanadi, a u tom estuariju prosječne razlike plime i oseke su cca 12 metara. U nas je prosječna razlika cca 70 cm. A solarna energija je lijepa ideja, međutim nedostatak joj je da su solarne ćelije prilično skupe, a estetski ne bi baš uljepšale obalu ili turističke centre. Prema tome, solarna energija da, ali uz strogu kontrolu!

Tko je glasao

Zaboravil sam

Zaboravil sam napisat,
Turbine se nalaze u moru i ne treba im nikakva zgrada, samo se pričvrstiju na postolja koja su na dnu mora.

Tko je glasao

Kad bi to bilo tako

Kad bi to bilo tako jednostavno, svuda oko nas bi bile plimne elektrane. To u Hrvatskoj nikako ne dolazi u obzir ( kao i u 99% drugih situacija), ali zato ima drugih tehnologija na kojima Hrvatska može značajno povećati udjel obnovljive energije.

Samo treba volja i pametna politika.

The Observer

Tko je glasao

Energija se stvara protokom

Energija se stvara protokom vode a ne visinom. Protok je izmđu ta dva otoka veliki i to baš u vrijeme največe potrošnje električne energije. Kolko košta saniranje uništene prirode i zdravlje ljudi. Svaki krov može služit za solarnu energiju i država bi trebala ljudima financijski pomagat u realiziranu, naravno uz strogu kontrolu kak ti veliš.

Tko je glasao

Način rada kanadske

Način rada kanadske elektrane je slijedeći: pola dana (kada nailazi plima) puni se umjetno jezero iza brane, a u drugoj polovici dana se voda (more) propušta na turbine (znači: klasična "poludnevna" hidroelektrana). A da bi se napravila protočna elektrana, potrebna brzina protoka je neusporedivo veća od "masaže" koju proizvodi strujanje plime i oseke (slične se pojave događaju, primjerice, na mljetskim jezerima ili na Pasaduru na Lastovu)... A glede ćelija na svakom krovu, upravo sam o tome i pisao kada spominjem estetiku: jer i vizualno nagrđivanje je zagađivanje!

Tko je glasao

Te turbine na dnu mora bi

Te turbine na dnu mora bi bile nešto ko turbine na vjetar. Za jedno deset godina se buš sjetil mojeg pisanja kad bu to realizirano i u upotrijebi.
Neki su se i ismijavali radi tih vjetrenjača, i govorili da je ne isplativo. Bilo je i takvih koji su se ismijavali onima koji su radili prve pokuse s radarom, raketama i moram još nekaj napisat.

Tko je glasao

Nitko ne ismijava tu ideju,

Nitko ne ismijava tu ideju, samo Jadran (srećom, jer inače ne bi bio predivan kakav jest) jednostavno nema uvjeta za takve poduhvate... A evo i zašto, citiram:

Unutrašnja kalorička energija mora.
Ideja nije nova. Francuski inženjer Jacques D'Arsonval još je 1881. godine iznio ideju za pretvorbu unutrašnje kaloričke energije mora u korisni oblik energije iskorištavanjem razlike u temperaturama mora na površini i dubini. Površina mora naime topla je jer ju zagrijava sunce, dok je more ispod površine hladnije. Zato ronioci koriste ronilačka odjela, ona im čuvaju tjelesnu toplinu.
Moguće je izgraditi elektrane koje će iskorištavati tu razliku u temperaturi za proizvodnju električne energije. Potrebno je, međutim, najmanje 20°C razlike između tople površine i hladne dubine da bi se proizvodila električna energija. Prva i jedina (zasad) takva elektrana, snage 22 kW, izgrađena je 1919. godine uz obalu Kube. Pokazala je tehničku mogućnost iskorištavanja unutrašnje kaloričke energije mora, ali se odustalo od daljnje gradnje takvih postrojenja zbog visokih troškova izgradnje.

Tko je glasao

Kyoto protokol će sasvim

Kyoto protokol će sasvim izvjesno isteći, ali je još izvjesnije nakon što su i Amerikanci počeli „okretati ploču“ da će ga zamijeniti nešto drugo usmjerenu k drastičnom usporavanju rasta ili smanjenju emisija CO2 u atmosferu. U tom smislu, pojačana orijentacija na obnovljive izvore energije (sunce, vjetar, biomasa) je neizbježna usprkos svim objektivnim nedostacima koje takvi izvori imaju. Čini mi se da trenutno važeće strategije razvoja daleko podbacuju u tom smislu.

Posljedice „mlake“ orijentacije na obnovljive izvore energije biti će zaostajanje Hrvatske (još jednom) u važnom i rastućem tehnološkom sektoru obnovljive energije. Od marginalne polu-industrije, taj sektor se danas transformira u jedan od nosilaca razvoja i rasta u Svijetu.

Osim toga, nigdje nisam pročitao da se u Hrvatskoj ozbiljno razmišlja o političkoj regulaciji tržišta, usmjerenoj ka usporavanju i zaustavljanju porasta potrošnje energije kroz racionalniju potrošnju. Npr. bolji standardi toplinske izolacije zgrada, potiskivanje rastrošnih proizvoda (vozila, kućanski aparati, rasvjetna tijela i sl.) sa tržišta diferenciranim trošarinama (premije/kazne), subvencioniranje jednostavnih solarnih sistema za grijanje tople vode, i slično.

Drastičan primjer nebrige s teškim posljedicama je eksplozvan porast ukupne instalirane snage air-conditiona u roku samo nekoliko godina, što je dovelo do toga da je vršna potrošnja el. energije ljeti veća nego zimi.

Vjerojatno je točno da je potrošnja energije u Hrvatskoj po stanovniku (još uvijek) nisko u odnosu na razvijene zemlje, ali ako se gleda po jedinici BDPa, onda ne stojimo niti približno tako“dobro“.

The Observer

Tko je glasao

Iako je post relativno

Iako je post relativno "star", drago mi je što sam ga pronašao, da bih imao podsjetnik na jednu od važnijih razvojnih odrednica Hrvatske. Začudo, kao i autor, slažem se s konceptom i to upravo uz autorovu dvojbu: "bratski" podijeljena nuklearka ili nekoliko plinskih termoelektrana. U svakom slučaju, nešto će trebati žrtvovati. A najveći problem nuklearke je što zahtijeva i reformu obrazovnog sustava - jer kome god ona bude u blizini, ti ljudi neće biti oduševljeni - ako ne budu educirani (npr. kao interesantan podatak da termoelektrana na ugljen emitira 50 puta više radioaktivnosti od nuklearke).

Međutim, možda bi u sklopu ove teme trebalo "nametnuti" problem projekta Gornji Horizonti - projekta koji zahvaća ogroman prostor i ima brojne utjecaje na život više stotina tisuća ljudi - svojevrsni "bosanski Eucumbene"?

Tko je glasao

Budući da Hrvatska ima

Budući da Hrvatska ima taaako jaku industriju, sa tek šačicom tvornica i rafinerija, mislim da nismo ni blizu kršenja protokola iz Kyota. Problem s pokrivanjem bazne potrošnje bi se dao riješiti s dva istovjetna i neovisna bloka. Ja sam osobno za gradnju NE u Hrvatskoj s ove dvije plinske kao elektrane koje bi pokrivale baznu potrošnju umjesto NE kad je ova u remontu te pokrivanje u vrhuncu potrošnje. Također ovakve elektrane (za razliku od TE na ugljen) se mogu graditi unutar gradova te tako služiti kao toplane.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci