Tagovi

Ekstremno nemišljenje?

Nemišljenja i niska konkurentnost
Nemišljenje je česta pojava u kvazi elita država s malim BDP po stanovniku. Ono dolazi do izražaja u medijskim nastupima pripadnika kvazi elite posebno onog dijela na vlasti. Opasno je kada pripadnici kvazi elite u i oko državnih sveučilišta istupaju s "čudnim rečenicama". To je dokaz da ne poznaju državne i međudržavne procese pa tako ne mogu razumjeti i oblikovati ciljeve i sredstva javnih politika. Zato će budućnost građana biti vrlo rizična.

Postoji direktna veza između kvalitete rečenica koje izgovaraju pripadnici kvazi elite, kvalitete organizacijskih sustava u kojima jesu te niskih konkurentnih rezultata državnih djelatnosti i organizacija koje zastupaju.

Pripadaju li rečenice mišljenju i nemišljenju?
Večernji list, 27.12.14. Lana Kovačević, članak Kvalitetno obrazovanje košta, a za državu takav trošak nije podnošljiv, ima sadržaj koji kratko prepričavam i koji predstavlja stav gđe. dr. sc.Jasmine Havrenak ravnateljice Agencije za znanost ...

I Za neuspjeh Bolonjskog cilja, skraćenje razdoblja studiranja na tri godine, su zajednički odgovorni gospodarstvo koje nije prepoznalo prvostupnike*1, nadležna ministarstva jer vjerojatno nisu promicala značenje prvostupnika*2 i visoka učilišta koja preustroj programa nisu odgovarajuće provela.*3

Analiza
*1 Gospodarstvo nije prepoznalo prvostupnike. Kako, postoje diplome?
Svako poduzeće nastoji platiti zaposlenika što manje i prema tome trebali bi zapošljavati prvostupnike koji su 20 do 30 posto jeftiniji od magistara. I kako to ne čine dovoljno za to postoje opravdani razlozi. Više je razloga zašto se prvostupnici teško zapošljavaju.
* Opća razina njihova znanja i praktične vještine su loše.
* Cijena rada je pala, a tome su pridonijeli i sredstva vlade za tražitelje prvog posla. Tako da je mala razlika između cijene prvostupnika i magistra za dio tražitelja poslova.
* Nove metode upravljanja i organizacije zbog smanjenja troškova u mnogo privrednih djelatnosti izbjegavaju zapošljavati prvostupnike jer su preskupi. Naime, SSS poslije selekcije plus interna obuka u poduzećima za tri do šest mjeseci može uvježbati osobu do razine potrebne za rad, bolje od kvalitete prvostupnika. Poslodavac za gotovo cijeli radni vijek tako ima jeftiniju radnu snagu za 10 do 20 postotaka.
* Studenti su sami shvatili što prvostupnik znači na tržištu pa se odlučuju za magisterij.

Gospodarstvenici nisu uopće odgovorni, a kamo li da ih se stavi na prvo mjesto.

Spomenuti trendovi restrukturiranja tržišta rada ne brinu kvazi elitu jer čini se da ona i ne zna da ti trendovi postoje, a kamo li da prema trendovima u javne politike ugrađuju potrebne ciljeve i sredstva. Za pridošlice na tržištu rada posljedice će biti užasne.

* 2 Prvenstveno je odgovorno Ministarstvo za znanost, obrazovanje,...koje je napravilo loš zakon o visokom obrazovanju te kasnije nije popravilo ono što je trebalo popraviti. Zamislite kako izgleda zakon koji je trebao razraditi zahtjev Bolonje da se skrati razdoblje studiranja, a da se u praksi dogodi većinom produženje razdoblja.
Proglašavati lošu promociju prvostupnika od strane ministarstva kao razlog neuspjeha je "bijeg od stvarnosti".

Odgovorna su i državna sveučilišta koja se nisu restrukturirala pa nisu sposobna postići one ishode učenja za prvostupnika koja ostvaruju razvijena državna sveučilišta u svijetu. Ovo je "zaboravljeno"?

* 3 Visoka učilišta jesu odgovorna, ali sekundarno. Institucija koja je dala dozvolu i kasnije nije oduzela dozvolu visokim učelištima koja se nisu prilagodila Bolonji je odgovorna primarno.
I ovdje je "zaboravljena" odgovornost državnih sveučilišta za programe prvostupnika koji su loši..

II Poslodavci trebaju znati prepoznati kvalitetnog obrazovnog djelatnika i sukladno tome ga financijski nagraditi.
Plaću određuje tržište i država indirektno, kvaliteta i obujam rada osobe, a ne stručna sprema. Kvaliteta ishoda učenja osobe je različita od kvalitete rada osobe.
Dokaz tome su i nesukladnost znanstvenih titula i ishoda njihova učenja - stavova "znanstvenika".

III Cijena visokog obrazovanja je visoka i rastuća.
Državna sveučilišta imaju nepotrebno prevelike troškove zbog nerestrukturiranja i više desetljetna zaostajanja u organizacijskom razvoju. Trošak studiranja po studentu koje snosi proračun može se smanjiti više desetaka postotaka. O ovome se ne piše.

Tri grupe razloga omogućavaju znatno smanjenje troškova nastave:
* plaće (i povlastice) na državnim sveučilištima su prevelike u odnosu na istu razinu kvalitete radnih mjesta u privatnom sektoru,
* metode rada u nastavi i ispitima su zaostale i neučinkovite,
* primjena nove računarske tehnologije u praksi je mogla ostvariti značajne uštede, a nije.

Zamislite računovodstveni sustav državnih sveučilišta koji ne obraća pažnju na dvije potpuno različite djelatnosti: na istraživanja i na nastavu. Što upravljači mogu zaključiti iz računovodstvenih izvješća? Ništa.
Dakle, novac iz proračuna ide na konto plaća, a ne na konta plaće za istraživanja i plaće za znanost.
Je li uzrok tome grubi nemar, skrivanje podataka, "običajna neodgovornost iz javnog sektora",...?
Zamislite politiku istraživanja koja nema niti jedan rad o smanjenju troškova nastave.

Analiza troškova rada "znanstvenika sa državih sveučilišta", ako se napravi, pokazat će dvoje:
* da za novac za dio plaća koji je utrošen na istraživanje nema dovoljno rezultata istraživanja,
* da je za novac za dio plaća koji je utrošen za nastavu trošak satnice prevelik.
Ako bi se cijena satnice za nastavu povezala s ishodima učenja studenata vidjeli bismo loš rezultat, kao da obične dnevne novine plaćamo višestruko.

Što ste odlučili?
Ljudi mogu imati različite stavove/mišljenja. Ali da bi skup riječi ili rečenica postali stav/mišljenje moraju biti utemeljeni na znanju, uz pomoć logike i prema vrijednostima od moralnih do estetskih. Ako to nije slučaj riječ je o nemišljenju. Ako nemišljenje može izazvati velike štete riječ je o ekstremnom nemišljenju.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci