Tagovi

«Egalitarni sindrom» u nas ne postoji

(Koliko je neznanje znanstvenika iz područja društvenih znanosti?)

Jutarnji list, 16.04.16. članak Kako je jedna stara teorija postala vruća društvena tema (egalitarni sindrom sociologa Josipa Županova) Snježane Pavić i članak Nisu devijantni i zaostali oni koji žele manje razlike Danijele Dolenec treba pročitati. Njihovo uspoređivanje otkriti će postojanje dva različita sustava vrednota o temi članaka, ali i što je važnije razliku u mišljenju i „mišljenju“, odnosno znanju i neznanju.

«Egalitarni sidrom» ili razdvajanje
Izraz „egalitarni sindrom je“ sumnjiv, a pogotovo je sumnjiv kada ga koriste „znanstvenici“.
Sindrom je skupina simptoma i /ili uočljivih znakova koji se pojavljuju zajedno, a za koje osnovni uzrok/razlog ili uzroci/razlozi nastanka nisu potpuno poznati ili su nepoznati.
Egalitarni sindrom, ala Županov i ala oni koji su prihvatili taj izraz, je dominantan društveni obrazac vrednota koji sprječava razvoj države i siromaši građane.

Izrazizjednačavanje/egalitarizam je različit od izraza razdvajanja skupa u više skupova. Korištenje izraza „egalitarni sindrom“ za našu situaciju je neodgovarajuće i stoga neistinito zbog više činjenica.
Prvo, podataka o broju blokiranih građana i iznosu štednje i dugovanja građana koji ukazuju na podvojenost, a ne egalitarnost.
Drugo, podataka koji pokazuju da je dvadesetak postotaka građana izloženo siromaštvu, desetak postotaka bogatstvu, a ostatak pripada u „slabašni srednji sloj“ s trendom siromašenja.
Treće, podataka o razlici velikih i minimalnih plaća koja se u proteklih 25 godina znatno povećala.
Četvrto, podataka koji pokazuju da se povećala i razlika u kvaliteti stanovanja i automobila, te životnih stilova različitih grupa građana. I drugo.

Zadržati se na izrazu simptom umjesto pisati o posljedicama i učincima te uzrocima i razlozima je neoprostivo za ozbiljnije novinare, a kamo li za znanstvenike. Naravno, da ima situacija u kojima se ne zna uspostaviti veza razlog/uzrok i učinak/posljedica, no to nije slučaj za našu situaciju.

O čemu je riječ ako nije riječ o „egalitarnom sindromu“?
„Štos“ je u greški koju je napravio g. Županov i njegovi sljedbenici optuživši „dominantan društveni obrazac vrednota“ kao pakao koji miči građane.

Pitao sam prijatelje i poznanike, a vjerujem i sam da većina građana želi da većina živi pristojno i da pristaju da neki imaju više. Ovo zasigurno nije pogrešna vrednota jer je humana zbog različitih zalaganja i usmjerenja ljudi. Nikad mi nitko nije rekao, a niti sam čuo da je netko rekao da želi da svi postanemo siromašniji.

Tko stvara dominantan društveni obrazac vrednota i kako? Političke stranke i vladajući preko vlade i zakona određuju većinu pravila za korištenje i premještaj resursa od jednih drugima. One su stvorile sadašnji obrazac „mišljenja“ i rada (i nerada) koji državu i građane siromaši. To su činile lošim upravljanjem, stvaranjem nepotrebnih troškova u javnom sektoru, izostankom razvoja institucija, zaduživanjem, povećanjem poreza, rasprodajući imovinu države (naziv privatizacija je pogrešan), kriminalom, korupcijom,…
Sadašnji obrazac „mišljenja“ i vrednota dijela građana stvaraju i mediji, o čijoj se (ne)slobodi mnogo govori.
Dakle , riječ je o poznatim uzrocima i razlozima, a ne nepoznatim pa nema potrebe koristiti riječ sindrom.

Optuživanje građana da imaju pogrešne vrednote je tužno, a kad to čine „znanstvenici“ onda je to dokaz neznanja ili nemoralnih razloga.
Drugačije rečeno „znanstvenici“ koji govore o egalitarnom sindromu tvrde da su svi građani toliko nesposobni da misle i rade protiv sebe samih. Baš svi građani ili samo dio vladajućih?

Što je prije, vrednota ili situacija?
Pojedine osobe misle i rade prema vrednotama koje im određuje njihovo znanje i duhovnost te resursi kojima raspolažu, ali i situacija oko njih i u državi.
Primjerice, u državi koja degradira, ima karakteristike totalitarizma, veliku nezaposlenost i u kojima građani siromaše, građani će imati drugačije vrednote nego u demokratskoj državi koja se razvija.
Oca koji ukrade da bi prehranio sina ne može se optužiti da je ukrao zbog pogrešne vrednote već zbog situacije.
Kako će postupiti građanin koji vidi brojne privilegije vlasti, njihovo razbacivanje novcem poreznih obveznika na skupocjene automobile i opremu ureda, njihovo neznanje i nerad i kada nema dovoljno novaca da pokrije osnovne životne potrebe? Prema kojim vrednotama? I koje će vrednote prihvatiti i govoriti obitelji.

U državi koja ima lošu vlast i loš javni sektor na vrednote građana znatno utječe situacija. Prosječni građani, u različito razvijenim državama (primjerice Njemačke i neke siromašne države u Africi), imaju različite vjerojatnosti za postizanje prosječnog životnog i javnog standarda svijeta. Jedan će građanin imati visoku vjerojatnost postizanja, a drugi malu.
To zasigurno utječe na vrednote građana.

«Egalitarni sindrom» ili precizna dijagnoza „vladajuću kvazi elitu nema tko zamijeniti pa ona nedorasla zadaći upravljanja državom uništava“?
Sadašnjim vladajućim odgovara sadašnje stanje jer im omogućava povoljno i veliko stjecanje prihoda i resursa neovisno o njihovoj tržišnoj sposobnosti i neovisno o njihovom doprinosu razvoju države. Poboljšanje zakona i razvoj državnih institucija promijenio bi pravila i vladajući bi izgubili sadašnje monopolne i kvazi monopolne pozicije koje im nezasluženo omogućavaju stjecanje prihoda i resursa. Oni su kočničari razvoja države i proizvođači „statusa quo“ koji zbog razvoja drugih država i povećanog razvojnog jaza smanjuje konkurentnu moć države i siromaši građane.
Interesantno je kako su „znanstvenici i mediji“ zaboravili izraz razvojni jaz i njegov pogubni utjecaj na građane?

Siromašenje građana je direktna posljedica iznošenja dodane vrijednosti u inozemstvo (otvaranjem tržišta, bez prethodnog povećanja konkurencije privrede, a posebno javnog sektora), lošeg upravljanja državom, nezakonitih djelovanja, usmjeravanjem ljudi u mirovinski fond, nezaposlenosti i pogrešne preraspodjele novca iz državnog proračuna u korist neformalnih interesa i poduzetnika koji primljen novac ne vraćaju u proračun razvojem.
Sve te negativne procese vladajuća kvazi elita ne zna riješiti, a o novoj eliti nema ni traga.

Komentari

Minus velik kao kuća...

... zato jer napamet zaključuješ i presuđuješ samo na osnovu jednog novinskog članka i uz to si umišljaš kako možeš reći da društveni znanstvenici pojma nemaju o društvu, nego ćeš im eto ti, jedan anaonimac na Svemrežuju, objasnit. :-)

Josip Županov je objavio niz važnih znanstvenih radova od početka 1970-ih do početka 2000-ih godina. Koga zanimaju njegove teze, treba potražiti njegove knjige, osobito one iz 1980-ih i članke.

Kako se slijeeći članak iz 1993. često spominjao u novijim diskusijama, uložio sam malo truda da ga skeniram i stavim na Svemrežje.

Županov (1993): "Dominantne vrijednosti hrvatskog društva

Važno je primjetiti dvije stvari. Prvo, Županov ne govori o "egalitarnom sindromu" a da se nije potrudio analitički rasčlaniti taj izraz na komponente. Verzija "egalitarizma" nravno ima mnogo, on ne misli na svako zalaganje za jednakost uopće.

Drugo, u ovoj njegovoj koncepcijskoj skici je "egalitarni sindrom" samo jedna od komponenti koje određuj "mentalitet" koji nastojim razumjeti.

Nedavno je Danijela Dolenec objavila jedan rad u kojem je dovela u pitanje postojanje egalitarnog sindroma, a Aleksandar Štulhofer sa suradnicima je odgovorio jednim radom, u kojem ga kvantificiraju i provjeravaju. Članci su objavljeni u časopisu "Politička misao", pa ako slučajno ima nekog tko je voljan potruditi se da stvarno pročita ozbiljne tekstove, evo poveznica:

Danijela Dolenec: "Preispitivanje “egalitarnog sindroma”
Josipa Županova"

http://web.efzg.hr/dok/ETE/Politicka_misao_3_2015_7_31_STULHOFER_BURIC.pdf>Aleksandar Štulhofer i Ivan Burić: "Je li egalitarni sindrom samo teorijska fantazija? Empirijski hommage Josipu Županovu"

Ne ulazeći u druge, složenije diskusije, slažem s primjedbom Dolenec da bi u znanosti trebalo izbjegavati emotivno nabijene termine, pa je zato "egalitarni sindrom" loš termin - što ne znači da fenomen kojeg je Županov time ciljao nepostojeći.

Oobno sam županovljevo pisanje intenzivno pratio još 1980-ih, kad je bio u grupi društvenih znanstvenika nazvanih "krizolozi", koji su ukazivali da duboke probleme, blokade i paralize u tadašnjem jugoslavneskom društvu i političom sustavu. Čitao sam ga opet i kasnije, te mislim da je od tih autora (30-ak značajnih) najvažniji na dulji rok, jer njegovi sociološki uvidi imaju dugoročni značaj. Naime, da zaista današnje hrvatsko društvo uvelike, u strukturi odnosa i mentalitetu, pokazuje kontinuitet sa situacijom u SFRJ, bez obzira na promjenu političkog režima i državnog okvira. Tu su zapravo još važnije neke druge županovljeve teze, naoričito ona o savezu nižih i srednjih slojeva radništva, naročito radnika-seljaka, s političkom birokracijom, koji donose socijaln ustabilnost društvu. Tako je ostaqlo i danas, po mom skromnom mišljenju. Tada je ibla samo jedna partija, ali bilo je dovoljno mogućnosti unutar nje da razne klike i posebni interesi nađu svoje mjesto i izbore se za nešto za sebe, a danas je u bitnom isto. To je kombinacija kronizma i patronatsko-klijentelističkih odnosa. To je stvarqal osocijalnu stabilnosti tada - da Jugoslavija nije bila višenacionalna država, možda bismo i danas žživjeli u samoupravnom socijalizmu. I tako je i danas - vidimo koliko su stabilne dvije vodeće političke stranke i političke elite, usprksoj sim izrazima frustracije i nezadovoljstva - većina naroda ne želi bitne promjene, a oni koji ih žele, hiroviti su i nedosljedni. Vrlo sličo 2016. kao i 1986..

Tko je glasao

mehanizmi nekažnjivosti

rodjen, indian

jedno od pravih pitanja iz ekonomije:

tko je nekažnjiv?
tko ne mora odgovarati za svoje greške?

živimo u zemlji, državi (ali ni u susjednima nije puno drugačije) u sustavu država najrazvijenijem u povijesti - to bi valjda bila EU
u kojem građani, kad pogriješe, plaćaju dugove, do ovrhe i dužničkog ropstva
ali
postoje ljudi koji ne odgovaraju za greške koje su napravili:
tko su ti ljudi?

luka

Tko je glasao

to bi valjda bila EU u kojem

to bi valjda bila EU
u kojem građani, kad pogriješe, plaćaju dugove, do ovrhe i dužničkog ropstva

Kad´se jednom uključiš u virtualnu medijsku stvarnost, stvarna stvarnost više nema logike i razloga da joj nazočiš...medijska realnost se logički nastavlja, zabavlja, podučava, misli za tebe, sanja za tebe i odmah ostvaruje te snove. ima komaraca ali ne bodu, ima krokodila, ali ne grizu, ima lopova, ali štetu ne osjetiš...
...prema toj medijskoj stvarnosti, stvarna stvarnost izgleda banalno i sivo, neugodno, ne možeš smanijti ton niti okrenuti na drugi, veseliji, program,
...možeš uživo i na suhom pratiti poplavu, možeš pratiti rat i navijati, možeš svašta bez posljedica
...i lakše je županica svakodnevni dobrodošli gost sa svojom empatičnom pojavom bez neugodnih pitanja i znatiželjnih pogleda na nered u kući nego susjeda s kojom djeliš potrošnju vode i kontejner za smeće...ili spornu među? sve bez posljedica,
...bez konzekvenci ti izgleda da oni showmani na mediju izvode na sebi kolonoskopiju uživo, dok se u stvarnosti to bezbolno tebi događa. Vrli novi svijet s jednosmjernom komunikacijom...
A posljedice te jednosmjerne komunikacije, ima li ih?
...virtualno je sve na svom mjestu, u mediju posljedica nema, ali se sele u stvarnu stvarnost koja još nema izmišljeni algoritam za poništavanje konzekvenci...
(indian — Čet, 03/07/2014)
ali
postoje ljudi koji ne odgovaraju za greške koje su napravili:
tko su ti ljudi?
svi,
...svi odbijaju odgovarat´, i svi se, uspješno, trude da to bude onaj drugi i drugačiji,
a to je bar lako, sada kad´ je sve relativizirano,
i kada nije više dovoljno da smo ljudi s ljudskim moralnim imperativima,
već smo imperativno ili manjinci ili većinci, ili lijevi ili desni, ili poreski obveznici ili korisnici poreskih prihoda, na vlasti ili opoziciji, napredni ili nazadni, progresivni ili konzervativni, obrazovani ili neobrazovani...kada smo ili ili, kada ne možemo biti i to i to i to, višedimenzionalni
kada smo hodajući identiteti u dvije dimenzije kao s ekrana ili monitora,
lako je imati svoje izbore i ne biti za ništa odgovoran. Lako je kad je jedini konflikt u tome "biti ili ili", a moralnog konflikta nema,

Tko je glasao

Ustavni sudovi su eksponenti političkih partija, a ne sudovi

ali
postoje ljudi koji ne odgovaraju za greške koje su napravili:
tko su ti ljudi?
ljudi za koje prave zakone po kojima je ono što rade nekažnjivo.

Ljudi koji nameću dogovorno političko tijelo- Ustavni sud, u vrh pravosuđa, s kojime nemaju baš nikakve veze, ljudi koji islužene političare stavljaju u Ustavne sudove da vladaju državama punih 8 godina, bez ikakve mogućnosti njihove smjene, da bi u slučaju da ih netko i optuži bili oslobođeni odlukama Ustavnih sudova širom Europe.

Ustavni sud je nedemokratsko tijelo postavljeno od strane političara da vlada umjesto demokratski izabranih vlada, predsjednika država.

Zato EU-nija silom nameće Poljskoj , Mađarskoj, da biraju Ustavne sudove po takvim principima da neizabrani ljudi, bez ikakve mogućnosti za smjenu vladaju pravom i državom.

Tu opasnost su otklonili Mađari, Polajci, ... a klika za koju je sve dozvoljeno ih zbog toga maltretira.

Naši su upravo u fazama dogovora, koje će političke ljudske odpadke, potrpati u taj sud da bi vladali i kada ne budu izabrani od naroda.

Koga predlažu: Orsata Milejnića, koji je zapošljavao nezakonito, Antičevićku koja nas je svojom glupošću osramotila u EU,....?

I da ti ljudi budu najveći autoriteti u državi, a već godinama s pravosuđem nemaju nikakve veze!?

Tko je glasao

Svaki čin kreacije je prije

Svaki čin kreacije je prije svega čin destrukcije.
Picasso

Dakle, mislim da je u pitanju egalitarizma i sadržano ono bitno,
kada bi se tu radilo o limitiranju imovine bilo bi to usmjereno kao još jedan krivi potez upravo na to što upravljači i hoće da preusmjere interes...da njihove podvale i neodgovornosti socijaliziramo kroz priču o bogatstvu...da bogatstvo kao takvo uzmemo kao negativnost, bilo ono kreativnošću stvoreno ili otuđeno bude isto
... a da političari i manageri/upravljači osiguraju svoju predatorsku poziciju kroz nemoguć zahtjev. A nemoguć je zbog toga što ukidanjem dokaza legitimnog uspjeha, imovine, ukidanjem tog dokaza uspjeha/razloga za stvaranje poduzetnicima i kreativcima svijet kao takav staje, bez njih nastaje ekonomsko kameno doba.
Kreativni pojedinci ne moraju stvarati fizički rast ali kreiraju dinamiku društava...e, a ti predatori od nekompetentnih upravljača svih vrsta sve čine da nas ostale drže u nemogućoj poziciji nezadovoljnika čiji svaki korak i pokušaj promjene u bilo kom smjeru može biti jedino samoubilački.
....svi upravljači svih fela su se postavili u poziciju ravnopravnu vlasnicima legitimno kreiranih kapitala (a to nisu samo osobe) i poduzetnicima i svoja na svaki mogući način stečena bogatstva su stavili kao jednakovrijedna legitimno stvorenom kapitalu i u toj šaradi legitimirali i sebe i svoja imanja kao iste onima stvorenima kreativnošću i nekom žrtvom.
....i sad´, stvoreni su tako stereotipi o nelegitimnom bogatstvu i nepravednom siromaštvu pa nije niti čudo da se kao rješenja nude i poreske i društvene reforme koje traže srednji put u već neuspješno uspostavljenom srednjem putu "welfare" društava...
Sve što se čuje kao moguća reforma, kao moguće rješenje, po meni je to sve bacanje energije u vjetar, ...stoga što nam svo vrijeme bacaju pjesak u oči svi, od medija, od ovisnika o proračunu, ideologa i lijevih i desnih, svi što svoju egzistenciju vide u ovakvom rasporedu snaga, svi dovoljno stari i nesposobni sebe naći u zdravoj konkurenciji a sa sređenim životima u okolišu koji poznaju. Mladima tu nije mjesto ukoliko nisu njihova djeca ili netjaci/inje ... oni su ti koji ne trebaju da se vidi ono očito, da sva sredstva promjene imamo pri ruci, oni ne žele da vidimo da su upravo oni ti koji su degenerirali sustav po svojoj mjeri i mjeri svoje nekompetencije...oni trebaju novi ideološki smjer kojim bi nas ponovo oni vodili, dokazano uspješno...da bi sve ostalo isto. Da im i te reforme osiguraju nekažnjivost za njihove greške i ponovo osiguraju plaćanje njihovog računa iz tuđih džepova...makar to bila i njihova još nerođena djeca ili unuci/e.
Sav problem i nije u preraspoređivanju bogatstva, ...uostalom, dok god postoje djelovi (većinski, zaboravljamo na njih) svijeta koji neće i ne žele limitirati ništa, svatko onaj tko to pokuša biti će u inferiornom konkurentskom položaju.
Problem je u zapadnom (gdje i mi spadamo) neokeynesijanskom konceptu deficitnog, u svakom smislu, upravljanja i ekonomijama i državama na steroidima zaduživanja potomstva. Naš problem je što novcem iz budućnosti može upravljač neodgovorno baratati, poslužiti se, kupovati suglasnost i poziciju... jer nikoga ne boli, nitko nije za njega prolio niti kap znoja niti je imao niti tren intelektualnog napora...a još je narodni heroj ako ga iz budućnosti priveze na bilo koji način. Onaj, poduzetnik, tko potpisuje u svoje ime si to ne može dozvoliti, potpisao bi hipoteku na sve svoje što ima.
((digresija)...kako bi o Keynesu i radobikeynesiancima rekao Jude Wanniski:
"...to su ti njegovi studenti i prastudenti koji su beznadežno nevični, ti koji sebe nazivaju "neo-Keynesians", što je drugi način da kažu da oni vjeruju u različite stvari od Keynesa.
I zaključio sam da stvarni problem s ekonomijom počinje poslije WWII, kada je politička ekonomija razdjeljena na "političku znanost" i "ekonomsku znanost". Keynes nije imao ništa s time kako su "znanstvenici" na London School of Economics čekali do njegove smrti da prerade njegove ideje iz "behavioral economics" u "mathematical economics"."
(prijevod moj))
...a toga se uigranog koncepta ne želi odreći niti upravljačka kasta a bome niti upravljani i u tom konceptu već udomaćeni demos....dok neumreženi, dakle oni u izvornom smislu poduzetnici svih mogućih provenijencija, po instinktu bi odmah taj otpad od koncepta šutnuli put bespuća povijesne zbiljnosti...
...a uz sve to i ideja postindustrijskog društva, joj, čista dugoročno izgubljena priča.
E da bih se tu vratio na početak, Picassovu misao...na steroidima zaduživanja i u društvu usluga i neodgovorne zabave vidimo stvari dekonstruirane bar u mjeri Picasovih "gospođica iz Avignona", percepcija svijeta nam je k´o iz sna, i kao u snu je sve moguće, svaka želja ispunjiva i moguće je letjeti....
....jedino, na steroidima zaduživanja i bez prave podloge za potrošnju trošimo snove djece i unuka ostvarujući svoje snove...zaboravljajući da će i oni imati svoje snove istovremeno kada će odrađivati naše. Teško da mogu odrađivati oboje istovremeno...
I, ako ni zbog čega drugog, zato treba postojeći zapadni koncept dekonstruirati da bi ga svatko po svojim mogućnostima mogao kreirati iznova.
(@indian - Ned, 11/11/2012)

Tko je glasao

očekivano, "Indian u sridu"

očekivano,
"Indian u sridu" ...

Bravo, i hvala, kao jednom od rijetkih koji imaju što reći, a nisu još odustali od pollitike ...

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

...hvala, i dobro je da

...hvala,
i dobro je da gledaš oko sebe,
pa tako dobro i vidiš,
...ali nije da nisam odustao, jesam,
samo, nije to zato što vrijedi odustat´,
već stoga što sam sve bitno/je sve bitno rečeno
...sve što je bilo prije 1,2,3,4,5...godina rečeno vrijedi i danas,
Ništa se u stvari nije promjenilo, samo se nazovidogađaji mjenjaju,
...a dosadno je ponavljati se,
Ali se zato moj minuli rad može koristiti, he,
Bar se moji upisi nisu oslanjali na trenutačni raspored snaga.
Moja savjest je čista...

Tko je glasao

dok ti budeš pisao ja ću

dok ti budeš pisao ja ću čitati ..., a i rodjen piše po mom ukusu ... i aluziju pročitam,ali da je malo naporan jest ... za drvosjeka ponekad imam dojam da je "kolektivni autor" - nešto poput sjenke, a ppetra u "oceanu logoreičnosti" napiše ponešto i s čime se slažem ...

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

kaže @gladaokosebe

"za drvosjeka ponekad imam dojam da je "kolektivni autor" -"

+ to mi je kompliment

sve dobro...

Tko je glasao

kad će autobiografija ili

kad će autobiografija ili memoari ... :)

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

autor dnevnika se nije

autor dnevnika se nije precizno odredio o vrsti egalitarizma u Hrvatskoj - da li govorimo o jednakosti u siromaštvu, ili jednakosti u bogatstvu?
ja bih prije rekao da je mislio na egalitarnost u siromaštvu.
Hrvatima je idealno društvo u kojem su svi jednako siromašni. Taj koncept je naslijeđen iz Yuge kao rezultat partijske indoktrinacije samoupravljanjem i kolektivnim poduzetništvom.
Teorija nam hoće reći da je takvo društvo teško spojivo sa kapitalizmom i kapitalističkim institucijama tržišta i profita, i da mu je sudbina dugotrajna stagnacija, male, ili nikakve stope rasta, i zaostajanje u odnosu na okolinu koja nije zaražena virusom jednako siromašnih. Ja bih rekao da je teorija u pravu...

Tko je glasao

...dnevnik nije sura iz

...dnevnik nije sura iz korana,
može i ne mora biti razumjevan kako tko hoće,
zato smo tu,
...a i pojava kao i pojam "egalitarizma" se može, i ne mora, uzeti i kao uzrok, i kao posljedica, i kao simptom, i kao sve to zajedno,
nije to ništa sudbonosno, tek usputna tendencija ili pak ozbiljnija karakteristika društva,...ali svejedno, ništa odlučujuće,
...ništa mjerljivo, pa tako i ekonomski efemerno,
U načelu, pojavljuje se kao pojava u trenutcima društvene bezidejnosti i beznadežnosti. I brzo hlapi poput alkohola u trenutcima prosperiteta i optimizma.
Mnogo puta i na mnogo mjesta već viđeno.
Iako, problematično je što upravo to brzinsko hlapljenje "egalitarnih tendencija" već dugo na zapadu nije viđeno...jer tih trenutaka prosperiteta i optimizma se već dugo ne dešava...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci