Tagovi

Efikasno demokratsko državno upravljanje (EDDU)

Hrvatska je mala preiskusna plodna zemlja na raskrižjima puteva, sa puno prednosti i problema, u kojoj igra i rezultati ovise o sto čuda, pa je logično da cvjeta stotinu cvjetova i stotinu škola se natječe. Malo po malo, mic po mic, i nakon nekih gužvi zahvalnost pokazuje znake da bi nešto oko upravljanja (da se poje). Nije da ga nedostaje, više radi malo reda u izobilju, malo boljeg rasporeda zvuka i tišine.

EDDU nije strka, više zabušavanje u igri i pregled igre, kao Prosinečki za iskusnijih dana, kad je Ćirohito jedino držanjem ga na klupi mogao spriječiti da ne postanemo svjetski prvaci, i to jedva. To je, dakle, kontrola graničnih crta između velikih i najvećih uspjeha, dokoličarsko balansiranje između zadovoljstva i beskrajnog užitka, malo obuzdavanja drame i mašte.

Pogrešno je zaključivati da se to može postići samo kopirajući veće i bolje te rekonstrukcijom i dogradnjom oruđa i oružja (institucija). Evo taj EU, nije dovoljno samo kopirati kad ne znaju ni sami oko raznog a i za to što znaju tko šljivi sitnog kopiranta i štrebera, i to još sa nekog djela ni tamo ni amo nekog Balkana koji i onako iščezava. Nisu dovoljne niti razne sprave u složenim igrama gdje ni u sudačkoj nadoknadi nisu jasne ključne stvari. Za EDDU je nužno još nešto, neka minimalno misleća globalna mrežica koji uspješno uočava rubne znakove i crte, prebire i baja te unaprijed uklanja nepoželjna opterećenja i rizike od prekomjernih uspjeha.

Reći ćete, pa to su bajanja i pizdarije, gore nego spomenuti Ćirohito. Da, o tome se radi, nečem kao paraknjiževnost sa nekim osjećajem za priču. Jer, kako drukčije?

Npr. logično je da se hoće i mora srediti malo starog nereda, nešto u otpad nešto presložiti nešto za remont, održati tekuća igra, malo ljetovanja, puno nekih projekata, puno nekih uspjeha, nešto nepreviđenog (i ponuda i upita jako puno), usput oboriti nekoliko svjetskih rekorda i još k tome uleti kakav tik da ponešto od toga zapinje ili stremi k prekomjernim uspjesima. Jednom rječju mala ali žilava zbrka koju ponekad ne uspjevaju rješiti ni superfrajeri i superfrajerice kojih imamo napretek, sprave (institucije) se pomalo zbune a na helpdeskovima velikih centara nema konkretnog i preciznog odgovora. Tada nastupa pozicija Brian na križu i neizvjesnost igre i rezultata, kao asocirani ulazak Prosinečkog u igru u sudačkoj nadoknadi polufinalne utakmice protiv Francuske (Francuzi nemoćni, Asanović par puta na Prosinečkog i stalno na rubu gola, svijet u muku prati).

Dakle, jedna čisto hrvatska politička tema je naznačena. Radi plodnije razrade treba uzeti u obzir uobičajena ograđivanja od nepažljivog rukovanja u rukovanja na vlastitu odgovornost - da precizna kontrola raznog nije poželjna ni moguća niti je ikad bila, da nekih pretpostavljanih stvari nema (npr. da negdje netko nešto vodi i da je oko toga to što se zna), da Prosinečki više nije u natjecateljskoj formi, da razni na koje se računa nisu zainteresirani jer su iskusni i jer im se ne isplati, da je vrijeme odmora, da su poslije odmora ljudi obično manje zadovoljni nego prije itd.

Komentari

Bas bi me zanimao priblizan

Bas bi me zanimao priblizan i pojednostavljen prijevod za taj termin "iskusno" ili "preiskusno".Treba li to znaciti da je ovdje sve vidjeno i isprobano pa se na kraju isplivalo iz mocvare ili nesto slicno.
No sa ovim oko gledanja preko plota imam vlastito misljenje koje malo ozbiljnije u racunicu uzima i tradiciju. Tako npr. ne odbacujem u slucaju Madjarske i Ceske, cinjenicu da su to drzave koje su nesretno pod ruskom cizmom dovedeno u neprirodno stanje ropstva. Ali se sad mozda i tim nekakvim "iskustvom" koristeci bogatu tradiciju, izvlace.
No u tom slucaju je ziva misterija Estonija ili Slovacka , a ponajvise Irska. Opci image tih drzava je ionko ili osrednji ili gotovo redom negativan.
Kako su dakle ti prgavi, svojeglavi i ne narocito obdareni resursima Irci, uspjeli preskociti ove druge pametnjakovice? Kako su to uspjeli i kako to upravo sada pred nasim ocima rade Slovaci i Estonci.
To je pitanje koje me zanima, jer ne bi rekao da mi nismo sposobni za tu igru. Samo izgleda da umjesto Rusa ili zlocestih Engleza imamo samo povrsinsku promjenu starih, kardeljevskih laprdala koji su se presvukli u demokrate ali i dalje ne primjecuju svijet oko sebe.Takvi diletanti misle da su nekog povuki za nas prodajuci mu bakrot tvrtu uz obavezu namirenja dugova drzavi i preuzimanje 3 x vise sljakera nego ih realno treba.Poneki kupac uleti i igra na kartu trijeznjenja i brze tranzicije. Alis e onda dogodi prodaja nekog resursa ili drzavnog monopola, pa se agonija nastavlja. Takvi kockari onda odu, a mi pametni dobijemo nazad i tu propalu ili jos propaliju firmu i sve one sljakere. E pa to nije tranzicija...
A takvi jos uporno ne vide i da nema vise 2 bloka i da ce se ovaj put zaista krediti koji ubrzano stezu omcu, morati isplatiti do zadnjeg centa. Amerima je Jadran zanimljiv jedino u mirovini, kao mjesto iskrcaja sa cruisera dok idu prosetati Dubrovnikom.Sad oni imaju daleko jeftinije i strateski zanimljivije topovsko meso na samom ulazu u Jadran koje se zove Albanija.
A i to u slucaju da Putin nastavi sa ovakvim pothladjianjem. No mislim da se radi o pripremi za silazak sa vlasti i prijelaz u novu fotelju. Gazpromovu.
Filanje Amerima novih baza u Rumunjskoj i Bugarskoj uz neupitne Madjare, koji su provjereno otrijeznjeni jos 1956. govori da se ovdje pravila igre tesko mogu jako mijenjati. Osim u korist vlastite stete. I to je dobro. Samo da jos to presvuceni shvate.
A kriza stize definitivno. Primjecujem da nitko ne vidi galopirajucu energetsku krizu. Ovdje se nista ne radi na povecanju kapaciteta HEP-a.Samo milijun mobitela i sve vise klima uredjaja koje treba puniti su ukljuceni u pojacanu potrosnju.I sa njima svi oni drugi novi danas standarni kucni aparatici su se ukljucili u potrosace.Alternativa? Iskapcanja ili slonovske investicije u energetiku. Imamo li $? Hoce li i HEP prijeci u strane ruke? Budemo vidjeli...

Tko je glasao

G-news wrote (G-njus je

G-news wrote (G-njus je napisao):
Baš bi me zanimao približan i pojednostavljen prijevod za taj termin "iskusno" ili "preiskusno".Treba li to znaciti da je ovdje sve vidjeno i isprobano pa se na kraju isplivalo iz močvare ili nešto slično.
i
To je pitanje koje me zanima, jer ne bi rekao da mi nismo sposobni za tu igru. Samo izgleda da umjesto Rusa ili zlocestih Engleza imamo samo povrsinsku promjenu starih, kardeljevskih laprdala koji su se presvukli u demokrate ali i dalje ne primjecuju svijet oko sebe.
U kontekstu rasprave sa zemljama tipa Češke, Mađarske pa i Estonije koje se vraćaju na kolosjek po kojem su vozile prije gužve te Irske i Slovačke koje nikog nisu više zanimale pa nisu imali druge alternative, kod nas je situacija drukčija (i svodi se na EDDU).

Uzmimo npr. Zagreb. Pod nekim složenim uticajima i u ne baš sjajnoj zemlji za doba pred II svjetski rat (impotentni i smušeni Maček i suradanici) je dopuzao do toga da je bio zanimljiviji od Praga i Pešte, skoro sve današnje osnove, pa i industrijske, komunalne i druge dograđene su tada. Za razliku od njih, puno različitih faza i utakmica je tu odigrano, pa i kardeljizam višeg stupnja sedamdesetih i puno egzibicija nakon pada berlinskog zida. Tu povratak na kolosjek nikom nije ni na pameti, a zbunjuje i izvjesni kaptolski kolodovor, razni kolodvori, smjerovi itd. Da je stislo ko u Irskoj i Slovačkoj, daleko od toga, tu se kreće love i interesa skoro kao (bolje da ne spominjem). Tu se proučava Dubai, smjera se preteći Minhen i Beč a i sve drugo, samo se pita pa zašto nije, pa toga je već dosta itd. Dakle, ne samo kardeljevska laprdala nego i još stotinu cvjetova i škola (maoisti, ekstremni liberalisti, razni kokošaristi, boljševici, gastarbajteristi, agenti svih svih službi itd.).

Kako tome doskočiti. EDDU, karikirano učiti i od nogometa. Ne samo kao Prosinčeki iz iskusnijih dana nego i kao posustala a iskusna Argentina na svjetskom prvenstvu u SAD. Izvjesni degradirani kreator igre, koji više nije mogao ni potrčati a predriblati ni u snu, u for zapošljava izvjesnog mladca i tako sve do finala. Kad su svi poludili, nije bilo druge nego da se sve službe svijeta ujedine, kidnapiraju i odvezu kreatora. Ali su dopuzali na ivicu između velikog i prkomjernog uspjeha. Dakle, takve neke iskusne i preiskusne fore u zahtjevnom natjecanju.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci