Tagovi

DrLesar i unutarstranačka demokracija

Često se na ovim stranicama nailazi na žestoke diskusije koje se na ovaj ili onaj način dotiču temeljnih demokratskih vrijednosti, u zadnje vrijeme najviše u diskusijama i dnevnicima o unutarstranačkoj demokraciji, stezi i t. sl. Naravno da nitko ozbiljan, niti itko tko politički ili pollitički misli i djeluje ne može ostati ravnodušan na te teme. Tu se radi o temeljima funkcioniranja demokracije, slobode govora, prava na različitost i različito mišljenje – tu se radi o tumačenju našeg Ustava, o tumačenju UN karte, o tumačenju EU sporazuma. Tu se radi o temeljnim vrijednostima koje se svih nas tiču i o kojima ovisi naša sloboda i dobro, dobro naše djece i unuka.
U skladu sa prije navedenim ne može i ne smije postojati javna organizacija koja svoje interne regule i pravila, statute stavlja iznad interesa društva u čijem okviru djeluje.
Tu su statuti većine naših stranaka prilično problematični, prava predsjednika stranaka neobična, kontraproduktivna i nedemokratska. Vrijeme je da ih netko počne kritizirati i mijenjati u interesu svih nas. Nije statut jedne stranke pitanje samo te stanke. Demokratičnost i javna otvorenst svake stranke koja djeluje u demokraciji je od opće društvene važnosti. Ona crpi financijska sredstva iz državnog proračuna i dužna je biti primjer otvorenosti, transparentnosti, demokratičnosti i zakonitosti.
Mene je zapanjila reakcija Vesne Pusić na Posavćevu kritiku, kratko nakon izbora. Ja pri tom ne ulazim u to da li je Posavec sadržajno bio u pravu ali njegovo pravo da ju kritizira i da to radi javno mora biti sveto svakome, a najviše predsjednici njegove stranke. Đapić je postupio još manje demokratski ali on me baš i nije iznenadio.
Na primjeru HNS-a i Posavca ću nastaviti ovu elaboraciju.
Posavec je izašao u javnost kritizirajući vodstvo stranke (čiji je i sam član) za loše provedenu izbornu kampanju, za lošu strategiju te u svezi s time i loš izborni rezultat.
Na koji način je on time mogao štetiti stranci? Što je u tome loše? U jednoj demokratskoj stranci odgovornost prema javnosti mora biti ispred svakog stranačkog interesa – najviše zbog toga jer stranački interes mora biti istovjetan interesu javnosti. Interes javnosti (ili njenog legitimnog dijela, skupine) mora biti najviši cilj stranačkog djelovanja. Stranačko djelovanje ne smije nikada postati svrha samom sebi pa je stoga svaka kritika postupaka stranačkog vodstva poželjna i potrebna a njeno ograničavanje štetno i kontraproduktivno. Dakle odgovor je da Posavec nije mogao naškoditi svojoj stranci kritikom njenog rukovodstva – nego da je ugledu te stranke ozbiljno naškodila reakcija tog rukovodstva na njegovu kritiku. Umjesto stručne, tematske elaboracije kritike i njenog odbacivanja po temama rekacija je bila – van iz stranke (na svu sreću nije realizirano). Dakle ne odgovor na ono što je Posavec rekao i kritizirao nego napad na osobu zbog toga što je rekla. Da je i od Đapića previše je. Ja se ovdje namjerno koristim HNS-om jer HNS smatram, uz SDP (donedavno?), jednom od demokratskijih stranaka u Hrvatskoj. Posebno me iznenadio dnevnik Drage Lesara, koga smatram jednom od perjanica HNS-ove demokratičnosti i poštenja, u kojem on traži izbacivanje Posaveca iz stranke. Ma Posavec treba kandidirati, dobiti svoju priliku a stranka će odlučiti hoće li on ili Čačić ili ko zna tko (Lesar bi meni bio draži od obojice) biti slijedeći na čelu.
Sadržaj zabranjene poruke, makako ova bila politički štetna po jednu stranku ili organizaciju (tu naravno ne mislim na ekstremističke poruke nacističkih, staljinističkih, homofobnih i sličnih sdražaja) nikada ne može biti ni približno toliko štetan kao njena zabrana.

Komentari

Nevezano uz konkretan povod,

Nevezano uz konkretan povod, problem "predsjedničkog sustava" u svim strankama poznat mi je. To očito odgovara duboko usađenom mentalitetu (ne, ne potječe samo od komunizma - Stjepan Radić i Vladko Maček su također apsolutistički vladali svojim strankama, a i u drugim je strankama tako bilo). HSLS, čije sam osnivanje pratio od 1989., nastojao je na kolektivnom vodstvu, ali ubrzo se to svelo na uzdizanje jednog karizmatskog vođe, pa je onda došlo do bitke "tko drži ključeve"... A štos je bio zaista u tome da timsko vođenje sa tom gomilom narcisoidnih intelektualaca jednostavno nije funkcioniralo!

Kad smo razgovarali o mogućem ujedinjenju nekoliko zelenih mikro-stranaka, to se pitanje postavilo pri diskusiji o statutu. Dvije stranke, s kojima smo pregovarale, smatrale su da je predsjednički sustav toliko samorazumljiv, da na naše prijedloge (kolektivno vodstvo, decentralizacija i muško-ženski paritet) nisu smatrali potrebnim ništa odgovoriti - naprosto su podrazumijevali, da su apsurdni. U posljednje tri godine, naša stranka je prihvaćajući ta tri načela organizacije, mukotrpnim radom i uz spoticanja prerasla iz mikro u mini-stranku, a neke od konkurentskih su se ugasile (i nijedna nije prerasla mikro-nivo). Proces je spor, ali gradnja nove organizacije odozdo ne može ići preko noći.

Postoje razne funkcije, koje se mogu podijeliti, a koje se samorazumljivo stavljaju u zadatak jednoj osobi, predsjedniku:

1) Sazivati sjednice središnjih tijela stranke, određivati dnevni red
2) Voditi sjednice
3) Predstavjati stranku u javnosti
4) Osmišljavati strategiju i taktiku stranke
5) Predstavljati stranku u pregovorima s drugim stranakma i drugima
6) Slagati liste kandidata na izborima za Sabor idr....

Treba rasčlaniti funkcije, analizirati ljudske resurse kojima raspolažeš, i onda odrediti dužnosti tako da kombinacija bude optimalna. Sposobnih ljudi za lidere nema mnogo, ni u Zelenoj listi ni u HNS-u ili nekoj drugoj većoj stranci, ali sposobnosti se također izgrađuju kroz praksu, treba i riskirati. Ljudi to često ne razumiju. Npr. u našem statutu piše da osoba koja predstavlja podružnicu u Vijeću stranke (najviše tijelo osim Glavne skupštine) ne mora biti predsjednik/predsjednica podružnice, jer riječ je o dvije različite funkcije: potonji mora voditi podružnicu i biti uspješan u lokalnoj sredini, a član Vijeća mora sudjelovati u vođenju stranke kao cjeline. Ali redovno imenuju predjednika/predsjednicu. Sad, sve je na početku, ljudi su novi, malo se poznaju. Važno je, kako će se u budućnosti stvari razvijati.

A važno je i to, kakva je osoba lider. Ja sam to formulirao ovako: postoje dvije vrste lidera: oni koji ljude vuku za sobom, i oni koji ih guraju ispred sebe. :)

Da se vratim na početak: nije samo po sebi "nedemokratski" ako postoji jedan lider, kojeg su ljudi izabrali. Međutim, na dulji rok, timski rad je učinkovitiji; pravi lider dakle mora dobro djelovati kao šef tima - "participativni" management u najmanju ruku, ne autoritarni. Ali, s godinama, lider prirodno ima sve manje strpljenja za svoje manje sposobne suradnike i uvjeren je, da sve zna najubolje.

A s druge strane kod nas "liderići" obično ne djeluju dobro kao članovi tima - to je duboko ukorijenjen problem "mentaliteta".

Osim toga, ne podnose ostati u nečemu u manjini - to smo i mi imali, kad je izbio sukob u stranci koji je razriješen krajem 2006. demokratski na Glavnoj skupštini: skoro svi od grupe ("frakcije") koja je ostala u manjini uvrijeđeno su se povukli i odbili dalje sudjelovati u stranačkom radu, iako je dovoljno mogućnosti, u ovako maloj stranci, bilo.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Drago m je da ti nakon tako

Drago m je da ti nakon tako dugo vremena mogu dati četvorku. To ne znači da se sa svime što si naveo slažem ali s najvećim dijelom da. No u jednom dijelu teško griješiš. U niti jednoj demokratskoj stranci zapada i EU kojoj težimo liste ne slažu predsjednici. U Njemačkoj se listu slaže na najnižoj lokalnoj razini i na stranačkom kongresu se potvrde. Nije se još dogodilo da je neki predsjednik stranke čak i pokušao promijeniti prijedlog lokalne jedinice. A ako bi i pokušao nebi uspio nego bi tako dobio po repu da mu tako što više nebi palo na pamet.

Tko je glasao

U niti jednoj demokratskoj

U niti jednoj demokratskoj stranci zapada i EU kojoj težimo liste ne slažu predsjednici.
Iz toga proizlazi da većina stranaka u Hrvatskoj nisu DEMOKRATSKE stranke.

Tko je glasao

To je malo preteško rečeno

To je malo preteško rečeno ali sigurno da u Hrvatskoj ima jako puno prostora za unapređenje unutarstranačke demokracije. Na prvom mjestu vidim potrebu da se ograniče i potpuo redefiniraju ovlasti i dužnosti predsjednika stranke. Ima niz mogučnosti za pozitivne promjene i demokratizaciju. U svakom slučaju ne može i ne smije biti da se član jedne stranke proziva ili čak izbacuje iz stranke jer javno raspravlja o politici bilo same stranke bilo države. Ne može biti da centralno rukovodstvo stranke raspušta lokalne organizacije - demokracija mora ići odozdo od baze. Sela, grada, općine i td. Izbacivanje iz stranke mora biti složen i temeljit proces ali prijedlog ne može i ne smije doći od predsjednika stranke nego od lokalne jedinice gdje se član nalazi. Ne može i ne smije nikada postojati ni najmanja mogućnost da se član stranke izbaci jer priča (isključujem nacističke, šovinističe i slične govore) protiv bilo koga ili bilo čega pa čak i protiv vlastite stranke. Rukovodstvo stranke mora biti najveće administrativno tijelo koje će samo izvršavati demokratsku volju svoje baze.

Tko je glasao

Posavčev grijeh je ono što

Posavčev grijeh je ono što navodi mali.od.palube - uslijed nezadovoljstva položajem na listi (3.) nije sudjelovao u izbornoj kampanji!

Ma Posavec treba kandidirati, dobiti svoju priliku a stranka će odlučiti hoće li on ili Čačić ili ko zna tko (Lesar bi meni bio draži od obojice) biti slijedeći na čelu.

Slažem se s napomenom iznesenoj u zagradi. Najveća dobit za HNS (i ne samo za HNS) bila bi da Lesar preuzme vođenje stranke.

ragusa

Tko je glasao

Ponavljam opet svoj već

Ponavljam opet svoj već napisani komentar.... mislim da se Posavcu ne zamjera toliko javni istup koliko mu se zamjera nepoštivanje odluke Središnjeg odbora HNS da D.Lesar bude drugi na izbornoj listi a ne on (Posavec)... Neznam baš da stranka koja radi pošteno i u duhu statuta može nekom zamjeriti takav istup u javnosti (dal je sve bilo pošteno, neznam), ali nepoštivanje nekog tijela kao što je Središnji odbor u HNS-u, o tome bi se dalo raspravljati... takve stvari ne odobrava niti jedna stranka pa ni HNS.... ovo je moje skromno mišljenje al stvarne činjenice su možda drugačije...

Tko je glasao

Ipak treba imati

Ipak treba imati razumijevanju za stranačku demokraciju u RH.

Nakon vječnosti zamornih stalnih ugrozaa, idejnih i drugih skretanja i čistki unutar saveza komunista, gdje su nakon ogromne daveži svih pa i cijelog društva liste za promociju, liste za stavljanje na led i liste za odtrel uvijek bile takve kakve su sastavljene,

nakon također zamornih daveži sa izborima i krojenja mimo izbora, tisuće postavljanja i smjenjivanja ministara i sličnog za SK-HDZ razdoblja

Nakon ama baš svim snagama najodvratnijih stalnih mijena, izbora i razdavajanja HSLS-a

ipak je veliki napredak u tome kada su sve stranke prešle na puno racionalniju praksu da vodstvo stavlja i vrši odstrel a stado slijedi vodstvo.

Ad HNS-a, oni su tu najdosljedniji, nakon razdoblja sadašnje počasne predsjednice, ruže hrvatske, umjesto bure oko tronua sve je rješeno bezazleno, instalacija Čačića, zatim je izvršena dogradnja Vesnom Pusić, ružicom, tako da ne slučaj Posavec nego i strategijsko pregupiranje u kojem Vesna ojačava demokraciju u Saboru (Čačić je odmah poslao zamjenu na to strategijsko mijesto) a Čačić preuzima "sporednu" šljakerko-organizacijsku ulogu, teret, kao nekadašnji genseci, to prolazi bez komentara.

Za očekivati je daljnja slična unaprijeđenja u svim strankama. Npr. HDZ ministarske pozicije ojačava likovima koji sve više moraju šutiti i slušati kako se kaže jer će im inače proraditi maslo sa glave a prekaljeni komunisti nadziru iz sjene. Bandić suzuje vodstvo na on, Kikaš i Ljuštinaa a ostalo daje na koordinaciju renomiranom štemeru/zaštitaru Ćokiću. Tj. nazire se da vodstva uče od druga Tita, pretvaraju se u faraone, koji su ujedno i bogovi i spasitelji naroda i likovi u trećem licu, koji se maoistički po potrebu ukazuju, nestaju i interveniraju u sasvim različitim smjerova, tako nitko ne može proniknuti tajnu novog smjera.

U navedenom smislu se i pod HNS tvrtkom vrše velika strategijska i fizička prestrojavanja a i po sličnim tvrtkama isto. Sa zapada se nikada nije uspjelo pročitati šta točno Tito i njegovi rade a sada još manje, kada su u pitanju bitno iskusnije i razgranatije snage.

Tko je glasao

Slažem se s većinom

Slažem se s većinom izrečenog i vjerujem da bi HNSu krenulo da im je na čelu Lesar, a ne Čačić. No to su moja osobna razmišljanja.
Ovo je već ne znam koji dnevnik po redu koji se dotiče unutarstranačke demokracije o kojoj imam i sama nešto reći, ali da pišem roman, nemam vremena. Na vlastitoj koži osjetila sam svu ne demokratičnost i SDP i HNS-a. Nakon niza godina aktivnog članstva u SDP otvorila sam pandorinu kutiju i ukazala na nečasne rabote gradskih poduzeća u sprezi sa članovima stranke..oni koji su kutiju zatvorili bili su nagrađeni, a oni koji su i dalje potezali problem bili su prikucani za odstrel. To je bilo 2003. Pristupivši HNSu očekivala sam veći stupanj slobode mišljenja i demokratičnosti, međutim već nakon par mjeseci dokazalo se sasvim suprotno. Preko noći izbrisali su me iz članstva HNSa samo zato jer nisam pristala na izborni inženjering koji je spremila središnjica. Bez ikakve najave, razgovora, nakon skupštine tajnik GO mi je saopćio da su me izbrisali iz članstva. Za tu prljavu rabotu postoji 45 svjedoka među njima Ferenčak i Alenka KČŠ. Nakon tih nemilih i nadasve gadljivih događaja odlučila sam više se ne baviti politikom, međutim na nagovor prijatelja uskoro sam se našla na druženju liberala koje je tada vodio Banac. Nadasve sam se grozila od svih koji mijenjaju stranačke boje ali sam isto tako naučila da su ljudi sa svojim idejama i vizijama, a ne stranačke boje, temelj svake organizacije. Sloboda mišljenja kao temeljno pravo, misliti drukčije i kritizirati ono što ne valja je obveza i pravo svih. Nakon nekog vremena postala sam član LS-a. I sada dolazi do najveće ironije. Na lokalnim izborima 2005. stranka me, uz još dva člana kandidira za zajedničku listu HNS-a i LS-a. Kada su vidjeli moje ime na listi nazvali su Gorinšeka, gl. tajnika LS-a i rekli da moje ime ne žele na listi, zar nemaju nikog boljeg jer da su me izbacili iz stranke. Bio je to jadan i smiješan čin, kojeg su morali prihvatiti. Toliko o unutarstranačkoj demokraciji.
I danas, nakon niza godina bavljenja politikom mislim da smo svjetlosnim godinama udaljeni od istinske demokracije. Posljednje vrijeme politiku shvaćam samo kao hobi, jer svako dublje razmišljanje dovodi do bespotrebnog gubljenja vremena.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci