Tagovi

Dr. Strangelove

Bliski istok je zadnjih pola stolje?a op?epoznat kao dio zemaljske kugle koje mir i normalni odnosi zaobilaze u širokom luku. ?ak su i nas balkance debelo prešišali (nije da nema volje, nema nafte). Sva sre?a pa nemaju nuklearno naoružanje... Uhh... Samo sekund...

Nuklearno oružje je vrlo specijalno oružje i za njega vrijede specijalna pravila. Ako vam se u glavi vrte slike atomskih gljiva, razorenih gradova i op?eg rasula, to zna?i da djeluje – nuklearno oružje je prije svega psihološko oružje. U geopoliti?kom smislu ima jedan neintuitivan efekt – za razliku od konvencionalnog, nuklearno naoružanje ograni?ava sukob. Nuklearna sila može izgubiti rat (kao recimo SAD u Vijetnamu), ali ne može biti pobje?ena – ne postoji mogu?nost da se neprijateljski tenkovi voze po npr. Sjevernoj Koreji ili da neprijateljska vojska plja?ka, ubija i siluje npr. Francusko stanovništvo – neprijatelj koji to proba u?initi ?e garantirano biti uništen prije nego provede svoje planove. Doduše, ovaj zgodan efekt je, kao i ljubav, dvosmjerna ulica – ukoliko nuklearna sila ne radi ništa, njena opstojnost je zagarantirana. Me?utim, bilo koja akcija može dovesti do razmjene nuklearnog arsenala, te bilo kakvi rizici ne dolaze u obzir (jedina opcija za pobjedu SAD-a u Vijetnamu kako se sukob primicao kraju bila je proširenje sukoba na Kinu – jasno je zašto ona nije ni razmatrana kao realna mogu?nost). Dakle, zemlje bez nuklearnog naoružanja su u mnogo boljoj poziciji za izboriti se za svoje interese jer si mogu priuštiti rizik da budu pobje?ene (pritom su naravno u pitanju dva zna?enja rije?i "pobje?en", gdje jedno uklju?uje radioaktivnu pustopoljinu, a drugo ne). Treba napomenuti i ljekovito djelovanje – ukoliko ga se kojim slu?ajem domogne poreme?eni diktator on vrlo, vrlo brzo postaje ili biva zamjenjen s razumnim diktatorom (nijedan nema tendenciju ostati živ dulje od 5 minuta bez represivnog aparata, a doti?ni aparat, iako nema problema sa odvo?enjem svojih sunarodnjaka do obližnje šume/pustinje/mo?vare/kazamata, ima velikih problema s mogu?nosti da ?lanovi njihovih obitelji postanu ?varci).

Izrael je jedina zemlja svijeta koja ima vrlo interesantnu politiku nuklearnog naoružanja – nuclear ambiguity – u prijevodu "možda imamo, možda i nemamo" (a možda su u šumi). Sasvim dovoljno dokaza da svijet smatra kako imaju, ali bez zvani?ne potvrde. Izrael je sura?ivao malo sa Francuskom, malo s V. Britanijom, i dok su SAD shvatili što se dešava, iako protiv toga da Izrael posjeduje nuklearno naoružanje, nisu ga više mogli sprije?iti – prema Avneru Cohenu 1967. Izrael je bio u posjedu nuklearnih bombi. Sasvim legitiman potez zemlje u neprijateljskom okruženju – osiguravanje sopstvene egzistencije. 1973. Sirija i Egipat napadaju potpuno nespreman Izrael – malo zvec-zvec (ali diskretno, vidljivo SAD-u, ne i napada?ima) i SAD pritisnut stiže u pomo? dostavom vojnog materijala (SAD-u je jasno da uništenje Izraela vodi prema vrlo, vrlo gadnom scenariju). Izrael nekoliko dana kasnije vrši kontranapad (egipatska tre?a armija u okruženju – poprili?no dobre šanse da bude uništena), ovaj put SSSR zvec-zvec (dvosmjerna ulica, jel) i vrlo brzo se postiže nagodba o miru (pod pritiskom SAD-a i SSSR-a). Prešutni dogovor je da Izrael ostaje nuklearna sila, ali bude tiho o tom statusu kako i ostale zemlje u regiji ne bi osjetile želju za razbijanjem atoma. SAD i SSSR bi garantirali ravnotežu snaga u regiji tako što bi onaj tko ne sluša dobio po ušima. Izrael tih godina (uz Indiju i Pakistan) odbija potpisati Nuclear Non-proliferation Treaty (NPT), a stav "možda imamo, a možda i ne" im omogu?uje (uz dobru dozu ne postavljanja glupih pitanja od strane recimo ameri?kog kongresa) da ipak dobijaju vojnu pomo? od SAD-a (ista je ukinuta Pakistanu koji nije potpisao NPT te javno objavio posjedovanje nuklearnog oružja). Takav je dogovor nekako i funkcionirao i imao smisla do pada Berlinskog zida 1989. Za politikom neodre?enosti više nema potrebe – arapske zemlje više nemaju od koga nabaviti nuklearno oružje ?ak i kad bi htjele. Izrael je komotno mogao iza?i iz ormara po pitanju nuklearnog naoružanja (što je do tada ve? postala javna tajna) – opstojnost Izraela ne bi više bila upitna (niti bi se mogli skrivati iza izjava tipa kako nas susjedi žele uništiti), javnost bi se osje?ala mnogo sigurnije a i regija bi postala stabilnija. Tradeoff je da se kao nuklearna sila moraju ponašati s mnogo ve?om dozom diplomacije, odgovornosti i spremnosti na kompromise, biti izloženi mnogo ve?em pritisku me?unarodne zajednice te kraj vojne pomo?i SAD-a (koji usput fura politiku globalnog nuklearnog razoružanja – ali samo ako kažeš da imaš). Pretpostavljam, potpuno neprihvatljiv scenarij. I Izrael i SAD su se odlu?ili praviti blesavi i situacija se komplicira 2003. kada SAD vrši invaziju na Irak ignoriraju?i i UN i me?unarodnu zajednicu. Iranski režim, koji ima ambiciju postati regionalni lider umjesto Izraela, je iz toga izvukao sasvim jasnu pouku da im nema tko pomo?i ukoliko nastave vježbati suverenost – jedina garancija opstojnosti je nuklearno naoružanje (?estitke G. W. Bushu za izuzetne dosege u nevi?enju dalje od svog nosa).

SAD nije imao nikakav problem s nuklearnim programom u Iranu kao osnovno pravo iranskog naroda, barem do revolucije 1978. (valjda se narod promjenio, tko ?e ga znati). Nakon toga idu razni pritsci i sankcije – uglavnom da Iran pogasi postrojenja za oboga?ivanje uranija (tim postrojenjima se dobija gorivo za reaktore, ali i za bombe) – dil bi bio "dajte vi nama vaš uranij, a mi vam vratimo (ako budete dobri) oboga?eni". Ovakav dil je naravno neprihvatljiv – em energetski ovisite o me?unarodnoj zajednici (?itaj SAD-u), em si odbacujete mogu?nost izrade bombi ako baš bude bilo potrebno. Pritisci su bili toliko kontraproduktivni da je pitanje nuklearne neovisnosti Irana postalo pitanje ponosa kod gra?ana – 90% Iranaca je za nuklearnu neovisnost – Ahmedinejad i da ho?e, više ne može pogasiti ta postrojenja. Iran sura?uje (manje-više solidno) sa International Atomic Energy Agency (IAEA), inspektori ih uredno posje?uju, ?ak su pristali i na dobrovoljno provo?enje dodatnog amandmana koji inspektorima daje ve?e ovlasti – izvješ?a govore da za sada nema naznaka o izradi nuklearnog oružja (što ne zna?i da ih ne?e biti u skoroj budu?nosti). Za razliku od Irana, Izrael se može pohvaliti kako nema niti jedno loše izvješ?e IAEA. Doduše, nema ni dobrih. Nema nikakvih. Kao nepotpisnik NPT-a (za razliku od Irana) nisu dužni sura?ivati s IAEA, pa to i ne rade i inspektori IAEA ih ne posje?uju.

Arapske zemlje lagano vrše pritisak na Izrael da se izjasni o svom nuklearnom statusu – uz caveat da ako Izrael posjeduje nuklearno oružje, onda ga žele i one (u namjeri da razoružaju Izrael, kad se ve? pravi blesav 20tak godina). Ukoliko kažu da imaju, priznaju da ve? dulje vrijeme debelo nisu ugroženi ni od koga, o promjeni pristupa diplomaciji da ne pri?amo. Brzinsko uništenje arsenala tako?er teško dolazi u obzir – ne pada im na pamet svoju egzistenciju prepustiti SAD-u, kao ni ostati bez ultimativnog sredstva pritiska na SAD – po njihovim rije?ima, razoruža?e se tek kad se postigne definitvni mirovni dogovor na bliskom istoku (koji, s obzirom da mora biti amenovan od strane Izraela, mogu blokirati do beskona?nosti). Niti namjeravaju dopustiti nekom drugom u regiji da razvije nuklearno oružje (napadom, prijetnjama ili kupovinom vremena). SAD je ohladio od prijetnji (za razliku od Izraela – njegova sudbina nije od kriti?ne važnosti SAD-u, ali sudbina nafte jeste) pa je i Iran ohladio od bombi. S obzirom na Arapsko prolje?e (koje je svima bilo iznena?enje – pa je sad pauza dok se to ne raš?isti), biti ?e interesantno pratiti doga?aje u Egiptu i Siriji, gdje postoji sasvim solidna mogu?nost da ?e na vlast do?i stranke koje nemaju baš najljepše mišljenje o Izraelu. Generalno zaoštravanje odnosa ?e sigurno radovati SAD-a (za lov u mutnom i igranje svjetskog policajca) i Izrael (ukoliko budu jedina nuklearna sila u regiji), ali bi im moglo presjesti ukoliko se bude pojavio još netko s mogu?nosti atomskog zveckanja. A možda kona?no gra?anima (i arapima i Izraelcima) dopizdi.

Hvala bogu, mi nafte nemamo.

Izvori:
http://www.nti.org/e_research/profiles/israel/nuclear/index.html
http://www.fas.org/nuke/guide/israel/nuke/farr.htm
http://www.nytimes.com/2003/10/06/opinion/the-last-nuclear-moment.html?s...
http://www.armscontrol.org/act/2010_11/BookReview
http://www.politico.com/static/PPM145_link_042010.html

Komentari

ne znam sto bih rekla osim da

ne znam sto bih rekla osim da mi se ovo nikako ne svida.. ali uklapa se u teoriju dnevnika savrseno

Sarkozy: Iran's Nuclear Program May Invite Preemptive Strike
World | August 31, 2011, Wednesday| 350 views-

"Its military nuclear and ballistic ambitions constitute a growing threat that may lead to a preventive attack against Iranian sites that would provoke a major crisis that France wants to avoid at all costs," Sarkozy said Wednesday, as cited by Defense News.

Sarkozy did not specify will countries could be involved in a potential preemptive strike on Iran's nuclear facilities, a major issue in Iran's relations with the West, with the USA and EU seeing its nuclear program as a violation of the Nuclear Non-Proliferation Treaty and the ensuing international regime.

procitajte : http://www.novinite.com/view_news.php?id=131694

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Što je rekao Sarkozy, reci da te cijeli svijet razumije...

"Francuski predsednik Nikola Sarkozi upozorio je u sredu Iran na mogućnost "preventivnog napada" na njegove nuklearne objekte ako ostane pri svojim ambicijama u toj oblasti, ali je i priznao da bi takva operacija mogla da izazove "veliku krizu".

"Vojne nuklearne ambicije Irana postaju sve veća pretnja i mogla bi da dovede do preventivnog napada na iranske ciljeve, što bi izazvalo veliku krizu koju Francuska ne želi ni po koju cenu", poručio je Sarkozi na godišnjoj ambasadorskoj konferenciji u Francuskoj.

On nije naveo zemlje koje bi mogle da učestvuju u tom preventivnom napadu na iranske ciljeve. Francuski predsednik je, takođe, pozvao na dalje pooštravanje sankcija Iranu.

"Iran odbija da ozbiljno pregovara. On stalno preduzima nove provokacije. Suočena s tim izazovom, međunarodna zajednica mora da pruži verodostojan odgovor. Ona to može da učini, ako demonstrira jedinstvo, čvrstinu i pooštri sankcije. Pogrešno bi bilo potceniti situaciju", rekao je Sarkozi.

Zapad smatra da je iranski nuklearni program u vojne svrhe, dok Teheran to negira, tvrdeći da je njegov cilj proizvodnja struje."
(portal "Slobodne Evrope")
Moj komentar: Kada kruže javne špekulacije, onda od udara na Iran ili nuklearna postrojenja u Iranu, nema, u dogledno vrijeme, ništa. Ako ga bude, on će biti iznenadan...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Indicije vec neko vrijeme

Indicije vec neko vrijeme pokazuju kako se priprema WW3 sa Izraelom i Iranom u glavnim ulogama. Cilj je naravno kroz takav udar nabrijati teroristicke napade i uskratiti civilne slobode do nivoa da se ukine najveci trn u oku oligarhije, internet.

E sad. Mozda je vrijeme, a mozda je i zadnji cas napraviti plan da ne najegbe posten narod, vec samo oni koji su odgovorni za ovu igru. Mozda nam je to i jedini izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo na svjetskom nivou.

Tko je glasao

bombasi samoubojice vrlo su

bombasi samoubojice vrlo su popularni oblik ratovanja kod naroda koji ionako nema nista.

cim imaju nesto sto lici na humani zivot prestaje taj vid borbe.

zato ameri ne mogu imati uspjeha u konvencionalnom ratovanju protiv ljudi koji osim sto imaju "hranu" skoro svaki drugi dan, nemaju nista. ne mozes ih ucijeniti ma bas s nicim. ni vlastitim zivotom.

koncept nuklernog zveckanja je zato funkcionalan. svi oni koji mogu odlucivati o "konacnoj" akciji imaju sto izgubiti, pa akcija izostaje.

na isti nacin funkcionira i obrana. postoji granica do koje se smije ici. ako dovedes neku drzavu u stanje "bombasa samoubojice" javlja se velika vjerojatnost da ce upotrijebiti to sto ima.

eto sasvim jednostavno..

nadam se da se nece neki "novi neron" pojaviti na celu neke atomske sile gdje ce samostalno moci odlucivati. dakle ovaj princip "ne okidanja" ce funkcionirati dok postoji grupica koja odlucuje. jer "novog nerona" nista osim vlastite grupe ne moze sprijeciti

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Možda će čitateljima još

Možda će čitateljima još jasniji biti pogled na problematiku nuklearnog naoružanja ako se sjete činjenice da su se ratovi otkako je čovječanstva uvijek vodili zbog resursa, kako ljudskih (robovi, sluge, radna snaga) tako i materijalnih (hrana, voda, zemljište, rudna bogatstva).

Važno je znati da su na prostoru upotrebe nuklearnog naoružanja svi resursi nepovratno uništeni, odnosno neupotrebljivi za niz generacija. U slučaju masovne upotrebe, onih koji bi uopće preživjeli. Također valja znati da je postojeći arsenal dovoljno velik da uništi planetu, i to nekoliko puta. U skladu s tim se razvijala i nuklearna strategija zemalja posjednica.

Dok nisu postali potpuno svjesni svih posljedica upotrebe, one kod Hirošime i Nagasakija se osjećaju još danas, Amerikanci su zamišljali kako je moguće ograničeno upotrijebiti arsenal i u tu svrhu intenzivno razvijali nuklearno naoružanje vrlo male snage, posebice fuzionog tipa kod kojeg su minimalizirani učinci udarnog i toplotnog vala kao i radijacije, onoga što trajno uništava resurse, a maksimalizirani neutrona koji uništavaju jedino protivničku "živu silu". Međutim, kako je odgovor Rusa bila "masovna odmazda", postalo je jasno da bilo kakva upotreba nuklearnog naoružanja vodi u katastrofu. Od tada se vodi politika ravnoteže a širenje, proizvodnja kao i čuvanje nuklearnog naoružanja drži pod strogom kontrolom. Interes je to svih koji ga imaju ali i onih koji ga nemaju.

Mada postoje i oni u vladama koje nazivamo sebičnima ili neuračunljivima, za nadati se je da oko njih postoji još uvijek dovoljno razumnih koji su svjesni do čega bi početak upotrebe nuklearnog naoružanja nužno doveo.

Zbog toga je bitno da ova tema uvijek bude u fokusu ne samo onih koji upravljaju svijetom već i običnih građana jer će ih strah od mogućih posljedica tjerati da više vode računa o tome koga će od političkih elita birati, one su uvijek te koje odlučuju o upotrebi.

U tom je smislu prava sreća što mi u Hrvatskoj imamo problem samo s nalivperima koja nedovoljno kontrolirano upotrebljava naša politička elita. :)

B-52

Tko je glasao

Ne vidim nikakvu prednost za

Ne vidim nikakvu prednost za Izrael ako prizna posjedovanje nuklearnog oružja. Ne vidim doduše niti neku veliku štetu, ali u tom kontekstu za Izrael je najbolje da očuva status quo.
To je jedan od onih sitnih pregovaračkih trikova i metoda da se skrene pažnja s pravih problema. Kao npr. kad se u nekom ratu nađu pregovarači i onda pola dana raspravljaju čija će zastava na pregovaračkom mjestu bit lijevo ili desno, tko će sjediti prema sjeveru ili tko će prvi uči u zgradu gdje se pregovara.

Nuklearno oružje je već odavno realno postalo zastarjelo i zapravo je nejdjelotvornije kad stoji zakopano u nekom bunkeru.
A vojnog stanovišta već odavno su nađene efikasnije alternative bilo u preciznosti i uništavanju teških ciljeva tipa BLU-116 (http://en.wikipedia.org/wiki/BLU-116) ili u razornoj snazi u termobaričnim tj. Fuel-Air bombama.
Iranu, a ni Siriji posjedovanje nuklearne ne bi dao nikakvu realnu prednost - svejedno će ih Izrael izbombardirati kad kod im to odgovara, a oni se neće osuditi potegnuti nuklearni arsenal jer jako dobro znaju što ih onda čeka. Ali izgleda da to oni baš ne shvaćaju i dopuštaju Izraelu da ih zavlači po tom pitanju dok je pravi i puno ozbiljniji problem asimetrični rat sa Hamas-om koji za Izrael u ovom trenutku ne ide baš u najboljem smjeru. Točno, i Iran i Sirija pomažu Hamas, ali pitanje je do koje mjere i koliko bi se to mogo povećati i dovesti Izrael u ozbiljne probleme.

Tko je glasao

@izomorfizam Pogrešno polazište??

Plus za dnevnik zbog toga što otvara jednu ozbiljnu temu međunarodnih odnosa - nuklearno naoružavanje, i zbog toga št je dnevnik donekle informativan.
Međutim, dojma sam da polaziš od pogrešne pretpostavke: da je imati nuklearno oružje neka prednost odnosno da odvraća neprijatelje od napada na određenu zemlju. Mišljenja sam da je širenje kluba nuklearnih sila opasnost za svjetski mir, bila i ostaje - u rukama nedemokratskih vladara ovo oružje može biti zloupotrebljeno i izazvati nuklearnu katastrofu. Možeš li zamisliti da je Gadafi imao atomsko oružje kako bi završavao rat u Libiji?
Usput, Gadafi je davno pokušao KUPITI nuklearno oružje u Kini, ali su ga Kinezi elegantno odbili. Gadafi se čak obraćao Titovoj Jugoslaviji da pomogne LIbiji u razvoju nuklearnog programa, ali Tito ga je također elegantno odbio.
Posjedovanje nuklearnog otružja može značiti i "cementiranje" diktature, kao što je slučaj sa Sjevernom Korejom!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@LJRW ako pazljivije procitas

@LJRW

ako pazljivije procitas - nije odvracena mogucnost napada, vec totalnog poraza (iliti unistenja) nuklearne sile (to su dva razlicita pojma). s obzirom da mi nemamo nuklearno naoruzanje (pa nam je lako zveckati s njim), potrebno je malo mentalne gimnastike da mehanizmi tog naoruzanja sjednu - probat cu s primjerom: zamisli da se svadjas s nekim clanom svoje sire obitelji oko podjele neke obiteljske imovine, vec se urla i krv samo sto nije krenula. e sad zamisli to isto, ali da ste u dizalu i oboje imate standardnu bombu - nadam se da je sad jasnija brzina kojom se situacija smiruje i kojim ce se tonom razgovor nastaviti. sirenje nuklearnog naoruzanja je opasnot, ali ne za svjetski mir, vec za egzistenciju covjecanstva (drasticna razlika). treba imati u vidu da postajanjem nuklearne sile, zemlja pocinje igrati jednu skroz, skroz drugu igru (i na unutarnjem i na vanjskom planu) - vecina zemalja (njenih gradjana) niti zeli, niti je spremna igrati takvu igru.

takodjer, nuklearno naoruzanje (i pravila uz njega) nemaju puno veze s unutarnjim uredjenjem zemlje. sj. koreja ne drzi svoje stanovnistvo pod kontrolom zbog istog (nego je represivni aparat misljenja da je veliki vodja dovoljno normalan i odgovoran da drzi kljuceve oko vrata). da libija ima nuklearno naoruzanje, prvo pitanje je da li bi uopce pricali o gadafiju. ako i pretpostavimo da bi, jedino sto bi se promjenilo je da ne bi bilo intervencije (cak ta varijanta ne bi ni dosla na dnevni red).

najveca mogucnost razmjene nuklearnog arsenala (opet neintuitivno) biti ce mrvicu prije iran postane (ako krene tim smjerom) nuklearna sila - izrael je onda doveden u poziciju use-it-or-loose-it.

pitanje koje se meni namece je sljedece: zasto izrael ne izadje javno sa svojim nuklearnim statusom? i dok mi je strateska prednost jasna (vojna pomoc itd), tesko da se moze govoriti o demokraciji ukoliko javnost nema informacije o tome jeste li ili nije nuklearna sila (pa je sasvim solidna mogucnost da ce podrzati politiku koju inace ne bi uz potpune informacije).

Tko je glasao

@izomorfizam Svjetski mir, Izrael, pojedinac s atomskom...

Ne vidim drastičnu razliku između očuvanja svjetskog mira i očuvanja čovječanstva?!!
U dizalu su zakrvljeni protivnici, oba nemaju atomsku bombu, sigurnost je veća.
Izrael?
Susjedi, posebno neki, malo dalji, prijete mi uništenjem. Imam debelu batinu iza sebe - zašto bih je imao ispred sebe? Ako je imam, pustit ću protivnika da ne zna moju jakost, da je u nedoumici, da se raspituje, da pretpostavlja...Ako bi Izrael s većinom Židova u njemu doživio drugi holokaust(genocid), moglo bi se zaključiti da je zaslužio i onaj prvi!???
Libija s Gadafijem samo je teoretski mogla doću u posjed nuklearnog oružja - što misliš da li je Gadafi i prioibližno bio normalan? No, ostaje pitanje, kako se Sjeverna Koreja prošvercala u Klub nuklearaca? I tko sve može doći danas do atomske bombe? Grupe, pa čak i izuzetno bogati pojedinac, nikome odgovoran - što onda?
I pogrešno je misliti da je samo SAD-u u interesu da ima kontrolu nad širenjem nuklearnog oružja. To je u interesu UN, cijelog čovječanstva, pacifista... I jako s malo radi na tome da se prikazuje razorna moć nuklearnog oružja (sjećanje na Hirošumu i Nagasaky blijedi..!).

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

U dizalu su zakrvljeni

U dizalu su zakrvljeni protivnici, oba nemaju atomsku bombu, sigurnost je veća.
daj si još malo razmisli, jedan će završiti mrtav (slabiji). usput, piše ti standardna (najobičnija).

Susjedi, posebno neki, malo dalji, prijete mi uništenjem. Imam debelu batinu iza sebe - zašto bih je imao ispred sebe? Ako je imam, pustit ću protivnika da ne zna moju jakost, da je u nedoumici, da se raspituje, da pretpostavlja...Ako bi Izrael s većinom Židova u njemu doživio drugi holokaust(genocid), moglo bi se zaključiti da je zaslužio i onaj prvi!???
hahahaha - bez brige, nisu u nedoumici (ni blizu). prvo, ne držiš batinu iza ledja, držiš je ispred sebe, samo kad te netko pita praviš se glup i tvrdiš da to nije batina (to je i poanta nuclear ambiguityja). dodatno - kamo sreće da je u pitanju batina. probaću opet slikovnim primjerom al mi se čini uzalud: susjed ti svaki dan buši gume na autu. ti si mu minirao kuću (i obitelj unutra) i imaš detonator. i jel ga onda puštaš da ti buši gume svaki dan dok mu ti prijetiš' (i "držiš ga u nedomici, da pogađa") ili mu mahneš sa detonatorom? nuklearno naoružanje svakako nije "batina" - ako sam u nešto siguran onda je to da izrael apsolutno ne želi upotrebiti svoj arsenal (kao i bilo koja druga nuklearna sila) - ili bi ti ljubo bez beda kresnuo pomenuti detonator? posebno - smatram izuzetno bedastim pozivanje na "mogući novi genocid Židova" u smislu napada susjeda kada je očito da od susjeda neće ostati ništa prije nego to sprovedu u djelo (čista kontradikcija). unutarnja previranja (terorizam itd) su druga stvar i tu nuklearno oružje ne igra.

ne vidim (kao što sam u tekstu i napisao) problem s završetkom politike nuclear ambiguityja (ok, sad se situacija malo zakoplicirala, ali uvjek mogu bombardirati iran) osim: 1) kraj vojne pomoći (koja nuklearnoj sili i ne treba da bi se odbranila) 2) zvanično potvrdjeni kraj argumentacije tipa "novi holokaust" (koja i sad ne stoji) 3) unutarnje političke promjene kada gradjani izraela dobiju sve informacije (što smatram minimumom za demokraciju, pogotovo kod ovako ozbiljne stvari).

Tko je glasao

@izomorfizam Izrael i sve informacije?

Nuklearni arsenal je ipak veća opasnost za mir, nego garancija mira - sve što tvrdiš moguće je razmišljanje, ali se protivi zdravom razumu. Konkretno, gdje ima više ubojstava - tamo gdje je nabava i nošenje oružja samorazumljiva (SAD) ili tamo gdje se na nošenje oružja gleda kao na primitivizam i opasnost? (nordijske zemlje Evrope - zanemarujući slučaj Breivik u Norveškoj!).
Što se tiče "novog holokausta" podcjenjuješ taj činilac kada se radi o Izraelu i politici Izraela. I što se tiče informacija u Izraelu, griješiš: to je jedno od najotvorenijjih društava u svijetu, i začudo, u kojem okruženju se nalazi, Izrael ima primjereno razvijenu demokraciju gdje upravo javnost znatno kontrolira politički establishment. Da nema te kritičke javnosti Izrael bi činio koješta u odnosu na susjede, i Iran bi bio pet puta izbombardiran. A bombardiranje nuklearnih postrojenja u Iranu, ako se pokazuje da je Iran blizu atomske bombe, ne treba ni danas isključiti. I ako se analizira ponašanje Izraela od osnutka, nisam baš siguran da bi za takav postupak puno konzulturali SAD ili neku drugu moćnu silu. Naime, moja je pretpostavka da Izrael ima plan B u slučaju da ostane bez vojne pomoći SAD i taj plan B bi mogao uključivati i primjenu nuklearnog oružja. Stoga ne bih rekao da je Izrael zadnji koji bi ga upotrijebio jer upravo on može naći teško oboriv argument: "Što, trebali smo dopustiti novi holokaust?"
Sve ovo zvuči pomalo zastrašujuće, no tema nuklearnog oružja i jeste zastrašujuća, i srećom, mnogi si ljudi ne razbijaju glavu tom temom. Jer, mogli bi stvarno pošandrcati...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

... sve što tvrdiš moguće je

... sve što tvrdiš moguće je razmišljanje, ali se protivi zdravom razumu.

hehe, znam, dosta je neintuitivno. skroz druga dimenzija, pa usporedbe s konvencionalnim ne idu.

plan B ti je već u akciji. da se izrael sutra posvadja s amerima i postane nasjlabija vojna sila u regiji, vidjet ćeš da nitko od susjeda neće vršiti invaziju do krajnjih granica (jasan je rezultat po one koji probaju, jel). u izvorima imaš pod kojim uvjetima bi izrael upotrijebio svoj arsenal (npr. uništenje zračnih, kopnenih snaga i sl.) - vrlo jasna dispozicija i (opravdana) sankcija (kao zadnja linija odbrane tj. očuvanje gole egzistencije). neprijatelj će ili stati prije nego ispuni dispoziciju, ili će mu usljediti sankcija (naravno da će stati). ako ne stane, niti se izrael treba opravdavati, niti to itko očekuje od njega (ali to je nemoguća situacija - ne znam s čim bi mogao natjerati vojsku u napad, kad znaju da to znači da njihovih obitelji više nema).

Tko je glasao

Ha cuj. Ko prvi potegne

Ha cuj. Ko prvi potegne nuklearno oruzje, bit ce izbrisan s lica zemlje. Posteno.

Tko je glasao

kristalna kugla

A možemo li sa sigurnošću znati kako će završiti neki budući rat u koji će biti upletena neka sadašnja nuklearna sila? Kina? Indija? Velika Britanija?

Kolikogod diktatori voljeli sebe, obično jako vole biti i "upamćeni u povijesti". Iako neki vole biti upamćeni po surovosti, sumnjam da itko želi biti zapamćen kao "ljubljeni predsjednik koji je građane pretvorio u vodenu paru".

Osim toga, Ljubo, ova rečenica "nedemokratskih vladara" ti je malo suprutna sa realnošću. Kolikogod mi se kineski način vođenja Kine može sviđati - nikako ih ne bih mogao nazvati "demokratski vladari". A bogami sve manje i SAD.

Tko je glasao

@zaphod

Kako će završiti neki budući rat... ne znamo, ali znamo kako će se voditi četvrti svjetski rat. Na to pitanje odgovorio je davno Albert Einstein: "Lukom i strelicama!"!
Nisam posve siguran, ali velike svjetske sile, ma tko njima vladao, ne bi bile brze na nuklearnom okidaču, ali manje i/li temeljito iskompleksirane, mogle bi to učiniti. Inače mislim da se na Zemlji već dogodio najmanje jedan atomski rat!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

velike sile?

Pardon, ali Sjevernu Koreju i Pakistan baš i ne brojim pod velike svjetske sile :) A ako je istina za Južnoafričku republiku, onda još manje.

Tko je glasao

Ni ja naravno nisam pristalica širenja nuklearnog oružja!

Ali ne zato što su trenutni posjednici istog razumni i pametni, nego, čisto statistički, čim manje ga ima, tim je manja šansa da će ga netko i upotrijebiti.

S druge strane, tko su mirotvorci Ameri&Co da se smatraju neprikosnovenim arbitrima po tom pitanu?!
(pardon, osim što su najmoćniji na svijetu;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

život...

Bigulice, nažalost život te opovrgava :)

Dok je samo jedna strana imala bombe, dvije su bačene... na prave ljude.

Dok je tijekom "hladnog rata" non-stop bila utrka u proizvodnji nuklearnog naoružanja - također je bilo opasno.

Međutim, nakon što je SAD razvila dovoljan broj podmornica s raketama s atomskom glavom (mislim tipa Pershing ili Trident, nisam sad siguran), a SSSR pokretne sustave s atomskom glavom SS-20 - trajali su problemi. Nakon toga su pametno zaključili da je više nemoguće zaustaviti protuudar neprijatelja (podmornica može mirno ležati negdje, a SS-20 je veličine cisterne za naftu) - od tada je potpisan SALT-1 pa SALT-2 - i više nema zveckanja tim oružjem.

Moj matematički mozak kaže: Dajte svima atomsko oružje i najzad će zavladati mir! :)

Tko je glasao

@zaphod najstabilnija (i

@zaphod

najstabilnija (i najpozeljnija, ako je netko vec u posjedu nuklearnog naoruzanja) je ova koju si opisao - tzv. mutual assured destruction.

zvaka za matematicki mozak: zamisli da si veliki vodja hrvatske. dok nemamo nuklearno naoruzanje - ti mozes donositi rizicne odluke (a i nagovoriti narod da se slozi s tim) - recimo rat sa slovenijom oko piranskog zaljeva. u najgorem slucaju, slovenija osvoji hrvatsku uz americku pomoc (hrvatske vise nema), ti zavrsis mrtav - ali hrvati su i dalje zivi i zdravi (ukljucujuci recimo i tvoju obitelj), i postoji mogucnost da hrvatska opet postoji. ako imamo nuklearno naoruzanje - mozes li uopce donjeti ikakvu odluku, ako ti na glavi konstantno visi ne zivot hrvatske nego zivot apsolutno cijelog stanovnistva hrvatske, zena, djece, svih.

Tko je glasao

Samo se ti smij, no ostaje

Samo se ti smij, no ostaje činjenica da je svijet bio najbliže nuklearnom ratu upravo u trenucima kad je ravnteža nuklearnih sila bila poremećena i kad je jedna strana bila značajnije jača od druge.
Npr. Kubanska kriza je nastala jer je postojala značajna neravnoteža u broju interkontinentalnih raketa između SAD i SSSR-a. SSSR je tada taj problem pokušao 'uravnotežiti' tako da je postavio rakete kraćeg dometa na Kubu.
Drugi je bio poetkom i sredinom 80tih kad je agresivni Regan sa SDI tj. Star Wars blefom pokušao uzdrmati SSSR, a da nije ni bio svjestan do koje mjere se to ozbiljno shvatilo u Politbirou i da je SSSR kao strana koja je opet gubila ravnotežu bila blizu da razmotri pokretanje rata prije nego što izgubi prednost svog nuklearnog arsenala.
Zanimljivo je vidjeti i da su i napetosti između Pakistana i Indije ponešto popustile od kad su obje postale nuklearne sile.

Problem je na kraju što ipak ne možeš dati nuklearno oružje svakome. Iako će te možd iznenaditi ima ljudi kojima bi globalni nuklearni rat bio u interesu ili im je s druge strane u interesu pokrenuti odmazdu na vlastiti narod. Npr. Bin Laden bi sa veseljem razorio neki grad samo zato da prouzroči odmazdu prema muslimanima i pokrene globalni sukob u čijem kaosu bi vidio mogućnost nove podjele karata i stjecanja pozicija velike moći na svjetskoj razini. Takvim ljudima bilo čije žrtve su potpuno sekundarne ako služe ostvarivanju osobnih ciljeva. Npr. i Gadafi je jedan od takvih.

Tko je glasao

@Loki07 odmazda (iliti

@Loki07

odmazda (iliti ogranicena razmjena) ne postoji (niti ce ikada postojati). razmjena nuklearnog arsenala je posljednji, finalni korak u ratu - vec odavno prije toga cilj je potpuno, apsolutno unistenje neprijatelja (dakle, one flies, they all fly).

posebno: neka nuklearne sile A i B furaju svoje interese. nakon razmjene (kompletnog) nuklearnog arsenala, A i B (te njihovi suprotstavljeni interesi) vise ne postoje. drustvo ce se lagano izgraditi kao C i D veze nece imati sa A i B (i njihovim ondasnjim interesima). nuklearno naoruzanje bi mogli zvati "posljednji kompromis".

Tko je glasao

Deterrence tj. odvraćanje

To je ključni faktor zašto smo preživjeli hladni rat. Ograničena razmjena i slične teorije se smatraju samo teoretskim modelima s malom šansom u realnosti - ja ih nisam ni spominjao niti ne znam odakle ti to.
Samo garancija da će A moći totalno uništiti B u cijelosti (i obratno) bez izuzetaka aktivira efekt odvraćanja i na neki način garantira očuvanje mira. Ta doktrina se zove MAD ili Mutualy Assured Destruction. Iako je bil i kasnijih doktrine MAD je uvijek ostao u temeljima.
Neke manje sile tipa Velike Britanije i Francuske, a dijelom i Kine dijelom odstupaju od toga tako da svoje nuklearne snage dimenziraju po nekom principu 'ne diraj u osinjak' - tj. dovoljno su velike da predstavljaju vrlo ozbiljan udarac napadaču, ali nisu dvoljno velike da garantiraju kompletno uništenje. Recimo Pakistan i Indija nikad nisu ni dosegli MAD status već se međusobno drže u ovoj fazi jer zapravo i sami shvaćaju praktičnu beskorisnost nuklearnog oružja.
Izrael je pak skroz druga priča i općenito i u nuklearnom smislu.
A razoružanje - osim što ga je teško provesti i kontrolirati bi moglo dovesti samo do toga da će na kraju nuklearno oružje imati samo teroristi i diktatori.

Tko je glasao

U diskusiji zanemarujete

U diskusiji zanemarujete činjenicu da rizici povezani s nuklearnim naoružanjem nisu vezani samo uz manje ili više legitimne režime koji ih koriste ili bi ih rado koristili za postizanje svojih interesa - sigurnosti, ravnoteže, zastrašivanja, itd. Naime, radi se i o riziku dolaska tog oružja u ruke onih grupa koje ga nikako ne bi smjele imali, u slučaju kradje ili kaosa zbog naglih političkih promjena u zemlji naoružanoj A-bombama.

Tko npr. može garantirati da u slučaju (sasvim vjerojatnih) budućih političkih previranja pakistansko nuklerano oružje neće doći u ruke religioznih i/ili nacionalističkih fanatika čiji postupci mogu biti krajnje iracionalni??

Ili, u slučaju Libije,navodno da postoje skladišta nisko radioaktivnog materijala (ostaci napuštenog Gadaffijevog nuklearnog programa), od kojega se doduše ne može napraviti A-bomba, ali se može iskoristi u klasičnoj terorističkoj akciji kojom bi se moglo zagatiti čitavo područje nekog velikog grada.

Zato je važno da postoji stroga kontrola tko ima i koliko nuklearnih materijala, a posebno oružja. Jasno je da monopol USA i ostalih samoproglašenih "pravednih" sila da drže ključ tko nešto smije a tko ne, jest u osnovi nepravedan, ali je isto tako nužan zbog očuvanja ono malo preostale opće sigurnost protiv takvih nemilih dogadjaja.

The Observer

Tko je glasao

@Bet Naime, radi se i o

@Bet

Naime, radi se i o riziku dolaska tog oružja u ruke onih grupa koje ga nikako ne bi smjele imali, u slučaju kradje ili kaosa zbog naglih političkih promjena u zemlji naoružanoj A-bombama.
štima. taj rizik je sistemski, vezan uz posjedovanje i jednak je za sve nuklearne sile (rizik kradje, jel). što se tiče kaosa, još nismo imali prilike gledati tako nešto, ali sam siguran da će u tom slučaju arsenal biti hitno uništen kao jedina racionalna opcija.

Tko npr. može garantirati da u slučaju (sasvim vjerojatnih) budućih političkih previranja pakistansko nuklerano oružje neće doći u ruke religioznih i/ili nacionalističkih fanatika čiji postupci mogu biti krajnje iracionalni??
gradjani pakistana. nama je to retoričko pitanje, njima je to egzistencijalno i siguran sam da mnogo više razbijaju glavu s tim nego mi.

Tko je glasao

taj rizik je sistemski, vezan

taj rizik je sistemski, vezan uz posjedovanje i jednak je za sve nuklearne sile (rizik kradje, jel). što se tiče kaosa, još nismo imali prilike gledati tako nešto, ali sam siguran da će u tom slučaju arsenal biti hitno uništen kao jedina racionalna opcija.

Rizik nikako nije jednak za sve. Ne prejudicirajući odgovor koje su to zemlje koje bolje čuvaju svoje arsenale, sasvim je jasno da ti arsenali nisu niti pripližno jednako sigurno čuvani u svim državama koje ih posjeduju. Sjetimo se samo jezivih priča (i dokumentiranih slučajeva kradje i krijumčarenja materijala) iz vremena raspada SSSR-a. A širenjem kruga onih koji ga posjeduju, ukupni rizik se odgovarajuće povećava.

Mislim da si preoptimističan kada prognoziraš racionalno postupanje u slučaju ozbiljnih političkih previranja i kaosa. U trenutku bezvlašća, kontrole nad A-arsenalima može se dokopati bilo tko, kome će zadnje biti da uništi A-oružje (kad bi i znao kako), ako na njemu može profitirati - doslovno ili politički.

gradjani pakistana. nama je to retoričko pitanje, njima je to egzistencijalno i siguran sam da mnogo više razbijaju glavu s tim nego mi

Opet neumjereni optimizam. U tome slučaju bi se gradjane Pakistana pitalo kao i mene ili tebe. Egzistencijalno pitanje većina Pakistanaca je svakodnevno preživljavanje, a briga oko atomske bombe se tek ponekima svodi na pitanje koliko Hindusa može pobiti.

The Observer

Tko je glasao

iste te jezive priče ćeš

iste te jezive priče ćeš možda slušati za 10 godina za SAD ili Francusku (stvar stabilnosti zemlje, jel). postoji i mogućnost da nuklearno oružje završi u krivim rukama i u maksimalno stabilnoj zemlji, uz maksimalne mjere predostrožnosti (mala, ali postoji). naravno da se rizik povećava ne samo s brojem zemalja, već i sa samom količinom oružja. i ne mislim da je nuklearni iran dobra ideja - međutim, ukoliko se pristup ne promjeni, čini mi se izglednim.

Mislim da si preoptimističan kada prognoziraš racionalno postupanje u slučaju ozbiljnih političkih previranja i kaosa. U trenutku bezvlašća, kontrole nad A-arsenalima može se dokopati bilo tko, kome će zadnje biti da uništi A-oružje (kad bi i znao kako), ako na njemu može profitirati - doslovno ili politički.

teško je naravno predvidjeti sve moguće varijante ozbiljnih previranja i kaosa (hehe) - ali skontaj se da i sada bilo koja naoružana nuklearna podmornica može napraviti dil s nekim - međutim to se ne dešava. onaj ko prodaje/poklanja/kajgod (koji trenutno ima kontrolu) teško da može bilo kakav dil napraviti kad ne zna koju cijenu mora platiti (kad, gdje i kako će to nuklearno oružje završiti, te koje će biti posljedice) za odreći se kontrole.

Opet neumjereni optimizam. U tome slučaju bi se gradjane Pakistana pitalo kao i mene ili tebe. Egzistencijalno pitanje većina Pakistanaca je svakodnevno preživljavanje, a briga oko atomske bombe se tek ponekima svodi na pitanje koliko Hindusa može pobiti.
da pojasnim, dok je naše pitanje "što ako ga se dokopa netko tko ne bi trebao", pitanje koje si pakistanac postavlja je "što ako ga se dokopa netko tko ne bi trebao, što znači zagarantirani kraj mene, moje obitelji i svega oko mene" - dakle egzistencijalno pitanje - upravo o svakodnevnom preživljavanju. svakako ih ne smatram budalama. nama egzistencija nije ugrožena krivom odlukom (mi nismo meta razmjene), njima jeste.
u vezi koliko hindusa može pobiti: interesi režima se ne mogu isfuravat nuklearnim arsenalom, jer nijedan režim neće preživjeti razmjenu. cilj takvih razmatranja je dati veću šansu svom budućem društvu od protivničkog budućeg.

Tko je glasao

@Loki

Valjda se shvatilo da je moje smijanje bilo - polucinično. I slažem se da su najveće opasnosti u vezi s nuklearnim sukobom bile upravo tada kada je postojala neravnoteža. I ovo za Indiju i Pakistan je također vrlo simptomatično - i rezultat mi se zapravo sviđa.

No, tko bi dao ruku u vatru da će npr. Bid Laden razoriti neki grad ili da će Gadafi napraviti to isto - te tko bi trebao imati "moć" odlučivanja tko je normalan, a tko nije - to je definitivno pitanje za sebe.

Tko je glasao

pogotovo

kad se sjetim onog debiloida Busha Jr. nego mislim da njemu nikad nisu ni rekli di je onaj famozni crveni botun nakon kojega ide "buuuum". ne vidim nikakvu razliku između gadafija i njega po pitanju racionalnosti, a ako je ima, čini mi se da je u korist gadafija, hehe
profesor

Tko je glasao

Tako jeeee!

Želimo atomsku glavu u svakoj kući ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@zaphod

Moj matematički mozak kaže: Dajte svima atomsko oružje i najzad će zavladati mir! :)
Na koju vrstu mira si tu mislio?

leddevet

Tko je glasao

mirni mir...

Pa... ako pogledamo od 1945. pa do danas - ne postoji sukob između dvije zemlje od kojih su obje posjednici nuklearnog naoružanja.

OK, bilo je nešto rusko-američkih trzavica tipa rušenje američkog putničkog aviona (koji doduše nije imao putnike nego špijunsku opremu) i slično - ali su se baš zbog naoružanja te stvari rješavale tip-top. Dobro, postoje i Indijsko-Pakistansko naguravanje... ali iskreno rečeno, to je njima granična čarka, ništa ozbiljno. Uglavnom, izgleda da posjedovanje nuklearnog oružja pomaže da te druga nuklearna sila ne dira :)

p.s. Zamislimo na trenutak - bi li bilo NATO-ove intervencije u Srbiji da je ista nuklearna sila? Ili, zamislio još bolje - da SFRJ nije prekinula nuklearni program 1960-ih i da su Srbiji i Hrvatskoj pripale po par bombica. Kako bi izgledao rat? :)

Tko je glasao

Rat je i dalje moguc, samo je

Rat je i dalje moguc, samo je ko sto ranije pises, strogo ogranicen.

Tko je glasao

ili isto ili nas ne bi bilo

ili isto ili nas ne bi bilo na svim stranama.. pa je opet svejedno

nuklearno oruzje nije nekak za bitke po susjednim ulicicama..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

DvostrukaMjerila

Članak je manje-više odmjeren.
Jezična primjedba; Ne znam zašto koristite riječ "sopstveno", nije u duhu hrvatskog jezika.
Replika:
Lako je igrati takvu igru kada imaš zaleđe (SAD);
baš me zanima što bi bilo da se Iran povuče iz IAEA i kaže. "naš nuklearni program je naša stvar; možda ćemo razviti bobmu možda ne..."
Nije mi jasna uloga SADa; iako sam osobno veliki protivnik svjevernokorejskog režima ne vidim pravo SADa niti bilo koga drugoga da oni autonomno određuju tko može imati nuklearno oružje, a tko ne.
Zašto bi Izrael smio, a Iran ne!?
P.S. SAD i Izrael ne opstruiraju samo Iranski nuklearni program diplomatskim pritiscima nego i http://www.poslovni-savjetnik.com/svijet/tko-ubija-iranske-nuklearne-zna...

->Pointer

Tko je glasao

@pointer ad 1. poliglota sam,

@pointer
ad 1. poliglota sam, što ću :)

ad 2. geopolitika je kurvinjska igra - nema dobrih i loših, samo guranje interesa - po ovom pitanju politika Izraela mi se čini loša, jer su stavili američke interese (destabilizacija regije) ispred svojih. usput, po pitanju prava - dok se nitko ne buni, ide pravo jačega (pa otud pravo amerima "pravo" da određuju, na ovaj ili onaj način, tko postaje nuklearna sila). iranski režim je naravno daleko od demokratičnosti, a potezi SAD-a im kao jedinu opciju preživljavanja bez odustajanja od svojih interesa ostavlja izradu bombi.
pritom treba imati u vidu da je ta opcija iranskom režimu apsolutno zadnja opcija. regionalne bodove skuplja na otporu SAD-u (a time i Izraelu) za što ima sasvim solidnu bazu u svim arapskim zemljama. kad dobije bombu, nema više izjava tipa "izrael treba obrisati s lica zemlje", nema više mjesta za izjave koje zaoštravaju odnose (a samim tim i za bodove koje takve izjave nose). posebno, i sam iranski narod (a i represivni aparat) imaće jako, jako smanjenu toleranciju prema ekstremizmu.

Tko je glasao

vizualna nadopuna...

Čisto kao podloga izvrsnom dnevniku. Ovo je 10-minutna snimka svih nuklearnih pokusa na svijetu - izuzetno poučno za pogledati (samo je prva minuta dosadna) :)
http://www.youtube.com/watch?v=I9lquok4Pdk

A spominjanje predsjednika Busha, u kontekstu dnevnika me asociralo na ovo (scena iz filma Dr. Strangelove - Kako sam prestao brinuti i zavolio atomsku bombu):
http://www.youtube.com/watch?v=UAeqVGP-GPM&feature=related

Tko je glasao

Svoje nedamo, tuđe drpamo

Postoji zapravo 2 temeljna vida ekonomije:

1. zarada od vlastitog rada
2. zarada od tuđeg rada

- Ovo prvo je ono standardno gdje nešto proizvedemo i to od nas netko kupi, bio to konkretni materijalni proizvod, nematerijalna vrijednost ili nekakva usluga

- Ovo drugo je sustav gdje onome iz prve grupacije otmemo njegov proizvod i ne platimo mu ništa ili ga eventulano pošaljemo na vječna radilišta. Naravno da postoje raznorazni nivoi, od toga da maznemo lizalicu u samoposlugi pa sve do velikih ratova gdje se osvajaju cijele države pa čak i kontinenti kao Južna Amerika, Afrika, Australija, dobar dio Azije.

E sad, ovaj drugi sustav nije baš mukte i tu treba ipak nešto ulagati i za to treba privući i ulagače koji su u pravilu članovi vlastite obitelji oliti nacije u širem smislu. Ovo je u neku ruku poludobrovoljno i vrlo dobro peška u vodama nacionalnog osjećaja i još više nacionalnog ponosa. To je temeljni način kao nagovoriti poreznog obveznika da financira sav taj vatromet od par tisuća eksplozija, što uspjelih, što neuspjelih. Svaka ta eksplozija je zapravo jedan kontejner pun love koji je nestao u dimu i prašini, ili još bolje rečeno, masa nečijih radnih sati. No za domovinu niti jedna žrtva nije prevelika, pogotovo ako je ta žrtva iz neke druge domovine.

U tom smislu možemo ustvrditi da je npr. Amerima sva ova pucnjava omogućila da, između ostaloga, danas imaju za nas nepojmljivo jeftino gorivo. Vjerujem da ne treba elaborirati kakva je to prednost za bilo koju ekonomiju i to je onaj dio priče koju dobiva raja oliti standardni porezni obveznik, iako bi bilo zanimljivo otkriti kolika bi cijena goriva bila da se lova od svog tog gruvanja ubacila na subvencioniranje cijene goriva.

Dobro, jasno je da su neki drugi dobili puno više od jeftinog goriva, no to je tako od kad postoji čovječanstvo i u tom smislu nismo ništa napredovali: prijetnje, prevara i otimačina kao temelji "velike politike", odnosno u ovom konkretnom slučaju "atomske politike".

Zar nije ta politika uništila SSSR koji više nije uspijevao pratiti Amere, a sad s malim zakašnjenjem uništava Amere jer niti oni nisu mogli pratiti same sebe?

leddevet

Tko je glasao

jeftino gorivo

Nafta u Americi kosta isto koliko i bilo gdje u Europi, ali su porezi na benzin mnogo nizi nego u Europi. Najskuplje gorivo u Europi placaju Norvezani. Ne zato sto ga kupuju po najskupljim cijenama (naftu sami proizvode, pa bi benzin mogli i dijeliti) nego zato sto imaju najvece namete na gorivo.

Tko je glasao

ideja tih trosarina (na

ideja tih trosarina (na beznin, ne naftu) je smanjenje potrosnje gradjana.

2/3 nafte u SAD utroši se na vozila. (link)

Tko je glasao

genijalan film koji divno

genijalan film koji divno oslikava zbog čega se nama sitnoj boraniji stiska guza oko dotične problematike - da ikad igdje dodje do nesporazuma.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci