Tagovi

Dobro, zlo i Che!!

Malo su me nasmijale neke od ovdašnjih diskusija povodom Zoompolitikonove dobronamjerne prigodničarske reminiscencije o Che Guevari. Napisao sam tamo nekoliko komentara, koji su konzistentni odraz mog razmišljanja o ovim temama, ali ovaj komentar pretvaram u poseban post – neka putuje pučinom samostalno, da ostavi svoj što pjenastiji trag koji će se nakon kratkog vremena ionako smiriti, a more će ponovno postane mirno, lijepo i ugodno!

Dobro se i lijepo podsjetiti nekih događaja ili ljudi koji su svojevremeno obilježavali ovaj svijet, naravno i s licem i naličjem. Jer nema lica bez naličja – osim na onim mađioničarskim novčićima koji su isti s obje strane, a služe samo da prevare naivnu publiku.

Neću ovdje namjerno citirati onog „dobričinu“ Isusa Krista s njegovom poznatom rečenicom „Neka se baci kamenom prvi koji nema grijeha!“. Ali ću zato citrati Johna Fitzgeralda Kennedyja koji je jednom rekao (citirano iz knjige „Conspiracy in Camelot : the complete history of the assassination of John Fitzgerald Kennedy / by Jerry Kroth. - 2003 by Algora Publishing New York).:

U 1953 diktatoru Perua je dana medalja US. U 1954 diktatoru Venezuele je dodijeljeno odlikovanje Legije časti od našeg ambasadora. U 1955 naš Sekretar Mornarice je otišao u Argentinu da bi se elokventno usporedio diktatora Perona s Linkolnom — naglašavajući Peronovu prednost. U 1956 diktator Paraguaya je primio visoko američko odlikovanje. Mi smo toplo prigrlili Trujilla, brutalnog despota Dominikanske Republike. Mi smo ubacili više od $500 milijuna oružja i streljiva u Latinsku Ameriku u posljednjih osam godina, a najveći dio čega je upotrijebljen da ojača ruke diktatorskih režima. Čak danas, usprkos lekcijama iz prošlosti naše Oružane snage planiraju pozvati ko-diktatora Nikaragve u Washington kao očasnog gosta. Premda Hladni Rat neće biti dobiven ovdje u Latinskoj Americi, lako mogće da će ovdje biti izgubljen.

Dobri stari John Fitzgerald Kennedy! Možda i jest zato bio ubijen jer je previše jasno gledao i prošlost i budućnost, a gubio se u iluzijama. Bio je Che Guevarrin suvremenik koji je nažalost završio na sličan način - Che je ubijen nekom bolivijskom selu, a Jack na ulicama američkog velegrada Dallasa. Sanjali su u osnovi možda vrlo slične snove, ali su nažalost izazvali goleme kolateralne štete (Kenendyja optužuju za inciranje rata u Vietnamu, a Chea za revolucije po Latinskoj Americi. Ima i još neke sličnosti: obojica su ostavili karizmatičke učinke iza sebe.

Svi veliki ljudi ostanu po nečemu zapamćeni u sjećanjima naroda, no većinom i pretežno po onoj boljoj strani po kojoj su i trebali ostati zapamćeni. No druga strana medalje, radi specifičnosti povijesnog pamćenja, obično ostane manje-više u sjeni, kao nešto manje značajno, ili čak beznačajno.

Da se opet vratimo tom „dobričini“ Isusu, koji je iza sebe ostavio grandiozno djelo u obliku čvrste interesne organizacije, koja je u zaštiti svojih viđenja vlastitih interesa znala često prekoračiti „ovlasti“. Ali se znala i prilagoditi, pa je trenutno najstarija i najrespektabilnija svjetska institucija. Koja je griješila i činila dobra djela. Koja i danas griješi ali i čini dobra djela. Jer je ona ipak ljudska tvorevina, ma kako to bogohulno nekome zvučalo.

I opet da se vratimo onom američkom „dobričini“ Jacku, koji je u istoj gore spomenutoj knjizi ispričao jedan svoj razgovor koji je još kao senator na nekoj večeri vodio s poznatim američkim Kardinalom Spellmanom:

Sjedio sam odmah uz Kardinala Spellmana na večeri i priupitao ga što bih ja trebao reći biračima ako bi me upitali o doktrini papinske nepogrešivosti. „Ne znam Senatore“ odgovorio mi je Spellman, „sve što znam jest da me Sveti otac i dalje zove Spillman!“

He, he! Toliko o nepogrešivosti.

Anđeli i đavoli, Bog i Lucifer, nebo i pakao, to su samo dvije strane jedne te iste medalje. Prokletstvo kojem je izložen čovjek, a Zadnji sud bi trebao valjda procijeniti koliko smo se trudili da prevagne naša dobra strana!!

A „zlo“ je najčešće preodjeveno u razne oblike, no najviše se skriva u obličju nekog „dobra“, nekog „višeg interesa“, pa ga je zato valjda tako teško prepoznati. Ni anđeo nije uvijek baš bijel, kao što niti vrag nije uvijek crn. Jer, da nije bilo onih okrutnih latinoameričkih spodoba, koje je Jack gore nabrojao, ne bi bilo ni Castra, ni Chea, ni ovih najnovijih latinoameričkih „neokomunjara“. Sve je uzročno posljedično povezano, a povijest ima svoju logiku.

Zato poručujem Mraku, koji se i sam zaljuljao treba li mijenjati logo na Pollitiki:

Neka Che stoji, kao simbol svega onoga što je želio, a nije postigao, i svega što je u to ime učinio a nije trebao činiti. Povijest mu je zapamtila njegove dobre namjere (koje možda iz naše perspektive ne izgledaju tako dobre –ali tko smo mi da sudimo). Budući da je Latinska Amerika danas upravo ono što je Che onda želio, a Cheov suvremenik i ideološki protivnik no još uvijek najpopularniji svjetski političar John Fitzgerald Kennedy porekao da će biti.

A ako vas ova lijepa i poučna knjiga „Zavjera u Kamelotu“ interesira, upišite u Google njen izvorni naziv, negdje će se već ukazati link, jer ni sam više ne znam gdje sam ju skinuo.

Komentari

Sve je to davno bilo i ne

Sve je to davno bilo i ne može se ni razumjeti iz ove perspektive, ni suditi iz ove daljine. Mi smo iz tih vremena nasreću izišli, ali Južna Amerika još nije. A kad će, ne zna se.

Sjećam smiješnog i za nas još onda nerazumljivog primjera iz vremena poljskih previranja i sukoba Jaruzelskog s Valensom (sindijatoim Solidarnost) kad je u kazalištu bilo zabranjeno izvođenje nekih Šekspirovih komada. Ajde da je Leca, Wajde ili sl. ali Šekspira!?

ragusa

Tko je glasao

Ja ne moram suditi iz

Ja ne moram suditi iz današnje perspektive. Ja sam vrlo svijesno doživio ondašnju.

Tko je glasao

Ništa dobra ne mogu

Ništa dobra ne mogu pronaći u njemu, njego izvoz komunističke revolucije je bio čisti terorizam. Isto tako nemam nikakvog razumijevanja za gerilske pokrete Latinske i Južne Amerike jer su s jedne strane teroristi zbog kriminala a s druge strane paravan za trgovinu drogom.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci