Tagovi

Disciplina mašte na klizalištu napretka

Opredjeljenje za naviknutim uspjesima i napredovanjima se ne može opustiti, iako otpora praktički nema. I u tako potpunoj pobjedi snalaženja treba još više, i kada se situacija kontrolira. Jer prilično brojne elitne jedinice su turbo liberalne, protiv stege a i malo reda. Ovo nam je naša borba dala, što imamo Tita za maršala. Kada je kucnuo trenutak, maršal se je odužio - na poticaj mašiniste Brežnjeva je nakon 1971.g. uveo stegu i čistke a potom na poticaj Nixona izražen u vidu novca je dao zabavu. Bez maršala nema stege a bilo kakav red je davno prevladani niži stupanj razvitka.

Od tada sve do sada liberalizam sirovo hara. Stega i red nemaju nikakve šanse med elitnim divizijama, dok sitni zub vapi za tim i njemu se ipak malo udobrovolji. Glavna tehnologija je snalaženje, spoj imotske i boljševičke sa dodacima raznih drugih, što se sve zajedno zove sposobnost (snađi se druže, snađi se gospodine; sposobni i nesposobni).

I malo pomalo krenulo je trezveno doba. Razvoj takvog napretka, doma i u susjedstvu, je razotkrio kao jasne slike i onako čvrsta opredjeljenja, samo su bila zamagljena raznom daveži. Dakle, pojava je prvenstveno estetska, napor i snalaženje radi slike stvari. Zatim je i volja, ne toliko volja za moć nego više "u se, na se i poda se" a i volja za nešto malo forsanja, turbo folk, turbo liberalizam, turbo pušionu, sve turbo, ni maxi ne igra igru a mini i minimalizam nisu ni razmatrani. Trezveno u tome je trezveno uočiti da su nakon dugih jahanja elitne divizije trezveno i jasno opredjeljene za daljnje snalaženje, protiv stege i protiv reda, za liberalizam tipa gdje se njihov dosegnuti nivo uvažava, a i malo više. Nadalje je trezveno uočiti da je svima trezveno jasno da ni stegom ni redom to nije moguće udovoljiti, pa je daljnja zbrka nužna, predragocjena. Da smo trezveno svjesni nužne zbrke za odnošaj sa tako nemogućim misijama, vidi se sve i svuda, a najviše jer su brojne i raznovrsne snage uprte naprijed, bez obzira na obzir, a i pogledi uprti na vrhove uvijek vide sličnu estetiku i volju, čvrste i nepokolebljive, pa se od tog uvijek jako puno toga s pravom očekuje.

I čemu zapravo to prazno ponavljanje oko istih slika, koje su jasne i bez trezvenosti?

Zbog smetlišta i nekih zanimljivih novosti s tim.

Smetlišta su iznimne tvorevine koje istim i stagancijom pouzdano rastu i razvijaju se tako da jednoga dana dolazi do iznimnih procesa, koji takvim napredovanjem dovedu u pitanje sve pa i samo smetlište. I to iznenada, najednom, kada se nitko nije tome nadao i kada nikome nije bilo na pameti, kao vulkan. Jer, tko bi se tome nadao. I kada dođe taj tuk na utuk, ili malo prije, snalaziti se mora, kao doba da se ljubav proba (šta s tim, šta se dešava, šta dalje, kako je do toga došlo).

Tako je sada. I da nije u modi estetika i volja uspjeha, sama geneza i razvoj toga doveli su da se snalaziti mora jer su neke materije proradile kao smetlišta, kao Jakuševec koji kuha. Počelo je i teklo bezazleno, sanacija, maknulo se jedno rješenje i išlo s drugim, naravno onim koje dao IGH d.d., na to su dodana još neka unaprjeđenja, jer radi se prvi put i tko bi odolio, kao što se inače ne odolijeva, i logično kuha.

Kao što je u prijateljskoj Italiji trebalo uvijek nešto naprednije i spojiti razno pa kuha, u prijateljskoj Srbiji još više pa više i kuha, i kao što nije u prijateljskoj Sloveniji jer su bili primorani trpiti Kocbeka a zatim i punk i na kraju razno pa opet kuha, tako je i kod nas zakuhalo, jer smo, nakon trpljenja smušenosti pred II svjetski rat i potom nekih sličnih pokušaja, konačno trezveno čvrsto prigrlili napredak i sposobnost, pri čemu na i malo komplikacija i neuspjeha iskreno iritira.

Kuha tako da se glavni djelovi istih procesa sve više mimoliaze i mimoilazeći prave sintezu duljeg puta, na koncu čega se sve pretvara u obrat i amorfni pučki front u RH će biti prisiljen predvoditi nove evropske smjerove, kao nekad i kao neki trenuci u Sloveniji:
- najelitnije naše snage sve više sa elitnim EU snagama stvarno gube živce sa raznim našim neredima i to užurbano sređuju, ali tako da pouzdano zajedno sve više glibe u poznati nam kardeljizam, u okviru kojeg sređivanja raste nered kardeljističkih dopuna u spisima i spisi a još veći novi nered zbilje, jer sve manje i naši a njihovi uopće ne mogu razumjeti taj nered, pa i da je baš taj nered osnova njihova napretka i dobiti, pa ujedno napadaju sami sebe i umjesto rješenja problema prave novu problematičnu zbilju, frankenštajnsku;
- s druge strane, kao inače, sve više i više se stapaju naš i EU amorfni pučki front i poslovanja se šire. Kroz male kapilare i puteve po bojištima mravi operiraju pored divova i te mikro kapilare se odvajaju od turbo makro krvotoka;
- što se više stapamo sa EU to razne naše snage sve više nadiru na istok a istočne k nama, po inerciji, jer se nebo zemlja za njih posluje. Tako opet navlačimo svu zbrku ali i istovremeno trezveno ubrzavamo proces naznačen uvodno u ovom odlomku;
- na nivou politike i krupnog biznisa, koji su nakon natezanja opet skoro kao jedno i/ili isto, snažna opredjeljenost za to jedinstvo (nekretnina i pokretnina) i daljnje uspjehe sve jače vuče stvar preko granica, pa i s onu stranu. I onako duga jahanja na osnovi ovladavanja svim i svačim te napredovanja na sve većem i masovnijem pretakanju, osim probavnih i drugih problema čine sve više i više tu inerciju trezvenom pop kulturom sve fluidnije estetike i kao fluid je nosi sve više s onu stranu zbilje, gdje ni utisci više ne funkcioniraju nego obraćanje u trećem licu, kvaziduhovi i razni instanti u mutanti. Tako nije čudno da su poluapstrakcije za života i u grobu ili u sjeni življe od udarnih likova na sceni. Čak ni navodno moćne PR i medijske fore ne pomažu u novom ozračju, i kada je sve isto kao jučer kada je to igralo igru. Cjepiva i lijeka za to nema, pa se umjesto bolje kondicije pojava spolnim i drugim putevima širi više nego AIDS.

Obzirom na bogato iskustvo da gađenje na sve osim "kratko i da jeste" nije dovoljno za to što kuha, ovaj put je uz svu maštu krenulo nešto novo. Novi smjer je disciplina mašte, isti pristup raznih strana sa različitim dijagnozama i radi različitih ciljeva.

Konačno jednostavnost i sinteza. Obzirom da su udarne snage i sile ne samo voljom nego i opisanom snažnom inercijom u estetici forsanja, muljanja i slično, trezveno smo htjeli ne htjeli napredovanjem toga kao smetlišta najednom svi. Čekati se više šta nema, čak tako konačno rješavamo stvar. Npr. sjećate se prapovjesnih rasprava u davno doba izborne kampanje u davnu jesen 2007.g., nakon ljetovanja, kada se je radilo o istom velikom rastu i raznovrsnim milijardama, napretku na svakom djelu, uzletu financija u samo nebo da se je postavljalo pitanje da li ima smisla išta raditi osim toga, samo je bilo pitanje tko je sposobniji i slične nijanse? I zbilje nakon toga, drame osobnosti, zatim bankara i raznih magova, poduzetnika koji svojom sposobnošću nose stvari, dionica, liberala koji nas jedino mogu odvući u EU i dalje ...

Trezveno znamo da glavnina nije ni za minimum reda ni minimum pravila poslovanja, ni za ikakvu stegu, da nije problem u sustavu jer nikakvog sustava nema, jer nam ne odgovara i nitko se ne trudi oko ikakvog sustava. Država nije tu za minimum sustava ni minimum bilo čega nego radi uspjeha i raznog drugog, jer se nije čulo da se netko bavi drukčijom ulogom države, a ni drukčijom estetikom/slikom (parolaštvo se ne računa), da je ikome čudno što ulice i infrastrukturu država ne stigne pa rade građani a država gradi stanove i bavi se finaancijama i osobnošću. Mi smo logično i trezveno društvo turboliberala, boli nas kofer za bilo šta a navikli smo i htjeli bi sve, spoj istovremeno prolupalih staljinista, šezdesetosmaša, imotskih naprednjaka, ratnih profitera i svega i svačega, ništa posebno, logična sinteza inercije napretka za kakav su, kao drugdje, stalno i trezveno glavne snage, one naj "obrazovanije", "naprednije" i "sposobnije".

Pa je došlo doba da se ljubav probaa, da je disciplina mašte ključ puno toga ili svega.

Kako će se razvijati politika i biznisi? Poznata tehnologija vezanja i grupiranja radi rata ili pakta se sada pokazuje logično zrelo moćnom i nemoćnom, tako da ništa nije moguće i istovremeno lako i običnim ništa napraviti čuda. Malo discipline mašte odlučuje. Npr. umjesto već zavidno zakuhanim napredovanjima diljem domovine, koja napredovanja se za bitke za lokalne vlasti mogu jedva išta izmjeniti istim i više nego ograničenim trikovima grupiranja i umreživanja, to se lako i sa malo discipline mašte može povezati sa svim tekućim poslovanjima a zatim i moderirati. Moderacija tekućeg poslovanja i novih bitki disciplinu mašte promovira kao jedinu disciplinu koja osvaja tržište napretka.

Kao osamdesetih je, ili 1998.-2000.g., sve klizi dolje tako da svaki jači upliv samo gura dolje još jače i izbacuje silu iz igre, obrnuto od Sizifa. Disciplina mašte na tako odgađanom klizanju je i onako nužna. Već samo nužno izvlačenje da te ne pregazi jako djeluje na klizanje, tako da trezvenost i diciplina čine čuda samo izmicanjem i promatranjem. A nešto malo upliva određuje smjerove klizanja, položaje na klizanju, rezultate i slično. Sijamsko jedinstvo politike i biznisa je ovaj put na ozbiljnom klizanju, koje ni jake EU, USA, ruske i sve druge snage ne mogu čvrsto osigurati ni izvući sa klizanja na sigurno. Razni renomirani klizači se opet pokušavaju snalaziti na isti način, (ne)maštovito ali bez discipline, i ta moć inercije napretka vjerojatno neće pomoći. Kao što nije pomoglo ni svim moćnim likovima iz raznih spomenutih razdoblja i sezona klizanja. U redu, neki se kao feniks dignu, još jači, ali pitanje je kako će sada, a i koliki je % otklizanih. I da li su klizači u formi, i kako se potpomažu, da otklizaju jače ili nalaze sidra. A tek šta i tko sve organizira i upravlja takvim klizalištem, kao smetlištem, koliko je toga tu za razigrati maštu i uz određenu disciplinu mašte napraviti posao! Koliko prostora za estetske i druge kreacije!

Umjesto sizifovskih napora i neraspoloženja, najednom nekim čudima otriježnjenja već trezvenih i iskusnih snaga, mašta radi sve u šesnaest, ali nije dovoljno i ne pomaže.

Dame i gospodo, disciplina, disciplina mašte!

Komentari

Dodatak - političke stranke

Dodatak - političke stranke u razdoblju discipline mašte na klizalištu napretka

Kao što znamo, i dalje dominira pojava pod radnom oznakom HDZ, kojoj konkurira puno toga sličnog.

To je logično.

Čim je gensek Gorbačov, mašinist, kojeg je instalirao šef službe i gensek Andropov, također mašinist kao i Brežnjev i Tito i razni, obznanio da je krenulo, da održavanje zida koji popušta više nema smisla te da ne samo nema organizirane evakuacije nego ni vizije, sve impresivne divizije po srednjoj Evropi a i do Vladivostoka, i onako napregnute na sve pa i taj korak kao konačni smisao dugih bitki, krenule su zdušno u spašavanje i reorganizaciju napretka, trgovanje, sporazumijevanje i slična poslovanja.

Pod HDZ-om su se brzo okupljale snage i brzo izbacivale nevične igrače sa prekrcanih kompozicija u vožnji po istim kolosjecima. Tako su prvo izbačeni izabrani u Zagrebu a zatima su razno, tako da je brzo umjesto SKH/SSRN skoro sve bilo HDZ i izravno umreženo pdo drugimaa radnim oznakama, sa cca 98,7 % istih, samo malo estetski i scenski reorganiziranih, izmjenjenih uloga. Pa je ostalo imalo slabe šanse.

Nakon neuspjelih šansi 2000.g., praksa da jedino (ex)HDZ ugrožava HDZ (=SKH/SSRN) se je nastavila, sa poznatim slijedom da i ako ima neke šanse, nema nekog naročitog smisla jer je isto, pa i ako se drukčije zove, i u kombinacijama, jer opet je to pretežno SKH/SSRN/HDZ pojava.

To je u skladu sa maštom i voljom koja prati napredovanje. Iako su birači sve isprobali, pojava nikada nije dobila 50 % za to kako se presloži i jaše nakon izbora, a još manje kako se razvija, i kada se sasvim drukčije zove, mašta i volja oko toga kontinuiteta su logično uspjevale.Šire iskusne i preiskusne snage su već po inerciji snažno za to usmjerene a i trezveno i ne bi riskirale vožnju po kolosjecima napretka. I kada osvježeni duhovi puni strasti eventualno dođu u napast novih izazova, pred samo pokušaj čina i prije ikakvog stavrnog koraka ili poteza opet sve snage čvrsto korigiraju jedni druge i preslože tako da je takvih napasti što manje.

Ali, sada to škripi u samim strukturama i infrastrukturama pojave do te mjere da ni vanjska pomoć ne pomaže. Pojava SKH/SSRN/HDZ se suočava sama sa sobom. Dugi deficit discipline mašte kemija po utrobi stvari i zakuhava procese koji oživljavaju i mrtvu materiju a živu pretvara u živi nered, koji gubi dah i malaksava otvarajući bitke sam sa sobom.

Odvajanje od pojave je teško i bolno, skoro nemoguće, sada je već kasno i uz disciplinu mašte, zima je. Defetizam nije. Smjernica nema, kod nas od maršala a i svi drugi suvereni više za to odavno nisu ovlašteni ni u stanju. Pa je disciplina mašte nužna, sigurno ne i dovoljna, za bilo šta oko toga. Samo disciplina mašte nešto uopće može, ako i to.

Tko je glasao

Umjesto

Umjesto komentara:



silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Silverci, Ima poslovica u

Silverci,
Ima poslovica u Njemačkoj
Bolje je bit zdrav i bogat, nego bolestan i siromašan.

Tko je glasao

Maloprije pročitah tiskano

Maloprije pročitah tiskano izdanje jučerašnjeg Obzora i nađoh nešto priloga koji dobro sjedaju uz naslov posta.

Prvo Mladenka Šarić radi osvrt na imenovanje Vesne Pusić koja je jutro poslije u Saboru "doslovno sjala od zadovoljstva" i koja je "odmah krenula u akciju" pa za tjedan koji je pred nama dogovorila niz radnih sastanaka s dužnosnicima u Briselu koji imaju utjecaj na hrvatski proces pristupanja. Uz to će navodno imati brifinge s Jandrokovićem i Drobnjakom te štošta drugo jer, kako sama kaže, "Povijesni je zadatak naše generacije političara uvesti Hrvatsku u EU".

Da misli ozbiljno i da je na visini povijesnog zadatka (kao što je oduvijek bila) govori i to što u slučaju neuspjeha smatra da se "svi zajedno trebaju objesiti na Trgu bana Jelačića".

Dvije stranice dalje, Jasmina Popović analizira i uočava "Raspad ljevice koja to više nije" jer da SDP je nigdje a da jedino HNS odmakom od istog još "može značiti nešto na hrvatskoj političkoj sceni".

U potporu toga se poziva i na Žarka Puhovskog koji osim na području ljudskih prava očito briljira kao politički analitičar. Tako se on pita da po čemu je uopće SDP sadržajno ljevica.

Dalje nam nudi i čuvenog Gjenera koji za nijansu drukčije ali već poslovično naznačuje da Milanović nije lider i da je "zalutao lijevo od centra" (tu malo nije usklađen s Puhovskim) te da "u njegovim istupima ne prepoznaje nikakve političke vrednote" i da "nema temeljnih znanja o društvenom razvoju i polugama razvoja". Nadahnuti Gjenero konstatira i "kadrovsku pustoš" u SDP-u jer da nema tko preuzeti kormilo stranke i briljantno poentira prepoznavanjem Slavka Linića "kao jedinog SDP-ovca koji uporno ponavlja teme koje su dio socijaldemokratskog programa".

Malo prije nego sam dohvatio Obzor, gledao sam Viskovića koji je gostovao u Nedjeljom u dva. Između stavova o Kosovu koji su ga i doveli u emisiju, nešto erotike i ljubavi prema životinjama, našao je vremena konstatirati da oporbe zapravo nema i da transformirani komunisti (samo za njega zaostali u SDP-u) ne mogu zemlju voditi naprijed.

Fascinirala me lakoća s kojom je "mrtav hladan" dao dijagnozu i spasonosni recept ustvrdivši da SDP doduše može egzistirati kao politička stranka ali da se ne smije boriti za vlast nego da nakon što je eventualno i dobije na izborima treba prepustiti Pusićki ili Čačiću jer su da oni demokrati (za razliku od SDP-a).

Toliko je toga za jedno popodne pa ću za kraj komentara izvući (ne iz konteksta) dio rečenise s kraja tvog posta:

... mašta radi sve u šesnaest, ali nije dovoljno i ne pomaže.

B-52

Tko je glasao

U vezi ovoga i slične

U vezi ovoga i slične pojavnosti te posta:
- ovo što iznošiš su poznate razine nedohvatljive ne samo za obične smrtnike, pa im je najbolje u vezi toga štediti bilo kakvu pažnju, nego s tim se ne uspjeva nositi niti impresivna svjetska umjetnička i intelektulna produkcija, jer uz ostalo je to s onu stranu ne samo čovjeka nego i puno toga racionalnog i emocionalnog u društvenim i radnim procesima;
- ni u slučaju spuštanja te pojave na niži nivo neće biti ništa lakše, jer bi npr. bili upecani na nepoznate i prezahatjevne puteve o psima, mačkama i drugim životinjama, a snage su vjerojatno nedovoljne i za pažnju oko ljudi, radnih procesa, ulica i cesta i sličnih za te snage nedolično trivijalnih tema;
- ja se u postu neizrečeno bavim duhom ipak nižih masovnijih elitnih razina od ovih s onu stranu, koje su također prezahtjevne, čijoj mašti je nešto bliža obična zbilja, ali opet toliko jako daleko da bi se tu moglo samo po sebi podrazumijevati ikakvo suočavanje i minimalna disciplina mašte oko toga.

Nije čudo da je na red došla i SDP stranka, sve dođe - i bez posebnih namjera i logike, a bude i toga, nema ničega što ta razina na impresivnom putu već inercijom nije i ne bi ogadila i smjestila negdje u zapećke. Jer ako ništa drugo, prekomjerna konkurencija u pokretima ka neodoljivim predmetima žudnje i pravih ciljeva prisiljava te snage na nužne kratke i učinkovite estetsko-kirurške zahvate, a zašto ne i radi malo naviknute pažnje oko osobnosti, pa i u zadnjim zabitima se oko toga pazi.

Kad bi bilo moguće, pomoglo bi da ipak na čelu kolone (EU i sve) podržimo vodstvo po dream team načelu (npr. Mesić, Sanader, Pusić, Puhovski i Linić, tajnik Pukanić ili Kuljiš ili Banac) a ostalo kao nadzor zastupa gale po JOT tehnologiji.

Tko je glasao

"Fascinirala me lakoća s

"Fascinirala me lakoća s kojom je "mrtav hladan" dao dijagnozu i spasonosni recept ustvrdivši da SDP doduše može egzistirati kao politička stranka ali da se ne smije boriti za vlast nego da je nakon ju eventualno i dobije na izborima treba prepustiti Pusićki ili Čačiću jer su da oni demokrati (za razliku od SDP-a)."

I mene je ta izjava malo ostavila u čudu, iako nisam siguran da je baš rekao da SDP vlast treba prepustiti drugim strankama - HNS-u ili HSS-u - jer su one demokratske, nego je rekao da bi to bilo u redu, BUDUĆI DA SU ili JER SU I te stranke demokratske. Mislim da je Visković ovje aludirao na jedno drugačije shvaćanje ljevice. Po njemu historijska uloga ljevice je da bude kritična prema svemu postojećem i kao takva ona ne bi trebla težiti osvajanju vlasti. Štoviše, Visković drži da se taj kritički potencijal ljevice gubi s dolaskom na vlast lijevo orjentiranih stranaka. S druge strane, prepuštajući vlast drugima (misli se, valjda, da ju zbog svoje kritičnosti nikada ne mogu osvojiti) ili samo sudjelujući u njoj, lijeve stranke zadržavaju svoju intrinzičnu ulogu promotora svekolikog društvenog napretka i korektiva vlasti.

Ovo jest idealistički (ili možda naivan) pogled na politiku i ulogu pojedinih stranka, ali je činjenica da neke stranke (primjerice Zeleni u Njemačkoj) već funkcioniraju na opisani način. Da živim u Njemačkoj, glasovao bih za Zelene upravo zbog toga. Ono što Visković nije rekao je što se događa ako većina izabere upravo tu opciju. Da li je zaista nužno da vlast kvari ili se samo događa da dolaskom na vlast stranka ne može zadržati svoju kritičnost?

grgo

grgo

Tko je glasao

Visković nije mladić, do

Visković nije mladić, do 2008.g. je bilo bezbroj prilika za iskazati se, posebno dok je bio dio establišmenta.

Kao što je gnjevni Šuvar pred smrt odgovorio sličnim naprednim nastupima istaknutih suboraca starijih od njega (Županov, Dušan Bilandžić) - to su likovi koji djele lekcije bez pokrića sa 30 godina zakašnjenja, da ne bi pokvarili nijanse u guranjima oko svoga presvijetlog lika i djela, i kada i tada progovore onda su svakom loncu poklopac, sve na nivou rekla kazala.

Ni ovi ostali koje sm analizira nisu mladci, svi su na sceni od sedamdesetih, ne samo akademski (medisjki i slično) sui generis kao medvjedi instalirani i zaštićeni, pa nikada ni u jednoj prilici ništa, a u bezbroj prilika su se i mimo previđenog protokola družili sa svim mogućim predvodnicima svih problema, pa i sustavnih zločina, nakon čega djele lekcije da se radi o primitivizmu - da, kao u Sarajevu, samo koje nije došlo iza brda nego iz tih "elitnih" društava i prakse iz središnjih djelova Beograda, Zagreba i Sarajeva.

Npr. istaknuti ljevičari, koji se uklapaju u takve Viskovićeve kriterije, su akademici Mihailo Marković i Ljubomir Tadić, veoma česti i omiljeni sugovornici većine ovdje spomenutih, koji su nakon kreacije i navođenja Miloševićevih antibirokratskih revolucija, što su i ovi u početku podržavali, i dalje nastavili bez ikakve zamjerke drugova, pa se podrazumijeva neupitnost i da je to ta naprednost. Ujedno su svi, umjesto smušenog Račana, podržavali naprednog intelektualnijeg Ivu Družića, koji je od Šuvara i Račana na kongresu raspada tražio da se dogovore i usklade s drugom Miloševićem, pa bez ikakvog i spomena drugog proizilazi da se sav problem bio u drugovima Šuvaru i Račanu, koji su eto još i izdajnici ljevice, jer Pusić i slični u stvari i nisu ljevica, i nikad ni bili, kako sami kažu.

Tko je ljevica u RH, osim nešto izdajnika, gdje spada i Budiša, obzirom da je 1971.g. bio sa ovom ljevičarskom grupom pa se odvojio? Izgleda samo ovih nešto drugova koji od 1971.g. čiste nacionalizam, a koji u stvari isto nisu ljevica nego nadideologijska elita, koja oavno podučava i Evropu, izvozi naš napredak.

Tko to uopće može pratiti i kao vijesti, ili je baš u tome ključ ?

Disciplina, inače će brzo završiti u gale-ovoj JOT flajšmašini i mi ostali tu ništa nećemo moći učiniti. Mi smo već davno bankrotirali u pogledu mogućnosti takve mašte i zbilje.

Tko je glasao

Zbilja je teško (ako uopće

Zbilja je teško (ako uopće više ima smisla) politička grupiranja u Hrvatskoj dijeliti klasičnom operacijom binarnog koda ljevica-desnica. U tom smislu je Visković anakron, a ne, kako se pokušava lažno predstaviti, kritički nastrojeni idealist. I tu je potpuno na mjestu Tvoja deskripcija svih tih likova domaće "elitne" scene i njihovih (ne)djela. Oni su svi naprosto ispali iz jedne (SKJ) vreće. I potpuno je nevažno jesu li u toj vreći bili apartčici, privilegirana opozicija ili disidenti, dok i zadnji od njih ne začkomi, činit će štetu političkom tijelu Hrvatske.

grgo

grgo

Tko je glasao

Mislim da je Visković ovje

Mislim da je Visković ovje aludirao na jedno drugačije shvaćanje ljevice. Po njemu historijska uloga ljevice je da bude kritična prema svemu postojećem i kao takva ona ne bi trebla težiti osvajanju vlasti.

Slažem se i znam kontekst u kojem je govorio no on je to činio s takvom ležernošću da je, imam dojam, zaboravio gdje i u kojem vremenu govori. Bilo kako bilo on je to stvarno rekao.

Ono što Visković nije rekao je što se događa ako većina izabere upravo tu opciju.

Upravo ga je to zaustio pitati Stanković nakon što je HNS i HSS označio kao one koji bi umjesto SDP-a trebali voditi vlast.

Tom je prilikom umjesto stranke jasno imenovao "Pusić, Čačić".

Može biti i koincidencija s napisima u medijima ali se preizvrsno uklopio u trend o kojem piše autor posta.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci