Tagovi

Dim u lice 2: Kako hrvatski mediji izvještavaju o ratnim zločinima

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komentari

mozda nije toliko bitno kao

mozda nije toliko bitno kao navedni primjer u dnevniku, ali užasno me živcira izvještavanje sportskih novinara, tzv. "navijačko" novinarstvo. pogotovo ona nakupina koja viri iz stražnjice ante "gipsa" kostelića. to jednostavno nije ljudski šta ti ljudi rade, npr. spušta se neki skijaš ili skijašica iz strane reprezentacije i komentator gotovo vrišti od sreće ako se ozlijede?! pa di to ima?

normalno bi bilo da kad u nekom natjecanju sudjeluju hrvatski sportaši hrvatski komentatori gaje nadu u njihovu pobjedu. ali prvo, nije profesionalno navijati i drugo nije normalno ne registrirati uspjeh ili dobar potez drugih sportaša. pa bit je igre da uživamo u njoj bez obzira koje nacionalnosti ili rase bili najbolji igrači. naravno da bi uz to bilo lijepo i pobijediti.

ako sportski novinari žele biti navijači nek si plate karte za sportska događanja i navijaju.

Tko je glasao

Navijanje jednostavno nije

Navijanje jednostavno nije spojivo s novinarstvom. It's as simple as that. Javnost je ta koja treba navijati, ali da bi donijela izbor za koga navijati mora imati pristup objektivnim činjenicama. A posao novinara su upravo to: činjenice.

http://en.wikipedia.org/wiki/Fact

Opinioiuris

Tko je glasao

Našao si prava mjesta

Našao si prava mjesta odakle ćes dobivati "objektivne" informacije o suđenju hrvatskim generalima: B 92 i nekakav sense...?
Njihov opis rada:
Sense Tribunal je specijalizovana agencija koja dnevnoj i nedeljnoj štampi, RTV stanicama, javnosti i zainteresovanim institucijama u zemljama jugoistočne Evrope obezbedjuje...

Naglasak bih stavio na onaj dio " u zemljama jugoistočne Evrope" ili drugim riječima " Zapadnoga Balkana".
Općepoznata je stvar tko stoji iza institucija, udruga, organizacija... koje u svome nazivu imaju pojam jugoistočna Europa.
Isti oni koji su odobravali agresiju na RH i željeli da projekt " tamnica naroda", znana kao Jugoslavija, opstane.
Jedna stvar mi nikako nije jasna: zašto se Hrvatsku uporno stavlja u jugoistočnu Europu kada je ona zemljopisno gledajući srednjoeuropska i mediteranska zemlja?
Kako netko može nazivati ovaj dio Europe zapadnim balkanom?
No, vratimo se na ono bitno.
Da je hrabrosti u vladajućih koji su nasljedili Tuđmana početkom stoljeća onda se sigurno ne bi sudilo ljudima koji su zaslužni što mi danas uživamo slobodu, a ne čamimo u velikoj srbiji.
Praćenje početka suđenja generalima dogodilo se na poticaj zapadnih sila koje su htjele tim činom pripremiti hrvatski narod na " tešku istinu" o tome da smo mi zapravo svi zločinci kao i oni koji su nas napali.
Istu stvar su činili i poslije 2. svjetskoga rata kada su svi Hrvati bili ustaše i svi, počevši od nerođene djece pa do onih koji su umrli unazad 300 godina, imaju genocidne osobine.
Osobno sam mislio da takve stvari više neću morati slušati u svojoj Domovini za koju su tolike nevine žrtve stradale.
Tko će njima dati zadovoljštinu za njihov gubitak?
Hoće li i kada njihovi krvnici odgovarati za svoja zlodjela?
Ili to, zapravo, u ovoj konstelaciji snaga koje vladaju Europom potpomognute domaćim, plaćenim glasnogovornicima laži nije niti važno.
Hrvati ponovno, malo pomalo, postaju genocidan narod u cjelini, a zaključak suda u Haagu bi mogao na kraju biti da smo i sami sebe napali.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Tema ovog dnevnika su

Tema ovog dnevnika su hrvatski mediji i njihovo izvještavanje.

Ovako besmislen i logički duboko deficiratni komentar već duže nije zabilježen na ovim stranicama, bravo.

Insinuiranje da je upotreba određenog termina razumno dostatan dokaz za optužbu pristranosti (praćenu masturbiranjem na teorije zavjere) je tvdnja na granici koja obično razdvaja djecu od zrelih osoba.

Već sam pokušaj red-herringa (odvlačenja) rasprave u potpuni offtopic prekomjernim granatiranjem temama irelevantnim za ovaj dnevnik (Je li Hvatska jugoistočna Europa?; Odgovonost za zločine druge strane; Velikosvjetska zavjera zapadnih sila protiv Hrvatske; itd) zaslužuje nisku ocjenu za komentar, no recikliranje prežvakanih ultradesničarskih nacionalističkih verbalnih dijareja i njihovo plasiranje kao relevantan komentar makar s temom nemaju veze je jednostavno pitanje stila koji je možda cijenjen na nekim forumima , ali ne i na mjestu na kojem se pokušava voditi disciplinirana i inteligentna rasprava.

Ovaj komentar je samo objašnjanje ocjene, ne i ulazak u raspravu o "doprinosima" u komentaru iznad.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Da. Hrvatski novinari su

Da. Hrvatski novinari su tema i budući su oni unaprijed osuđeni na subjektivnost mudro je vidjeti što oni drugi pišu. Očito nitko nije niti pomislio da oni možda govore istinu, a nije li baš to njihova primarna zadaća?
Iz dosadašnjega tijeka suđenja se vidi tko u toj priči govori istinu, a tko ne.
No kada se ukaže na očite činjenice da se preko nekih medija iskrivljuje slika zbivanja s ovih prostora onda ga moramo osuditi kao neinteligento desničarsko blebetalo.
Hvala vam što ste mi otvorili oči, jer vaše reakcije samo potkrjepljuju ono što već odavno znam: istina boli i nije dobro da se objavljuje u javnosti- mogao bi još netko shvatiti...

cogito ergo sum

Tko je glasao

zločin nema nacionalnost...

zločin nema nacionalnost...

Tko je glasao

Hrvatskim novinarima doista

Hrvatskim novinarima doista se svasta moze prigovoriti, pa i u ovom podrucju zasigurno.
Da su glavni krivci bas novinari i bas mediji, a kako se najvise i najcesce govori i prakticki optuzuje cim se identificira nesto lose, prema takvim komentarima uopce ne treba dvojiti.

Tako i ovdje imamo isti takav pokusaj koji nas upozorava na famozne hrvatske novinare i njihov usud.

Tko od nas, tko je nesto strucniji u nekoj svojoj profesiji ili struci, uopce ima ikakvu hvale vrijednu rijec za hrvatske novinare kad pisu o necemu iz te konkretne struke i kada samo vidi sta se sve trkelja bas sa tom sturkom u kojoj smo jaki.

Uopce ne zelim duziti i obrazlagati to detaljnije i pazljivije, vec samo upozoriti da je takva situacija sa svim strukama pa tako i sa pravom. Tako smo mi imali vec tri otkrivanja nuklearne fuzije, tucet supravodljivosti na +40, najmanje 7 otkrica lijeka protiv raka, bezicnih prijenosa struje, bakterijskog sexa - jedne vrste bakterijskog ciribimbe i svih cuda belosvjetskih, napose hrvatskih strucnjaka i strucnjakinja po svim podrucjima. Toga ima po svim temama, pa svakako i u pravu, a napose ovako osjetljivim, ali i jedinstvenim slucajevima kakvo je spomenuto sudenje.

Prije svega zelim skinuti aureolu krivnje sa novinara vec je staviti onim strucnjacima koji prije svega dolaze u kontakt sa novinarima i time vanjskim svijetom izvan struke i koji utjecu da imamo ovo sto imamo. Dakle mi iz svojih struka krivi smo jer nemamo osjecaj za medije i sto ce novinari uzeti i naglasiti i ne samo to ne znamo ni elementarna pravila zdravog razuma koja kazu da su i novinari lijena bica bas kao i mi i da ako zelimo da prenesu sto zelimo onda je bolje da im to unaprijed pazljivo i mirno pripremimo, a ne prepustimo. Naknadno kajanje i snebivanje posve je isprazno, jer prije svega mi (cijelo vrijeme ubrajam i sebe jer imam svoju struku) smo ti koji smo krivi i koji krive informacije i poglede na svijet odasiljemo i prenosimo novinarima. Novinare naprosto treba putiti na miru i ne okrivljavati ih.

Sto se tice ovog konkretnog slucaja i sudenja i navodenja suprotnih izvora za potkrepljivanje potrebe uravnotezenosti i pravednosti doista bih zadrzao komentar. Duboko sam siguran da i autor vrlo dobro zna i osjeca o kakvim se sve zivopisnostima sve tu radi.
Nadalje, ako su hrvatski novinari i mediji razlog i opravdanje uocenoj tajnovitosti rada suda onda ne samo da vidim kao je ovaj vrlo ovisan, vec je ovisan o vrlo losim novinarima i medijima. Postavlja se pitanje kako je tek ovisan o nekim boljim novinarima i medijima koji imaju puno sredenije situacije i vrlo jasne prohtjeve o pravednosti i uravnotezenosti.

Tko je glasao

Ne bih bio toliko sklon

Ne bih bio toliko sklon odgovornost za substandardno novinarstvo svaliti na (stručne ili nestručne) izvore informacija makar dio odgovornosti tih izvora sigurno postoji. Isto tako, novinar ne treba biti stručnjak u određenom području da bi o njemu izvještavao.

On jednostavno mora znati formulirati misli koje se oslanjaju na provjerljive činjenice iz raznih izvora na način koji javnost razumije. Nije odgovornost na izvoru informacija da uobliči te informacije, to je posao novinara (makar uobličavanje već na izvoru može potaknuti objavu, održati kontrolu nad sadržajem i pridobiti naklonost novinara).

Poseban problem s kojim se suočava pravo je da svi misle da ga znaju. Dok se nitko ne bi usudio olako davati mišljenja o složenom medicinskom postupku, većina će bez zadrške ponuditi svoj stav o složenom pravnom postupku, pa i novinari. To je zato jer dok nemaju svi urođeni smisao za kirurški skalpel, svi imaju urođen osjećaj za pravdu pa pretpostavljaju da mogu ocjenjivati i razumijeti postupke koji pravdu donose ili pokušavaju donijeti bez posebnih znanja.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Vec ovo je bolje i tako

Vec ovo je bolje i tako mozemo razgovarati.
Drustvo je postalo preplavljeno brzinom i flash potrebama sto skupa dovodi do posasti nedosstatka paznje. Nicega vise nema u sporim i umjerenim porcijama pa tako ni novinarstva (a ja sam tu jos i cisti romanticar). U toj opcoj panici svi su svjesni da im nesto izmice, ali tesko razaznaju sto i u principu svi kiksaju identificirati sto im to smeta premda kao sto rekoh svima nesto smeta.
Novinarstvo je za mene prije svega pedantno priopciti vrijeme, mjesto, sudionike, te dati kratki repetitorij razloga zasto pricamo o temi koja se prenosi i vec je time pola strucnog novinarskog posla obavljeno.
Za ostatak dostatno je samo zrnce pristojnosti, strpljenja i obicnog ljudskog otvorenog duha koji nece pristati na nametljivi ritam spomenute danasnjice. Novinarska nezajazljivost kao i svaka nezajazljivost i furioznost ima korjene u imperativnoj potrebi da se sugovornik (protivnik) potpuno opkoli, a stupanj nezajazljivosti proprocionalan je osjecaju da se to ne uspijeva. Svi imaju osjecaj da ne uspijevaju prenijeti svoje, pa su zato su svi na gotovs i vrlo naspanani odmah i na prvu.

Sto se tice prava, nista neuobicjano niti izvan toga, ali jos i gomila sitnih detalja na koje i sam ukazujes, s tim da bih ja to nadopunio sa konstatacijom da svi upravo i trebaju imati i gajiti "osjecaj za pravdu" uz "mogucnost ocjenjivanja i razumijevanje postupaka ... bez posebnih znanja", cak to i javno artikulirati, ali da mora postojati i vrlo humani i primjeren nacin klasifikacije takvih artikulacija koji ce punu mogucnost javnosti dati onima u koje cemo imati puno povjerenje i to povjerenje stalno utvrdivati, razvijati i odrzavati, a uz to upravo stvarati takva znanja.

Sto se tice konkretnog slucaja pracenja sudenja, situacija je i mozda i bolja nego sto se moze predvidjeti na temelju poznatih dogadaja, samo nekih statistickih podataka, te s im povezanih osjecaja. Primjedbe da moze bolje stoje i zelim vjerovati da su u funkciji smirivanja i poucavanja. Ipak ovo su jedinstveni dozivljaji i osjecaji koji u normalnim uvjetima malogdje postoje. Takve situacije satrle bi i mnoge druge sredine u koje se zaklinjemo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci