Tagovi

Dan poslije - početak i kraj

Godina je bila 1989-ta. Srbi su htjeli obilježiti 600 godina od (još jednog) vojnog i političkog poraza i to baš na mjestu na kom se on i dogodio, na Gazimestanu, na Kosovu. Tom prigodom, došlo je do iskrenih izljeva ljubavi između nacional-šovinista predvođenih Miloševićem i Srpske pravoslavne crkve, ispred najmanje dva milijuna Srba dovedenih na to mjesto besplatnim vlakovima i autobusima. Slobo je izrekao glasovitu rečenicu: „Mi Srbi možda ne znamo raditi, ali znamo ratovati, i to neka je na umu svima“ (mislio je, dakako, na narode ondašnje SFRJ, prije svih na Slovence, Hrvate i Albance). To je bio nastavak provođenja Memoranduma SANU, započetog smjenom Ivana Stambolića, nastavljenog „jogurt revolucijom“ kada je prvi puta pogažen Ustav SFRJ i nasilno promijenjeno unatar-državno uređenje.
Ostatak priče poznat je autoru ovoga dnevnika, budući je bio na izvoru zla i sve to gledao vlastitim očima, često jedva spašavajući živu glavu i živote članova svoje obitelji. Tu su priču na svojim leđima osjetili Hrvati i Bošnjaci, a na poslijetku i Albanci.
Jučer se u Prištini slavilo. Pjevalo se i plesalo, nije bilo nikakvih incidenata. Samo veselje i ogromna količina pozitivnih emocija. U Beogradu je posve drukčija priča, 19 godina nakon Gazimestana. Sve što je moglo, pobjeglo je od Srbije i danas živi normalnim životom, gazeći svojim stazama prema EU nastojeći zaboraviti ratne strahote, ali se u Srbiji (gotovo) ništa nije promijenilo. Svijest je ostala ista, nepromijenjena, ona ista koja je generacijama stvarana i koja je dominirajuća među Srbima. Na žalost, jer bih jako volio imati normalne susjede.
Premijer Koštunica, koga su greškom ustoličili na mjesto Slobe, pokazao je da ništa nije naučio na tuđim pogreškama. Dapače, pravi ih jednu za drugom. Jučer je, u svom govoru pred novinarima punom gnjeva, opalio po američkom predsjedniku, po liderima EU, kao da je Srbija ekonomska i vojna velesila, a ne država koja je počinila najveće zločine nakon II. svjetskog rata i koja i danas čuva i brani svoje ratne zločince. Natrabunjao se srpski premijer svega i svačega, a onda otišao u odaje smišljati nove pothvate. U isto se kolo uhvatio, pored Šešeljeva zamjenika, i navodno demokratski predsjednik Srbije, pa sva trojica skupa organiziraju protest za četvrtak kojim će „pokazati svijetu kako je pravo popustilo pred silom“. Uzgred, srbijanska vlada je poništila sve odluke koje je donio prištinski parlament. Za usporedbu: i predsjedništvo SFRJ je poništilo sve odluke Hrvatskog Sabora 1990. godine nakon izbora.
Samo nekoliko stotina huligana u Beogradu i Novom Sadu šenlučilo je navečer, lomeći prometne znakove i semafore kod američkog veleposlanstva, dok su na slovenskom polupali stakla i razbili vrata. Vjerojatno je i hrvatsko veleposlansto pretrpjelo stanovitu štetu, budući je odmah pokraj američkog. Srpski policajci su dobili po leđima i glavama i – gotovo. Svi ostali građani Srbije gledali su na TV-u što se događa, a jutros su otišli raditi, oni koji imaju posao. Imam susjeda, Srbina s Kosova, koji je doselio prije desetak godina, prodavši za velike novce svoje imanje. Jučer, poslije ručka, a prije proglašenja neovisnosti Kosova, navratio je do mene, budući njegujemo dobrosusjedske odnose. Ovako je izgledao naš razgovor (prevedeno na hrvatski).
- Susjed, popit ćemo po gemišt, štima? – pitam ja.
- A, ne, nemam vremena. Moram ići. – odgovara Stevan.
- Kamo ćeš? Gledati prijenos na TV-u s Kosova?
- Ma, ne! Idem u svatove u Zrenjanin. Ženi mi se bratić. – odgovori on, okrete se i ode s obitelji u svatove.

Komentari

- Ma, ne! Idem u svatove u

- Ma, ne! Idem u svatove u Zrenjanin. Ženi mi se bratić. – odgovori on, okrete se i ode s obitelji u svatove.

Malo po malo 'ispuhat će' prosvjednici, a i njihovi političari će prije ili kasnije napraviti pragmatičan otklon - drugim riječima, i Srbija će poći 'u (europske) svatove'.

ragusa

Tko je glasao

Da neznaju radit, to je

Da neznaju radit, to je jasno, a da neznaju ratovat to smo im pokazali.

Tko je glasao

Da neznaju radit, to je

Da neznaju radit, to je jasno, a da neznaju ratovat to smo im pokazali.
Znali bi oni ratovati kad bi morali braniti svoje domove kao sto smo i mi znali ratovati kad su nasi najblizi bili ugrozeni. No da nas je netko poslao na Nis ili Pozarevac ili Cacak vjerojatno da bi tamo izgubili. Tako su i oni izgubili.

Tko je glasao

Ako oni sami na usta

Ako oni sami na usta Miloševića priznaju da ne znaju raditi i onda 100 puta bolje naoružani od nas izgube rat e pa sad je dozvoljeno to komentirati i tumačiti na razne načine. Osim toga nema tako glupog političara u Hrvatskoj koji ni izjavio da Hrvati neznaju raditi.

Tko je glasao

Ako oni sami na usta

Ako oni sami na usta Miloševića priznaju da ne znaju raditi
To je bila samo demagogija za zamagljivanje ociju naroda s kojom se skretala paznja s toga da privreda u obliku dogovorene ekonomije ne funkcionira pa se krivac nalazio u drugim nacijama. On im je tim rijecima umjesto obecanja boljeg zivota kroz rad obecavao boljitak kroz ratni plijen.
onda 100 puta bolje naoružani od nas izgube rat
Eh da su bili samo 100 puta bolje naoruzani bili bi onda ravnopravniji. Podsjetio bih da su i nijemci u ww2 i Francuzi pod Napoleonom bili respektabilne sile no opet su izgubili ratove. I Milosevic cak i da je uspio u prvo vrijeme pokoriti Hrvatsku naisao bi na pokrete otpora i na kraju bi opet izgubio. Jer mi smo branili svoje i bili smo spremni na sve kako bi to svoje i odbranili. Isto tako i Srbi da su primorani braniti svoje bili bi dobri ratnici kao sto bi mi bili losi da smo isli zauzimati tudje.
Osnovni problem je u tome sto u Srbiji nije doslo do osvjescivanja razloga raspada bivse drzave i sto oni jos smatraju kako su u tom raspadu oni zrtve. Nadalje nije doslo do katarze oko zlocina pocinjenih u ime svetog srpskog cilja objedinjavanja svekolikog srbskog prostora u jednu drzavu. S time ce morati kad tad rascistiti.

Tko je glasao

Eh da su bili samo 100 puta

Eh da su bili samo 100 puta bolje naoruzani bili bi onda ravnopravniji. Podsjetio bih da su i nijemci u ww2 i Francuzi pod Napoleonom bili respektabilne sile no opet su izgubili ratove. I Milosevic cak i da je uspio u prvo vrijeme pokoriti Hrvatsku naisao bi na pokrete otpora i na kraju bi opet izgubio. Jer mi smo branili svoje i bili smo spremni na sve kako bi to svoje i odbranili. Isto tako i Srbi da su primorani braniti svoje bili bi dobri ratnici kao sto bi mi bili losi da smo isli zauzimati tudje.

Slavonska Požega, jesen 1988, kasarna Nikola Džamonja (mislim, da se tako zvala), političku nastavu predaje kapetan 1. klase Gojko Rajak:

"Drugovi vojnici - vi morate znati, da svaki okupator treba barem tri puta toliko žive sile, koliko onaj, koji brani svoju otadžbinu."

Šta se desilo s kapetanom Rajkom ne znam, ali riječi su mi ostale u pamćenju ...

Pozdrav iz Ljubljane.

Tko je glasao

Ima mala razlika: u

Ima mala razlika: u napoleonskim ratovima pa ni u WWII nisam sudjelovao, ali u Domovinskom jesam, pa hvaleći sve uz put tapšam i samog sebe po ramenu. Moram, kad nitko drugi neće.

Tko je glasao

Evo: tapš, tapš, tapš...

Evo: tapš, tapš, tapš...

...tako malo treba da čovjek bude sretan...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci