Tagovi

DAN POLITICKIH ZATVORENIKA

Buduci se u Hrvatskoj svakodnevno mijenjaju pravopis, povijest, bogomolje, molitve, sveci, stoga su nam autori i tiskari kalendara u kontantnom i kontinuiranom (za)kasnjenju. Cim nam naprave i tiskaju jedan, izidje drugi. Radi toga ne znamo ni kada su nam, ni kakvi su nam blagdani.
I kad to nikoga ne pogadja glede blagdana, kako bi tek pogadjalo radi nekih nevaznih i nejasnih nadnevaka? Za jedan medju njima se tako ni u kalendaru nije uspjelo naci mesta. Za koji? Za Dan politickih zatvorenika.

Pa iako je on beznacajan, moram vam o njemu i pojedincima koji su doprinijeli njegovom nastajanju kazati rijec-dvije: . S obzirom sto nastojim izbjeci lamentiranje cinjenica i jalovo elaboranje, te se suzdrzati odlaska u duboku povijest, necu se stoga osvrtati na generacije zatvorenika ciji pripadnici poduzi niz godina nisu medju nama. To ne cinim radi toga sto prema njima gajim netrepljivost, nego jedino zato sto vas zelim postedjeti neinteresantne i beskorisne besjede.

Prije nego se osvrnem na prezrenu, ponizenu, progonjenu i zaboravljenu populaciju, ravnanja radi cu reci da sam se, zahvaljujuci odredjenim slucajnostima zaustavio i u ratnickoj i u robijaskoj garnituri.
Ako bih sutra opet morao poci u jednu od njih, a pri tome izabrati u koju, izaabrao bih prvu. Jer, bojisnice su podnosljivije, nego li robijasnice. Na prvima se moglo i imalo sa necime suprostaviti neprijatelju, spasiti se od njega bjekstvom, ili se pak sakriti, docim u robijasnicama nicega navedenoga nije bilo. Politicki uznici su sluzili neprijatelju kao orudje s kojim je mogao raditi sto god mu se prohtjelo.

Suvisno je nabrajati sto se sve u tamnicama dogadjalo. Ukratko, ljudi su ostajali bez psihickog i fizickog zdravlja, zbog utamnicenja su im unistavane karijere, zapecacene buducnosti, sankcionirane obitelji. Poslije robije su danonocno klevetani, svakodnevno maltretirani, svestrano diskriminirani. Nesretnici su, u za vid preodgoja, bez potrebe i opravdana razloga gurani medju ljudsku hrdju (visestruke ubojice, silovatelje, manijake, notorne dzepare). Grijesi su im bili u tome sto su rijecju ili pisanim uratcima zazivali i zagovarali slobodu, pravicu, demokraciju, te potrebu i uskrsnuce drzavnosti Hrvatske. Za one koji ne znaju, u zatvore se odlazilo, radi pjevanja nekakve pjesme (cak i o banu Jelacicu), zbog pricanja vica, vijorenja hrvatskog stijega, posjedovanja grba. Danas kojekavi zbiri tvrde da su nam stvorili drzavu 45-te, 74-te. Bulaznu, stvorili nam drzavu, a zabranjivali u njoj isticanje njenih simbola.

Brojni bivsi politicki robijasi su pozamasne dobi, iscpljeni su i ojadjeni. Kada je sunce drzavnosti natkrililo hrvatsko nebo, protkivala ih je radost. I nada. Jer, nadali su se spokojstvu i zadovoljstvu. Ali, maca im popala nadanja. Novokomponirani Hrvati ih zivciraju, provociraju, poducavaju domoljublju. Rugaju im se, difamiraju ih i demoniziraju. Nerijetko im impliciraju ratno huskanje, revizioniranje povijesti, retrogardnost, neonacizam itd. itd.

Slusam, juznoafricki crnci se ne stide za Nelsona Mandelu. Naprotiv, dice se njime. Napisali su mu desetke pjesama, neke i uglazbili. Ikonozirali ga. A Hrvati? Mnostvo ih nije ni culo za nase dugogodisnje politicke utamnicenike. Sapienti sat!

PORUKA POLITICKIH ZATVORENIKA

Jos iz nasih srca oganj pravde sija
I gola istina izvire i kljuca,
Iako se u njima bol i ocaj zbija,
Nase duse nikad nitko ne zakljuca,
Premda su zeljeli, a i danas zele,
Jako smo zlocesti, olosi nam vele.

Ako hoce tijela, pripravni smo na to,
Privikli smo dobro na njihove dare,
Al nek znaju jedno: ni za kakvo zlato
Ne zelimo pljunuti na svetinje stare,
Pa nek s nama rade sto im na um padne
Da zasite svoje zelje nakaradne.

Davno su se trudili istrgnuti iz nas,
Jedino nam blago, rasplamsane baklje,
Htjeli nam sprjeciti misao i glas,
No zalud su bile prijetnje im i sablje
I premda su na nama ostavile tragi,
Uspjeh nisu poznjele, radi nase snage.

Zato opet mogu nastaviti s nama
Sto god hoce raditi, njihovo je vrijeme,
Al' pred pravdom ipak neprvada se slama,
Sve njezine cudi na kraju zanijeme.
A kad sunce ljudstva za ljudstvo se javlja,
Sramote prestaju bit podvizi, slavlja.

U IZGRADNJI BRATSTVA

Jedni su nas gonili,
Mislim, rad poganstva,
Drugi su to cinili
Njima zbog sluganstva,
Oboji su stjecali
Casti i bogatstva,
Te davali doprinos
U izgradnji bratstva.

Cim su im se srusila
Sva zdanja i carstva,
A da nebi ostali
Bez posla, zanatstva,
Podlacki nam inate,
Blate dostojanstva,
Po naredbi bezdusnog,
Vrazjeg poglavarstva.

Za nas opet nema,
Ni mrvice jamstva,
Nadalje smo orudje
Tudjih gospodarstva,
Bezbosci nas raspinju
U ime "otajstva".
Smetaju im nasa
Iskonska hrvatstva.

Komentari

Od kad je hrvatske politike,

Od kad je hrvatske politike, praktički nije bilo značajnijeg političara koji nije bio zatvorenik (uključujući i Pavelića i Broza, i Tuđmana i Mesića) zbog svog političkog djelovanja. Stoga postaviti Dan političkih zatvorenika kao praznik - zažto ne? Kako datum nije bitan (a i mogući je uzrok svađe) jer se vrijeme koje su ljudi robijali ne mejri u danima, i kako ionako imamo previše neradnih dana u kalendaru, neka to bude metodom "prva nedjelja u lipnju".

Isto tako, smatram da je vrijeme robijanja "za našu stvar" prošlost, i da se pogotovo danas (Glavaš, Gotovina, Petrač, Zagorec) kada se zločini i kriminal izjednačavaju s politikom treba prestati sa tom praksom "obaveznog zatvora u životopisu" za političku funkciju. Politički zatvorenici iz razdoblja 1945-90 su rehabilitirani, ponuđena im je i odšteta (najbolja koju je u tom trenutku Hrvatska mogla ponuditi), svi zločini koji su protiv njih počinjeni se istražuju prema prijavama. Ostaje znači osobna frustracija i želja za revanšizmom, koja može čak i biti razumljiva, možemo se i suosjećati s njom, no smatram kako ne može biti osnova političkog i društvenog djelovanja u Hrvatskoj danas. Netko tko je bio žrtva nekog sistema ne znači nužno da može biti i sudac tog sistema - može biti tužitelj i treba biti svjedok, no ako sudi pristrano i revanšistički tada će samo stvoriti nove žrtve i pokrenuti novi ciklus. Smatram kako nam još jedan takav ciklus ne treba.
___________________
PS u svijetlu prepucavanja na osobnoj razini koje smo autor ovog posta i ja imali u zadnje vrijeme, ovo nije osobni komentar ni na kojoj razini. Zanima me da li će diskusija takva i ostati.

Tko je glasao

Mislim da Pavelic nije bio u

Mislim da Pavelic nije bio u Jugoslavenskom zatvoru. On je bio u Italiji u internaciji koja je bivala stroza ili blaza u zavisnosti od Italijansko Jugoslavenskih odnosa.

Tko je glasao

Dokle god tvoji osvrti budu

Dokle god tvoji osvrti budu bili s djelomicno prihvatljivom formom i supstancom, kao gornja, bez vulgariziranja, etiketiranja i provociranja sugovornika, s moje strane ce ostati na toj razini. Kad si vec rekao da je RH ponudila odstetu zatvorenicima, ponovit cu - ponizavajucu.
Mozes li staviti ruku na srce, pa se upitati: Ima li itko iole pametan tko bi pristao biti (iz)batinan za petnaest maraka? A bilo je dana kada je neki nesretnik nekoliko puta tijekom istoga dana, posebno za vrijeme istraznog postupka, dobio batina? I na koncu konca, ne radi se samo o batinama, nego i o mjerama budnosti, te posljedicama s kojima su se zatvorenici poslije izdrzane kazne susreli. Uredu, ako Hrvatska, glede odstete,nije mogla pruziti 1990-te bolju soluciju, zar nije naknadno mogla doneseni zakon izmijeniti i poboljsati? Kad je uspjela smoci volju i sredstva za kompenzaciju Jadranke Rajhl-Kir za pretrpljene dusevne boli zbog gubitka muza, mogla je i trebala je kompenzirati roditelje i bracne partnere brojnih zatvorenika koji su zatvore napustili kao zivi mrtvaci. Primjera radi: Neki pok. Branko Perica je za vrijeme istrage svakodnevno batinan. U St. Gradisci je sustavno trovan. Sa 76 kg. je usao u zatvor, sa 47 izisao iz njega. Nekoliko mjeseci poslije izlaska je preminuo. Isti takav slucaj je bio sa pok. Josipom Oblakom, cije je djelo bilo drukcije prirode nego Pericino. Sestra potonjeg mi je rekla da se njihova mati molila Bogu "da ga sto prije primi". A vidi, rijetki su njihovim roditeljima, cak i sucut izrazili. Nije li to zalosno? Nadasve, i sramotno?

Tko je glasao

A do kada bi taj zakon

A do kada bi taj zakon trebalo "poboljšavati"? Možeš smatrati kako je kompenzacija premalena (kolika god da je, vjerujem kako će se naći netko kome će biti premalena), no taj je zakon donesen na temelju prijedloga upravo političkih zatvorenika. Uz samu direktnu odštetu, predviđene su i druge kompenzacije, kao i potpuna rehabilitacija, koju je velika većina tih ljudi i prihvatila. Time je, smatram objektivno, to pitanje na razini politike okončano. Ono ostaje otvoreno i povijesno, i individualno, na temelju svjedočenja i podsjećanja na pojedine slučajeve (što i ti sada radiš) ili kroz kaznene postupke protiv onih koji su prekoračivali svoje ovlasti tokom tih procesa.

I smatram jeftinim politikanstvom uvlačenje Jadranke Reihl-Kir u ovu priču. Ona je sudskim postupkom (kojeg je pokrenula zbog pitanja odgovrnosti za ubojstvo njenog supruga) ostvarila materijalnu kompenzaciju. Isto to su mogle napraviti i obitelji pokojnika koje si naveo. Možda još uvijek mogu.

Pitanje političkih zatvorenika jednostavno nije aktualno u današnjoj Hrvatskoj, niti ima razloga biti aktualno. Jasno mi je da na osobnoj razini to može biti frustrirajuće, objektivno to i jest u jednoj mjeri žalosno, pogotovo ukoliko dolazi do otvorenih problema po te ljude ili njihove obitelji. No smatram da tim problemima treba pristupati individualno, i sa mjerom. Dozvoli mi da ilustriram na primjeru, molim te nemoj ga shvatiti osobno, govorim iz iskustava koje imam.

Nerijetka je teza, pogotovo kod nezadovoljnih ljudi koji su podnjeli žrtvu za opće dobro da pozivanjem na tu žrtvu argumentiraju opća načela u skladu sa svojim svjetonazorom. Za primjer možemo navesti kada bi netko rekao "Nisam ja robijao (borio se, ranjen) da bi Mesić bio predsjednik Hrvatske" - ili bilo koja varijacija na tu temu (sam Mesić je nebitan, to mi je samo pogodan primjer). I tu tezu često brane dogmatski, emocionalno i bez argumenata (smatrajući kako je ona argument sama za sebe). Uspijemo li u konverzaciji doći do pitanja "A jesi li robijao (borio se, ranjen) za to da Hrvatska bude slobodna zemlja u kojoj će građani Hrvatske slobodno izabrati svoga predsjednika?", možemo početi konstruktivnu raspravu kojom možemo pokušati ustanoviti uzroke nezadovoljstva te osobe i eventualno doći do mjera kojima će se, u svakom pojedinom slučaju individualno, adresirati to nezadovoljatvo. U nekim slučajevima to nije moguće, u nekima jest.

Kompenzacijom za osobnu žrtvu, svi mi kao društvo odajemo počast i zahvalu za tu žrtvu. I ispriku za to što je ta žrtva podnesena. No smatram da na temelju svojih žrtava u prošlosti nitko ne smije imati povlašten utjecaj na budućnost Hrvatske, nego jednak kao i svi ostali njeni građani.

Tko je glasao

Jeste, u pravu si. Na

Jeste, u pravu si. Na prijedlog: Djure Perice, Vlade Seksa, Stipe Mesica, Petra Salea, Sime Djodana je "expresno" zakon donijet. Medjutim, oni se nisu savjetovali sa suzatvorenicima prije nego sto su ga prijedlozili. Bili su "opijeni". Ja znam radi cega, a vjerojatno i ti
A sada, iako mi nije drago sto se moram pozivati na svoj slucaj, pogledaj neke cinjenice u svezi sa Kirom. Prije tjedan-dva sam govorio u jednom postu o svojem strajku gladju u Vanouveru za Veselicu, Gotovca i Tudjmana i o tome kako su moju majku maltretirali zbog strajka. Upravo su Kir i Mladen Igal bili glavni akteri cijele price. I do cega dolazimo" Igal je zasluzan gradjan RH, bio bi i Kir da je ziv, dok moja mati zivi sama u rusevnoj kuci, nema nikakvih primanja, ni njege, prezivljava jedino od toga sto joj ja posaljem. Konacno, sad kad joj je ostao mozda tek koji mjesec zivota, drzava joj je ponudila socijalnu pomoc u iznosu od 280 kn/mj.
Zato, njoj i takvim kao ona bi trebalo objasniti da li je i koliko je Hrvatska uznapredovala. Zbog navedenoga, nema mjesta cudjenju sto sam drugaricu Kir ukomponirao u svoju pricu.

Tko je glasao

Početak komentara jasno

Početak komentara jasno ukazuje da problem zapravo leži među političkim zatvorenicima, odnosno njihovoj udruzi. To me asocira na situaciju s onim braniteljskima. A sve se zapravo vrti oko novca.

Mene zapravo zanima što misliš o tezi da se pojam političkog zatvorenika u gužvi koja je nastala njegovom afirmacijom, čitaj obeštećenjem, proširio s onih koji su robijali jer su se borili za određenu politiku i na one koji su bili tek žrtva aktualne politike, ali zbog sasvim drugih razloga.
Tako su izgleda neki i krali, valjda da "podriju ekonomski sustav Jugoslavije" i dospjeli u zatvor, a u doba rehabilitacija i obeštećenja uspjeli utrpati se u kategoriju "političkih".

Na umu imam jedan slučaj u kojem je osoba zatečena i uhvaćena u provali. E sad, ja nisam čitao optužnicu i presudu, ali jedni tvrde da je išao krasti, a on da je išao izvršiti diverziju.

Čak i da mu je napakirana optužnica za pokušaj diverzije, da li bi on bio politički zatvorenik kako ih ti smatraš?

Kako to cijeniti u svjetlu toga da se recimo tada čovjek branio tvrdnjom da je išao krasti, a da je nakon što su se pojavile odštete i društvo političkih zatvorenika promijenio priču u "priznanje optužnice" za pokušaj diverzije?

Mislim da je pitanje zanimljivo. Osobno ne vjerujem da su baš svi koji se takvima prikazuju, politički zatvorenici u pravom smislu.

Ima li način obrane u slučaju nekadašnjih optužnica ikakve veze sa stjecanjem statusa političkog zatvorenika?

B-52

Tko je glasao

Pa ne možeš na

Pa ne možeš na pojedinačnim slučajevima razmatrati cjelinu. Lopova je uvijek bilo u svim strukturama. I što sad, zanemariti većinu zbog manjine?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ja to mogu i zapravo autoru

Ja to mogu i zapravo autoru koji je insajder postavljam konkretna pitanja i tražim mišljenje o jednoj tezi.

Mene zanima stav jednog autentičnog političkog zatvorenika koji je u članku i komentarima iznio neke činjenice koje su me zaintrigirale.

Sad me intrigira i to kako objektivno razmatrati cjelinu bez sagledavanja i pojedinačnih slučajeva.

Primjerice, i pod kapu domovinskog rata se ubacilo svega i svačega. U početku se je i pomisao na propitivanje nekog pojedinačnog slučaja proglašavala herezom, a danas je skoro normalno da se pojedine stvari propituju, a da se cjelina time ne dovodi u pitanje.

B-52

Tko je glasao

Odluči se, želiš li

Odluči se, želiš li raspravljati o općim činjenicama ili o osobnim stavovima/iskustvima/frustracijama.

Drugarica Kir je za Hrvatsku napravila daleko više svojom ustrajnošću u progonu zločina nego svi koji su u ime Hrvatske zločine činili.

Ostatak priče su opet tvoje stvari iz tvoje osobne percepcije, kako sam rekao pokušao bih ovu raspravu držati van osobnog konteksta, pa neću ni komentirati dalje. Samo to da to što si napisao nema veze sa raspravom o Danu političkih zatvorenika.

Tko je glasao

Pa upravo je sukob

Pa upravo je sukob mišljenja na forumu i privikavanje na drugačije mišljenje i smisao ovog foruma. Možeš se sukobiti verbalno, a nema mogućnosti fizičkog sukoba, osim samoozlijeđivanja kad frkneš monitor na pod:))) He, još kad bi se na forum ugradio World of WarCraft, bilo bi to rješenje svih pollitičkih frustracija:)) U konačnici, ukoliko se radi o razumnim i pametnim ljudima, dolazi se do podizanja praga tolerancije. Držim da je to nemjerljiva vrijednost foruma.

p.s. kod repliciranja ipak povedi računa da se po forumu motaju i dame, pa izbaci psovke iz dnevnopolitičke terminologije:))

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci