Tagovi

Dan državnosti – razlog za slavlje?

Eto i ovog 25. 06. proslavismo Dan državnosti, odnosno datum kad je Hrvatski sabor 25. 06. 1991. donio odluku da pokrene rat u Hrvatskoj, jer je za svakoga, tko je imao makar zrno soli u glavi, odluka o osamostaljenju bila baš to – objava rata.
Zašto objava rata?
Pa zato što je ta odluka bila u potpunoj suprotnosti s normativnim dijelom ustava SFRJ iz 1974. i ustavnom i zakonskom obavezom njene OS, JNA, da čuva teritorijalni integritet SFRJ.
Dakle „pretanka“ podloga za donošenje takve odluke bili su pravo na samoopredjeljenje do otcijepljenja iz preambule ustava, kao i pozivanje na rezultate konzultativnog referenduma, koji ionako nikoga ni na što nisu obavezivali, a da bi bila dovoljna za „razbijanje“ države čiju je cjelovitost štitio normativni dio ustava i obaveza njene OS.

Nekako mi je nevjerojatno da je to bilo jasno pokojnom Ivici Račanu i saborskim zastupnicima SDP-a, koji su prilikom davanja na glasanja odluke o osamostaljenju napustili sabornicu, jer nisu željeli sudjelovati u procesu objave rata, a da to nije bilo jasno Vladimiru Šeksu i drugim pravnim stručnjavcvima iz redova tada vladajuće „stranke opasnih namjera“.
Ne budimo naivni, sve je njima bilo jasno, ali njima je upravo trebao rat da se riješe „viška“ Srba i „zaokruže“ hrvatske granice bar u okviru onih „banovinskih“.
Zato, a ne radi „obrane od agresije“ niti za potrebe „stvaranja države“, je njima rat bio „šansa koju ne smijemo propustiti“.

Samo polazeći niotkuda i neuvažavajući trenutak niti kontekst vremena u kojemu se neki procesi odvijaju, a onda na premisi privatnog vlasništva kao svetinje, kao nečega tobože imanentnog čovjeku i ljudskom rodu, a to fetišiziranje privatnog vlasništva uz Tuđmanova besmislena bauljanja i glavinjanja, kojima je jedini cilj bio koncentracija vlasti u rukama njega kao državnog poglavara, poslije njega potop, seveda, je u materijalnom i moralnom smislu osakatilo hrvatsko društvo.

U svojim pregovorima s EZ/EU koji su započeli i trajali puno prije „rušenja Berlinskog zida“, događaja koji je za hrvatske fašiste i klerofašiste bio „početak svijeta“, jer je značio „rušenje komunizma“, odnosno izlazak na političku i javnu scenu sveg onog zla koje je silom oružja poraženo u 2. Svjetskom ratu, EZ/EU je vlastima SFRJ postavljala samo dva uvjeta, a) izjednačavanje svih oblika vlasništva, bez favoriziranja ikojeg i b) uvođenje višestranačja, gospodarstvo, pravosuđe, javna uprava, školstvo, zdravstvo i svi drugi segmenti fuinkcioniranja države i društva, pa čak i razina ljudskih prava smatrani su kompatibilnim onima koji su postojali u Zajednici.

Nikome iz Evrope na kraj pameti bilo nije da primjerice postavlja pitanje opstanka jugoslavenske brodogradnje jedino kroz privatizaciju brodogradilišta ili njihovu likvidaciju.
Zato je ponuda „Evropske trojke“ iz polovica 1991. da SFRJ odmah pristupi EU kao punopravna članica predstavljla iznenađenje samo za one politički nepismene majmune poput Franje Tuđmana, koji je došao na vlast u uvjetima u kojima je tada još SRH u okviru SFRJ mogla bez ikakvih dodatnih uvjetovanja i pregovora postati članicom EU, odnosno ne baš bez ikakvih uvjetovnja, jer se tražilo da se SFRJ prvo kao cjelina integrira u EU, a potom se u kontroliranim uvjetima pristupi njenom razdruživanju, ukoliko i poslije njenog ulaska u EU budu postojale takve želje republika-država članica federacije.

Kako vrijeme više odmiče sve češće se, radi njene bolne istinitosti, sjećam jedne izreke pokojnog Jože Vlahovića izrečene u „sumrak“ samoupravnog socijalizma i „osvit“ Tuđmanove zore: „Već jučer nam je bilo bolje, nego što će nam sutra biti!“
Toj izreci je Franjo Tuđman udahnuo život i dao joj puni smisao, a danas je nikad krepkijom i čilijom održava aktualna vlast predvođena Zoranom Milanovićem.

Zoran Milanović je mogao, predvodeći koaliciju SDP-HNS-IDS-HSU, po preuzimanju vlasti, nakon svih onih svinjarija koje im je „namro“ HDZ, u interesu hrvatskog naroda i države, napraviti gotovo sve što je htio, mogao je gotovo bespogovorno Hrvatsku „okrenuti na glavu“.
Velika većina građana RH ne samo da je bila spremna na to nego je to usudim se reći i očekivala.
Preizborna retorika i Plan 21 upućivali su na to.
Radi tih očekivanja građana i dobili su izbore.

Mogao je, ali nije, propustio je priliku, jednako kao što ju je propustio i Ivica Račan 2000, iako je on bio u znatno težoj situaciji, radi „šarenijeg“ koalicijskog „društva“ i radi opstrukcije koju su provodili neki koalicijski stranački lideri, ne libeći se ni otvorenog ucijenjivanja.
A bila je tu i prijeteća tutnjava sa „Splitske rive“.
U ondašnjem društvu svojom „domoljubnom“ a zapravo rušilačkom politikom prednjačio je politički bezveznjak D. Budiša, koji je konačno i izveo HSLS iz vladajuće koalicije.
Sam Račan je s druge strane bio dovoljno oportunist i nedovoljno odlučan da učini bilo što, jer se od političara toga tipa i nije moglo očekivti ništa što bi makar samo mirisalo na nekakve radikalnije promjene tako nužne na hrvatskoj poltičkoj sceni poslije sveopćeg potopa koji je iza sebe ostavio Franjo Tuđman.
Tako je između ostalog i bilo moguće u „visokom domu“ usvojiti onu hrpu laži i budalaština koja se zove Deklaracija o DR ili omogućiti i organizirati bijeg Anti Gotovini ili blokirati riješenje sporova sa Slovenijom.

Treba li posebno naglašavati da se najavljivani obračun s kriminalom u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije ne samo nije dogodio, nego ga se nije nije ni „pipnulo“, a da je odlaskom S. Ivaniševića s mjesta ministra pravosuđa zaustavljen i svaki proces reforme pravosuđa?

Ali dobro, narod će reći da nad prolivenim mlijekom nema smisla naricati, već valja izvući pouke, pa makar to bilo i iz vlastiih grešaka.
Svjedoci smo da aktualni premijer nikakve pouke ni iz čega izvukao nije, a zato jer to nije učinio, već se sad može sa sigurnošću reći da je izbore na državnoj razini 2015. već izgubio, kao što je još 2009. izgubio izbore ze zagrebačkog gradonačelnika 2013. i da ćemo doživjeti, ne pobrinu li se u HDZ-u za drugačiji ishod, to da nam onaj mutavac od Karamarka vodi državu, kao predsjednik vlade, a Milan Bandić bude predsjednik države.
Bilo bi to baš zgodno da na Pntovčaka ZAMPORIONA zamijeni ANATOMIUM.

Kad je Zoran Milanović u pitanju, onda mi na um pada još jedna izreka koja se pripisuje predsjedniku kraljevske vlade 1939. – 1941. Dragiši Cvetkoviću, a koji ju je navodno izrekao sam sebi stojeći pred ogledalom: „E moj Dragiša, jebeš državu u kojoj ti možeš biti predsjednik vlade.“

A ja ću tu izreku parafrazirati i reći: „E moj Zorane, jebeš državu u kojoj ti možeš biti predsjednik vlade.“

Potezi koje povlači Milanović i njegova Vlada ili su pogrešni ili su zakašnjeli ili su nedovoljni, korupcija nikad jača, javna poduzeća izgledaju kao da njima nitko ne upravlja, nezaposlenost ne opada, investicija i otvaranja novih radnih mjesta nema, fašizam i klerofašizam naprosto bujaju i svakim danom postaju sve jači.

A naš vrli premijer se bavi donošenjem lex Perkovićialis ili promjenom ustava da se u njega ugradi odredba o nezastarjevanju politički motiviranih ubojstava za vrijeme bivše Jugoslavije.

Njega ne smeta to što su glavni informatori o Perkovićevoj tobožnjoj krivnji u slučaju Đureković, Bože Vukušić, ubojica osuđen u Njemačkoj na kaznu doživotnog zatvora, kojega je Tuđman „iskamčio“ od Njemačke i odmah pustio na slobodu, te ona famozna saborska komisija pod vodstvom pokojnog Kazimira Svibena, čovjeka koji se sprešetvao u domobranskoj uniformi ili notornog Vice Vukojevića, pa onda i njegova eminencija istinoljubivi Anto Đapić ...

Temeljem sve te dokumentacije te one dobivene iz Njemačke DORH je u dva navrata provodio istrage i nisu našli dokaze koji bi u konkrtetnom slučaju upućivali na Perkovićevu krivnju, ali što je sve to kad Bozanić zna da je Perković kriv i da treba biti u zatvoru.

Možda bi bilo najbolje da se ustav RH promijeni u smislu da će Bozanić reći koga treba zatvoriti i na koje vrijeme, izbjegla bi se potencijalno skupa sudovanja, a „zločinci“ bi bili kažnjeni.

Ljutnuo se naš Zoka i rekao da ćemo „naše“ zločince sami procesuirati, tako treba Zoka, samo što se čeka, kad za to nije trebalo mijenjati ustav, već možda samo glavnog državnog odvjetnika, koji to radi svojeg nerada na funkciji vojnog tužitelja nije nikad ni smio biti.

O stanju u zdravstvu, školstvu, poljoprivredi, gospodarstvu općenito, rastakanju INE koju nekažnjeno ne poštujući ugovor provodi MOL i drugim nedaćama neću ovaj puta.

Usprkos ulasku u punopravno članstvo EU ja osobno mislim da hrvatski narod nema baš nikakvog razloga za slavlje. S jedne strane neposobni i korumpirani politički establishment unišrava materijalnu osnovu društva, a s druge nas kao narod neumitno proždire „bijela kuga“.

Komentari

tebi nije slavlje cedo tebi

tebi nije slavlje cedo tebi je dan zalosti.......... :)))))))))))))))

Tko je glasao

Tužaljka

Dnevnik je.. šmrc,.., šmrc,...tužaljka za pokojnicom čiji žar još pali @feniksa.

Tuđman i Milošević su se dogovorili,... šmrc,...šmrc, ... da JNA izgubi rat i ova ga je spremno izgubila, iako je bila 4.vojna sila u Europi.

Dogovorili su se i da iz RH, u Srbiju, izvezu tisuće traktora, a i da traktoristi ostanu u Srbiji.

Nije njima bilo teško dogovoriti se, jer su oba bili antifašisti: Tuđman-partizanski, Slobodan četnički- a to je u Srbiji danas jedno te isto.

Tko je glasao
Tko je glasao

Zanimljiv dnevnik....

Svakako zanimljiv dnevnik kao i teza o nezavisnosti kao povodu za rat. Ako bi se odluka hrvatskog Sabora gledala neovisno od drugih političkih i ekonomskih događanja u SRH i posebice u SFRJ, onda bi se moglo tako i zaključiti.
Međutim, autor ima selektivno pamćenje ili zaboravlja da je JNA već puno prije odluke Sabora pokušala svrgnuti novu vlast, a također i prije izbora je povukla poteze koji su nagovještavali njezino djelovanje.
Primjerice, preraspodjela VO, kao i plan RAM govorili su da je JNA očekivala razvoj događaja u smislu jačanja nacionalizama i zahtjeva za otcjepljenjem, te je već ranije počela provoditi i vježbe, a poslije i konkretne akcije. Sklanjanje oružja TO je jedan od poteza, npr. Zatim naoružavanje hrvatskih Srba i njihovo plašenje nekakvim ustašama. Povlačenje poteza koji su narušavali ionako narušenu nacionalnu trpeljivost u SRH i posebice na odnosima između Hrvata i Srba.
Zatim, tu je praćenje i snimanje visokih dužnosnika tada već RH, njihovo ucjenjivanje i pokušaji hapšenje civilnih osoba sa VP.
Također, restruktuiranje GŠ JNA koje se našlo u paralelnom zapovjedanju, malkice pomaknuto od Predsjedništva SFRJ.
Svi ovi potezi, i mnogi drugi, su nastali prije donošenja odluke Sabora o osamostaljenju.

Što se dogodilo nakon osamostaljenja, a što je autor zaboravio? RH je pristala na 3 mjeseca suspendirati odluku o osamostaljenju i pokušati ponovne pregovore. Ako je RH htjela u rat, onda ne bi pristajala na moratorij o nezavisnosti i na čekanje još tri mjeseca.

Uglavnom, ova teza je slična onoj o akciji i reakciji. Svaka akcija ima i reakciju, itd. Sve ide u nizovima i sve je povezano, pa kad bi promatrali samo jednu odluku kao onu koja nas je uvela u rat ili mir, onda bi značilo da baš i ne težimo istinitim i normalnim zaključcima, već prije da želimo pojednostaviti stvar koja je nama prekomplicirana za razumjeti. Ili da želimo manipulirati.
Vjerujem da autor nije želio ni jedno od ovoga, već je jednostavno zaboravio neke stvar zahvaljujući tijeku vremena.

Tko je glasao

@Weteran

Kakva jebena nezavisnost!?

Secesija ili narušavanje teritorijalne cjelovitoti SFRJ za priječeno člancima normativnog dijela ustava SFRJ!

Pravo na samoodređenje do otcijepljenja iz preambule ustava davalo je samo legitimitet eventualnim zahtjvima rebublika za razdruživanjem, a to znači da se takav zahtjev neke od republika (pokrajine to pravo niu imale) upućen Vijeću republika i pokrajina Skupštine Jugoslavije neće smatrati neprijteljskim činom prema SFRJ.

Što se JNA tiče ona je dotad izvršila pet-šest organizacihjskih promjena i rasporeda svojih efektiva na terenu, prilgođujući se NATO-u čiji je neformalni član bila, tako da se iz toga ne može izbijati nikakav politički kapital.

Što se izmještanja oružja TO tiče, za mene je JNA sa njenog stajališta postupila i opravdano i logično, nakon svih onih prijetnji iz redova HDZ, što samo pokazuje o kakvim se glupanima radilo, kako se neće prezati upotrijebiti tu po njima republičku vojsku, iako je TO bila samo na skrbi republika ali o njenoj je upotrebi odlučivala JNA.

Što se plana RAM tiče o njemu gotovo nitko osim Loše ne zna ništa, a kad Lošo o nečemu čekiča, onda to kod mene izaziv podozrenje jer "smrdi do neba". .

JNA ne sudjeluje u organiziranju pobune dijela Srba u Hrvatskoj niti prije početka rata u Hrvatskoj (ubojstvo Josipa Reihl Kira) sudjeluje u njihovom naoružavanju.

Nadalje Tuđman od 1987. intenzivno landra po svijetu i povzuje se s ekstremnim ustškim orgnizacijama, auoči osnivanja stranka u Hrvatskoj Ivica Račan traži od savezne SDS da ukine mjre nadzora i dopusti ulazak u zemlju ljudima koji su se izjšnjavali kao ustaše.

Nije Tuđman bio u poziciji da nešto hoće ili neće, pa tako i nije mogao odbiti zahtjev za moratorijem na odluku zato jer bi u tom slučaju izgubila potporu čak i Njemačke, a JNA bi vjerojatno dobila "zeleno svjetlo" da "uvede red".

Tako da ja ništa ne propuštam niti išta zaboravljam za razliku od vas kojima sve počinje srpskom pobunom u Kninu do koje je došlo isključivo zato što Srbi "ne mogu podnijeti nikakvu hrvatsku državu", zato valjda i nisu zajedno s Hrvatima 1943. uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda!?.
Zato valjda i nisu prihvatili status konstitutivnog naroda u njoj bez ikakvih paritetnih tijela, umjesto političke autonomije koju su mogli dobiti na područjima na kojima su činili apsolutnu većinu u stanovništvu!?

Nema na Tuđmanu nikakve krivice, tako da njegov "svjetli lik" sa oderanim volom na ražnju možemo sačuvati u trajnoj uspomni.

Tko je glasao

@Feniks

Ne bih ulazio u nekakve tzv."pravne" karakteristike nečijeg otcjepljenja, određenja, nezavisnosti i slično. Mislim da nekakva držvna zajednica, unija, federacija, pa čak i država, prestaje postojati i ne zaslužuje daljnji život u slučaju kad prestane funkcionirati i prestane ispunjavati svhu zbog koje države i postoje.....dobrobit svojih građana ili barem većine. SFRJ je postajala nefunkcionalna, sve više i više, i sve to zahvaljujući SR Srbiji. Od upada u NBJ i tiskanja novca do kojekakvih drugih političkih pokušaja preustroja SFRJ na temelju veće unitarnosti. Ali dobro, neki kažu (pogotovo u Srbiji) da je SFRJ prestala funkcionirati već sa samim ustavom iz 74. Možda i tu ima istine, ne znam, a smatram da je i nebitno, jer je najbitnija volja ljudi. Volja većine u SRH je bila nezavisnost, a iskazana je na referendumu. I to je jedino bitno. Referendum, svaki, je za vlast obvezujući. To je neposredna demokracija, tu se ljudi određuju što hoće.

JNA je imala dosta svojih preustroja, ali zadnji preustroj, koji je bio i teritorijalni, je previše vukao na granice Velike Srbije. Nisam siguran koliko je to njima bila želja, a koliko su se željeli obraniti od NATO-a, jer baš na to vuče onakva raspodjela oblasti. Ili su željeli Veliku Srbiju ili su željeli se obraniti od NATO-a. Jer pogledaj kako su oblasti složene, Mene to vuče na to. SFRJ je mogla biti članica NATO-a tamo 50-tih godina, ali tu je "šansu" prokockala, mada je i pitanje koliko je to bila šansa i koliko bi bila korisna. Međutim, nijhova suradnja sa NATO-om nije nikad bila, kako si ti to rekao......"neformalna"? Ne, "neformalni član". Ako si neformalni član, onda ne radiš vježbe u slučaju napada NATO-a, valjda.

Plan RAM je činjenica koja se i na sudu u Haagu spominje kao jedna od činjenica. I to od strane tužiteljstva u nekim procesima. Ako je Lošo utjecao na CDP, svaka čast. A opet, možda je i ona lupala kao maxim po diviziji kao u slučaju nekih drugih ljudi, moguće je. Uglavnom, plan RAM nije nešto što bi trebalo samo tako odbaciti.

Uzimanje oružja TO se događa dok je SKH na vlasti, ne HDZ. I to vrlo brzo i kratko, što znači da JNA imala plan u pripremi davno prije 14.05.1990. Jer nije to tako jednostavno.
A to opet znači da bi bilo svejedno što HDZ rekao ili ne rekao. Za JNA je već gubitak vlasti SKH bio dovoljan povod za akciju. Da ne zaboravimo, JNA je bila partijska vojska i imala je u svojem "sastavu" ćelije SKJ, a 1990 ili 1991, dok se komunisti u SFR "reformiraju", u JNA se osniva....kako ono "KPJ-Pokret za Jugoslaviju" . Dovoljno govori.

JNA je ukjlučena u srpsku pobunu od početka i to prvenstveno kroz svoje obavještajne službe. Mada Radenko Radojčić nije bio član JNA, bar ne u početku, ono što on opisuje da je KOG RV i PVO radio, dovoljno je za zaključiti da je JNA i naoružavala i poticala Srbe na pobunu, najviše kroz psihološka djelovanja i glasine.

Tuđmanovo "landranje" po svijetu, i to 1987, je kao......štojaznam....."landranje" onog Pernara po svijetu u današnje doba.....čak mislim da Pernar ima više šanse danas nego što je Franjo imao 1987. Ni medija, ni novaca, ni slobode nekog djelovanja, ni mogućnosti da nešto napravi a da ne završi na "informativnom" ili u prdekani......mislim, zar se samo ja sjećam kako je teško onda bilo politički djelovati van SKH/SKJ? Pa čak i kad su se prve stranke osnivale, mogle su to samo kroz onaj....kako se zvao.....SSSH ili tako nešto.
Gdje je u svemu tome Tuđman? U PM.

Mislim da nisu iz emigracije došle deklarirane ustaše. Oni koji su se tako deklarirali su dosta dugo čekali kako bi se vratili nazad. Došli su ljudi, i to ne odmah, jer ipak nije bilo sigurno, koje su komunističke i režimske vlasti smatrale i olajavale da su ustaše. A to je velika razlika. Ima i danas u Hrvatskoj, "ustaša", "fašista", "klerofašista", "domaćih izdajnika", "komunjara i srbočetnika", "ratnih zločinaca", "privatizacijskih lopova i ratnih profitera".....ima svakakve gamadi, a najmanje poštenih ljudi.....ako ćemo slušati kako drugi karakteriziraju svoje protivnike i one koje mrze. Ako ćemo razmišljati svojom glavom...e, onda je to druga priča.

S ovom tezom da Tuđman nije bio u mogućnosti nešto posebno birati i da je na neki način bio prisiljen na moratorij, s time se slažem, ali mi onda ne sjeda ona tvoja teza o tome kako je bilo bitno pokrenuti rat.? Jer ako je Tuđmanu cilj pokrenuti rat, onda je odlična situacija ta da ne pristane na moratorij, a JNA krene u napad? Eto rata kojeg Tuđman, stari partizan, drug i starešina, želi povesti sa svojim prirodnim saveznicima ustašama iz emigracije protiv Jugoslavije i naivne i nevine, JNA.

Lijepo zvuči, samo je pitanje koliko ima istine u činjenicama koje se zaboravljaju.....

Tko je glasao

@Weteran

Voditi tobože konstruktivnou raspravu s nekim koji o nekim stvarima nema pojma, o nekima ništa ne zna, a nke ne razumije je kontraproduktivno i naporno.

Što "svaki referendum", primjerice?
Zna se da postoji konzultativni i obavezujući referendum!
A zna se i da jugoslavenski i hrvatski pravni sustav toga doba nisu poznavali institut obavezujućeg refrenduma.
Ali to tebe ne jebe!?

Ne jebe te ni to što SFRJ, subjekt mđunarodnog prava, držva čija se zastava vijori na East Riveru, iako bremenita problemima funkcionira.

e jebe te ni to što su u trenutku Babićevog proglašenjha ratnog stanja u Kninkom garnizonu šokirani i da dio oficira trži od komande korpusa da vojna policija "pohapsi te četnike" ... naravno da to vojna policija nije smjela, ali eto ti znaš da oni i potiču pobunu i naoružvaju pobunjenike.

Ti znaš i to da se, da je Tuđman odbio prihvatiti moratorij, suštinski ništa ne bi dogodilo, samo bi malo ranije "izbio rat", a ja znam da bi osto i bez Gensachrov i bez Mockov epodrške i da bi vrlo vjerojatno JNA dobila zeleno svjetlo iz MZ i "uvela red".
Za ti zaista misliš da su drvosjei u vojničkom smislu nešto predstavljali? Ne oni su vojnički bili uglavnom bezvrijedni.

Zato su i bili uz svu materijalnu i političku podršku kadri izboriti tek Plan Z-4.

Tko je glasao

Referendum

Gluposti poput izraza "obvezujući ili neobvezujući referendum" su uvijek samo želja vladajućih da ignoriraju volju naroda. Na to se odnosi moje "svaki referendum".
Koliko je Jugoslavija bila funkcionalna? Pa jednostavno je teško raspravljati s nekim tko živi u iluziji, koji se o Jugoslaviji, vjerojatno, sjeća sa sjetom i nostalgijom. Jasno mi je to, ali malo previše ovdje miješaš osjećaje. Ekonomski je Jugoslavija propadala, socijalizam kako je provođen u Jugoslaviji je gomilao gubitke, komunistički sustav nikad nije bio voljan raditi reformu bilo čega. Politički, sama SKJ je bila podijeljena na republičke, a republičke struje na vlastite frakcije. Tamo gdje nema jedinstva vladanja i gdje su stalna gloženja, nema ni prosperiteta. Nacionalni i ekonomski problemi su samo samo ispadali iz ormara.
Ali dobro, kažem da je teško nekome tko ima previše osjećaja uključenih u nešto, objektivno promatrati.
Možda je to i moj problem.

Već sam objasnio da je naoružavanje i huškanje Srba sprovođeno u organizaciji obavještajnih organa JNA. Tako d ai nije čudo da se neki beznačajni oficirčići ili podoficirčići čude četnikovanju. Oni niti ne moraju znati širi plan.

Moratorij, ako je Tuđmanova klika željela rat, onda nije trebalo prihvatiti, Prihvaćanje moratorija donosi rizike da vlast može u međuvremenu biti srušena a da ne pukne ni jedna puška. Ili da može doći do nekakvog dogovora, možda čak i nekih drugih aktera. Uglavnom, ako želim rat, onda mi ni Njemačka ni Vatikanskokominternovska potpora ne trebaju. Dapače.

Sam napominješ uvođenje reda od strane JNA. Pa to i je bio cilj, inscenirati nered, kako bi se uveo red.

Tko je glasao

Puzajući udar

Sam Račan je s druge strane bio dovoljno oportunist i nedovoljno odlučan da učini bilo što, jer se od političara toga tipa i nije moglo očekivti ništa što bi makar samo mirisalo na nekakve radikalnije promjene tako nužne na hrvatskoj poltičkoj sceni poslije sveopćeg potopa koji je iza sebe ostavio Franjo Tuđman.

Račan sigurno nije bio čovjek jakih poteza.

No u ocjeni njegova djelovanja i djelovanja njegove vlade valja imati na umu da je cijelo vrijeme skraćenoga mandata djelovao u uvjetima puzajućeg državnog udara - nije vladao policijom, vojskom ni službama. Njihovim strukturama nije padalo na um da prihvate koalicijsku vladu kao legalnu i legitimnu vladu, izabranu na demokratskim izborima.

Kad se tome pribroji neodgovorne ambicije ostalih sudionika koalicije, moglo je završiti samo tako kako je završilo.

Tko je glasao

@Argus

Neću ti ja sad reći što bih ja napravio prije dolaska Tuđmana na vlast, osim što bih spriječio i samu pomisao da Tuđman ikad dođe na vlast.
U uvjetima pak one njegove koalicione vlade, pogotovbo nakon Mesićevog smirivanja "generalske bulumnte", upravo bih povlačio takve poteze da navedem Sanadera i strukture koje si spomenuo da upravo izvrše vojni udar i priskrbe Hrvatskoj sankcije, mislim da bi to bio kraj i "našem ponosu" i pričama o "stvaranju države" i svim drugim Tuđmanovim "čudima". Premda mislim da do toga nikad ne bi došlo, jer bi poruke potencijalnim pučistima koje bi došle iz MZ bile dovoljno snažne da ubiju svaku volju za nasilnom promjenom vlasti.

A Račanova vlada bi potom bila daleko slobodnija u donošenju odluka.

Tko je glasao

@Feniks,

Možda si u pravu, ne možemo znati.

No budući da govorimo hipotetički, ja mislim da bi takav scenarij doveo do prolijevanja krvi, pa ga zbog toga ne smatram dobrim.

Međunarodna bi zajednica oklijevala i gledala jedino da budu zaštićeni njezini interesi, što bi sudionici toga hipotetičkog puča vjerojatno pazili da se ne dogodi. Sankcije bi pak štetile svima, a ne samo pučistima.

Tko je glasao

Van iz ormara

25. 06. proslavismo Dan državnosti, odnosno datum kad je Hrvatski sabor 25. 06. 1991. donio odluku da pokrene rat u Hrvatskoj

Ma, fantazija. Od "kriptočetnika", kako sam ti tepao nekad, do otvorenog četnika - odmah u prvoj rečenici dnevnika. Čestitam, nakon tolikih godina, konačno si skupio hrabrost i outao se :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Slušaj, bosanski ustašuljče, već samim time što nisi iz Hrvatske, veći si Hrvat od mene.
Nema Slavonca koji je po hrvatstvu do koljena jednom Glavašu ili Vukovarca koji bi bio bar upola onoliki Hrvat koliki je bio Blago Zadro ... ili recimo onaj Pavković iz "Podravke", Bosančina, nema u Koprivnici nikoga tko bi mu po hrvatstvu bio ravan ...

E kakvi su Bosanci Hrvati, takvi nisu ni oni iz Argentin ili Australije, koji su isto žestoki.
To su pravi, njima je svaka Hrvatska premala, a ne ona nekakva fukara od Hrvata iz Hrvatske, koji su zadovoljni s Hrvatskom onakvom kakva je.

Nego što, nego rat, je značila odluka o nasilnoj secesiji?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci