Tagovi

Daleko si Bolivijo

Unatoč naslovu, ovaj tekst se bavi puno bližom tematikom – hrvatskom privatizacijom i njezinim korijenima. Motiv za pisanje ipak je morao doći iz daleka. Venecuelanski predsjednik Hugo Chavez odlučio se na stvaranje društvenog vlasništva od državne imovine (tj. državnog vlasništva). Na taj način želi osigurati da se čak i ukoliko se (mirno ili nasilno) promijeni državni vrh osigura pravednija raspodjela bogatstva među građanima Venecuele.

Razlika od par slova predstavlja ogromnu razliku ako se stvari stave pod povećalo. Vlasnik državne imovine je država i njezine institucije tj. trenutno vladajuća politička elita. Vlasnik društvene imovine je narod odnosno društvo.

Malena linkvistička razlika bila je 90-tih dovoljna da država razvlasti svoje građane njihove kompletne imovine. Ljudi koji su svojim doprinosima izgrađivali sve što se u ovoj državi izgradilo kroz 50 godina su ostali bez svega jednim potezom pera. Odjednom je odluka o prodaji tvornica i svih društvenih poduzeća bila autonomna odluka državnog vrha. Odluka o tome što će se prodati i po kojoj cijeni više nije bila u rukama radnika tadašnjih OOUR-a već autonomna odluka državnog vrha.

Razlika društvenog i državnog ulazi u srž vlasništva kao temelja kapitalističkog sustava. Ukoliko 100 hektara zemlje pripada državi država odlučuje kada će je, kome i po kojoj cijeni prodati. Ukoliko istih 100 hektara zemlje pripada primjerice zadruzi od 10 seljaka tada će se ona moći prodati samo ukoliko se barem 6 seljaka složi sa tom odlukom i po cijeni koju oni odrede.

Isto vrijedi i za nekadašnje OOUR-e koji su bili društveno vlasništvo svih onih koji su u njima radili. Samo kada se obratan proces od ovog venecuelanskog događao u Hrvatskoj u jeku rata nitko nije pridavao pažnju maloj lingvističkoj promjeni u hrvatskom zakonodavstvu. Oni koji su takve stvari primjećivali prozivani su smušenjacima, smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i jednostavno - prodanim dušama.

Mala lingvistička promjena koja je kod javnosti prošla uglavnom nezapaženo zbog rata postala je temelj za sve ono što danas nazivamo privatizacijskom pljačkom. Državni vrh je mogao raspolažući kompletnom društvenom imovinom nahraniti pohlepu svojih trgovaca oružjem ili devizama dajući im višestruko vrijedniju imovinu u zamjenu za njihove usluge.

U nevjerojatno kratkom roku novonastala situacija podijelila na građane koji su bili jednaki u siromaštvu na one prve i druge kategorije. Na one koji žive u inozemstvu sa debelim računima i mutnom prošlosti i one koji se bore za egzistenciju na dnevnoj bazi.

Država koja se danas tako zdušno trudi da namiri Crkvu ili strane državljane za nacionaliziranu im imovinu od prije 50 godina možda bi ipak trebala razmisliti i o svim onim građanima kojima je ona sama oduzela imovinu prije ne tako davnih 15 godina. Ili bi o tome trebali početi razmišljati birači. Vlasništvo je ipak u kapitalizmu neotuđivo.

Komentari

Čisto uključenja radi,

Čisto uključenja radi, naše nekadašnje društveno vlasništvo je svakako trebalo pretvoriti u privatno, ali ne stihijski i s mnogim primislima.

Međufaza pretvorbe u državno nije toliko sporna jer si je država trebala stvoriti osnovu s koje bi vodila privatizaciju, ali ono što je uslijedilo običavam nazvati pljačkom hrvatskih građana povijesnih razmjera.

Netko je spomenuo velike sustave poput HEP-a, INE, HPT-a i sl. u čije stvaranje su građani uložili puno, a npr. za telefone konkretno i mjerljivo.
Trebalo je razraditi kriterije, pa tamo gdje je doprinos konkretan, konkretno i privatizirati. Tamo gdje je manje, vaučeri ili slično bi bili daleko pravednije rješenje.

Torbarima i sličnim agentima velikih igrača bi bilo daleko složenije provesti posao da su kod svakoga tko ima vaučer morali doći s konkretnim novcem. Puno je jednostavnije bilo stvar rješavati u HFP, nešto banaka i političkome centru što je kod mnogih opravdano asociralo na samoposluge ili duty free shopove otvorene samo za neke.
Ako bi netko zbog socijalnog pritiska i dao ispod cijene, ne bi krivio državu.

Ovako, sve ide u isti koš, a teret grijeha na leđa konkretnih koji se istog, tek promjenom predsjednika stranke i s nešto retorike, žele elegantno riješiti.

B-52

Tko je glasao

Post je "u sridu"

Post je "u sridu" !!!
Pretvorba društvenog u državno vlasništo je u konačnici doista najveća pljačka koju je doživio hrvatski narod. Siguran sam da će branitelji te pretvorbe/pljačke naći sto razloga za njeno opravdanje (a rat će tu uvijek igrati prominentnu ulogu), ali ostaje činjenica da je počinjena nepravda.
Koja je još povećana ljudima koji su predstavljali "državu" u to vrijeme (ukratko - lopine).
Nazad se danas više ne može, a sa sjetom s sjećam pokojnog prof. Branka Horvata koji je krajem devedesetih pričao kako je jedini način da se ispravi nepravda privatizacije da se ona posve poništi i da se krene od nule. Idealistički, i (vjerojatno) tehnički neostvarivo već i tada (pa čak i da se našla golema količina političke volje za taj potez - i svi se gorko nasmijaše ...).

Tko je glasao

prof. Branko Horvat je bio

prof. Branko Horvat je bio ključni savjetnik u nekoliko vlada i ekipa bivše SFRJ i SRH. Bio je bitno uticajniji od Šzvara pa, kad priča, to ti je kao da ti se Kissinger priča kako bi trebalo ispraviti razne stvari.

Tko je glasao

kako je ta tranzicija

kako je ta tranzicija napravljena u ostalim zemljama?

(govorim o pretvorbi društvenog u državno)

Tko je glasao

U Češkoj je primjerice

U Češkoj je primjerice napravljena vaučerska privatizacija kojom je širi sloj društva dobio pravo na društvenu imovinu.

Međutim, u zemljama lagera bilo je manje društvene imovine no u našoj bivšoj. Lager je imao čistokrvni komunizam, a Jugoslavija radničko samoupravljanje.

hatepogodak

Tko je glasao

Jesi li si sigurna(an) u

Jesi li si sigurna(an) u radničko samoupravljanje i društveno vlasništvo. Ja sam neke vrste insajder, pa i to ne možeš uzeti samo tako. To ti je otprilike tako kao da je Novalja ili Sicilijja u turističkoj špici samoupravljanje i vlasništvo svih. I jeste ali je više drugo.

Tko je glasao

Bilo je više ligvističkih

Bilo je više ligvističkih i drugih promjena.

Na krupniju imovinu (ZABA, Pliva, INA, duhan, prehrambeni sektor ...) se je odnosila ona (tzv. Markovićev zakon i HDZ lepi dečki - sve Barbić) kojom se je preuzela briga za odgovornije upravljanje. To je lingvistika bez promjena, u istom, samo izražena bitno većom količinom milijardi.

Prije i uvijek teku promjene i bez lingvističkih promjena, koje se samo usklađuju s modernitetom, koje su neke vrste navodnjavanja puste zemlje, nešto kao skretanje i izokretanje. Tu iz apstraktnih pojava stalno buja život, iz učmalih stvari se rađa vrijednost.

Prije lingvističke promjene društveno u državno su tekle razne lingvističke promjene iz raznog u društveno, tako da je sve vilo društveno. Ni u društvenom nije bilo statično, kako se mitski prikazuje. Iza te statike se krije impresivna dinamika. Npr. samo na stanovima je iz nekih društvenih prešlo u druge društvene i na kraju u razno skoro pišljivih 100 mlrd EUR-a.

I prije toga su tekle promjene i sada teku. Sada je npr. čisto vlasništvo i teče uredno ali tako da se nešto od 1 pretvori u 100 a nešto iz 100 u minus 2.

To ni Heraklit ne pomaže. Tu obična dokolica vidi više nego sve analize a čovjek i magarac više nego čovjek sam.

Tko je glasao

Ispravak krivog navoda

Ispravak krivog navoda :-)))
Hugo Chavez je predsjednik Venezuele, a ne Bolivije. Bolivijski predsjednik je Morales, ali i on je "na tragu" Chavezove politike ;-).
A sad idem pročitati post do kraja :-).

Tko je glasao

Istina. Moja greška. Riječ

Istina. Moja greška. Riječ je o potezu Chaveza i Venecueli. Ali naslov ostaje jer je riječ o jednom legendarnom riječkom grafitu. Hvala.

hatepogodak

Tko je glasao

Bravo! Odjednom je odluka o

Bravo!

Odjednom je odluka o prodaji tvornica i svih društvenih poduzeća bila autonomna odluka državnog vrha.

Bi li to mogao biti dovoljan temelj za poništavanje privatizacije? Mislim, prodavao je netko tko nije vlasnik.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci