Tagovi

Cvjetni noćas mora pasti!


Photo by conAR, S. Šimunović/CROPIX

Jučerašnja sjednica gradske skupštine iskristalizirala je način vladanja Zagrebom. U operaciji kodnog imena „Cvjetni noćas mora pasti“, Milan Bandić svim silama trudio se skupiti dovoljan broj ruku gradskih zastupnika koji bi poduprijeli DPU vezan uz Horvatinčićev projekt na Cvjetnom trgu. Na kraju je u tome i uspio, ali ne zahvaljujući podršci kolega iz vlastite stranke, već glasovima navodnih političkih protivnika. Navodnih, jer ono što su jučer napravili gradski zastupnici je sramotno. Bandić je obećavao šakom i kapom gradska sredstva za sve projekte koje su podržavali oporbeni zastupnici koji su na kraju glasali za Bandićev DPU.

Poseban odlomak zaslužuje i Doris Kažimir, ravnateljica zavoda za zaštitu spomenika kulture, a ujedno i Bandićeva uzdanica koja se proslavila izjavom da urušavanjem zgrade tvornice Nade Dimić nije ništa bitnog uništeno. Ovog puta Doris Kažimir govorila je čak 40 minuta. Točnije, skoro svih 40 minuta afirmativno je govorila o Horvatinčićevom projektu. Kakve veze Horvatinčićev projekt ima sa zaštitom spomenika kulture, nikome nije jasno, ali to i ne treba čuditi. Taj isti zavod pod njezinim ravnateljstvom na listu za odstrel stavio je čak 200 zgrada na potezu Kvaternikov trg – Trg Franje Tuđmana.

Na kraju je pobijedila građevinska mafija. Sve je spremno za početak rušenja jednog gradskog bloka koji je karakterizirao grad Zagreb i činio ga onime što je. Uskoro će taj blok poprimiti novi izgled. Možda će novoizgrađeni blok izgledati super, ali to više neće biti ono što će ocrtavati dušu grada Zagreba. Kakvih će tek posljedica na promet imati izgradnja javne garaže koja to i nije, tek ostaje da se vidi. Na žalost, kako to kod nas ide, struka se ne sluša nego se ide po principu „izgradi pa vidi kako će biti“.

Nitko ne spori da se donjogradski blokovi trebaju urediti, ali pri tome prva pomisao sigurno nije rušenje, već uređenje postojećih objekata. Zamislite da su naši preci razmišljali kako danas razmišljaju Bandić, Horvatinčić i drugi. Danas ne bi imali niti Dubrovnik, niti Dioklecijanovu palaču, niti Trogir niti Zadar, niti Pulu, niti još mnoga druga mjesta. To što Bandić radi može se usporediti s talijanskim stilom vladanja hrvatskim gradovima tijekom okupacije. Bjesomučno iskorištavanje javnih resursa u svrhu profita povlaštene kaste, a sve pod krinkom općeg dobra. Još samo da glupi narod shvati da je to za njihovo dobro…

cnn.blog.hr

Komentari

Afera Cvjetni trg –

Afera Cvjetni trg – sociologija javno privatne zavjere Gradonačelnika grada Zagreba
Pise: Dr. Saša Poljanec Borić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Ponedjeljak, 04.02.2008.

Iako afera Cvjetni trg već mjesecima potresa Zagreb i cijelu Hrvatsku te iako aktivisti, promičući političku neutralnost, već više od godinu dana upozoravaju javnost na: pravnu, ekonomsku, kulturnu, socijalnu i etičku katastrofu koja će biti demonstracijski efekt ovog "razvojnog" projekta, političke ali i institucionalne elite pozicije i opozicije šute (čast iznimkama na svakoj strani!) kao da se ništa ne događa i kao da izbori nisu prošli! Za to ima samo dva objašnjenja: ili političke elite uopće ne razumiju što se događa ili jako dobro razumiju što se događa. Što god bilo: loše je! Ili su nam, naime, političke elite toliko nekompetentne da ih populistički gradonačelnik može veslati kako mu drago ili su toliko duboko "umočene" u kaos tranzicije da su zatravljene umješnošću kojom gradonačelnik kroz taj kaos plovi. S obzirom da sociologija pozna metodu "promatranje sa sudjelovanjem" mislim da, nakon godinu dana empirijskog iskustva, neću pogriješiti ako ustvrdim da hrvatske političke i institucionalne elite danas zaslužuju dvije dijagnoze: a) "urbani intelektualni deficit" i b) "tranzicijski konformizam".

Zbog toga se na njih, danas, u gradu Zagrebu, ne može osloniti! U tim je uvjetima jedini mogući put izlaza iz galopirajućih društvenih troškova nekompetencije i konformizma prosvijećeni razum, jer iskustvo i zagrebački gradonačelnik nas uče da se javnošću i te kako može manipulirati! Zbog uvjerenja, dakle, da je prosvijećeni građanin ključ izlaza iz krize u kojoj se glavni grad Hrvatske a s njime i cijela Hrvatska, našao, pišem, na zahtjev, mladih kolega, svršenih i nesvršenih ali još uvijek živih, aktivnih i strastvenih studenata zagrebačkog sveučilišta donji tekst.

Kristali na Cvjetnom trgu kao periferijska modernizacijska obmana

Dubina intelektualnog i moralnog problema s kojim se suočava grad Zagreb najbolje se prepoznaje među dobronamjernim ljudima. Naime, čak i oni koji mlade ljude što upozoravaju na krizu, a priori, ne proglašavaju: marginalcima, stranim plaćenicima i političkim klijentima često o bujanju krize u glavnom gradu kažu sljedeće : a) ne može se zaustaviti vrijeme, b) mora se dopustiti modernizacija, c) grad se mora razvijati! Upravo ove, dobronamjerne primjedbe a ne ono nepodnošljivo primitivno etiketiranje - koje je po diskursu nesumnjivo totalitarne provenijencije - pokazuju do koje je mjere gradonačelnik grada Zagreba u stanju manipulirati javnošću! Kao da bi mladi koji: buče bubnjevima, veru se po ljestvama da bi preimenovali ulice, koji tijelima zaustavljaju promet po Gundulićevoj ulici i koji rukama obgrljuju "cvjetni kvart" željeli zaustaviti razvoj ili promjene! Pa promjena je mladenački modus vivendi! Mladi su onaj dinamični dio društvne strukture, oni su ti koji proizvode promjenu, oni su zalog modernizacije, zbog njih je razvoj važan. Ono, međutim, što oni svojim protesima pokazuju je to da oni danas u gradu Zagrebu ali i drugdje ne razumiju : a) što je vrijednosni sadržaj promjena i razvoja i b) zašto se promjenom/razvojem nakon 17 godina demokracije ne upravlja pravedno?

Suočavajući se, naime, s "javnošću", politikom i institucijama koje s odobravanjem gledaju na lik i djelo zagrebačkog gradonačelnika mladi se bune jer im se ne čini logičnim i normalnim da političar koji skuplja glasove u Kozari boku promovira Kristalne vrtove na Cvjetnom trgu, kojem su puna usta kulture, gradi isključivo trgovačke centre i koji, iako gradonačelnik najvećeg grada u zemlji, ipak radije posjećuje zavičajne klubove nego kazališta. Oni točno slute da je velika gradonačelnikova ljubav prema gradu Zagrebu, zapravo veliki otpor prema njegovim građanima. Oni slute da je intelekutalno šuplja populistička blagoglagoljivost koja opetovano pridobija glasače zbog političke afilijacije s SDP-om, zapravo dobro razrađen plan da se putem polovične recepcije demokratskih procedura i kapitalističkih obrazaca poslovanja pretvori u ad hoc formulu za uspjeh raznoraznih špekulanata kojima je jedina zajednička crta deficit urbanog habitusa. Mladi koji buče, veru se i protestiraju, upozoravaju na novu urbanu društvenu stvarnost hrvatske nacije i grada Zagreba kojoj se političke i institucionalne elite moraju a ne žele prilagoditi kako zbog tvrdokorne reformske nesposobnosti lijevih opcija u Hrvatskoj da se iz nesvrstanih pretovore u zapadne ljevice, tako i zbog patrijarhalnog i provincijalnog uvjerenja konzervativaca da su tajkuni isto što i kapitalisti. Ukratko, mladi pokušavaju raspetljati ono što političke i institucionalne elite u gradu i u državi, zbog suficita tranzicijskog konformizma, ne žele kao gordijski čvor presjeći: veliku obmanu rasta bez vizije društvenog i kulturnog razvoja za buduće generacije pomirene hrvatske nacije.

Privatno – javna zavjera iliti bijeda populizma

Bitno je, međutim, razumijeti da polovična recepcija demokracije i tržišne ekonomije nije neki novo izmišljeni alogoritam koji prakticira aktualni zagrebačko gradonačelnik. Naprotiv, to je dobro uhodana navada lokalnih struktura da manipuliraju masama glumeći demokraciju a provodeći autokraciju, koju je gradonačelnik grada Zagreba - doveo do savršenstva. Možda je najboji primjer za to osobita procedura koju su za potrebe Cvjetnog trga, kao poslovni model proizvele gradonačelnikove strukture i lokalni tranzicijski tajkuni. Gradeći se da poštuju poslovni i administrativni postupak koji se svakodnevno rabi na Zapadu, prilagodili su koncept javno privatnog partnerstva u osebujnu lokalnu inačicu koja poznati poslovni model izvrće u zanimljiv "šićarski recept":

Naime, ekonomski alogritam javno privatnog partnerstva može se najkraće sažeti u sljedećem: Javno privatno partnerstvo je suradnički poduzetnički projekt između javnog i privatnog sektora, osnovan na stručnosti svakog partnera koji na najbolji način jasno odgovara na utvrđene javne potrebe kroz odgovarajuću alokaciju resursa, rizika i nagrada. (usporedi:pppcouncil.ca/aboutPPP_definition.asp).

Također, o precedurama nužnim za provođenje javno privatnog partnerstva kao poslovnog modela teorija kaže sljedeće: ... Javne vlasti općenito određuju veličinu javno privatnog partnerstva u skladu sa svojim ..... potrebama i razvojnim ciljevima. ...... Upravljanje javno privatnim partnerstvom – iz perspektive javne uprave – zahtjeva posebnu ekspertizu na nekoliko razina. To uključuje istovremeno i fazu razvoja projekta kao i ugovor o upravljanju. Posebno je nužno da upravljanje javno privatnim partnerstvom uključuje stručnjake koji jasno razumiju ciljeve javne uprave i regulacije isto kao i stručnjake koji razumiju privatno poduzetništvo i uvjete sklapanja ugovora (usporedi: fhwa.dot.gov/ppp/defined.htm)

Promotri li se samo nakratko dva gore navedena citata jasno je da je, u postupku razvoja projekta po modelu javno privatnog partnerstva, nužno: a) javno vodstvo u definiranju ciljeva projekta s obzirom na utvrđene javne potrebe, b) mještovita zastupljenost većeg broja stručanjaka iz javnog i privatnog sektora u svim fazama razvoja projekta, pripremnim i izvedbenim i c) odgovarajuća alokacija resursa, rizika i nagrada.

Ovih par jednostavnih pravila za provođenje procedura povezanih s razvojem javno privatnog partnerstva koje nedvosmisleno znače da je natječaj za provođenje bilo kakvog projekta na Cvjetnom trgu morao biti javan a ne privatan, zagrebačke su upravne i političke strukture na čelu s gradonačelnikom "novokomponirale" na sljedeći način:

1. Prvo se gradski urbanistički strateg dao izabrati za predsjednika privatnog žirija investitora g. Tomislava Horvatinčića da bi se valjda time osigurala javna legitimacija ovog neporavljivo i isključivo privatnog a ne javnog interesa;

2. Zatim je taj isti gradski strateg nakon privatnog odabira najboljeg projekta najavio izmjene generalnog urbanističkog plana, javnog dokumnta sa zakonskom snagom, kako bi se Zakon prilagodio rezultatima privatnog natječaja;

3. Onda je pročelnica gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture ukinula konzervatorske podloge koje propisuju zaštitu kulturne baštine kako bi se politikom presedana nametnuo prioritet prometne nad kulturnom politikom u glavnom gradu a onda vjerojatno i u državi (intelektualnici samo ometaju učinkovito poslovanje!) ;

4. Potom je gradonačelnik koji se kune u demokraciju ignorirao 54.000 građanskih potpisa;

5. Napokon su SDP-ovi zastupnici u skupštini nakon predizbornog manevra kojim su zavarali glasače, izglasali podršku tajkunskom projektu jer im je važniji stranački monolit nego politički kredibilitet.

Javno vodstvo u definiranju ciljeva projekta? Nula bodova.. Mještovita zastupljenost većeg broja stručnjaka iz javnog i privatnog sektora u svim fazama razvoja projekta? Stručnjaci su odbili otpisali novokomponirani GUP! Odgovarajuća alokacija resursa, rizika i nagrada? Resuse tj. pješačku zonu i kulturnu baštinu tj. Lenucijevu potkovu alociraju građani grada Zagreba (od Sesveta do Podsuseda od Šestina do Lučkog) i hrvatska nacija, a stanove i lokale će prodati investitior koji će im za uzvrat dati dvoranu za sastanke i "passage" nakon što: satre kino Zagreb, Vidrićevu rodnu kuću, onemogući normalan rad škola u Varšavskoj zbog ulazno izlaznih rampi i zauvijek zapečati sudbinu Hrvatskog glazbenog zavoda. Ogromni društveni troškovi za minimalnu društvenu korist sama je srž ovog algoritma koji je po svom stvarnom sadržaju sve samo ne ono za što se predstavlja: javno privatno partnerstvo. Radi se, dakle, o rentijerskom obrascu, par excellence, zamišljenom i provedenom točno po udžbeniku i onako kako ga je Ann Krueger opisala još davne 1974. godine u radu: Politička ekonomija rentijerskog društva (The Political Economy of Rent Seeking Society).

To je politička ekonomija i interesna skupina koja podržava gradonačelnikov populizam, to je politička ekonomija koju ne žele mladi. Jer njima je za razliku od konformirane hrvatske poltičke i institucionalne elite jasno da će: poreze od trgovina u "passageu" ubrati gradska uprava, a veće plaće podijeliti Holding. Za to vrijeme potpuno će propasti Zelena potkova, urbanistički biser Srednje Europe slobodan prostor na kojem i oni inteririziraju europske vrijednosti i koji je izvor javnog građanskog ponosa za koji se ne mora ništa platiti. Jasna im je namjera tranzicijskih žonglera da ih pomire s vulgarnim vrijednosnim standardima koje promovira integracijski zapećak u suvremenoj Europi. I to oni neće. Zato se bune protiv Kristala, Hrovatinčića i Bandića i zato što su tako pametni hrvatska ih politička i institucionalne elita ne razumije.

http://gradgradjanima.org/teme/javnoprivatno_partnerstvo/afera_cvjetni_t...

Tko je glasao

Želimo li novi Ferimport

Želimo li novi Ferimport (ruglo nasuprot HNK) i Ilički neboder (sad je umjetničko djelo u odnosu na prije)? Tko to želi silom uništiti kulturu i povijest grada? Je li na redu MArkova crkva, da se napravi parking?
Koliko sam čitao u Poslovnom (http://www.poslovni.hr/69011.aspx), ta "podzemna garaža" će imati manje mjesta nego što bi trebala (400 i nešto, a trebala bi imati oko 550), te će se ta razliku "nadoplatiti" u gradski proračun. Dakle, ne samo da neće biti rasterećenja, nego neće biti dovoljno parkirnih mkjesta u garaži. Drug Mile na to odmahuje i kaže da če sve biti u redu kad se sagrade nove garaže. A maloprije nam je tvrdio da će baš ta garaža rasteretiti centar i Gundulićevu (zamislite stotine auta koje prolaze Varšavskom i uključuju se na Gundulićevu, pogoršavajući trenutni kaos).
Par reagiranja je objavio i Zombix u svojoj kolumni:
http://www.reci.hr/blogs/zombix/archive/2008/01/31/cvjetni-trg.aspx

Tko je glasao

U dobroj kontakt emisiji

U dobroj kontakt emisiji "Cenzura" TV Jadrana koja je maloprije reprizirana na OTV u sugovornici su odlično elaborirali i u kratkim ali vrlo preciznim izjavama dijagnosticiran je bit problema. Emisija o kojoj državna dalekovidnica može sanjati.
Ljudi su ukratko zaključili da se u Hrvatskoj ponavlja urbanistički Chicago iz 30-tih godina prošloga stoljeća kada su čitavi kvartovi građeni rukovođeni samo interesom kapitala i brze zarade. Šteta koja se sprema Cvjetnom trgu, nije izdaleka onakva kakva je nastala betoniranjem splitske rive i pretvaramnjem iste u Aleju bijelih dizalica, spomenik Arhitektonskog studija dva ljevaka i hard disk 2LHD. I onda se prosvjedovalo, mogli smo se samospaljivati ko Jan Pallach, bacati se kao kamikaze sa Sv.Duje, ali prevelik je zalogaj bio u nejakim ručicama legendarno poštene grupacije splitskih poduzetnika kolokvijalno poznatih u narodu kao "Lista Velog mista". Kao što bi stara poslovica rekla "teško je sidit na bačvi meda, a ne mašit' se...
Kada su prije nekoliko godina prosvjedovali građani malog mjestašca pokraj Splita da će spajanjem i ispuštanjem cjelokupne kanalizacije splitskog bazene, bez biološkog prećiščevača izazvati nepopravljivu ekološku štetu, javila se nekakva doktorica iz Oceanografskog instituta i rekla kako u Bračkom kanalu izlivanje jednog megatankera fekalija dnevno na plitki shelf Kanala neće nastupiti nikakva šteta. (zaboravlja se da prema EU standardima svaki grad iznad 50.000 mora imati biološki prećiščač prije ispusta, a ne po našem legendarnom običaju prašinu turni pod tepih).Eto kad struka to kaže, a što je more pretvoreno u jednu veliku smrdljivu baru, a da svi tehnološki otrovi i bogtepita što odlazi u naš plavi Jadran (doduše nešto se kroz ulovljene lignje i arbune reciklira natrag na ribarnicu, nema veze, zato Onkologija radi prekovremeno).
Evo sada, dični nam gradonačelnik(ci), poput lutke obješene u rukama Beton-tajkuna, kojima nije dosta što su se nabrstili na izradi skupih i nekvalitetnih stanova, nego su odlučili od naših mediteranskih gradova napraviti prijestolnice betona, stakla i asvalta, ili od autentičnog mitteleuropskog (krležijanski rečeno :)))) gradića napraviti Seattle ili Los Angeles, grad plavih nebodera, prometnih gužvi i brda love za vlasnike, i gradsku Vlast.
Mi ćemo malo lajati, ali će karavane prolaziti, neboderi, megagaraže, trgovacki centri, dvorane i stadioni će nicati, a poslije ćemo se pitati zašto je omladina bolesna, drogira se, zašto je došlo do porasta kriminala itd....Kao što bi Lou Reed rekao:Take walk on the wild side....

Tko je glasao

Ljudi su ukratko zaključili

Ljudi su ukratko zaključili da se u Hrvatskoj ponavlja urbanistički Chicago iz 30-tih godina prošloga stoljeća kada su čitavi kvartovi građeni rukovođeni samo interesom kapitala i brze zarade.
Da ne bi bilo zabune, to nisu radili Al Capone i slični, nego neke druge "napredne" ekipe nakon njih. Al Capone i razne slične frakcije su dva puta demokratski putem izbora na vlast doveli svoga gradonačelnika, ali nisu ni pomišljali prekrajati cijeli Chicago prema svojim zamislima i interesima pa ni ulice. Slično je i sa raspravljanim uplivom mafije u sjevernotalijanskim gradovima, njihova praska upliva seže do maksimalno 10 % nepodopština i to poštivajući opću logiku te solidnost u svemu, što bi za našu praksu bilo šokovito prepristojno i da do toga dođe nitko ne bi mogao doći k sebi od zadovoljstva-

Tako da je kod nas to bliže američkim "naprednim" pojavama kako je u postu dobro navedeno, a i odgovarajuće našoj tradiciji započetoj sedamdesetih, uključujući većinu istih "stučnjaka".

Tko je glasao

Mora, jer je previše love

Mora, jer je previše love otišlo na razna mjesta da bi sad rekli greška jarane, ne može.

Tko je glasao

I Hitler je došao izborima

I Hitler je došao izborima na vlast. Večina nije uvijek u pravu.

Tko je glasao

Postovani gospodine Cerovac.

Postovani gospodine Cerovac. Hitler nije imao vecinu u njemackom parlamentu nego je na neki nacin uspio pridobiti Hindenburga da mu da mandat za sastavljanje vlade. Onda je Hindenburg umro a Hitler je zapalio rajhstag i komuniste i socijaliste strpao u logore te nesmetano vladao.
Sto se tice izgradnje u Zagrebu ocito da su posao preuzeli ljudi koji nemaju svijest o tradiciji nego se na americki nacin povode samo za profitom te u toj zurbi ne razmisljaju o nicemu drugom nego o profitu. Kako su rubni dijelovi Zagreba poceli gubiti na cijeni i kako je doslo do zasicenja stanbenim kvadratima red je da se pocne uredjivati centar jer tamo je cijena kvadrata puno veca. Tko ce tome stati na kraj ne znam i bas me zanima.

Tko je glasao

. . . zasicenja stanbenim

. . . zasicenja stanbenim kvadratima red je da se pocne uredjivati centar . . .
Slažem se s tim. Tu je kretenaruju inicirala sadašnja ministrica Marina MD za vrijeme vladanja Zagrebom kad je prilikom jedne šetnje po Trnju izjavila da se Zagreb više neće širiti već da treba popunjavati svoje "rupe". Potom smo dobili popunjenu Trešnjevku, popunjeno Trnje, popunjenu Radničku i sad popunjavamo Cvjetni trg.
Tko bi rekao da takva ljubav cvijeta između Milana i Marine, i zašto baš mora cvjetati na Cvjetnom trgu?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Rekao sam da je došao

Rekao sam da je došao izborima na vlast, a ne da je imao većinu u parlamentu. Većinu su mu pružila građanske stranke a nakon paljenja Reichstaga progurao je izvanredne zakone kojima je izbacio iz parlamenta socijaliste i komuniste. I stekao većinu.

Tko je glasao

Ja se ispricavam. Nisam vas

Ja se ispricavam. Nisam vas dobro razumio. Znaci Hitler je imao relativnu vecinu kao sto je kod nas Sanader. Nakon toga je dobio podrsku gradjanskih stranaka sto su kod nas HSS/HSLS i onda mu je Hindenburg to jest u nasem slucaju Mesic dao mandat za sastavljanje vlade. Vrlo slicno no jako razlicito. Jer razlike su u tome sto je Njemacka bila porazena a mi smo pobjednici u ratu i sto je tada u njemackoj inflacija bila u tisucama postotaka a kod nas je 6 i nesto posto.

Tko je glasao

Inflacija u doba njegovog

Inflacija u doba njegovog dolaska na vlast nije više iznosila nekoliko tisuća posto. Hiperinflaciju je savladala još Weimarska republikanska vlada, te sredila situaciju s pretjeranim reparacijama. Zbog toga je krajem dvadesetih popularnost nacista počela opadatati, tako da 1928. ili 1929. čak nisu održali niti poznati partijski mimohod u Nuernbergu.
Nastupom velike gospodarske krize 1929. koja je vrhunac dostigla početkom tridesetih (ne hiperinflacije), otvorio se prostor za diktatorske i iracionalne nastupe dotičnog. Paljenje Reichstaga nije bio jedan izolirani slučaj koji je sve pokrenuo, nego je bio vrhunac i povod, a Njemačka je bila na rubu građanskog i klasnog rata, rastrgana naoružanim frakcijama i privatnim armijama koje su harale, slično situaciji s kraja 1918. i početka 1919. Zbog toga je Hitlerova propaganda o unutarnjim i vanjskim neprijateljima prošla, jer je pogodila strahove ljudi.
Da nije bilo krize, Hitler vrlo sigurno ne bi bio u poziciji da nastupi kao jedini čovjek oko kojeg se okupila većina.

Tko je glasao

Jer razlike su u tome sto je

Jer razlike su u tome sto je Njemacka bila porazena a mi smo pobjednici u ratu i sto je tada u njemackoj inflacija bila u tisucama postotaka a kod nas je 6 i nesto posto.

Sve se to može srediti. Kao da je od pobjednika teško postati poraženi (lakše je nego ostati pobjednikom), a u tome imamo i znatnu potporu međunarodne zajednice, osobito u Haagu. Slično je i s inflacijom - lakše ju je povećati sa 6 na xx%, nego je smanjiti na 1-2%. Sve se može, samo treba biti optimist (nadam se da ste sve ovo jednako ozbiljno shvatili, kao što sam i ja mislio).

ragusa

Tko je glasao

Ej, kam ste vi zabrijali!

Ej, kam ste vi zabrijali! :-P

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci