Tagovi

Crv i hrast

Živio jednom jedan čovjek...

Titu i Jugoslaviji

Petar Bosnić Petrus

CRV I HRAST

Na jednom proplanku, u blizini puta koji je spajao mnoge gradove, igrom slučaja i sudbine, niknuo je i izrastao jedan veliki, lijepi hrast. Jasno, nije on odmah, na početku svoga vijeka bio velik i lijep. Da bi dosegao svoju punu stasitost, trebalo mu je više od stotinu godina. Ljepotu mu i veličinu ljudi su stali primjećivati onda kad su počeli uživati u hladovini koju im je pružao za vrijeme zamornih ljetnih putovanja. Nije bilo kočije koja se tu nije zaustavila. Putnici su pod hrastom blagovali, ili se šetali i razgledavali ga, čudeći se što je uopće moguće da izraste nešto tako veliko i lijepo.

Nisu samo ljudi uživali blagodati koje je pružao taj dobri gorostas. Mnoge su ptice u njegovoj krošnji savile gnijezda i othranile svoje mlade; vjeverice našle svoju zimnicu; a krda svinja osladila se sočnim, krupnim žirom koji je padao sa njegovih grana.

I vjetar ga je volio, jer je čak i slabi dašak vjetra, u njegovoj velikoj krošnji stvarao moćan huk.

Mnoge se godine hrast izdizao iznad svega na tom proplanku i plijenio svojom veličinom i ljepotom. Možda bi on još i danas krasio svijet, da u blatu i truleži podno njega, pri samom njegovom deblu, nije živio jedan crv. On se čudio tome što se svi dive hrastu i što svi pričaju samo o njemu, a boljelo ga je i to što njega samoga nitko ne primjećuje, kao da i ne postoji.

«Ne poričem da je hrast uistinu velik i moćan» - govorio je u sebi – ali ja sam ipak vredniji, jer ja njega mogu podgristi i uništiti.»

Jednom, kad više nije mogao otrpjeti to što ga nitko ne primjećuje, odluči svima pokazati svoju moć. Počne crvotočiti hrastovo deblo odmah iznad korjena. Uporno je i sistematski u mrtvi prah pretvarao moćno i čvrsto hrastovo tkivo i prekidao životnu vezu korijena sa krošnjom. Naskoro, hrast odumre, i osuši se, a oluja ga, jedne ljetne noći, obori na tlo.
Srušeni gorostas izgledao je čak veći nego kad je bio uspravan.

Crv iziđe iz njegovog debla i stane čekati da počnu dolaziti ljudi, kako bi svima pokazao da je on junak koji je oborio tu grdosiju. Prvi se tuda kočijom provezao jedan mladi pjesnik. Htio je izbliza vidjeti to čudo od veličine, pa je izišao iz kočije i zaputio se prema hrastu. Crv uspravi svoj prednji kraj i stane mu dovikivati da je on oborio hrast i da je on taj kojem bi se trebao diviti. Pjesnik ga, naravno, nije, ni čuo, ni vidio. Dok je koračao prema deblu, stane nanj i naprosto ga zgniječi, i ne znajući da je to učinio.

Dugo je pjesnik obilazio oko srušenog hrasta i razgledavao ga, a zatim je, zaneseno sjedeći na jednoj njegovoj grani, meditirao o iskonu, veličini, ljubavi, slavi, prolaznosti, sudbini i drugim stvarima koje zaokupljaju pjesnike. Prizor ga se toliko dojmio i tako mu se duboko urezao u sjećanje, da mu je cijelog života služio kao uzor i inspiracija.

Kasnije su dolazili ljudi od pera i nauke, a i mnogi obični ljudi da vide to čudo od veličine. Svi su se divili ostacima hrasta i žalili za tim što još uvijek nije živ i zelen. Crv nikada nikome nije padao na pamet, niti je tko znao da je on ikada postojao. Hrast je, međutim, postajao legendom. Ime mu se nije zatrlo ni onda kada su seljaci raznijeli njegove grane, da se na njima ogriju, jer je tada već bio poznat širom svijeta. Proplanak na kojem je rastao dobio je ime Veliki hrast.
Tako se zove i danas.

Tagovi

Komentari

Evo...

Evo i meni nešto pada na pamet.

Nisu ptice ni kobasice, ali ipak je nešto.

Pomislio sam da bi na svijetu moglo biti ljudi koji bi mogli pomisliti da su dva plus dva dvadeset dva ili čak trideset. Takvima unaprijed poručujem da su dva plus dva četiri, i da je tako bilo otkad se pamti.

srdačno

Vaš Einstein

PS

Ako nam ovakve stvari počnu ćešće padati na pamet, potpuno će ju zatrpati.

Tko je glasao

dear Mr. Zweistein,

...alegorije poput ove s crvom i hrastom su podatne da ih baš svi interpretiraju po nahođenju...
Kao što bi trebalo biti jasno da je dva plus dva četiri (ili 5?), tako bi trebalo biti samorazumljivo da postoje percepcije koje će ulogu crva dodjeliti onom liku, kojem´ si u svojoj plemenitoj namjeri zaključivanja povijesnih istina, dodjelio hrastu...i obrnuto...
...skromno pitanje glasi: je li u redu da postoje i takvi? i je li tako treba biti?

Tko je glasao

Zweistein

Bogami, dobro si primjetio.
A ako me sjećanje ne vara, nedavno si primjetio i to da se stručnjaci za znanost bave tumačenjem umjetničkih djela.
Ali ko zna, možda se to netko samo našalio na svoj račun - malko se narugao samom sebi.

Tko je glasao

...podsjeti me to sa

...podsjeti me to sa znanstvenike što tumače umjetnost.
Ne sjećam se, Mr Alzheimer se valda mota uokolo...zanima me...

Tko je glasao

Teologija

Ma sjetit češ se. Netko je raspravljao o tome koliki mora biti crv do bi srušio odgovarajući hrast.

Tko je glasao

....eh, ´ebi čověka koji nije

....eh, ´ebi čověka koji nije sposoban za autoironiju...
...reče Dreistein i ode pravit´ društvo dami u ovaj kasni sat.

Tko je glasao

U našem

zoo-parku postoji jedan poveliki volumen ograđen žicom. Unutar te ograde nastanjene su krupne ptice: sokolovi, orlovi, supovi, i tako to.....

Kada dođem ispred te nastambe, s najvećim zanimanjem promatram vrapce što letuckaju čas unutra, čas van..... Njima žičana ograda ne znači ništa, zato jer su sve rupe dovoljno prostrane da kroz njih prolete raširenih krila..... Njima je ta ograda zabavna.....

Ova prispodoba je tek tako..... Nema ambicija da bilo što znači..... I pokazuje samo to da na pamet stalno nešto pada....

:))

Tko je glasao

Plusevi

Tko je glasao

hoooo-ruk akcija?

možda da se udružimo i kao dobrovoljne priloge skupimo dvadesetak minusa da ti potopimo dnevik?

Tko je glasao

Plusevi

Ispalo je nešto loše. Zna li tko kako se to može popraviti

Tko je glasao

Plusevi

Tko je glasao

Plusevi

Tko je glasao

Smrtnost i besmrtnost

Ja umirem
Ti umireš
On ili ona umire

Mi umiremo
vi umirete
oni ili one umiru.

Dakle, svi umiremo.

E... sad vi meni objasnite kako to da je ljudska vrsta besmrtna.

Tko je glasao

Neobjasnjivo

To je ko ono ultimativno filozofsko pitanje - ako sve ima svoj kraj, zasto kobasica ima dva kraja?

Tko je glasao

@petarbosni4

Hrastove grane nisu raznijeli seljaci, odletio je cijeli Hrast preko Romanije, sa svojim divizijama...
Što je više crva, veće su šanse da nas antifašista pa i titoista, bude više..
Čestitam svima koji do toga drže, DAN POBJEDE. 9. svibnja!
"Kraj Sutjeske hladne vode, barjak časti i slobode..!"
SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

velike hrastove ne moze

velike hrastove ne moze srusiti jedan crv.. dapace, crv sve dok se ne umnozi dovoljno puta mogao je prozivjeti kopajuci tunele u hrastu jedno desetak i vise svojih zivota..

hrast koji se rusi pod utjecajem jednog malog crvica nije velik..

ljudi i pjesnici mogu voljeti i male hrastove, mogu ih slaviti vjekovima.. mogu od njih u pjesmama napraviti i velike.. no jedan crv nije ni manje ni vise velik od onoga hrasta kojeg moze sam isrcvotociti..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

...znanstvena analiza...

...baš sam provjerio...
Bosnić je dobro pazio da ne koristi deminutiv "crvić", niti "mali crv", ništa osim "crv".
...što može značiti i da je mislio na ogromnog, natprirodno velokog crva, ali ipak crva...ljigavog, odvratnog i nezanimljivog toliko da pjesnik kada ga zgazi, niti ne primjeti da je svijet lišio bezvrijednog stvora...
...dakle, veličina crva je ostavljena na slobodnu procjenu štovanom čitaocu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci