Tagovi

Crtice o problemima studentske populacije

Studentski prosvjedi, po mom osobnom mišljenju, nisu kao rezultat imali nikakve zna?ajnije pomake. Ono što je primarni uzrok toga je nevoljkost Vlade Republike Hrvatske da osigura financijska sredstva studentskim udrugama koje su zainteresirane za pra?enje i sudjelovanje u reformskom procesu koji se odvija na razini visokog školstva.

Ova nevoljkost generira još ?itav niz problema, od kojih su najpogubniji niska svijest studenata o njihovim pravima, niska svijest o tome što jest bitno Bolonjskog procesa. Tako?er vladaju?i koriste kaos u visokom školstvu kako bi prikrili nedostatnost uloženog truda u reforme. Ono što je posebno zna?ajno jest uloga Studentskih zborova koji se ne nalaze u službi studenata, u smislu da ne prihva?aju kao partnere organizacije i pojedince koji se kriti?ki odnose prema reformskom procesu i onima koji su nadležni za njegovo provo?enje.

Tre?a bitna poteško?a jest olako etiketiranje studenata ili studentskih organizacija koje kriti?ki promišljaju reforme i sukladno tome kriti?ki i javno djeluju kao instrumenata, trenutno, opozicijskih snaga u Hrvatskom Saboru.

Iz gore navedenog slijedi problem nedovoljne upoznatosti hrvatskih studenata sa pravima koja proizlaze kako iz Ustava RH, tako i iz zakonskih odredbi koje se odnose na visoko obrazovanje i, tako?er, iz me?unarodnih sporazuma koje je Republika Hrvatska potpisala i time se obvezala na njihovo provo?enje. Ovdje prvenstveno mislim na Bolonjsku deklaraciju, ?iji je conditio sine qua non aktivna uklju?enost studenata u sve procese visokog obrazovanja. Me?utim, u Republici Hrvatskoj studenti se NE upu?uju u svoja prava i obveze od struktura vlasti i/ili od Studentskih zborova. U Republici Hrvatskoj Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa NE ulaže materijalna sredstva u organizacije koje bi provodile sveobuhvatan i širokodostupan program koji bi osvjestio prava i obveze studenata koji studiraju po "bolonji".

Nažalost, dok vladaju ovakvi uvjeti smještaj i prehrana ?e uistinu biti i ostati klju?ni problemi studentske populacije u Republici Hrvatskoj, koliko god, imaju?i na umu stanje visokog obrazovanja, bili efemerni. Dok vladaju ovakvi uvjeti ne?e se raspravljati o bitnim stvarima vezanima uz reformu visokog školstva poput nepotpune kurikularne reforme, loše izvedene ECTS kreditacije, nepostojanja neovisnog sustava evaluacije...

Komentari

Bit ću kritičan, s obzirom

Bit ću kritičan, s obzirom da mogu reći da sam ponešto upućen u problematiku:

Studentski prosvjedi, po mom osobnom mišljenju, nisu kao rezultat imali nikakve značajnije pomake. Ono što je primarni uzrok toga je nevoljkost Vlade Republike Hrvatske da osigura financijska sredstva studentskim udrugama koje su zainteresirane za praćenje i sudjelovanje u reformskom procesu koji se odvija na razini visokog školstva.

Pazi, kažeš: studentski prosvjedi protiv Ministarstva i Vlade nisu uspjeli zato jer im Vlada i Ministarstvo nisu dali novaca za prosvjed. Kontradiktorno, zar ne?

Ova nevoljkost generira još čitav niz problema, od kojih su najpogubniji niska svijest studenata o njihovim pravima, niska svijest o tome što jest bitno Bolonjskog procesa.

Niska svijest studenata nije posljedica toga što Vlada i Ministarstvo ne daje dovoljno novaca udrugama koje "kritički promišljaju", nego je posljedica kompletnog stanja u društvu. Student koji je prisiljen boriti se za vlastitu egzistenciju ne može filozofirati o studentskim pravima. Da, upravo u takvim uvjetima smještaj i prehrana postaju centralni studentski problemi-....nažalost.

Treća bitna poteškoća jest olako etiketiranje studenata ili studentskih organizacija koje kritički promišljaju reforme i sukladno tome kritički i javno djeluju kao instrumenata, trenutno, opozicijskih snaga u Hrvatskom Saboru.

U prijevodu, jel ovo pokušaj lobiranja za neku studentsku udrugu povezanu s nekom političkom opcijom?
Ma sve je to legitimno, al imam osjećaj da je tekst tek u zadnjem pasusu uspio nazrijeti prave probleme visokog školstva u nas. Pravi problem nije vezan uz financiranje studentskih udruga (iako bi se o tome moglo pisati; pri čemu ne mislim samo na financiranje studentskih "političkih" projekata). Pravi problemi proizlaze iz hermetične zatvorenosti i samodovoljnosti hrvatske znanosti i visokog školstva. O tome bi se moglo pisati i pisati....Budući da sam nedavno imao prilike boraviti na jednom mjestu koje odiše dinamičnošću i koje naprosto generira izvrsnost, u usporedbi dinamičnosti tog mjesta i statičnosti i usporenosti naših institucija (bez želje za agresivnom generalizacijom) jednostavno se vidi koliko je naš sustav zatvoren sam u sebe. I tada imamo nezadovoljne studente koje se stavlja pred zid i tjera ih se da se snalaze za vlastito preživljavanje; imamo nezadovoljne znanstvene novake koji se moraju baviti nevažnim sitnicama; imamo znanstvenike koji se trebaju boriti za vlastito mjesto pod suncem dok drugi uzimaju sve raspoložive resurse, imamo jednostavno vrtnju u krug - u takvoj situaciji, smještaj i prehrana, a ne akademska izvrsnost, zaista postaju i ostaju centralni problemi studentske populacije. Pozitivnih primjera ima, ali nažalost premalo - i oni samo usamljeno strše iznad sivila hrvatske akademske stvarnosti.

Tko je glasao

Biti ću toliko slobodan,

Biti ću toliko slobodan, kao autor teksta, da si dopustim istaknuti kako si nekoliko stvari krivo shvatio. Legitimacija za napisano neka mi bude priprema dijela političke platforme studentskih prosvjeda 7. 5. i dužnost u jednoj od studentskih organizacija na nacionalnoj razini. Također, dugogodišnji sam aktivist nevladinih udruga.

1. Netočno je da su prosvjedi bili protiv Vlade i/ili Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Dapače, radi se o notornoj laži (eufemizam: spin) plasiranoj da se primarno skrene pažnja s onog bitnog na koje smo upozoravali, a potom i da se diskreditira studente kao populaciju koja je destruktivna (što je standardan modus operandi ove vlasti prema civilnom sektoru).

Zašto se ne radi o kontradiktornosti? Iako ne volim koristiti kondicionalne rečenice, sada moram kako bi prikazao alternativni tijek događanja. Da je Ministarstvo izdvajalo novac za programe i projekte nevladinih organizacija koji bi bili korektiv reformskom procesu, sam reformski proces bi neminovno bio uspješniji i ne bi došlo do prosvjeda. Jer prosvjedovati protiv isključenosti iz reformskih procesa bilo bi kontradiktorno, u situaciji kada Ministarstvo uključuje studente u reformski proces.

2. Niska svijest studenata upravo jeste kočnica napretka. Naime da postoje sveobuhvatni i širokodostupni programi nevladinih organizacija ne bi bilo potrebno samoosvješćivanje (koje podrazumijeva iščitavanje zakona, podzakonskih akata, statuta, pravilnika, deklaracija, konvencija...), nego bi studenti bili informirani o onom bitnom i bilo bi im olakšano stvaranje vlastitog vrijednosnog suda o pitanjima o kojima u ovoj situaciji niti razmišljaju niti se izjašnjavaju.

3. Nije pokušaj lobiranja za studentsku organizaciju povezanu sa političkom opcijom, nego ponovno ukazivanje na problem miješanja onog političkog u sferu onoga što je javna politika (iliti onoga što je politics u ono što je policy).

4. Ono što je izneseno u posljednjem paragrafu nije ono što je bitno problematičko, nego ono što je pojava onog bitno problematičkog. Dakle u zadnjem paragrafu samo opisujem kako izgleda manifestacija onoga što je bitan problem.

Do čitanja
"Vjerovati u filozofiju znači ne dopustiti strahu da na bilo koji način zaguši sposobnost mišljenja" Max Horkheimer

"Vjerovati u filozofiju znači ne dopustiti strahu da na bilo koji način zaguši sposobnost mišljenja" Max Horkheimer

Tko je glasao

A koji su po tebi bitni

A koji su po tebi bitni problemi? Koja je po tebi srž problema u vezi tih studentskih i visokoškolskih pitanja?

Usudio bih se primijetiti da su studentski prosvjedi napravljeni gotovo mimo uhodanih aktivnosti studentskih udruga i studentske politike. Znakovito, zar ne?

Tko je glasao

Bez obzira koliko vama

Bez obzira koliko vama studentima sve izgledalo magla u kojoj se ne vidi ništa opipljivo, objektivno je da ste u najboljoj poziciji nešto malo misliti i napraviti za sebe i svoju budućnost. Onaj tko ne stigne i ne može tako da pokaže malo razumijevanja i podrške onome tko stigne i može.

Jer val najgoreg je prošao. Impresivna davež koja i dalje vlada je takva baš jer gubi bitku i brani se i održava koliko može, a iza toga se kreću bakrotirane snage i forsanja bez pokrića, uključujući uhodavanja Bologne, koje je pola koncepcijski besmisleno a ostala polovica udavljena navedenom inercijom.

Ujedno je to da se vi malo trgnete važnije nego većina toga što je naoko važno, pa i od tekućih mobilizacija oko novaca, politikanstva, nasilja, nekretnina i sveopćeg forsanja - jer se oko svega vezanog za pamet, znanje, rad, stvarno poslovanje i sve od čega živi i napreduje društvo ne samo ne mobiliziraju snage nego i ne šljive pet posto i agresivno komuniciraju sa svim tim (pa se ne treba toliko opterećivati takvim manevrima i mobilizacijama).

Tko je glasao

što je sad ? a Dragan je

što je sad ? a Dragan je rekao da ide sretan u mirovinu...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci