Crtice iz Engleske.

• Dnevnik Kerempuh - Sri, 16/01/2013 - 23:04
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 17 dodaj komentar

Crtice iz Engleske.

Tokom mog 9-godisnjeg zivljenja u Engleskoj (u njenom srcu koje se naziva Midlands) vidjela sam, cula i dozivjela svasta. I lijepoga i ruznoga. Prosla sam ju uzduz i poprijeko, a svoja zapazanja, dojmove, saznanja, spoznaje i iskustva sazela sam u knjizicu "Crtice iz Engleske" ili Engleska ocima i usima jedne strankinje. Ovo vrijedi za Englesku koja je najvazniji dio i dusa V.Britanije ili Ujedinjenog Kraljevstva. Za Skotsku, Wales i Sjevernu Irsku ne znam posto nisam zivjela, a niti bila u njima.
Ovo su odlomci iz te knjizice.
Evo za razonodu i razbibrigu!

Zapocinjem s crticama iz prometa:

U Britaniji se vozi lijevom stranom. Svakom desnjaku, pa tako I meni strasno neprirodno…voznja, zaobilazenje, parkiranje..Na moju srecu, ja sam pasionirani biciklista (i hodac/setac) od svoje mladosti, nemam i ne vozim auto, iako znam voziti. Ipak trebalo mi je prilicno vjezbanja na sporednim neprometnim cestama, prije nego sam se usudila krenuti u promet biciklom. Voznju biciklom olaksavaju mnogobrojne oznacene biciklisticke trake koje postuju i vozaci i pjesaci, te ne ometaju bicikliste, tako da je biciklarenje i u najprometnijim ulicama ugodno I minimalno opasno.
Inace, bicikl ovdje nije popularno i rasireno prijevozno sredstvo kao u drugim evropskim zemljama, pa Englezi vrlo malo voze bicikle, zene pogotovo, tako da sam ja ovdje rijetka ‘biciklisticka lasta’. Biciklom svugdje idem i obavljam poslove bez gnjavaze s parkiranjem i stresnim cekanjem u gadnim prometnim zagusenjima, besplatno, brzo, zdravo se krecuci na svjezem zraku i tako jos i cuvam i ne zagadjujem prirodu.
Promet je strahovit, ali je nevjerojatno dobro reguliran. Prometni znakovi se postuju, prometni propisi i zakoni takodjer, a kazne za prekrsaje su visoke i stroge. I vozacka dozvola se zbog prekrsaja lako gubi. Vozaci su veoma disciplinirani, parkira se uredno i po propisima i oznake se postivaju. Generalno, prometna kultura je na zavidnoj visini. Vozacka arogancija i ekscesi nisu ucestali i po zakonu se brzo sankcioniraju, bez obzira tko je pocinitelj (politicari, uglednici, slavni… svi podlijezu zakonima, jer pravna drzava dobro funkcionira).
S takvom prometnom politikom i djelotvornim zakonima voznja je ugodna i sigurna. Tako da ovdje ima manje prometnih nesreca i zrtava nego u maloj Hrvatskoj. Inace, preko 20 miliona vozila u prometu napravilo bi totalni kaos i poubijalo na tisuce ljudi.

Sto se tice javnog prijevoza, gradskog, izvangradskog, medjugradskog, organiziran je gotovo perfektno I nije skup. Autobusi su udobni, uredni i cisti, vozaci ljubazni i susretljivi (dok sam slabo znala jezik i bus linije, susretljivo bi mi objasnjavali gdje, kako, kuda.. pozvali me kad trebam izaci..) vozni red tocan u minutu, osim onih kasnjenja uzrokovanih visom silom. Velicina autobusa je ekonomicna i podesena je udaljenosti i broju putnika, tako da oni ne voze poluprazni, a rijetko su i pretrpani (osim nakratko za prometnih 'Spica' 2-3 puta dnevno).
Putnici su disciplinirani, ako je red ceka se strpljivo, nitko ne ulazi preko reda i ne gura se, invalidi imaju prednost, starima se ustupa sjedalo, a gradski autobusi ispred prvih sjedala imaju prostor za dvoja djecja kolica i one koji ih guraju. Unutra nitko ne slusa glasno muziku, nema vike ni velike buke tako da je voznja ugodna.
- Sve u svemu, javni prijevoz, prometna kultura, regulacije i zakoni zasluzuju veoma visoku ocjenu i po meni spadaju u najbolje stvari u Engleskoj (koje je vrijedno kopirati).

Klima

je oceanska, vrlo neugodna - vjetrovito, kisno, cesto tmurno i nekako turobno. Ljeta su svjezija i vlaznija nego na kontinentu, a zime blaze i gotovo bez snijega. Kisa vjetar, vjetar kisa! Oluja s pljuskovima, munjama i grmljavinom nema. Doduse, u par zadnjih godina ima sve vise suncanih dana i toplije je vec od travnja, pa se javljaju i kraci susni periodi s visokim temperaturama iznad 30 Celzijusa i neugodnom sparinom. A zimi je hladnije sa vise snijega, nego li je ranije bilo uobicajeno.
- Sveusvemu, klima je losa stvar u Engleskoj.

Hrana

skupa s picima/napitcima spada u lose stvari. Pa tako, engleska kuhinja je jednolicna, siromasna, nemastovita, slabo zacinjena i uglavnom neukusna. Hrana je suha, a tzv. 'kasikasta' jela kao variva i juhe gotovo niti ne postoje, pa se sve jede iz velikih plitkih tanjura s viljuskom i nozem. Duboki tanjuri i zlice se jako rijetko koriste (u restoranima takodjer nema dubokih tanjura, zlice se moraju posebno zatraziti a kosarice s kruhom ne postoje). Juhe se vrlo rijetko prave, za variva ne znaju, a ne znaju kuhati ni gulase, paprikase i slicna jela 'na saft' s prilozima. Salate od povrca takodjer ne znaju praviti, nego se nareze recimo paradajz, krastavac i kupus i jede bez ikakovog zacina.
Najpopularniji 'specijalitet' im je -przeni krumpirici s przenom ribom posoljeno i zakiseljeno s vinskim octom- a zove se "Fish&Chips". Bezbrojni chipi-shopovi na svakom uglu prze to i prodaju nonstop. Previse masnoce i kalorija i vrlo nezdravo.
Najpopularniji tipicno engleski nacin pripreme mesa je - peceni komad mesa, svinjskog, govedjeg, pileceg, uz dodatak obarenog povrca (mrkve, graska, krumpira) i nekih biljnih umaka, a sve preliveno s "gravy"-jem (poseban umak od govedine)

Najpopularnije pice je "coffee" -przena granulasta kava koja se razmuti s vrucom vodom i doda se mlijeko i eventualno secer. Pije se iz velikih solja (iz kojih mi pijemo bijelu kavu za dorucak), pije se u svako doba dana i u velikim kolicinama. To im dodje nesto kao u Hrvatskoj crna kava, stalno se pije i svugdje se pije. Tradicionalni engleski caj je gotovo nestao kao drustveno pice, a pitam se, dal’ jos itko pije onaj cuveni tipicno engleski 'caj u 5 popodne iz lijepih porculanskih salica'? Sumnjam. Sad piju caj s mlijekom iz velikih keramickih solja. Jedan krajnje bljutav napitak.
Eto, ja ne znam postoji li ijedno englesko jelo, specijalitet, a koji bi bio poznat i popularan izvan zemlje i kojeg bi voljeli i stranci. Za engleske restorane u drugim zemljama nisam ni cula.

Zbog takovih znacajki engleske kuhinje, jako su popularne strane kuhinje i jela, narocito talijanska, kineska, indijska, meksicka....pa njihovih restorana i pecenjarnica ima posvuda.
Nasrecu, ovdje zivi jako puno Pakistanaca i Indijaca a u njihovim marketima ima velik i bogat izbor svjezeg povrca, voca i raznovrsnih namirnica koje se ne mogu drugdje naci. Od 2005. doslo je i puno Poljaka koji drze ducane sa poljskim proizvodima vrlo slicnim nasima, pa to nama s Balkana dobro dodje.

Jos nesto doprinosi vrlo nezdravoj engleskoj prehrani, a to je industrijska jeftina gotova i polugotova hrana - "junk food" (hrana-smece) koja svugdje dominira. U zadnjih 20 i nesto godina Englezi sve manje i jedva da kuhaju sami sebi, nego na brzinu pripreme junky obroke, ili skoknu po vruci gotovi "take away" (uzmi i odnesi)...isl.
-i sve su deblji, sve bolesniji i sve nezadovoljniji.
Ali, nije tako uvijek bilo. Stariji ljudi pricaju da se prije 30-tak godina u Engleskoj jos normalno kuhalo I pripremalo jelo kod kuce.
- Sveusvemu, hrana, napitci i prehrambene navike su vrlo losi, mozda i najgori u Evropi i zasluzuju izrazito negativnu ocjenu.

Slijedi odlomak o onome sto zasluzuje moj apsolutni respekt i najvisu ocjenu, a to je

*Priroda, kulturna i povijesna bastina, ocuvanje i zastita*

Onoliko koliko je priroda ocuvana i zasticena, koliko se cuva i stiti pokazuje koliko ljudi vole svoju zemlju i koliko cijene ono sto im je dano od Boga! A po onome koliko Britanci brizno cuvaju i zasticuju svoju prirodu i okolis, vidi se koliko ju silno vole! Taj svoj lijepi zeleni valoviti brezuljkasti otok ovjencan stoljetnom slavom.

Iako je krajolik prilicno ujednacen i bez onih h ‘dramaticnih’ prirodnih iznenadjenja koja putnika zadivljuju i oduzimaju mu dah, lijepo je i zanimljivo. One prirodne divljine koja ljude neodoljivo privlaci nisam vidjela. Moji prvi dojmovi o tome bili su – sve lijepo, cisto, uredno, brizno odrzavano, pa mi se Engleska cinila kao jedan veliki park. Svuda lijepo prirodno izraslo drvece, zelena trava, cvijece, ukrasne biljke.. zelenilo, osvjezavajuce zelenilo….rijeke i potoci takodjer obrasli u zelenilu sa starim lijepim mostovima/mosticima, umjetna jezera koja izgledaju poput prirodnih, ocuvani stari srednjevjekovni gradovi, gradici, sela, lijepe kuce s jos ljepsim okucnicama neogradjene visokim zidovima i kapijama i otvorene prema ulici..itd. pa znatizeljne oci mogu upijati prelijepe pejsaze i doslovno se napajati kilometrima i satima. Puno,puno bi se moglo nabrajati..

Stoga najkrace receno, priroda je maksimalno zasticena, pa se napr. ne smije uopce sjeci drvece (osim osusenog i neizljecivo bolesnog a to radi posebna sluzba s velikom odgovornoscu) a posjeceno se odmah nadoknadjuje novoposadjenim), puno se sadi i novog drveca, sume se ne sijeku….itd. Svaki komadic zemlje u gradovima i ostalim naseljima se ozelenjuje, barem lijepom travom a to maksimalno uljepsava izgled i vidike. I nemoguce je vidjeti zapustene, gole, ugazene zemljane povrsine (kao kod nas napr.) Cini mi se da je ovdje moto – zemlja sluzi za to da se na njoj nesto korisno sadi! Izvan gradova i naselja u krajoliku prevladavaju lijepi pasnjaci s ovcama, kravama i konjima, sume, livade, polja, a teren je valovit i nisko brezuljkast.

Zemlja, obradiva i stocarska je maksimalno zasticena, pa se od unistavanja gradjevinskim poduhvatima i drugim stetnim radnjama stiti tako, sto je strogo zabranjena i kaznjiva svaka gradnja, a od zakorovljenja se stiti obavezom obradjivanja i stocarenja. Jos nisam vidjela da se kuce isl. grade na poljima i pasnjacima. Ni britanska kraljica, kad bi joj se bas prohtjelo, ne bi mogla sagraditi palacu na mjestu na kojem bi pozeljela! Sve je to odlicno regulirano zakonima koji se postuju i sprovode i stoga su maksimalno djelotvorni, a tomu doprinose naravno i osvijesteno disciplinirano stanovnistvo.
Ovo samo najkrace jer o tome bih mogla jako puno pisati.
- Dakle, zastita prirode i zemlje na zavidnoj je visini i veoma djelotvorna.

Povijesno i kulturno nasljedje je ogromno i cuva se i zasticuje na sve moguce nacine. I sacuvano je. Stoljetni zamkovi, dvorci, kuce, zdanja, naselja, stoljetni perivoji, prastara stabla (specijalno su zasticena i predstavljaju veliku atrakciju), imena i nazivi mjesta, ulica, trgova, gostiona i pubova obicno su ista, stara i po nekoliko stoljeca! To je cvrsta engleska tradicija, koja je dokaz engleskog identiteta, prepoznatljivosti i kontinuiteta!
Apsolutno je sigurno, da nijedan Englez nicemu tradicionalnom nece dati novo ime, a pogotovo nece dati neko strano ime i naziv! To je naprosto nezamislivo i mislim da bi to ovdje bilo pravo svetogrdje.
Inace, na ocuvanju i odrzavanju kulturne bastine sudjeluju i rade i drzava i pojedinci. Sve za opcedrustvenu korist jer to dovodi turiste i daje ogroman profit.
Za naseg covjeka valjda je neshvatljivo, ali ovdje je privilegija zivjeti na selu u tzv. ‘countryside’ gdje su kuce najskuplje i najljepse, gdje vlada mir i tisina i nema napucenosti. Tko si to moze priustiti smatra se sretnikom.
Sve sto je staro popravlja se, obnavlja, odrzava i cuva za buduce generacije kao svjedok proslih vremena i opstojnosti nacije.

Svugdje i u svemu je vidljivo da se javno i opcedrustveno dobro i korist nalaze ispred privatnog.

Pametno i korisno! I prelijepo!
(Napr. nevjerojatan je osjecaj sjediti u nekom manjem pubu starom vise od 300 godina s autenticnim vanjskim izgledom, unutarnjom dekoracijom i kompletnim ambijentom od osvjetljenja, grijanja, pribora, zvukova….nesto kao povratak u davno 16. ili 17. stoljece! Ili odsjesti u malom konacistu Sherwood-ske sume gdje je sa svojim junacima zalazio Robin Hood!)

Prije mog prvog dolaska u Britaniju polovicom 90-tih, mislila sam da su ovdje kuce sve velike I fino namjestene, jer je to jako bogata i razvijena zemlja. Ali sam se prevarila. Naime, kuce su ovdje manje nego kod nas, ogromne strsece obiteljske katnice s vise etaza se ne mogu naci ni vidjeti. Prevladavaju manje ali vrlo lijepe kuce s fino uredjenim okucnicama koje se lakse i odrzavaju. Ovdje se ljudi ne takmice u velicini kuce, skupim materijalima iznutra ili izvana, nego u ljepsem izgledu i uredjenosti okucnice i okolisa, dakle u estetici. Kuce su raznolike i odaju individualan ukus, ali su uskladjene s arhitekturom cjelokupnog prostora i pejsaza. Nove privatne kuce se rijetko grade i uglavnom se stare uredjuju renoviraju. Stare kuce i nastambe se ne smiju rusiti osim ako vec nisu rusevine, a nove moraju biti u skladu s postojecima i s planom. U privatnoj gradnji se najvise koriste cigla, kamen, drvo i laksi gradjevinski materijali (a ne betonaza kao kod nas) pa se i tako cuva okolis od zagadjenja. Divlja gradnja ne postoji.

Kultura stanovanja, civiliziranog suzivota i ponasanja, susjedstvo..itd. na zavidnoj je visini.
- Sveusvemu, ovaj bitni segment zivota spada u najbolje stvari engleskog drustva. Dobro uredjeno i organizirano, zakoni i propisi razumni i efikasni govore o funkcioniranju pravne drzave od cega cijelo drustvo ima samo veliku korist.

*****

Ako bude interesa nastavit cu s novim odlomkom iz svoje knjizice.

Slijedeci nosi naslov - Ljudi, mentalitet, drustvo, kultura*

• Dnevnik Kerempuh - Sri, 16/01/2013 - 23:04
  
• Komentari 17
• 2597 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar