Tagovi

Crna kronika hrvatskoga školstva

U bunilu bigbraderiziranih medija čijom upornošću sve svakodnevno i obično postaje nezanimljivo i dosadno, a sve nesvakodnevno i ekstremno vrijedno pozornosti, gotovo je teško čuti neku razumnu i korisnu vijest. Činjenica je to koju je netko još prije dosta vremena predvidio iznijevši stvarnost o glasu razuma kojeg nadvladava zaglušiva buka zaludjele većine.

Možda je baš zato vijest o dječaku iz Varaždina koji se polio razrjeđivačem i pokušao zapaliti tako odjeknula zemljom. Svi krive roditelje jer ga nisu odgojili, učitelje jer mu nisu pružili dovoljnu naobrazbu i ugurali u glavu da samoubojstvo i nije najpametnija stvar, vatrogasce što ga prije nisu izgasili, doktore, detektive, tajkune. Međutim, prava je istina dosta drukčija. Pitate se tko je kriv? Svi mi!

Četrnaestogodišnji dječak koji se zbog nesretne ljubavi pokušao zapaliti nije prvi maloljetnik kojemu je u zadnje vrijeme palo na pamet dići ruku na sebe - crna je kronika svakim danom sve punija tragičnih događaja. Zašto? Zato što većina djece koja imaju probleme ne može pravovremeno stupiti u kontakt sa stručnom, specijaliziranom osobom koja bi razgovarala s njima kad bi im to zatrebalo. U Hrvatskoj postoji visoka kvota učenika koju škola mora ispuniti da bi imala pravo zaposliti psihologa, osobu koja bi depresivnom dječaku objasnila i dokazala da nesretna dječja ljubav i nije najgora stvar na svijetu, a ponajmanje nešto zbog čega bi si vrijedilo oduzeti život. Zar ne bi bilo normalno, zdravo i poželjno da već u osnovnim školama započne otvoren razgovor s djecom o njihovim problemima, koji bi vodila stručna osoba i koji bi za zadatak imao onemogućiti djeci da vuku ovako nepromišljene poteze?

Možda ne istom pogubnošću za tijelo, ali svakako sličnim subverzivnim djelovanjem na psihu i ponašanje djece, narodnjačka se glazba poput plamena s nesretnikova tijela širi Hrvatskom. Zaprepastila me situacija u kojoj sam se našao prije koji dan. Stajao sam na prozoru stana kad je ispod njega prošla skupina dječačića koji su se vraćali iz škole, pjevajući glavobolja od vina, a nigde aspirina. Tko je kriv što djeca s deset godina znaju svaku pjesmu srpskog narodnjaka, a ne znaju reći tko su bili primjerice Vatroslav Lisinski ili Dora Pejačević? Opet pogađate - mi. Jer u osnovnim školama postoji samo jedan sat glazbenog odgoja tjedno, a i tu se uglavnom pjevuše pjesmice. U srednjim školama, glazbeni je odgoj zastupljen uglavnom u gimnazijama, dok velika većina strukovnih škola uopće ni nema glazbeni odgoj. I onda bismo se trebali čuditi što 70% (a i više!) mladih sluša narodnjake? Što bi bez problema rekli sve o Dari Bubamari, ali bi se na spomen Franza Josepha Haydna samo nesigurno počeškali po glavi – da nije to onaj iz Bayerna?

I tako, dok djeca čine samoubojstva zbog nedostatka stručne pomoći i pjevuše pjesmice srpskih narodnjaka, našoj je bistroj državici palo na pamet udvostručiti satnicu vjeronauka. Posljedica je to prijeizborne trgovine u kojoj su svećenici lobirali za HDZ, a ovaj im vraća - kako drugo nego - povećanjem satnice vjeronuka. Zato bi od iduće godine u školama sat vjeronauka trebao biti dvaput, ne više jedanput tjedno. Kakve li ironije: umjesto ukidanja i smještanja tamo gdje mu je jedino mjesto – u crkve, satnica se vjeronauka povećava. I to dok nam se djeca spaljivaju razrjeđivačima, vješaju i skaču krovova, a proračunski novac koji bi se trebao potrošiti na sprječavanja toga troši se na ispunjenje nemoralne simbiotičke obveze. Više nego dovoljno za glavobolju, i to ne samo od vina. U svaku školu uvesti obveznog psihologu, a satnicu glazbenog odgoja udvostručiti i uvesti u škole koje ga nemaju? Ma ne! Dok su popovski džepovi i hadezeovske biračke kutije pune, za tim nema a ma baš nikakve potrebe.

dr. Džemidžić

Komentari

Ma koje cajke :) Evo kod

Ma koje cajke :)

Evo kod mene, šesnaestipolgodišnjeg Hrvata svira Mungo Jerry sa svojim In the summer time. Kod vas? :)

Džemidžić

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

@poveznik, istina je da nama

@poveznik, istina je da nama mladima (barem većini) nedostaje inspiracije, želje, jer su ljudi koji s nama rade u potpunosti nezainteresirani tipa - riješit ću ti ovaj zadatak pa idem doma zalijevat cvijeće. Lijepo je čuti da postoje i drugačiji ;)

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

Pokazatelj stanja hrvatskoga

Pokazatelj stanja hrvatskoga školstava nije njegova crna kronika. Mislim da je crna kronika samo vrh ledenog brijega i da zamagljuje probleme,kako se netko ne bi dosjetio rješavati ih.
Više sam nego uvjeren da problemi školstva nisu materijalni uvjeti škola i osoblja,nedostatak stručnog osoblja,odgojno zapušteni roditelji i djeca i brojne druge posljedice društvene nebrige za pitanja obrazovanja.Uzroci su puno dublji i pogubniji.
Naše je školstvo po sadržaju nastavnih planova i programa te po odgojno-obrazovnim metodama rada primjerenije 19.-om nego 21.-om stoljeću.Ono što se u školama uči je neupotrebljivo i za svakodnevni život beskorisno znanje.Primjenjene metode rada s djecom su katastrofalne i naravno da temeljito destimuliraju djecu za bilo kakav oblik učenja.U kontaktu s mladim ljudima otkrio sam da mi se nikada nisu žalili kako im je u školi teško,ali su uvijek isticali neizdrživu dosadu.Vapili su za nekim tko bi ih motivirao i zainteresirao za bilo kakav izazov.Čeznuli su za tim da netko otkrije i usmjeri njihove sposobnosti.Nikada nisam imao prilike sresti dijete koje je bilo oduševljeno školom,iako je većina njih voljela učiti i bila željna znanja i uspjeha.
Očaj mladih ljudi zbog stanja u kojem su i školstvo i društvo u cjelini je stravičan.Većina mladih je uvjerena da u životu nemaju nikakvu priliku,jer ih se ne uči da prilike stvaraju sami.Koliko puta sam se uvjerio da čak i mladi s poteškoćama u razvoju,s posebnim potrebama ili poremećajima imaju fantastične sposobnosti,ali im ih nitko nije osvijestio.Ta su djeca u žalosnom uvjerenju da su glupi i nesposobni,a samo zato što su ih cijeli život roditelji,škola i okolina uvjeravali u to.U pravilu s tom djecom nitko nikada u njihovu životu nije razgovarao,radio ili ih poticao i pomagao da razviju svoje sposobnosti.Kada im unište samopouzdanje,tada ih isključe iz svih aktivnosti.
Nedavno sam imao istinsko zadovoljstvo doživjeti fascinantnu preobrazbu jedne devetnaestogodišnje djevojke.Molila me za pomoć,jer je četiri puta pala pismeni ispit,zbog disleksije i disgrafije i potpunog gubitka samopouzdanja.Od srama me je uvjeravala da nije glupa.Odmah sam joj pristao pomoći pod dva uvjeta: da mi obeća da će na prvom slijedećem ispitu položiti test bez greške i da ispitni test neće čitati.Bila je iznenađena i zbunjena.Radeći s njom individualno,uporno i strpljivo dao sam joj dovoljno vremena da nauči potrebno,ali sam se koncentrirao na to da joj dam psihološkog zraka.Nisam štedio pohvale,pokazivao sam oduševljenje svakim napretkom,pa i najmanjim.Pred ispit sam joj posebno objasnio kojom tehnikom će se poslužiti prilikom polaganja ispita,kako ne bi morala čitati test.Dan prije ispita su me za pomoć zamolila dva mladića,koja su po dva puta pali isti test.
Njima više nisam mogao pomagati,jer je bilo suviše kasno,ali sam ih zamolio da oni pomognu meni.U dva navrata je djevojka tim mladićima pokazala ono što je ona naučila i podučila ih kako će položiti test.Poslužila se mojim načinom rada,mojim riječnikom, argumentacijom,pa čak i stilom kako bi bila uvjerljivija!!!Na ispitu su svo troje prošli bez greške!
Ovo Vam nisam ispričao slučajno ili s namjerom da se hvalim.Na temelju ovoga ću Vam sutra nešto reći o tome kako zamišljam djelotvoran i smislen školski sistem.

Tko je glasao

@vipera, ne vidim na kakav

@vipera, ne vidim na kakav način kućni odgoj utječe na odabir glazbe koju ćemo slušati. Meni nitko nije govorio ništa ni o narodnjacima, ni rocku, ni popu, ni klasici, a opet znam što odabrati. Krivnja škole nije u tome što mladima nameće narodnjake, već što ih ne odvraća od njih, što im ne nudi alternativu, kvalitetnu glazbu, bilo klasično, bilo rock, bilo jazz. Glazbena kultura u potpunosti je zanemarena.

A za vjeronauk. Nije tu samo segment ocjena. One u krajnjoj ruci nisu ni važne. Važno je što se u svjetovnoj (!) ustanovi djecu od samih početaka truje dogmama i nerealnim tvrdnjama. Problem je što su djeca s 14 godina zbunjeni jer na biologiji uče o Darwinu kao jednom od najvažnijih i najpriznatijih biologa našeg doba, a o istom tom čovjeku na vjeronauku slučaju kao o antikristu. To je problem. Nemam ništa protiv da tko želi sluša dogme. Ali ne u svjetovnoj ustanovi.

Džemidžić

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

Kućni odgoj utječe na

Kućni odgoj utječe na formiranje naše osobnosti kao takve. Ako u kući sluša, ili barem se smatra ok slušati takva glazba, onda tu nitko ništa ne može napraviti. Škola najmanje.
Točno je da vjernauk izaziva konfuziju po nekim pitanjima, i to se događa negdje u 6-7 razredu. Ali tu opet dolaze roditelji na scenu, koji moraju djetetu dato odgovarajuća pojašnjenja.
Osobno mislim da vjeronauku nije mjesto u školi, ali iz osobnog iskustva znam, da ga djeca, osobito u srednjoj školi biraju vjeronauk umjesto etike, samo jer iz vjeronauka dobijaju bolje ocjene. Najgori dio cijele priče je da se ovakvim postupkom djeci od ranih godina usađuje da je licemjerstvo ok, kad treba.

Tko je glasao

Što, kod kuće bi im

Što, kod kuće bi im trebali zabraniti slušati narodnjake?! Nikako! Mlade treba učiti što su narodnjaci, kolika im je estetska vrijednost i kakvu poruku nose, i kao alternativu im ponuditi druge oblike glazbe. I to u školama. Onda će se ovaj broj od 70% (a i više!) dosta sniziti. Dotada, "Otišla si odvela mi dete, suzama sam lepio tapete". Džemidžić.

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

Pa o tome govorim. Kad doma

Pa o tome govorim. Kad doma slušaju nardnjake, i vide sve u okruženju kako cijene taj glazbeni "izričaj", nema te škole koja to može promjeniti.
Sad kad zatopli, pa nedeljom ujutro otvorim prozore, a krene iz susjedsta kakofonija raznih tih pjesmičuljaka, jao. A ekipa u transu. I što onda njihova djeca slušaju?

Tko je glasao

Literarno rečeno, ne moraš

Literarno rečeno, ne moraš shvaćati doslovno (kao ni Bibliju, jelte). Samim time što se tvrdi da su ljudi nastali od Adama i Eve, da je Zemlja starija cca. 6000 godina i da je Veliki potop povijesni događa, više se vrijeđa Darwin nego da ga se nazove antikristom. Kad ga otvoreno pitaš nijedan pop neće reći "Ne, Zemlja nije stara 5 tisuća, već 5 milijardi godina i ne, Adam i Eva nisu prvi ljudi, prvi živi organizmi su bakterije, ne ljudi". U krivu sam?

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

Mi svi živimo u realnom

Mi svi živimo u realnom svijetu a ne u literarnom.
Služimo se u komuniciranju s nulama i jedinicama, ali je to danas drukčiji svjet.
Nekad ljudi nisu imali drukčije objašnjenje za pojave i svoje postojanje, i budi uvjeren da mladi znaju bolje o tim stvarima nego mi odrasli mislimo i smijeju se u vezi toga. Ja sam 62 i kad sam bil u tim godinama sam to sve shvačal.

Tko je glasao

@Skviki, ja spadam pod

@Skviki, ja spadam pod "mlade" i dobro znam o čemu pričam. Osnovna zadaća školstva je, osim mladima usaditi određeno znanje i odgojiti, naučiti ih da misle. Nastava vjeronauka baš nije najbolji način za to.

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

PP, Ja spadam u starije i

PP,
Ja spadam u starije i radil sam s mladima više desetlječa.
Svi imaju svoja prava ali i obaveze.
Mladi se naučiju mislit u prvih 7 godina, posle je teško jel ideju putem manjeg odpora i znaju svoje misli upotrebljavat samo u tom smjeru kak bi se izvukli.

U školi se nema vremena ispravljanja greške roditelja.

Tko je glasao

Problem je što su djeca s

Problem je što su djeca s 14 godina zbunjeni jer na biologiji uče o Darwinu kao jednom od najvažnijih i najpriznatijih biologa našeg doba, a o istom tom čovjeku na vjeronauku slučaju kao o antikristu.
Ovo još nisam čul da se na vjeronauku o Darvinu govori ko o antikrist.
Dvoje moje djece je išlo na vjeronauk.
Možeš ti to s nečim dokazat?

Tko je glasao

Narodnjačka glazba nema

Narodnjačka glazba nema veze sa školom nego s kućnim odgojem. Sve škole koje znam, bar 10-ak, ne toleriraju slušanje takve glazbe, niti je u svojim prostorima puštaju. Ali što djeca slušaju kući, što im roditelji kupuju, to škola ne odlučuje i ne nadzire.
Problem je što su u školama 1994/95 ukinuli radno mjesto psihologa. Oni su, osobito u srednjim školama imali pune ruke posla. Ali su ih te šk. godine ukinuli, i ostavilisamo pedagoge, koji nisu dovoljni.
Vjeronauk u ovoj priči dođe kao im atematika, nit šteti nit koristi. Možda ne kao matematika, na vjeronauku se ipak diže prosjek ocjena.

Tko je glasao

@griotta, pročitajte

@griotta, pročitajte ponovno, samoubojstvo i narodnjaci nisu povezani. Povezana su dva slučaja, dvije situacije koje utječu subverzivno na mlade - nedostatak psihologa (što se, možda ne izravno, održava u učestalim samoubojstvima), i nedostatak glazbenog odgoja što se odražava u slušanju narodnjaka, a samim time i ponašanju (nikako suicidalnom) koje ta glazba nosi. Izostanak glazbenog odgoja i psihološkog tretmana dvije su poveznice (barem u ovom tekstu) koje utječu loše na mlade. Dok im se nudi (i nameće!) nešto sasvim sporedno i nepotrebno.

Pozdrav,
Džemidžić

Doktor Džemižić i detektiv Šerlok
dva su blogera i prijatelja, svaki na jednom kraju Hrvatske i svaki u drugoj sredini, ali obojica s jasnim stavovima o društveno-političkim i drugim prilikama. Nismo ni crveni, ni plavi, ni žuti, ni zeleni, već smo realn

Tko je glasao

i nedostatak glazbenog

i nedostatak glazbenog odgoja što se odražava u slušanju narodnjaka, a samim time i ponašanju (nikako suicidalnom) koje ta glazba nosi. Izostanak glazbenog odgoja i psihološkog tretmana dvije su poveznice (barem u ovom tekstu) koje utječu loše na mlade. Dok im se nudi (i nameće!) nešto sasvim sporedno i nepotrebno.
Izostanak glazbenog odgoja ne utjece na mladez u odluci da slusa narodnjake. Opca primitivizacija drustva i pad glazbenih vrijednosti koji se ocitavao u "magazinaciji" estradne scene uz pojavu sapunica i nametanja Toncija Huljica kao glazbenog idola dovelo je do toga da se danas slusaju narodnjaci. No ne samo to nego je i jos dosta faktora koji su utjecali ali niti jedan nije glazbeni odgoj u skolama.

Tko je glasao

U krugu poznanika imam više

U krugu poznanika imam više sadašnjih prosvjetnih radnika s kojima sam se družio i dok su se obrazovali za ta zanimanja pa sam izvana pomalo imao uvida u način kako ih pripremaju za posao. Tu je bilo i nekih, za mene, novotarija i zanimljivosti, npr. ogledno predavanje u učionici pod strogim okom mentora i pred cca 25 djece. Treba staloženo ispredavati, održati red, bez vikanja, ništa na silu i grubo, ne daj bože prijetnji ili nečeg još goreg. Djeca to znaju pa traže granicu izdržljivosti; neki su studenti plačući izlazili sa takvih predavanja osnovcima. Nemam alternativu ali takvim načinom bojim se da učitelji nemaju autoritet pred djecom, sustav im je zabranio da djeci postave granice, odnosno one su predaleko pomaknute. Roditelji ne pomažu, naprotiv, i kod kuće ih "pumpaju" u tom smjeru: "šta on/ona ima mome djetetu..." (dodati po želji). Zbog prezauzetosti ili nečeg drugog i sami im popuštaju ili ih podmićuju, a djeca su naučena da roditelje mogu ignorirati. Gledao sam to u više obitelji pa i u svojoj.
Dijete je naučeno da je sve podređeno njemu. I prvi puta kada neku situaciju ili jedinku ne može kontrolirati nastupa šok i nesnalaženje, a kod jednog dijela vjerojatno prelazi u samodestrukciju i agresivnost. Primjer je neuzvraćena školska ljubav. Također sam čuo i "strašne" priče, gotovo za živčani slom, mladih vojnika kojima je zapovjednik naredio da ponovo slažu svoj krevet, što mi je bila slika kad god sam čuo za samoubojstvo ročnika. Ukidanjem obaveznog vojnog roka ovaj problem sukoba pojedinaca s ograničenjima nije riješen, koliko vidim samo se premjestio na radno mjesto.
Psiholozi bi, kada bi ih bilo u svakoj školi i kada bi radili svoj posao uspjeli dio tih slučajeva spriječiti ali bojim se da je problem širi i da ga treba ranije početi rješavati.

Tko je glasao

ne znam na koji ste način

ne znam na koji ste način uspjeli povezati samoubojstvo s narodnjacima. čak, usuđujem se reći, ljudi koji slušaju narodnjake IMHO su manje skloni samoubojstvu.
a što se tiče školskog psihologa... išla sam u dvije osnovne škole i jednu srednju. sve 3 su imale psihologa. u tih 12 godina nikad ga nisam vidjela, osim na školskom hodniku u prolazu.
sada sam studentica i nemam pojma postoji li i za nas psiholog. pretpostavljam da postoji, ali možete pretpostavit da ga nisam vidjela.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

ne znam na koji ste način

ne znam na koji ste način uspjeli povezati samoubojstvo s narodnjacima.
Kako na koji nacin?
CASEEEE LOMIMMM
RUKE MI KRVAVEEEEEEE

Tko je glasao

da, imaš pravo, to je poziv

da, imaš pravo, to je poziv na samoubojstvo.
gle, možemo tu otvoriti natjecanje tko će naći "krvavije" stihove u narodnjacima, ali ja ti kažem da imam jako puno prijatelja koji slušaju narodnjake i jako puno prijatelja koji ih ne slušaju, a i sama sam bliža ovoj dobi koja se navodi kao kritična za samoubojstvo.
ne znam koliko poznaješ navike i trenutne "furke" mladih, ali ja znam ponešto... trenutno su prisutne dvije snažene grupe, od koji je jedna tvz "emo" (emeri) čija je glavna furka to da su emotivci, jadni, neshvaćeni, izvan svijeta, nitko im ne može pomoći. jedan od znakova raspoznavanja je to što si nožem, tehničkom, iglama i na druge "kreativne" načine režu kožu. uoči sličnost s rezanjem žila.
druga jaka skupina su oni koji slušaju narodnjake. oni pjevaju "čaše lomim ruke mi krvave" i nakon toga odu doma u krevet.
da moram birati da li da mi dijete bude "emer" ili da sluša narodnjake, otišla bih u naše susjedstvo i opskrbila ga cd-ima s kojekakvih folk-parada.
pazi, to nije zato što smatram da je ta glazba kvalitetna ili ne daj bože da promovira ispravan način života, nego zato što vidim da su danas "furke" otišle toliko daleko da su starke, piercing, trava i žuja postali debelo premalo, nego se tome dodalo samoozljeđivanje na svakojake načine.
s druge strane, narodnjaci možda promoviraju puno šminke i duboki dekolte, ali to je nešto što se može prerasti.
s druge strane, izrezane ruke ne mogu se promijeniti jednim odlaskom u kupaonicu niti se samoubojstvo može poništiti time što će se tja klinac pogledati u ogledalo i vidjeti na što liči.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci