Tagovi

Crna Knjiga Neoliberalizma

Liberalizam je izašao iz krvavog 20. stoljeća kao najmanje kompromitirana ideologija. Zato je u posljednijih nepunih dvadesetak godina koliko je prošlo od pada komunističkih režima, ideja o čvrstoj i gotovo neizbježnoj vezi izmedju ekonomske i političke slobode, tj. da slobodno tržište oslobadja i ljude i društvo, ideologija liberalizma izborila izuzetno dobru poziciju na svjetskom političkom nebu i u svjesti širokih slojeva ljudi.

Medjutim, svojom knjigom „Doktrina šoka. Uzlet katastrofičnog kapitalizma“ (originalni naslov „The Shock Doctrine. The Rise of Disaster Capitalism“), kanadska novinarka Naomi Klein razornim argumentima razbija tu idiličnu sliku. Svima onima koji vjeruju da liberalizam nema okrvavljene ruke, ta knjiga se može preporučiti kao sredstvo otrežnjenja. U stilu najboljeg trilera, Kleinova ocrtava zastrašujući mozaik novije povijesti – cinično iskorištavanje političkih kriza u raznim dijelovima Svijeta za provedbu ekonomskih šok-terapija koje su otvorile put fundamentalnim društvenim promjenama bez istinske demokratske podrške – jednom rječju metoda nazvavna „šok terapija“.

„Šok terapija“ zapravo ukazuje na jednu tezu koju je još 1982 formulirao liberalni ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade Milton Friedman (umro 2006), sa čikaškog sveučilišta (University of Chicago), koja je već tada naveliko provodjena u djelo od samoga Friedmana i njegovih sljedbenika, tzv. Chicago Boys, kao savjetnika različitih uzurpatora vlasti, pučista i diktatora. Ta teza bila je odgovor na problem koji je stajao na putu da se Friedmanove ekonomske teorije mogu provesti u praksi, a to je vladavina naroda. Friedmanova osnovna misao je bila da tržište treba biti što slobodnije a utjecaj države što manji. Država se, po Friedmanu, ne smije mješati, kao što je to preporučivao John Maynard Keynes. I upravo su Keynesova regulirana mješovita ekonomija i "New Deal" politika bile veliki grijehovi ekonimije 20. stoljeća, koje treba suzbijati radikalnim reformama kako bi se tržište oslobodilo i vratilo u „prirodno“ stanje.

Problem u tome je bio što je rijetko ili nikada dolazilo do demokratskog odobravanja takvih radikalnih reformi. I što se onda činilo? Pa, čekala se kriza jer, kao što sam Friedman piše:

„Samo kriza, aktuelna ili dolazeća, omogućuje stvarne promjene. Kada takva kriza nastupi, ono što će se desiti ovisi o tome koje su ideje na raspolaganju. Naša je osnovna dužnost razvijati takve ideje i održavati ih u životu dok politički nemoguće ne postane neizbježnim.“

U sjeni gubitka orjentacije, panike i desperacije koji dominiraju u kriznim situacijama, dolazi se s obećanjima o gotovo čarobnoj „terapiji“ i reformama koje bi u normalnim okolnostima bile potpuno neprobavljive. Radi se o tome da se izvuče korist iz kaosa.

U knjizi „Doktrina šoka“, Kleinova prikazuje kako je taj taktički recept primjenjen uzastopno u zemljama kao Čile, Argentina, Urugvaj, Brazil, Poljska, Kina, Rusija, Irak... Ona tvrdi da je korištenje doktrine šoka s ciljem liberalizacije, deregulacije, prisilne privatizacije i uvodjenja nezajaženog slobodnog tržišta, najartikuliraniji i najsnažniji trend u posljednjih trideset godina.

Kleinova nalazi početak toga trenda u Čileu koji je poslužio kao neka vrsta laboratorija u kojem su Friedman i njegivi sljedbenici mogli u praksi iskušati svoje teorije na narodu koji to nije mogao odbiti. Odmah nakon državnog udara 11. rujna 1973, koji su amerikanci velikodušno podržali (a možda i učestvovali u njegovoj organizaciji), „Chichago Boys“ a kasnije i sam Friedman, radili su kao ekonomski savjetnici generala Pinocheta.

Gorka terapija koju su oni predložili provodjena je uz upotrebu sile, hapšenjima, patrolama smrti i torturom, s jednim od osnovnih ciljeva da se oslabe radnički sindikati.

Oblik korporatizma koji je iz toga nastao, bio je uzajamno podržavanje policijske države i velikih kompanija, koji su stajali zajedno u nemilosrdnoj borbi protiv trećeg faktora moći – radnika. Rezultat je bio drastična preraspodjela nacionalnog bogatstva – naravno na štetu radnika.

Iznenadjujuće, Naomi Klein identificira sličan proces u Kini, gdje je Deng Xiaopeng još 1980. pozvao Friedmana da dodje i iznese svoje tržišno-fundamentalističke teorije.

Neoliberalna ortodoksija kasnije je stvorila teoretsku kičmu ekonomskog programa „Washingtonski Koncenzus“, koji su Svjetska Banka (WB) i Medjunarodni Monetarni Fond (IMF) koristili kao smjernice za njihovo djelovanje u krizom pogodjenim ekonomijama. Program je u velikom stilu korišten u propalom Sovjetskom Savezu.i njegovim satelitima, gdje je postojao čitav niz nacionalnih ekonomija koje je trebalo reformirati u jednom dahu. Problem je bio što tada, nasuprot bogatoj literaturi o prelasku iz kapitalizma u socijalizam, nije postojala nikakva vjerodostojna literatura o obrnutom procesu.

U slučaju Poljske, plan su sačinili američki ekonomist Jeffrey Sachs i njegov kolega David Lipton iz IMF-a, za samo jednu noć: program je bio natipkan na 15 stranica, i bio je, prema Sachsovim riječima, prvi kompletan plan u povijesti za prelazak jedne socijalističke ekonomije na tržišnu ekonomiju.

Terapija je zapravo bila jedan veliki ekperiment s elementima šoka. Rezultat je bio da je vizija sindikata Solidarnost o radničkom suvlasništvu poduzeća, preteknuta i zamijenjena valom privatizacija koji je, doduše, naišao na demokratski otpor ali nije zaustavljen.

Lošije je krenulo u Rusiji u kojoj je Gorbačovljeva ideja da se ugleda u skandinavski model ismijana. Umjesto toga, primjenilo se šok terapiju u kojoj je od države opljačkano sve što je vrijedilo, državna poduzeća su prodana za djrelić njihove stvarne vrijednosti i stvorene su s jedne strane nevjerojatno imućna nad-klasa korumpiranih oligarha, a s druge permanentna klasa obespravljenih. Ponovljena je korporativno-policijska metoda iz Čilea.

I tako bi se moglo nastaviti s nabrajanjem primjera, a najinteresantnije bi bilo osvrnuti se na primjenu „doktrine šoka“ i njenim stvarnim protagonistima u našem vlastitom dvorištu, pod okriljem rata.

U specifičnom se je obliku, nakon 11. rujna, doktrina šoka i njena ideja da se ostvaruje korist na strahu i kaosu - vratila u svoju kolijevku, u USA. Prema Kleinovoj, rat protiv terora nije neki slučajan rat u kojem se možda može i pobijediti, nego permanetan dio no ve globalno-ekonomske arhitekture. To njeno upozorenje usporedjuje se s upozorenjem koje je američki predsjednik Dwight D. Eisenhower svojevremeno formulirao u vezi s vojoindustrijskim kompleksom u Americi. A tome generalu s pet zvjezdica nipošto se ne može prigovoritu naivni pacifizam. Analogno, ne treba biti antikapitalist ili antiglobalist da bi se takva upozorenja poslušalo. Jer, kapitalizam nije jedan mogući. On postoji u mnogo povijesnih oblika i varijacija i potrebna je neprekidna kritika onih njegovih inačica koje su šire drušveno neprihvatljive, štetne ili direktno smrtno opasne.

Napomena: Ovaj tekst je skraćena i prilagodjena verzija teksta novinara Lasse Horne Kjaeldgaarda, objavljenog pod istim naslovom u dnevniku „Politiken“, 1. lipnja u Kopenhagenu, povodom izdanja na danskom jeziku knjige Naomi Klein „The Shock Doctrine. The Rise of Disaster Capitalism“.

Komentari

Knjiga Naomi Klein je

Knjiga Naomi Klein je FENOMENALNA.Odakle joj samo tolika hrabrost da to sve napise ne bojeci se korporativno-policijske ,sada vec globalne velicine. Dali je ona genije ili toliko ne ustrasiva, ili stvarno sto kaze: Ne bojim se, nemam strah i nisam sokirana, i ne treba mi terapija. Fridmanu zlocince goni se u pakao. Hvala joj na daru za spas duse.

Tko je glasao

Dopustite jos jedan osvrt na

Dopustite jos jedan osvrt na aktualnu temu.
Dio analize preuzet sa strane: http://www.mi.4x2.net

ENCIKLOPEDIA NEOKONICA
(18.01/2008 – d/m/g)

Promatarjuci poteze vlasti u zemljama zapadnih trzisnih demokracija, te njihove reakcije na ekonomska i politicka kretanja, sve vise mi se cini da Neo-konzervativne/ Neo-liberalne elite na vlasti citaju iz iste knjige uputstava kako voditi drzavu i ekonomiju. Pisac ovih redova tu “knjigu” od milja naziva Enciklopedia Neokonica.
No, samo postojanje teorije, dokumenta…plana…nekakve knjige…nije niti nov, niti zanimljiv podatak. Treba se samo sjetiti da svaka vojska svijeta, javno, priznaje da ima takve dokumente, planove, razradjene “takticke varijante”. Puno je zanimljivije uci u razmisljanje i svjetonazor ljudi koji se oslanjaju na Enciklopediju Neokonicu.
Prvo logicno pitanje koje sepostavlja je TKO su ti ljudi? Neo-con-i ili neo-liberali..
Neo-liberalni/konzervativni pokret je ugledao svijetlo dana negdje u osamdesetim kada
je grupa liberalnih aktivista, kvazi intelektualaca i dotadasnjih hipija, razocarana politikom liberalne struje u Americi, u “mini prelaznom roku” promijenila dres i presla na stranu konzervativaca. Ovim potezom Americka Desnica je stekla privid intelektualisticke elite,
a ovi konvertiti su dobili pristup koridorima vlasti. A dobro je poznato (i povjesno dokazano) da su konvertiti nazesci vjernici. Tim vise sto moraju biti “veci Katolici od Pape” kako bi dokazali lojalnost svom novom timu. I tako su ovi konvertiti poceli da smisljaju seme kako bi svojim novim gospodarima dokazali lojalnost i pri tome im donijeli nezamislive kolicine novca.
Sam dvostruki izraz Neo- konzervativac/liberal je lingvisticka kontradikcija, a ujedno i pogodno tlo da se pravi uzroci problema koje ova ideologija sobom nosi sakriju od pogleda. I koga kriviti kada dodje do problema? Konzervativce…ili Liberale? A ovi “NEO” ne spadaju ni u jednu kategoriju. A istovremeno spadaju u obje. A to je sama srz rijeci – kontradikcija.
Neokoni, bilo da pripadaju glavnoj struju, kao Bus i Cejni; bilo da se nazivaju Neo-liberali, kao Bler i Gordon ili da pripadaju krkansko-ksenofobicnoj desnici, kao Sarkozi; ili da su izgmizili iz svjetonazora duhovnicke familije u vrijeme komunzma kao “ljigava protina kci”, Merkl; bez obzira na boju i dezen dresa kojim se predstavljaju svijetu ovi ljudi dijele identican sustav vrijednosti, identicne poluge vladanja drzavom….identican psiholosko-politicki profil… istu knjigu…Enciklopediju Nekonicu. I to je ono sto je interesantno. Imena nisu bitna…imena prolaze – neokonica ostaje.
Proceprkajmo sada, malo, po mentalnom sklopu neokona….
Posto znamo genezu svjetonazora Neokonskog dijela populacije konvertiti koji se dokazuju svojim novim gospodarima, prva stvar koja nam pada u oci je to da su to, u svojoj sustini, kukavice. Kako dolaze iz mracnih zakutaka politike, razno-raznih instituta, zavoda, savjetodavnih tijela…razvili su mentalitet copora u kome ce uvijek prebaciti odgovornost za svoje postupke na grupu, kao cjelinu. Neokoni uvijek imaju opravdanje da “to nije njihova greska jer…” No, ovakvo ponasanje ih nece sprijeciti da za sebe uzmu zasluge i za ono sto im ne pripada. Najbolji primjer za to je vojni dosije G.W.Bush-a. Iako se nije ukazao na obuci u doba Vijetnamskog rata, to ga ni najmanje ne sprijecava da se “prodaje” kao iskusan pilot. Nesreca je samo u tome kada ga kontrolni toranj pita “How high are you?”; Bush to uopce ne povezuje sa zrakoplovom.
Ovakav svjetonazor omogucava neokonima, da bez sekunde oklijevanja, posalju druge da ginu u ime njihovih izmisljenih ciljeva. Opravdanje za ovakve postupke nalaze u postulatima “opce moralnosti”. A Enciklopedija Neokonica kaze da se moralna superiornost stice tako sto ce subject, u svakome trenutku, potegnuti cinjenicu kako je veliki vjernik i time moralnii od drugih. Za uzvrat organizirana religija dobiva posebne drustvene povlastice, cime se krug sprege drzave i organizirane religije zatvara.
Kada se neokoni satjeraju u cosak sopstvenim kontradiktornim izjavama, ili pozovu da objasne laz u kojoj su uhvaceni Enciklopedija Neokonica (strana 1481, clanak 6) daje recept za takve situacije:
1. Uhvacen u kontradikciji prva reakcija Subjekta treba da bude iznenadjenje i izraz pogesno optuzenog pravednika, sto otvara put Subjektu da krene u kontra-napad.
2. Prva verbalna reakcija Subjekta je da ,sa ljutnjom i indignacijom, porekne sve navode optuzbe pozivajuci se na svoju moralnu supremaciju.
3. Druga reakcija Subjekta uhvacenog u kontradikciji je da se pozove na opce i opceprihvacene postulate drustva koje nitko ne moze osporiti. Pozivanjem npr. na demokraciju, slobodu, ljudska prava… itd., Subjektu se otvara mogucnost da neprimjetno promjeni temu i pocne govoriti o necmu sasma drugom.
4. Varijanta po kojoj Subjekt moze, po kratkom postupku, da prekine i pomisao o postavljenoj temi je izravan napad. Subjekt, koristeci se svojim polozajem, ce dovesti u pitanje izvor iznesenih podataka, koristeci se institutima sluzbene tajne i nacionalne sigurnosti implicirati ce da oni koji su postavili pitanje koriste otkrivanje drzavnih tajni i da time vrse krivicno djelo. Subjekt ce dovesti u pitanje patriotizam samog pitanja kao i osobe koja ga postavlja; te, ako mogucnost dozvoljava, to pitanje dovesti u vezu sa ciljevima neprijatelja. Unutanjeg ili spoljnjeg…Realnog ili imaginarnog. Svejedno.
5. Pozivajuci se na svoju moralnu superiornost i uvrijedjenost da kredibilitet Subjekta uopce moze biti doveden u pitanje, Subjekt ce, vidljivo ljut, napustiti prostoriju.
Samo treba paziti da, kao G.W.Bush prilikom posjeta Kini, ne udari na zamadaljena vrata.
I pored ovih iscrpnih instrukcija, bas kao i zohari, Neokoni bi najradije ostali u mraku svojih ureda, dusa i uma. Jer, znam, kada se upali svjetlo zohari se razbjeze. Bas kao i Neokoni kada istina dodje na dnevni red. Kao sto vec rekosmo, prva stvar koja upada u oci je da su to kukavice.
Druga odlika Neo konzervativne/liberalne ideologije je da je ova, u svom korijenu, ekstremno jednostavna. Bez privage propagande, dimnih zavjesa, i politicko-socijalnog inzinjeringa/manipulacija ovaj pogled na svijet mozemo svesti na crno-bijele postulate crtanog filma. Ne bas dobro uradjenog. Davno receno – “Sto je prevara komplciranija, to je osnovna sema jednostavnija.” A sama cinjenica da su neo-konzervativne/liberalne opcije na vlasti u vecini zemalja zapadnih trzisnih demokracija vise govori o glasacima u tim zemljama nego o ideologiji za koju su dali svoj glas.
I sto Enciklopedija Neokonica kaze o metodama dolaska na vlast ovih politickih opcija? U poglavlju IV – Demokratska procedura i osvajanje vlasti – saznajemo o metodama i nacinima politickog diskursa.Od milja nazvanim – gadjanje blatom.
U predgovoru Poglavlja IV se izricito naglasava da politicka poruka (ako ta uopce postoji) mora biti svedena na najveci moguci stupanj jednostavnosti. Do arhetipa. U stilu – “Ja dobar – Sve drugo lose.” Ili kako sama definicija kaze – “Sto defektnije – to efektnije.” Velika pomoc u ovome konceptu je ja ako je kandidat za politicku funkciju ruralno-debilnog sklopa. Dovoljno je vidjeti Busa i sve postaje jasnije.
Jedan od najomiljenijih slogana
Neo-konzervativaca/liberala je pozivanje na politiku “tzv zdravog razuma”.

I u ovoj lazi je sadrzano sve…osim zravog razuma.
Jedina prednost ovakvog naziva lezi u tome da svatko tko se ne slozi sa pomenutom politikom, implicitno, smatra se protivnikom zdravog razuma.

No, politika “zdravog razuma” se ne libi koristiti najprljavije metode politicke propaganda koje su izvan granica civiliziranog ponasanja.
A nerijetko i zakona.

Poglavlje IV, paragraf 8 Enciklopedije Neokonice govori o metodama politike personalne destrukcije…
a. Subjekt (kandidat) se nece NIKADA direktno sukobiti sa sa politickim rivalom. U tu svrhu su izmisljeni “surogati”.
b. Surogati ce vrsiti prljave i direktne napade na politickog rivala, dok ce subject uvijek pozivati na civilizirano ponasanje i osudjivati prljave politicke manipulacije.
c. Subjekt ce koristiti usluge prijateljskih medija i veze sa vlasnicima medijskih kuca (ovdje se prvenstveno misli na voditelje talk-show-ova) koji ce vrsiti direktan osobni napad na politickog rivala. A medije i usijane glave koje koriste javnu rijec za bezocnu propaganda je najlakse osuditi.
d. Koristeci donacije politickih prijatelja, te rupe u izbornom zakonu, Subjekt ce dati poticaj osnutku “neovisnih interesnih grupacija” koje ce zastupati odredjenu temu politicke kampanje. Formalno neovisne, ove grupe nemaju nikakvih zvanicnih veza sa kampanjom Subjekta, koji se moze lako ograditi kako od ovih grupacija tako i od njihovih poruka.

Ove interesne grupacije, pozivajusi se na pravo slobode govora, predstavljaju rivala naseg Subjekta u najgorem mogucem svjetlu. Od iskrivljenih cinjenica do izravnih fabrikacija.
Ove grupacije su poznate pod nazivom 503, sto je broj clanka poreznog zakona koji ovim grupacijama daje povlasen porezni status.
Dva najpoznatija primjera djelovanja ovih organizacija su tzv . . . (nastavak je dostupan na strani http://www.mi.4x2.net )

Za @ strane politika.com VELIKO HVALA sto su omogucili "azil" od "svemocnih globalnih medija" onima kojima je tesko prodati FORMU pod SADRZAJ i znaju razlikovati retoriku od realnosti.

Sve naj
Mocha Noire sa strane http://www.mi.4x2.net

Tko je glasao

Spoj kardeljizma

Spoj kardeljizma nadograđenog maoizmom sa turboliberalizam je dominantna politička i ekonomska misao i praksa ex SFRJ u dva zadnja desetljeća SFRJ i skoro 2 desetljeća RH, pa se može i zapravo mora govoriti o tome da je ex SFRJ predvodila nove smjerove ili najmanje bila glavni poligon za ključna bivanja zdanjih desetljeća.

To je i krajnje logično, ex SFRJ je objektivno bila u toj poziciji i dalje jest.

Kada su početkom sedamdesetih carevi prekrajali svijet (Nixon, Mao, Brežnjev, Tito), Tito je bio više nego spreman i iskusan za taj novi smjer. Kardelj je još jednom dogradio arhitekturu tako da su sve osnove postale nevažne i više nego spremne za prihvat i provjeru prijema povećanih doza novca sa zapada i od pojačane uloge velesile koja spaja zapad i istok, sjever i jug. Hapanje i dodavanje je postala ne samo legalna (samoupravna) osnova za tuzemstvo i inozemstvo nego ono što je na neki način sveti zadatak, da impresionira sve u svijetu osim upućenih.

I jeste, krajem sedamdesetih je grupa američkih doktoranata iznijela rezultate dugih ekonomskih znanstvenih snimanja fenomena - standard i sve raste što se manje radi a više šeće i boravi po kafićima.

Prva kineska stručna grupa koja je izišla iz zemlje nakon duge kulturne revolucije nije slučajno bila poslana u Zagreb, središte druge, uspješnije kulturne revolucije. Nakon iscrpnih snimanja im je još manje bila jasna logika zašto kod njih uopće nema mesa a kod nas u opuštenoj atmosferi vikendica prijateljskog kruga se meso ždere i doslovno fizički gura gostu i nakon što pada na tlo od toga. na osnovi takvih iscrpnih izvješća svih struka Deng Xiaopeng i vrh KP Kine nisu imali izbora, i zadnja šansa je bila još luđa nego njihovo, te su morali zadržati kombinaciju Mao + Friedman, ne slijediti više tuđe imperije nego paktirati sa glavnom i najprovjerenijom, koja je ipak pouzdanija da ne prolupa potpuno kao ostale, po cijenu pokolja svega što stoji na tom putu.

Jeffrey Sachs je bio savjetnik i Ante Markovića, premijera SFRJ u fazi raspada, čiju politiku je prigrlila nova hrvatska vlast i sva ključna oporba. A kako i ne bi, kada je to bio nastavak poznate svima drage prakse - i kada se skoro ništa ne radi ide odlično, čak se vvraćaju velike milijarde USA i drugim prijateljima, poduzeća i zajednički stanovi se postaju privatni i pravno neupitni samo nekim neriskantnim potpisom i bez i jednog dinara, lova se okreće a već dograđena dogradnja i turboliberalizam još rastu, može se naprosto sve, i masovni grupni seks, i sve na eks ...

A da će ex SFRJ biti ključni uzor za cijela beskrajna područja od Triglava do Vladivostoka, pa to su carevi i dogovorili a Tito i bez dogovora uspješno provodio. Sama objektiva situacija je izazivala bjesomučnu konkurenciju među carevima i Tito, kojem je život omogućio da je prvilegiran po najvećem iskustvu za sve situacije te specifičnim položajem SFRJ, nije imao nikakvog razloga za prepustiti vodeću ulogu nikome.

A sve što se je iz tih poslovanja izgleglo je i dalje više nego čvrsto na tom putu, i kada se neki djelići urušavaju, jer šta je to naspram iskustava iznimnim uspjeha za iznimnim uspjesima, na urušavanjima i dugovima i sličnom pouzdano a na neobaziranju na bilo šta naročito - najvažnije je da ama baš ništa neme veze s ničim i ne povoditi se na bilo šta, sve samo ne nešto što ima neke veze.

P.S. Nacionalno, vjersko, ovo, ono ... sve to više nego dobro dođe za pouzdane brze tehnologije. Za razliku od staroimperijalnih dugih muljanja i zamaranja time, već su Trocki i Zinovjev s time operirali brzo i kao od šale a Titu su svi oko toga priznavali vodeću profesorsku ulogu u svijetu. I zato su i dalje njegovi učenici traženi za nemoguće misije po 2/3 svijeta, i dalje je to jedina škola koja ni malo ne oklijeva i kada je nasumice izbaciš negdje u neku nemoguću misiju o kojoj nema pojma, baš tada radi punom parom kao da sve zna i drži sve konce, bez i najmanjeg treptaja, potpuno imuna na bilo kakve udare, što samo po sebi automatizirano melje većinu toga pred sobom i vraća se jača u igru i kada pada. I ad milijardi i ekonomije, dok sve škole nešto počnu računati i komplicirati, kod ove škole još uvijek nema znaka da to ima kakve veze s ičim (osim same zrelosti i sinteze dugog puta, koji su blagotvorno krenuli).

Tko je glasao

Jeffrey Sachs je bio

Jeffrey Sachs je bio savjetnik i Ante Markovića, premijera SFRJ u fazi raspada, čiju politiku je prigrlila nova hrvatska vlast i sva ključna oporba.

Naomi Klein je posebno oštra prema Jeffu Sachsu i izmedju ostalog svojom kritikom ruši mit o njegovoj uspješnoj intervenciji u suzbijanju bolivijske hiperinflacije, što je obavljeno uz široku represiju i završilo još većim siromaštvom većine Bolivijaca. A njegov pečat ostao je duboko u Poljskoj i Rusiji.

Koga zanima, mol o JS na ovom linku:

http://www.pbs.org/wgbh/commandingheights/shared/minitext/int_jeffreysac...

The Observer

Tko je glasao

Chock doctrine prevodiš kao

Chock doctrine prevodiš kao doktrina šoka, što nije loše. Međutim, chock je u prijevodu klin, a stanje u zemlji nakon transformacije ekonomije po principima neoliberalizma definitivno izgleda kao da je netko zabio klin u društvo i napravio nesimetrični rascjep.

Tko je glasao

"Chock" je zapravo trebao

"Chock" je zapravo trebao biti "Shock", tako da je prijevod precizan, ali je tipkanje bilo pogrešno. Isprika na pomutnji.

The Observer

Tko je glasao

Lošije je krenulo u Rusiji

Lošije je krenulo u Rusiji u kojoj je Gorbačovljeva ideja da se ugleda u skandinavski model ismijana. Umjesto toga, primjenilo se šok terapiju u kojoj je od države opljačkano sve što je vrijedilo, državna poduzeća su prodana za djrelić njihove stvarne vrijednosti i stvorene su s jedne strane nevjerojatno imućna nad-klasa korumpiranih oligarha, a s druge permanentna klasa obespravljenih.

Nesto kao Hrvatska, kazes?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

To piše Kleinova. Ne znam,

To piše Kleinova. Ne znam, jer nisam čitao osim nekih recenzija i osvrta po Internetu, da li se u knjizi, koja je obimna i temeljita ( <650 stranica) osvrće na Hrvatsku. Moguće.

U svakom slučaju, možemo konstatirati da su mehanizmi bili slični (što i nije neka novost), ali bilo bi interesantno znati koliko se je sve odvijalo „spontano“, a koliko je neka nevidljiva ruka usmjeravala procese na „pravi put“, dok je stoka sitnog zuba uživala u opojnom transu državnosti i/ili trulila u rovovima.

The Observer

Tko je glasao

Upravo mi je Gale drpio

Upravo mi je Gale drpio citat koji mi je zapeo za oko. Očito je to pravilo nastanka kapitalizma iz neslobodnih ekonomija i ekonomija tipa feudalizme.
U situaciji di se poštenjem teško može učiniti veliki imovinski skok upravo ljudi "slabašnog morala" zauzimaju položaje svjesni da ne mogu izgubiti. Ono "slabašni moral" se odnosi na sve one koji su preuzeli razne tvornice i firme i svijesno ih iscijedili do 0,0 kn, prodali svu imovinu i radnike ostavili na cesti ne prije nego što su i njima ukrali nekoliko plača.
Očito je da liberalni kapitalizam ulaskom u ovakve "državne ekonomije" stvara štetu kao "lija u kokošinjcu", zakolje sve koke i sutra nemamo ni jaja. Eventualno nam ostave živo nekoliko koka, toliko da svi ne poumiremo od gladi, ne iz dobrote nego da bi mogli kupovati njihovu robu koju negdje kupuju jeftino i nama prodaju skupo.
Vjerojatno je to pravilo kod svih prelazaka iz "socijalističkih" ekonomija u kapitalizam nastanak zone bezvlašća gdje se stvari munjevito odvijaju, kao neki šibicari velikih razmjera.
Sad se možemo upitati dali je general Tuđman imao na pameti tako nešto kod svoje čuvene izjave o 200 obitelji ili je to samo plod njegovog srednjevjekovnog mozga sklonog vojno-plemenitaškom ustroju države.

Što jest - jest! Ovu su Hrvatsku gadno rasturili i stvarno neki "imaju Hrvatsku".

Ono što bi sad trebala bit tema je odgovor na pitanje: A Što sad?
Na koji način se možemo boriti protiv tih koji danas imaju nesrazmjerne količine novaca, jer koja je cijena jednog suca: 1.000€, 100.000€, polomljeni zubi njegovom djetetu?
Kako spasiti ono što je preostalo od naše ekonomije? Ako podijelimo dionice radnicima što će oni s njima kad imaju plaću (ako?) do 4.000 kn?
Treba se samo sjetiti kakvo bogatstvo je trenutno u rukama Polančeca odnosno fonda za privatizaciju.
Kako da se bar to spasi?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Vjerujem da ce

Vjerujem da ce nacionalizacija nepravedno privatizirane imovine uskoro postati opet prilicno aktualno pitanje.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

oteo mi riječ iz usta :)

oteo mi riječ iz usta :)

Tko je glasao

nepravedno privatizirane

nepravedno privatizirane imovine uskoro postati opet prilicno aktualno pitanje.
Otkud ti tako nešto, jel imaš neke insajderske informacije ili je to puka želja?
Na svakim izborima je bar netko spomenuo privatizaciju i reviziju iste, ali ne vidim da se tu išta desilo.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

niti neće. Uz sve veću i

niti neće. Uz sve veću i veću ovisnost političkih stranaka o novcu teško će se iste ikada pozabaviti ispravkom nepravde koja je izvor bogatstva donatora. Sve po onoj ne grizi ruku koja te hrani

Tko je glasao

Cini mi se logicnim

Cini mi se logicnim ciklusom. Naravno, nije za ocekivati stranke oligarhije da se time bave, jer tako mogu ostati samo neozbiljne.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

he evo jedna varijanta:RH

he evo jedna varijanta:RH rijesi uspjesno ili nek samo zapocme ove probleme/posljedice tranzcije i tako bude kazalo da se moze bez EU ali sa dobrim trgovinskim aranžmanom...
....nekad smo furali radnicko samoupravljanje&mir i igrali uspješno S-J-I-Z...

Tko je glasao

Istina, trenutnoj vlasti

Istina, trenutnoj vlasti potpuna je nepoznanica bilo kakva politika osim one uznicke. Losa karma, defitivno.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

nisam od ekonomije, kuda

nisam od ekonomije, kuda spada Todorić ? širi poslovno carstvo uokolo...

čini mi se da je Kerum još najpošteniji, nema repova iza sebe...analitičari tvrde da ta njegova želja da pokaže što ima (jahta, maybach), zapravo refleks na teško djetinjstvo na golom kršu...

Tko je glasao

širi poslovno carstvo

širi poslovno carstvo uokolo...
Za Todorića se kaže: Ne pitaj ga od kud mu prvi milijun!
Kod ove ekipe se uvijek trebamo vratiti na priču o porezu. Ako netko kupi nekakvu barkicu od npr. milijun € onda je on sigurno ušao u poreznu stopu od 40% i platio porez od 400.000€ ili mu to služi kao dostavno vozilo pa ga uzeo na lizing? Možda brza barkica je isto kao Rubelju ergela Ferarija (za brze čevape), kad god sam naručio čevape dobio sam ih na Tomosiću, valjda su čevapi iz Ferarija samo za odlikaše!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Za Ferarrija moraš uzet i

Za Ferarrija moraš uzet i kajmak.

Tko je glasao

Pogiriješio ja a bogami

Pogiriješio ja a bogami i ti.

Nije Ferari a ni Ferarri nego:

Ferrari

(provjerio sam na yugiću) :-)

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Margetic spominje u svojoj

Margetic spominje u svojoj knjizi (ok, nije previse vjerodostojan lik, ali nema veze za spekulaciju) da je na Ravnoj Gori (89'a ako se ne varam) bilo vise Engleza nego posemerenih. I da je ekipa dobila po 50dema za sudjelovanje plus prijevoz i sve troskove.

Mozemo se sjetiti i onog lika (zaboravih mu ime, ali lako nadjem ako treba) sto je organizirao cetnicke skupove po bivsoj Jugi bez da mu je iko to i pomislio zabraniti (daleko prije nego sto su se strasti zahuktale). Pa da je radjen intervju u Startu s njim, zbog cega je cijeli broj cenzuriran.

Nekako je tesko i zamisliti da cijela prica nije unaprijed konstruirana nakon sto se spoji samo par detalja u jednu cjelinu, jeli. Jako tesko.

A ko je stvar furo? Rekao bih da se radilo o zajednickom interesu par skupina. Naravno, predstavnici narodnog interesa nisu bili ukljuceni. A i kako bi?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ja nisam sklon teorijama

Ja nisam sklon teorijama zavjere, pa bih bio jako oprezan u povezivanju ovakvih (vjerodostojnih?) fragmenta u neki smišljeni i režirani slijed koji je vodio općem kaosu u kojem je šok-terapija mogla biti provedena.

Svi politički protagonisti na ovim prostorima pridonijeli su manje ili više da stvari krenu na kurs katastrofe, pa se eventualni vanjski faktori i nisu morali pretrgnuti od posla da se to dogodi.

Ali kada se je već dogodilo što se je dogodilo na političkom planu i došlo do rata, u ekonomiji su postojale različite mogućnosti, od npr. potpunog moratorija na diranje društvene imovine dok rat ne završi, preko različitih modela participativne privatizacije itd., ali se je krenulo u najgnjusniju i ekpresnu otimačinu svega društvenog od strane "posvećenih". Ključno je pitanje je li to bila domaća "izmišljotina", ili je netko nešto prišapnuo i pripomogao sa strane.

The Observer

Tko je glasao

Mozemo eliminirati Margetica

Mozemo eliminirati Margetica iz cijele price. Ono sto se pak ne moze eliminirati jeste cinjencia da je cetnicki skup organiziran, da je postojao doslovno covjek koji se bavio organizacijom tog skupa i slicnih skupovia i koji nikad nije bio niti priveden niti bilo sta, te da je upravo slika koju je on poslao Jugi i svijetu bila temelj za novu eskalaciju nacionalizma i netrpeljivosti.

Zbog cega je jedna UDBA koja je istvoremeno upucavala razne likove u to doba zbog opasnosti od nacionalizma (Perkovic spike) i kojima se sada sudi zbog toga, bila toliko blagonaklona prema ovako necemu? To pitanje ostaje otvoreno, no u svakom slucaju ukazuje na neobicnu toleranciju prema necemu sto je bilo u direktnoj koliziji sa opstojnoscu multinacilnalne cjeline, Jugoslavije.

I ponavljam jos jednom, to je bilo PRIJE ESKALACIJE NASILJA, iliti govorimo o uzrocima, ne o nuspojavama, ne o posljedicama, vec uzrocima koje netko (UDBA, KOS, PARTIJA) nije imao interes da sprijeci. Zbog cega?

I naravno. U pravu si da ne moramo traziti vanjske faktore u cijeloj prici i da to na kraju krajeva nije toliko niti bitno.

Dalje. Kada se vec dogodio rat, kazes. No, postoji problem. Rat se nije vec dogodio, odnosno, vrlo je korisno istraziti taj fenomen rata i djir fog of wara koji je definitivno odlican uvod u veliku pljacku. I psotavlja se pitanje, jeli moguce da je upravo to i uzrok sutnje i dozvoljavanja eskalacije nasilja?

Al ajde. Mozemo uzimati pricu o moratoriju i slicno. U teoriji je sve moguce, no u politickom kontekstu nije. Dakle. Imas ekipu koja ima ogromnu politicku moc, svu, preciznije, u svojim rukama. Ta ekipa je naucila biti potpuno neodgovorna prema drustvu, naucila je na nesmjenjivost i sto ocekujes onda od takvih struktura? Da odjednom postanu odgovorne? Da odjednom svoju moc koriste za opcu dobrobit umjesto za svoje uske interese i zadrzavanje politicke pozicije koja se u kapitalizmu prije svega temelji na vlasnistvu?

Mozemo govoriti o velikom zaokretu umova, ali to bas i nije realno. Realno je da stvari idu zacrtanim putem, sto bi reko Ap, a to je upravo ovo sto nam se i dogodilo. No, ima i dobra vijest u cijeloj prici. Sve sto ima svoj pocetak ima i svoj kraj, tako da se ne moramo brinuti oko bolje nam buducnosti. Ona je prirodna posljedica kise.

Eh da. Dosapnuti sa strane? Slazem sa svima vama kada kazete da je stvar bila dovoljno jednostavna da saptanje nije bilo pretjerano potrebno. No opet, ne bi me cudilo niti najmanje drukanje sa strane vanjskih centara da se upravo tako i postupi kako bi se oslabila politicka elita, te dovela u ovisnicki polozaj o vanjskim centrima moci, sto nam se trenutno i dogadja. Jeli.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Zbog cega je jedna UDBA koja

Zbog cega je jedna UDBA koja je istvoremeno upucavala razne likove u to doba zbog opasnosti od nacionalizma (Perkovic spike) i kojima se sada sudi zbog toga, bila toliko blagonaklona prema ovako necemu?

I ona se (prva?) pripremila na ono što je slijedilo - posvemašnja srbizacija institucija koje su trebale iznijeti projekt Velike Srbije. A 'blagonaklonost' je već u funkciji provedbe toga projekta.

ragusa

Tko je glasao

"Ključno je pitanje je li

"Ključno je pitanje je li to bila domaća "izmišljotina", ili je netko nešto prišapnuo i pripomogao sa strane."

Ma neeee! Hrvati bi, da nije bilo neoliberalnih šaptača :-), sve pravedno među sobom podijelili. :-)

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ma znam ja da mi to ne bismo

Ma znam ja da mi to ne bismo i bez njih pravedno podijelili, ali bi možda neke zdravije ideje došle više do izražaja, kao npr. u Sloveniji :-)

The Observer

Tko je glasao

Hmh. Koje su to ideje?

Hmh. Koje su to ideje? Naime, kolko mi je poznato i tamo je stvar prosla kroz istu shemu. Naravno, u mrvicu blazem obliku zbog otegotne okolnosti da tamo rata nije bilo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Pa ne kažem da je u

Pa ne kažem da je u Sloveniji sve bilo idealno i pravedno, ali model privatizacije koji su oni primjenili (kombinacija brze raspodjele podjela certifikata i decentralizirane, otplatne privatizacije) postigao je ono što se u Hrvatskoj samo može sanjati po pitanju "pravde" i ekonomskih rezultata.

Rezultat toga modela je bio da je veliki dio socijalističkih poduzeća, kako kaže prof. Jože Mencinger u Mladini (http://www.mladina.si/tednik/200821/tajkunizacija_in_nacionalni_interes), pod upravom tzv. "crvenih" direktora ipak većinski završio u rukama radnika. Mišljenja o korisnosti toga rezultata su podijeljena ali je nesumnjivo da nije bilo toga da bi veliki dio uspješnih firmi kao npr. Gorenje, Krka, Mercator, Merkur, itd. već davno bile u rukama multinacionalnih kompanija. Isto tako ne treba zaboraviti da Slovenija i dan danas ima svoje banke, osiguranja i svoj Telekom.

Dakle, moglo je biti bolje, a opravdavanje ratom ide samo na ruku onih koji su imali političku moć kojom su, da su to željeli, mogli usmjeriti procese u neom drugom smjeru.

The Observer

Tko je glasao

... bi veliki dio

... bi veliki dio uspješnih firmi kao npr. Gorenje, Krka, Mercator, Merkur, itd. već davno bile u rukama multinacionalnih kompanija.

Eh, pa možda je i kod nas počelo ...

05.06.2008: Infond Holding 23 odstotkov Mercatorja prodal Avstrijcem (http://www.siol.net/gospodarstvo/2008/06/mercator_avstrijci.aspx)

iako se verovatno radi samo o privremenom "parkiralištu dionica" vlasnika Pivovarne Laško (i Pivovarne Union, Mercatora, Dela, Večera, ...) a pre 15 godina još opštinskog službenika u Laškom, do nedavna i članom Pahorovih socijaldemokrata, Boška Šrota, brata predsjednika SLS i gradonačelnika Celja, Bojana Šrota.

Uz Igora Bavčara (Istrabenz), obojica su kandidati za pobjednika tranzicije u Sloveniji.

Pozdrav iz Ljubljane.

Tko je glasao

Ali Hrvatska ima toliko

Ali Hrvatska ima toliko fore, da ju nikada nećete stići...:-)

The Observer

Tko je glasao

Da je baba musko, zvala bi

Da je baba musko, zvala bi se Dusko.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci