Tagovi

Contra pragmaticos

Proteklih sam mjeseci intenzivno profesionalno, intelektualno ali i emocionalno angažiran radeći na dva područja, međusobno povezana, a opet u svom praktičnom i vidljivom aspektu toliko različita.

S jedne strane pokušavam formulirati novu razvojnu viziju Siska (radno nazvanu “Sisak 2020”) i njeno pretakanje u operativni i što realističniji politički program, a sa druge okupljati sve one razasute organizirane i neorganizirane snage i grupe koje bi trebale osigurati da se prvo dođe u prigodu ostvarivati te programe, a onda ih efikasno i ostvarivati. Naravno, na dobrobit ljudi, kako sadašnjih tako i budućih.

Zapravo, nije točno da to radim proteklih nekoliko mjeseci. To radim otkada se bavim politikom, jer to valjda i jest i sadržaj i cilj političkog djelovanja. Ali, valjda u predizborna vremena to snažnije osvješćujem kao i svojevrsni paradoks političkog djelovanja. Naime, usuprot uvriježenom i općeprihvaćenom, pa i povijesno dokazanom načelu, da samo snažne vizije za razvoj ljudskih zajednica pokreću ljude, homogeniziraju ih i ujedinjuju u zajedničkom djelovanju, dnevnopolitičko rudarenje pokazuje da se to načelo odnosi znatno više na “mase” kako se to nekada govorilo ili “glasače” kako se to sada kaže, na one koji s neposrednim političkim radom imaju malo dnevnih veza, a znatno manje na njihove “organizirane političke predstavnike”.
“Organizirane političke predstavnike” znatno efikasnije umjesto vizija o napretku zajednice, pokreću sasvim prcizni ugovori i savezi o distribuciji društvenih položaja među njima (nama) samima.
I ta je diskrepanca između interesa jednih i drugih utoliko veća što je politička elita više odvojena, manje kontrolirana, više grupno homogenizirana (oko jake stranke ili vođe), manje demokratična i td.
Sasvim određeno, politička praksa pokazuje da interesi političkih elita, bez obzira o kojoj se razini političkog djelovanja radilo, ima svoje sasvim specifične ciljeve i interese, koji ne samo da se ne moraju nužno poklapati sa interesima onih koje nominalno zastupaju, već da su ti interesi prečesto i sasvim suprotni interesima glasača.

Nisam ovime izrekao nešto što nije vidljivo golim okom i najpovršnijem promatraču političke zbilje (i to ne samo u nas i to ne samo sada). Naprotiv, silno nepovjerenje pa i prezir spram politike kao djelatnosti i političara, opće su mjesto koje ne treba dodatno komentirati. A opasnosti tog sveopćeg cinizma i nevjerice da politika uopće može proizvesti nekakvu suvislu društvenu akciju su ogromne, ne samo za razvoj, već i opstanak ljudskih zajednica. Jedna od opasnosti tog cinizma krije se i u ( na iskustvu temeljenoj) navici, da se čak i odlične vizije, sjajni programi, argumentirani politički projekti, unaprijed i a priori proglase, praznom pričom, opsjenom ili još gore, ružnim manipuliranjem i varanjem. Na iznošenje takvih vizija i programa odgovara se : “ma sve su to priče” ili “ su to pusta obećanja” ili “ma pričaj ti to nekom drugom”. Čak i oni koji su skloni prihvatiti utemeljenost tih vizija, pa i dobrohotnost “vizionara”, nalaze razloge za skepsu s argumentima kao što su: “sve je to dobro, ali tko će ti to provesti” ili “a odakle ćeš ti namaknuti pare za te projekte”, zar misliš da ljude zanima bilo što osim njihova vlastita džepa i to odmah i sada”…

Pa i oni najdobronamjerniji i najprijateljskiji, kada im ovih dana pokazujem ili sa njima razgovaram o programu “Sisak2020”, suosjećajno me potapšaju po ramenu i upitaju “stari, znadeš li ti uopće kakve ćeš interese lomiti, kome ćeš izbiti pare iz džepa, kolike ćeš otpore imati, kako ćeš biti usamljen, koliko ćeš znoja proliti, ….imaš pristojan život, dobar standard, nešto zdravlja i okani se svega toga?!”

Zaključkom toga, najbolje bi bilo sjediti skrštenih ruku, doista se posvetiti sebi i svojoj privatnosti, pronaći kakvu zgodnu nišu za sebe, a povremeno, onako sebi za dušu s prijateljima u kakvom kafiću kritizirati, optuživati, zdvajati, prezirati, ogovarati, žaliti se …

I ma kako zvučalo pretenciozno, a i jest i mora biti, jer pretendiram na mjesto gradonačelnika grada do kojega mi je najviše stalo, niti sav cinizam niti dobronamjerni savjeti, me ne mogu demotivirati u nastojanju da ljude pridobivam za zajednički napor da unapeđujemo naš društveni okoliš, povećavamo našu društvenu odgovornost, osiguravamo perspektive za nove naraštaje,….da se i mi kao generacija “ubilježimo u milenijsko trajanje ovoga grada” , kako sam to jednom već napisao. Zato mi odgovara polet, entuzijazam i ona “iskra u oku”, koju ipak prepoznajem, kod sanjara, bili oni mladi ili stari, zato volim živost koja bukne oko neke slike iz budućnosti, pa se još i rasplamsa oko nekog detalja nove ulice, parka ili trga. I zapravo, tu vidim i svoju misiju. Okupljati te i takve, a bježati što dalje od tmurnih, ciničnih, skeptičnih, “ozbiljnih”, lukavih, “iskusnih”…A kao što su beznađe, crnilo i opća rezignacija pritisli Sisak gore od ma kojega suumporovodičnog smrada i ne propuštaju ni malo svjetla, tako će siguran sam i ono malo vidljivoga optimizma, a puno više skrivene nade kao gruda snijega prizvesti sasvim drugačiji učinak od onoga kojega imamo sada.

Ja vjerujem da je napredak Siska kao i cijele Hrvatske ne samo moguć, nego i sasvim izvjestan i realan. Ja znam da postoje ljudi koji znaju i koji hoće i koji mogu taj napredak pokretati. Znam i to, da je najvažnije ohrabriti ih, okupti ih, pokrenuti ih. A to politika može i na lokalnoj i na nacionalnoj razini.
Sva uskogrudnost sitnih stranačkih interesa, sitnih lupeštva, osobnih frustracija i zloća, pada pred zamahom oslobođene kreativnosti ljudi koji su okrenuti prema budućnosti.

Ovih dana pokušavamo okupiti političke stranke u Sisku upravo na jednom drugačijem konceptu lokalne politike i politike uopće. Taj koncept podrazumijeva što bližu identifikaciju vrednota i ideologija različitih političkih stranaka sa njihovim članstvom i biračkim tijelom. To je koncept koji podrazumjeva da su interesi pojedinaca i grupa u društvu različiti, da su političke stranke legitiman i poželjan demokratski iskaz tih interesa. Ali i to da se ti interesi mogu usklađivati i doprinositi općoj dobrobiti. To nije koncept u kojeme se potiru niti razlike niti identiteti. Naprotiv. Priželjkujem jak i prepoznatlji i SDP i HSS i HNS i HSLS i HSU-DSU, i DC i SDSS i SDA. Želim da odgovorna gradska vlast vodi računa o tome da postoje vrijednosti i intersi koji su nam svima zajednički, ali i vrijednosti liberalizma, socijalne demokracije, narodnjaštva, intersi umirovljenika, seljaka, radnika, slabijih u društvu, nacionalnih zajednica koji su nekima još bliži ili najvažniji. U mojemu koceptu ima mjesta za predstavnike i artikulatore tih interesa.

Nasuprot tome konceptu, sasvim je operativna i na djelu i koncepcija koja polazi od shvaćanja da se okupljanje može dogoditi samo na distribuciji (trgovini) javnoga utjecaja i moći. Stožer okupljanja su direktorska, pročelnička, vijećnička i td. mjesta i njihov ograničeni broj. To se još naziva i pragmatičnom politikom. Nema tu vizija ni programa. Ciljevi su postavljeni na sasvim drugoj razini. Osvajanje i zadržavanje vlasti jedina su vizija koja okuplja unutar toga koncepta. Taj je koncept snažno inauguriran na nacionalnoj razini, posebno na posljednjim izborima. Pravo građanstva dobila je i teza, koja je, kada ju je prvi puta izrekao bivši šef Stranke umirovljenika, izazvala javnu sablazan. Teza “nama je svejedno tko je na vlasti i kakva je ta vlast – nama je važno da smo u vlasti”, otvorila je put tzv.političkom pragmatizmu, a vlast kao legitiman jedini politički cilj učinila sasvim prihvatljivim. Istina, to se kasnije garniralo tezom da se jedino kroz vlast može iskazivati neki socijalni i politički interes i da su u toj vlasti zasnovanoj na političkoj trgovini, pritisak i ucjena legitimno političko sredstvo.

Suočen s tim iskustvima nemam iluzija o “legitimnoj političkoj praksi” u Hrvata. Nemam iluzija niti o interesima pojedinaca. O,da! Možemo i mi biti pragmatični. Ali ja nikada neću pristati da taj tzv. pragmatizam postane sam sadržaj i smisao i mog političkog djelovanja. Jer, što će mi onda gradonačelnička funkcija?!

Tagovi

Komentari

Stranke su, logično, još

Stranke su, logično, još slobodnije i pomoćnije sredstvo za sve nego bivša partija (SK), koja je i sama već od sedamdesetih na dalje prešla u dublju ilegalu radi uspješnijeg oslobodilačkog djelovanja u sustavu samo upravljanja.

Za vrijeme državne vlasti SDP i ostali 2000.-2003.g. često sam morao poslom po Karlovcu i okolici i najviše sa vatrenim sdp-ovcima, koji su odreda bivši hdz-ovci, nezadovoljni što su naknadni hdz-ovci sve pohapali i rasturili dok su oni bili u ratu i vojsci. Nikako nisu uvažavali činjenicu da se trebaju primiti stvari a ne partijskih tehnologija, čak nisu mogli percipirati činjenicu da meni pored puno posla ne odgovara non stop se baviti tim uopće a još manje po Karlovcu gdje ne živim. I onda logično nisu značili ništa niti po liniji SDP - npr. kada se odlučivalo o trasi auto-puta kroz Karlovac onda se je njihova uloga svela kao u doba Jože Boljkovca, na tv denvniku su mogli vidjeti kako se Čačić i Račan hvale da su odlučili i da ide vijadukt kroz i onako cestama smoždeni grad, umjesto za 10x manje novaca i štete malo izvan grada po ravnici. Od silne koncentracije na stranke i strančice nisu primjetili da se i o radnim mijestima tipa čistačica vrše iscrpljujući stranački dogovori.

Nakon toga su izgubili i državnu i gradsku vlast i sve se vratilo kao noćna mora, logično jer je svima jednostavnije da ima jedna partija, koja ujutro zasjeda i rješava sve, od nabavke i potrošnje WC pribora do svega.

Dakle, situacija je konačno jednostavna:
1. politički i partijsko-stranački život nije namjeran i sam po sebi nego snažno izvire i pokreće se iz sustava samo upravljanja na zajednički/tuđi račun;
2. ne zanima ga ama baš ništa nego to, pa mu je istovremeno i beskrajna snaga i beskrajna slabost;
3. iz pojave da nikoga ne zanima i da je skeptičan prema svemu tome je konačno krenulo nešto drugo. Osim što se je i do sada nasuprot i mimo logike takvog sustava rješavalo sve složenije i što vrijedi, sada su tim kolosjekom krenule i šire amorfno pučke mase i zbunjeni misleći ljudi i tako nastaju u grubo dva smjera i kolosjeka. Teško je prognozirati kako će se stvar razvijati do dalekih izbora u svinju 2009.g.. jer se sada moda konačno jako brzo mijenja, ali je lako moguće veoma različito, negdje (npr. u Osijeku, Splitu ...) bi se moglo desiti da sve stranke ne dobiju zajno ni 10 % a negdje bi se oko toga mogla desiti još jača mobilizacija. U karlovcu je vjerojatan i jedan i drugi ekstrem.

Ono što je pak potpuno sigurno, jest činjenica da je kod nas krenula povjesna kriza povjerenja i da minimalizam zajedno sa onim što je održalo povjerenje nastupa nezadrživo i konkretno. Nakon što se u veljači i ožujku iskristalizira povijesni prijelaz dugo pripremanog velikog skoka trženja nekretnina i ostalog sa EU u pad svih ostalih zidova, krenuti će silovita trka elementarnih znanja i poteza, nešto što je bilo nužno već 1982.g. ali je jako dugo odgađano. U tom smislu će brzo i precizno čitati razlike između onoga što uliva povjerenje i zna elementarna rješenja i svega ostalog, praktički ukupnog napretka kakvog smo poznavali.

Tko je glasao

Vjerujem da ste osmislili

Vjerujem da ste osmislili jednu lijepu i šire prihvatljivu viziju za svoj grad i da ćete okupiti određeni broj pristalica i suradnika za njezinu realizaciju. Zanima me, međutim, što ste Vi kao političar s ogromnim iskustvom (od stranačkih preko lokalnih do izvršnih funkcija u vlasti) naučili iz tog iskustva. Da li možete biračima predočiti svoju osobnu političku bilancu? Na čemu temeljite svoju političku vjerodostojnost?

Jedno je objaviti političku platformu za izbore, a nešto sasvim drugo je sadržaj prtljage koju sa sobom nužno nosi svatko tko se nudi za izvršitelja neke politike. Elementarna politička vjerodostojnost temelji se na podastiranju svoje političke poputbine javnoj prosudbi. Osobno ne vjerujem onima koji se nisu kadri kritički i samokritički odnositi prema vlastitom liku i djelu tj. onima koji računaju na kratko pamćenje građanki i građana. Također sam krajnje skeptična prema političkim vizijama pojedinaca ili stranki koje nisu prošle filter javne rasprave i deliberacije.

Ne trebaju nam političari koji će nam govoriti da oni znaju što je za nas najbolje ili oni koji će nas uvjeravati da su upravo oni ti koji imaju demijurške sposobnosti arbitriranja između različitih i često nepomirljivih društvenih interesa. Trebaju nam takvi/takve koji/e razumiju da politika ne operira na području interesa, koji su uvijek privatni i partikularni i gdje vlada zero sum game (tj. netko gubi, kad netko drugi dobiva), nego na području javnog dobra. I takvi/takve koji/e znaju da je vrhunski smisao javnog, otvorenog i transparentnog političkog djelovanja širiti i produbljivati prostor slobode, jednakosti i pravednosti u zajednici za što je moguće veći broj građanki i građana.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

kao i uvijek sve je stvar

kao i uvijek sve je stvar interesa.
interes bi trebao biti profit?

Tko je glasao

Ovih dana pokušavamo

Ovih dana pokušavamo okupiti političke stranke u Sisku upravo na jednom drugačijem konceptu lokalne politike i politike uopće. Taj koncept podrazumijeva što bližu identifikaciju vrednota i ideologija različitih političkih stranaka sa njihovim članstvom i biračkim tijelom.
To je pandan "Trećem putu" našeg člana Gracina, u odnosu na Zagreb. Želim Vam puno uspjeha. Na putu Vam neće toliko stajati različite političke opcije odnosno stranke. Kad je u pitanju korupcija, barem u tome bi morali imati suglasje. Na putu će Vam stajati "siva vlast", odnosno "vlast" koja nije vidljiva kroz funkcije, ali ona postoji. Znate i sami o kojim ljudima govorim. Ako se budu osjetili ugroženim, bit ćete i Vi ugroženi. Ja se u Sisku nisam bavio politikom, već nečim što bi trebalo nadilaziti problematiku lokalne samouprave. Pa ipak su mi prijetili prebijanjem palicama i životom. Ako ne znate o kojim ljudima govorim, možemo se naći na razgovoru, pa makar došao zbog toga u Sisak.

Tko je glasao

Bilo bi mi korisno i drago

Bilo bi mi korisno i drago da se nađemo. Može i u Zgb. Javite se mailom!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci