Tagovi

Budućnost, kakvu želim

Prosvjedi su iza nas i ispred nas..
Kandidature u SDP-u otvorene..
Inflacija raste..
Vlada vozi u petoj, ali HNB navodno šteka..
Bandić vozi u osmoj, prestiže sam sebe, kao u Matrix-u..
Slučaj Pukanić se razvodnjava..
Proslavili smo 1.maj uz grah, EU u prosvjedima..

Razmišljajući o vremenu i okruženju u kojem živimo, često puta sjetim se riječi svojih učitelja i profesora koji su bili vizionari svog vremena. Nije ih bilo puno, ali sreća je što su postojali i što su nam dali ono najbolje od sebe..vjeru u bolju budućnost. Mnoge stvari upravo su onakve kakvima su ih oni vidjeli, valjda zato što su vjerovali u napredak i razvoj ljudske inteligencije. Ali izgleda da je napredak došao na raskrižje s dva smjera. Jedan vodi napretku tehnologije i arhitekture novih svjetova samo za odabrane, a drugi vodi u podzemlje, siromaštva, bolesti, ne obrazovanosti, i kriminala (prostitucija, droga, alkohol, trafficking..). Uhvatiti korak s vremenom izgleda mi u ovim vremenima najteži zadatak. Preraspodjela kapitala kao osnova za daljnji normalni razvoj, ali kako stvari stoje Hrvatska o tome previše ne razmišlja. Pred nama stoje zadatci koje moramo ispuniti kako bismo ušli u eu zajednicu, poglavlja se otvaraju i zatvaraju, svakim danom sve smo bliže cilju, to me veseli, ali…
Smije li se zato zanemariti ljudski faktor, jesu li hrvatski građani spremni za tu i takvu europu u kojoj se cijeni znanje i rad, a ne nepotizam i korupcija? Treba li ova izvršna vlast više pažnje posvetiti svojim građanima, svojoj djeci i kreirati zakone ne samo zakona radi, već zbog novih generacija koji će živjeti u ujedinjenoj europi? Dok američki prijatelji savjetuju članice eu da smanje svoje izdatke za socijalu kako bi se brže razvijale, pitam se koja je to cijena bržeg razvoja? Uzmemo li u obzir desetine milijuna beskućnika u SAD-u, preko trideset milijuna nezaposlenih u EU, vizija budućnosti i nije tako sjajna..istovremeno kinezi izlaze na slobodno tržište…
Kada bi se pokušala sada staviti u poziciju svoje učiteljice prije tridesetak godina, ali sa svoje polazne točke gledišta, ne znam bi li pogodila kao što je ona, ali za trideset godina voljela bi da Hrvatska bude u prvom redu država obrazovane nacije, socijalna u svakom pogledu, i napredna bar onoliko koliko je kroz povijest krvarila. Tada će nas svatko respektirati a manje ucjenjivati, kao što to i danas čine s mnogim istaknutim znanstvenicima i stručnjacima širom svijeta. Što želim reći? Znanje je najveći adut tamo gdje nam je cilj biti, i na tu kartu moramo igrati. Škole i fakulteti, djeca i mladi, iznad i prije svega, a ostalo će ići svojim tijekom, htjeli mi to ili ne.
Da se mene pita, ministarstvo obrazovanja i znanosti imalo bi najveću ulogu u izvršnoj vlasti, prioritet s kojim se kasni desetljećima. Moj stav s kojim se možete, i ne morate složiti:)

U budućnosti će biti bogati samo oni sa znanjem. (W. CHURCHILL)

Komentari

Malo auditornih vjezbi (hr

Malo auditornih vjezbi (hr 3. program):
http://www.hrt.hr/audio_clip/view_file.php?dat_id=10752 SAD-GUBITAK ZAŠTITNOG ZIDA (cca 13MB)
http://www.hrt.hr/audio_clip/view_file.php?dat_id=10746 KOMU ĆE PRIPASTI 21 STOLJEĆE (cca 13MB)

"Da se mene pita, ministarstvo obrazovanja i znanosti imalo bi najveću ulogu u izvršnoj vlasti"
po meni upce ne. Nedostaje nesto esencijalnije od samog obrazovanja, jer mi kad i uspjesno obrazujemo, obrazujemo tudu radnu snagu, kojoj se a posteriori dodvoravamo samo kada ta ista hoce sebi spomenik digunuti na samom kraju karijere ili kad se pokusava nositi sa svojim pecalbarskim nostalgijama.
Uopce se ne salim, ali po meni bi to bilo ministarstvo kulture, a u nesto saljivijem, ali ne nuzno manje ozbiljnom tonu osobno bih se zalozio za osnivanje ministarstva za prevladavanje svih oblika drustvenih jazova i strahova od buducnosti. Uh jebate pa mi to vec i imamo u nekom obliku "Ministarstvo ... međugeneracijske solidarnosti"

Salu na stranu, po meni nedostaje zdravih i racionalnih dozivljaja danasnje opce situacije i stanja u cijelom covjecanstvu, pa tako i naseg mjesta u tome svemu. U ocjeni sadasnjosti vladaju teske rijeci, jednostranosti i kojesta, to rada euforiju u raznim pogledima, neumjerenosti, a sve to podloga je za iracionalnosti, koja se umnogostrucava i multiplicira dodatnim interpretacijama i prenosenjima. Rezultat je izgubljena bitka u samim pocecima. Samo malo mira i koncentracije i vec bi situacija bila izglednija ili ako nista uhvatljiva za siri sloj ljudi. U nedostatku toga mi se povodimo za trecerazrednim mesijama koji nas po raznoraznim glasinama koje su i do njih kao takve dosle uvjeravaju u jedno, drugo i raznorazno terce.
Na primjeru:
Ukoliko Peljeski most treba, onda on treba i kulturoloski, a ne samo ukoliko on operativno nekome treba. Ukoliko ne treba kulturoloski onda on tesko moze trebati i operativno. Ukoliko postoji jaz izmedu kulturoloskog i operativnog to je vec problem koji je visi i veci od spomenutog premostenja pa se tada moze dogoditi da nesto treba i kad ne treba i obrnuto kad nesto treba ne treba. Prevladati jaz ne znaci uvjeriti i posljednjeg smutljivca i jalnuskog diletanta da most ne treba ili pak da treba vec prevladati jaz znaci da je manje vise vecina vrlo svjesna sto ne gradnja sveukupno znaci ili ne (vrijedi isto i za gradnju), ali da nikom normalnom uopce ne pada na pamet da bi prosao sa svojim partikularnim namjerama, bez obzria bio on graditelj ili onaj koji se gradnji protivi.

Tko je glasao

Obrazovanje je po mom

Obrazovanje je po mom mišljenju naša jača strana. Imala sam prilike pratiti njemačke kvizove i mogu reći da naše škole daju jače osnovice opće kulture. Znam da sam tražila priznanje svoje diplome od njemačkih vlasti i dobila bez da su me tražili da išta dodatno polažem pa čak nisu provjeravali ni znanje jezika. Želim reći da njemačka, koja u znanosti ima briljantne kadrove, ima povjerenje u naše fakulte, a to samo po sebi dosta kaže.
Drugo, tko ima vremena i želje, može pogledati našu "Najslabiju kariku" i može steći sliku našeg obrazovnog prosjeka. Sve puno diplomiranih stručnjaka (to ne znači i da ne zaštekaju na jednostavnim pitanjima), i skoro svi na burzi rada (nezaposleni). Meni se čini (ne znam, ali ima upućenih) da dok se brojilo koliko mi imamo VSS kadrova, išlo se po poduzećima, ustanovama i sl. i brojili zaposleni. Kako se kod nas ne zapošljavaju po stručnoj spremi nego po babu i stričevima, moguće da i nema puno VSS. Ali kad se okrenete oko sebe, rijetko koja obitelj sa djecom a da ta djeca nisu upisala neki fakultet.
Tehnička znanja i temeljna nauka (PMF), mislim tko je kroz to prošao da ima znanje koje se može solidno dalje po potrebi nadograđivati.
Dokaz su naši liječnici vani, fizičari, biokemičari.
Nego, u stilu kad naš ode van, tamo se lijepo snađe, bude ugledan i pošten čovjek, cjenjen od svojih kolega. Ostavi ga ovdje, nikad ništa iz njega?
Kad naši poslodavci cvile, kako su ga zaposlili, a on ništa ne zna, to ovisi o tome što oni očekuju od njega. Nitko se nije naučen rodio i gdje postoji komunikacija, a ne šikaniranje i podcjenjivanje, tamo se čovjeku (pametnom dosta i 100 riječi) pokaže, ukaže, pouči ga se, da mu se do znanja da ga se cijeni, ali da neke vještine mora dotjerati i usavršiti, pokaže kako i to funkcionira.
To je cijela nauka i zato postoje menadžeri????

Tko je glasao

Obrazovanje je po mom

Obrazovanje je po mom mišljenju naša jača strana. Imala sam prilike pratiti njemačke kvizove i mogu reći da naše škole daju jače osnovice opće kulture.

Bez uvrede, ali kvizovi definitivno nisu ni izbliza objektivno mjerilo za kvalitetu našeg obrazovnog sustava.
Koliko je naš obrazovni sustav kvalitetan i koliko nam je "jača strana", vidi se vrlo dobro po postotku visokoobrazovanih ljudi (s diplomom 7 %, s doktoratom praktički zanemarivo), zatim po duljini studiranja na fakultetima (što je doseglo takve razmjere da se vidi da je to pogreška sustava, a ne "lijenost" studenata ); zatim po postotku ljudi koji su završili srednju školu, i onih koji nisu završili srednju školu; po postotku ljudi koji imaju minimum osnovne pismenosti (ne samo one jezične, nego i prirodoznanstvene, tehničke, općekulturne, informatičke...); po inflaciji petica u našim školama, po činjenici da matematiku predaju osobe sa završenom višom trenerskom školom (da, ima i toga!) itd.

Definitivno se ne slažem da je "obrazovanje naša jača strana"; zapravo, rekao bih da nam je obrazovni sustav u (relativno) katastrofalnom stanju.

Činjenica da Nijemci priznaju diplomu "bez pitanja" zapravo samo govori o programskom sadržaju studija, o "sadržajnoj kompatibilnosti" studija...

Znam i ja dosta ljudi koji su otišli raditi van ili upisali poslijediplomski vani (u Europi), i uglavnom nisu imali problema s priznavanjem kvalifikacija. Dakle, s formalne strane nema problema. No to ipak nije sve. Usudio bih se reći da se osobe iz Hrvatske koje odu van cijene zato jer su uspjeli prvenstveno na temelju svog vlastitog truda i angažmana. Postoje lošiji i bolji fakulteti, no generalno, mislim da je opći hrvatski mit taj o "cijenjenosti naših fakulteta vani". Nisu fakulteti tu ključni, ključni su ljudi koji su usprkos tih fakulteta uspjeli se probiti. (no kao što rekoh, prihvatite da je ovo generalizacija, jer kao što rekoh, ima i boljih i lošijih programa).

Na listi 400 najboljih sveučilišta na svijetu, koju možete vidjeti ovdje, Njemačka ima jedan dobar broj svojih sveučilišta...nagradno pitanje: koliko ima Hrvatska? Stoga naš hrvatski mit da se "vani cijene naši stručnjaci, dakle naši fakulteti su dobri" naprosto ne stoji.

Većina studijskih programa je kod nas zastarjela, nema koordinacije između kolegija, ima malo praktične nastave, studentima se često studij otežava umjesto da bude realan, ima malo stimulacije studenata, studenti se često ne usmjeravaju u istraživanje do samog kraja studija, a i tada im se administrativnim mjerama ograničava sloboda na neki način.

Prosječno vrijeme studiranja na nekim fakultetima je kod nas 7-8 godina..a studij nominalno traje 4 godine. Neki fakulteti imaju bolji prosjek, ali ni taj prosjek nije do kraja usklađen s nominalnim trajanjem studija. Po novim bolonjskim programima studij do magisterija struke trebao bi trajati točno 5 godina, ni više ni manje; no već sada se događa apsurdna situacija da jedan dio studenata naprosto padne godinu jer ne uspije položiti sve ispite, a zatim su 6 mjeseci bez ikakvog posla jer moraju čekati taj jedan jedini kolegij koji se recimo predaje tek u ljetnom semestru. Ili, kako ocijeniti kolegije i pripadne ispite na kojem se događa da na dva ili tri roka zaredom prođe jedan ili nijedan student?

Tehnička znanja i temeljna nauka (PMF), mislim tko je kroz to prošao da ima znanje koje se može solidno dalje po potrebi nadograđivati.
Dokaz su naši liječnici vani, fizičari, biokemičari.

Vidi gore pod "zašto naši ljudi uspijevaju vani". Ne zbog kvalitete fakulteta, nažalost. Znanje postoji, može se nadograđivati, no kao što rekoh, ljudi uspijevaju prvenstveno zbog vlastitog truda. Prije nekoliko godina u jednoj evaluaciji PMF se pohvalio kako eto postoji puno ljudi vani pa je zato PMF uspješan fakultet. Demantirali su ga sami alumnii tog fakulteta, koji su javno izjavili da se fakultet nažalost ne može pozivati na njihov uspjeh i da je njihov uspjeh posljedica vlastitog truda i zalaganja.

Tko je glasao

Slažem se sa komentarom da

Slažem se sa komentarom da nam obrazovni sustav ima teških nedostataka, naročito što se tiče dužine studija sa prosjekom od 7-8 godina, što pokazuje da greška ne leži na studentima koliko na profesorima. Također i bolonjski proces nije najbolje usklađen, pa studenti po šest mjeseci ili i više ne dobe priliku da prođu taj jedan ispit koji im nedostaje da bi mogli nastaviti dalje. Ipak, nije mi do izgradnje mitova o našem školstvu, ali nemojmo pljuvati stalno po sebi. Naravno da je uspjeh pojedinaca vani posljedica njihovog truda i zalaganja, ali (a to je poanta) da nije bilo dobrih osnovica znanja sa domaćeg terena, ne bi se lako ni nadograđivalo. Ni jedan fakultet ne može vas naučiti apsolutno svemu što ćete dalje u životu trebati, ali vam treba dati smjernice. Nedugo je bio prof Matko Marušić sa medicine u emisiji Nedjeljom u 2, kod Stankovića. Čovjek je lijepo rekao kako to funkcionira, on se potrudi da dobrom studentu nađe stipendiju vani, a student vrati transferom novih znanja matičnom faksu. Na fakultetima, gdje postoji trajni nedostatak ulaganja u opremu, ovo je vrlo bitno. Kako bismo inače održali nivo? Ja i dalje mislim da naše školstvo daje solidno temeljno obrazovanje, a da to ne leži do sustava, nego do motiviranosti pojedinih profesora i studenata.

Tko je glasao

Na listi 400 najboljih

Na listi 400 najboljih sveučilišta na svijetu, koju možete vidjeti ovdje, Njemačka ima jedan dobar broj svojih sveučilišta...nagradno pitanje: koliko ima Hrvatska?Njemačka ima uz sva ta sveučilišta puno Fach- idiota. koji ne znaju ni svoj jezik kak treba.
Plus toga ima 4 000 000 u slovima četri milijona nepismenih.
Kad gledam kvizove u Njemačkoj i usporedim ih s našima onda imam još lošije mišljenje o njihovom školstvu i opčem naobrazovanju.
Zapostavili su školstvo i natrpali po 33 djece u jedan razred i sad im se to osvečuje.
Prije dve tri godine su se probudili i sad trčiju za drugima.
Školoval sam dvoje djece u toj zemlji.
Stoga naš hrvatski mit da se "vani cijene naši stručnjaci, dakle naši fakulteti su dobri" naprosto ne stoji. Kaj se toga tiče si se malo zeznul.

Živim u toj zemlji 42 godine i znam o čemu govorim.

Tko je glasao

Bez obzira na to o čemu

Bez obzira na to o čemu govoriš, Njemačka je jedna od 5 (čini mi se) najrazvijenijih zemalja svijeta...usprkos tome što ima puno fachidiota, ima vrlo vrlo uspješnu znanost i, kao što sam već naveo, najbolji izvansveučilišni istraživački institut na svijetu (odnosno skup instituta)- Max Planck institute.

A gdje je tu Hrvatska? Helou, oprosti, ali mogu Nijemci imati katastrofalno znanje na kvizovima, ali otkad su kvizovi mjerilo uspješnosti obrazovnog sustava??

Može mi bilo tko tvrditi da eto Njemačka ima nekvalitetan obrazovni sustav - možda i ima (čuo sam i ja dosta konkretnih iskustava u tome), ali zato u nekim područjima postiže vrhunske rezultate! Usporedba Hrvatske i Njemačke, posebno u području znanosti, istraživanja i tehnologije upućuje na vrlo očite zaključke.

Što se tiče mita o visokoj kvaliteti hrvatskih fakulteta, tu te opet mora demantirati. Najprije, ja sam htio reći da to što su naši ljudi vani uspješni ne znači nužno da su i fakulteti dobri, nego da su ljudi kvalitetni i da se znaju potruditi za svoj vlastiti uspjeh (ili hoćeš reći da je tvojem uspjehu pridonjela samo tvoja diploma, a tvoj trud nimalo??). Naši fakulteti često koriste upravo to za tvrdnju "a ipak smo mi dobri". Ima boljih, ali ima i lošijih fakulteta, a tvrdnja o "kvalitetnim fakultetima u Hrvatskoj" samo zamagljuje činjenicu da je potrebno provesti opsežne i radikalne reforme visokoškolskog sustava (i cijelog obrazovnog sustava).
Druga činjenica koja demantira kvalitetu fakulteta je upravo ta statistika - ta statistika je bazirana na točno utvrđenoj znanstvenoj metodologiji, dakle to nije neka "top- lista" napravljena prema popularnosti i prema nekim ad hoc kriterijima, nego prema vrlo precizno utvrđenim kriterijima koji omogućuju usporedbu sveučilišta diljem svijeta. Hrvatskih sveučilišta na tom popisu nema. Njemačkih ima - jer bez obzira na to koliko fahidiota proizvedu, ipak imaju vrhunsku znanost (a za vrhunsku znanost dovoljno je i 10, 20 vrhunskih stručnjaka). Dakle?

Ovo ipak nije rasprava o usporedbi njemačkog i hrvatskog obrazovnog sustava, samo želim ukazati na to da tvrdnja o "visokoj kvaliteti" hrvatskog obrazovnog sustava u nekim stvarima stoji na vrlo staklenim nogama, i da se često koristi kao izlika za nepokretanje ključnih reformi. A reforme su ključne ne zato što to od nas traži EU, nego zato što nam je to doslovno ključ za naše preživljavanje.

Tko je glasao

Kad sve to pročitam dojdem

Kad sve to pročitam dojdem do zaključka da potvrđuješ moj komentar.

I sad mi jedna stvar nije jasna:

Jedamput ne valjamo mi a drugi put smo dobri samo je školstvo loše.

Tko je glasao

Da bi Hrvatska bila takva,

Da bi Hrvatska bila takva, trebala bi misliti samo o sebi i o svojim građanima. Trebala bi imati vlast koje misli na svoje građane. Trebala bi imati građane koji misle na Hrvatsku i koji su spremni promijeniti ovo neizdrživo stanje. Međutim mi imamo Hrvatsku koje ne misli na ništa, političare koji misle samo na sebe i veliku večinu građana koji nemaju duha, ni volje, a ni hrabrosti.

Tko je glasao

Da, potrebno nam je znanje,

Da, potrebno nam je znanje, samo je ideja što je to znanje kod nas poprimila kretenski oblik pa tako kod nas ljudi misle da je znanje=formalmo obrazovanje=fakultetska diploma. To je vrlo opasna ideja. Takva definicija znanja neće donijeti ništa dobra.

U svakoj državi velik dio ljudi radi i raditi će poslove za koje ne treba fakultetska diploma (portiri, škovacini, konobari, policajci, vatrodasci, trgovci....).
Zemlja znanja bi po meni bila zamlja u kojoj i vlast i narod znaju kako pružiti život dostojan čovjeka svakome, u kojoj znaju čuvati i poštivati zemlju u kojoj su rođeni, u kojoj znaju brinuti se o okolišu.

Tko je glasao

samo je ideja što je to

samo je ideja što je to znanje kod nas poprimila kretenski oblik pa tako kod nas ljudi misle da je znanje=formalmo obrazovanje=fakultetska diploma.
Ne samo da je tako, već se pojavljuje i drugi problem. Naime, u nekoliko navrata imala sam prilku čuti od direktora velikih državnih poduzeća slijedeću konstataciju. Dolaze im ljudi sa završenim fakultetom, po babi i po stričevima, no problem je što nemaju osnovnih znanja za to radno mjesto ali se postavljaju s visoka jer imaju diplomu što mnogi od zaposlenih nemaju. Čak niti ne pokazuju želju da nešto nauče. Zato imamo takvu situaciju u državnim poduzećima.
U privatnom sektoru je to obrnuto. Diploma ne igra presudni značaj, poželjno ju je imati, ali testiranja su tako koncipirana da onaj bez znanja jednostavno ne prolazi. Često puta i vidimo takve oglase gdje se traže razne vještine, znanja, iskustvo, a diploma "nije bitno".
Za primjer navest ću slučaj jedne moje nekad radne kolegice, koja je nakon osam godina u dobroj firmi po nagovoru jednog mog kolege i jednog od direktora primljena u našu firmu. Što se dogodilo? Nije uspjela. Nakon tri mjeseca rečeno joj je da je pametna i lijepa, ali da nije dovoljno stručna za obavljanje tog posla, da nema dovoljno znanja. Završila je na burzi, i trebalo joj je neko vrijeme da se opet zaposli, bez obzira na diplomu.

Tko je glasao

Moje je mišljenje malo

Moje je mišljenje malo drugačije.
Radila sam u globalnim kompanijama,Hrvati su bili najobrazovaniji i imali su najviše znanja. Svi oko nas su bili manje više priučeni.Mi smo bili doktori nauka ,oni su imali kurseve,tečajeve,srednje škole.U jednom je trenutku moj direktor bio po obrazovanju medicinski tehničar.
Mi smo već sada bogati znanjem.
Društvo znanja je nedovoljno .
Nedostaje primjena,to ne može omogućiti Ministarstvo obrazovanja,već ministarstva gospodarstva,poljoporivrede,turuzma...
To su naše slabosti.

cvjetići

Tko je glasao

Moje je mišljenje malo

Moje je mišljenje malo drugačije. Radila sam u globalnim kompanijama,Hrvati su bili najobrazovaniji i imali su najviše znanja. Svi oko nas su bili manje više priučeni.Mi smo bili doktori nauka ,oni su imali kurseve,tečajeve,srednje škole.U jednom je trenutku moj direktor bio po obrazovanju medicinski tehničar.

OK, razumijem da mi sami sebe volimo hvaliti, ali ta teza da smo mi najobrazovaniji (jer npr znamo nabrojati 50 američkih država a niti amerikanci to ne znaju i slično) JE JEDNOSTAVNO LAŽ. Naša znanja su beskorisna, nemaju tržišnu vrijednosti i nistu u stanju napraviti kvalitetni proizvod...

Zaključivati na osnovu 500 ili 1000 Hrvata koji su otišli van i tamo su izvrsni ne dokazuje ničime da je preostalih 800.000 koji rade u hrvatskoj imalo slično s njima i nije.

Da, američki obrazovni sustav je baziran na hrpi kotačića koji imaju svoju usko definiranu uloga te lidera i elite koja ima kompletnu sliku.

Kotačići znaju samo ono što trebaju znati (zato i ti kotačići nikad ne fantaziraju da mogu biti direktori, ili predjsjednici država, ili da oni znaju najbolje - jer jednostavno ne znaju. Ovo je pogotovo očito na pollitika.com gdje svi kritiziraju sve, svi znaju bolje od vlade, Todorića od bilo koga - a ustvari nisu u stanju niti 10.000 kn neto mjesečno zaraditi - to najbolje govori o njihovoj sposobnosti i vrijednostima)

Ima stotine intervjua direkora hrvatski tvrtki u kojima svi iznose isti problem - nema dovoljno kvalitetnih ljudi. Najbolji je možda izvor podataka u tome Nenad Bakić od moj-posao.net - preko njega je prošlo tisuću i tisuću životopisa i head-hunting zadataka (ne mislim pritome na ovaj narodni dio moj-posao.net portala već njegovu head-hunting komponentu, tj. tvrtku Selectio)... Bakić dakle tvrdi isto - nema dovoljno stručnjuaka (iz bilo kojeg poručja - ekonomija, informatika, kemija - bilo što!).

Zaključak: 45 godina komunizma i 18 godina nastavka obrazovanja na istim konceptima nas je dovelo tu gdje jesmo...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

Zaključak: 45 godina

Zaključak: 45 godina komunizma i 18 godina nastavka obrazovanja na istim konceptima nas je dovelo tu gdje jesmo...
Ako smo tako svi zaključili tko će početi mijenjati smjerove? Upravo je na izvršnoj vlasti da zaokrene smjerove against the wind, slažeš se? Od nekud mora početi. Ali da bi počelo moramo stvoriti uvjete. A uvjete stvara gospodarstvo prilagođavajući se tržištu. Stoga ministarstvo obrazovanja mora biti fleksibilno i odgavarati na signale izvana.
Samo ministarstvo obrazovanja ima deal sa KING ICT za obrazovanje i dobivanje ECDL diploma za svoje djelatnike. Po osobi plaćaju cca.7000,00 kn. Dakle, ako to čine za sebe, zašto onda ne uvedu informatiku u o.š. u više razrede kao obvezni predmet. I to bi bio nekakav početak.
Na jednom tečaju pred par godina jedan dječak prvog razreda srednje strukovne škole rekao mi da oni imaju računala u školi ali da im profesori ne daju da njima rade, da ih ne bi pokvarili...to je slika kako se prenosi znanje. Što treba očekivati od takvog obrazovnog sustava?

Tko je glasao

Zaključak: 45 godina

Zaključak: 45 godina komunizma i 18 godina nastavka obrazovanja na istim konceptima nas je dovelo tu gdje jesmo...
Bravo majstore. Upravo si dobro definirao osnovni problem naseg drustva. 45. godina jednoumlja i 18 godina bezumlja stvorili su od Hrvatske umjesto prosperitetne zemlje zemlju koja grca u tranzicijskim problemima. No pored obrazovnog problem je u mentalnom sklopu koje je taj opceobrazovni sistem stvorio u nasem drustvu. U nasem drustvu koje ne cijeni rad, poduzetnost, marljivost, inteligenciju, zelju za usavrsavanjem nego cijeni bezobrazluk, drskost, lopovluk, jamljenje na svim nivoima i opravdano mladi ljudi postavljaju pitanje zasto bi ucili i bili marljivi ako ih lopovi i probisvjeti izguravaju sa svih stepenica.
Naravno krivo je 50 godina jednoumlja koje je stvorilo zasade na kojima se ovih 18 godina bezumlja hranilo antikomunistickim neokomunizmom u kojem su od komunizma preuzeli opcu neodgovornost a od kapitalizma opcu grabez.
No kako ne bi i ovo licilo na ono sto ti kazes o SDP dr......u sam si napisao tocnu dijagnozu stanja no ono sto vidimo jest kako se to stanje i dalje nastavlja i nema izgleda u promjenu.

Tko je glasao

Ima stotine intervjua

Ima stotine intervjua direkora hrvatski tvrtki u kojima svi iznose isti problem - nema dovoljno kvalitetnih ljudi.

slažem se u cijelosti, no dodao bih još jedan jednako zabrinjavajući podatak; naime po mojem iskustvu iznimno je mali broj tvrtki koje investiraju u intelektualni kapital svojih zaposlenika, a gospodarstvo je u stvari jedino koje može napraviti promjenu u tom segmentu jer će ciljano educirati ljude za svoje potrebe

neki s kojima sam razgovarao, kažu između ostaloga da nema smisla investirati u znanje ljudi jer onda za mjesec dana odu negdje drugdje za 500kn veću plaću - ja u tome vidim prvenstveno problem te tvrtke, jer selekcijski proces bi morao hvatati ljude kojima 500 (1000 ili 2000) kn ne može biti motivacijski faktor za prelazak na drugo radno mjesto iz jednostavnog razloga što novac ljude ne čini sretnima

platiti nekakav dvodnevni seminar, financirati put na udaljeni sajam ili kongres, pretplata na stručne novine su vrlo malene investicije koje generiraju ne samo kompetentne ljude nego i motivirane zaposlenike pa stoga zaključujem kako je dijagnoza da nedostaje kvalitetnih ljudi samo polovica problema dok druga polovica leži u činjenici da oni koji su ih u stanju stvarati to ne čine iz vrlo prizemnih razloga

Tko je glasao

slažem se u cijelosti, no

slažem se u cijelosti, no dodao bih još jedan jednako zabrinjavajući podatak; naime po mojem iskustvu iznimno je mali broj tvrtki koje investiraju u intelektualni kapital svojih zaposlenika,
onda bi zaposlenici poceli vise razmisljati te bi to bilo pogubno za poslodavce. Uostalom kad netko pocne u firmi nesto predlagati onda mu je odgovor uglavnom:
"sto prosipas pamet" ili "nemoj filozofirati".
neki s kojima sam razgovarao, kažu između ostaloga da nema smisla investirati u znanje ljudi jer onda za mjesec dana odu negdje drugdje za 500kn veću plaću - ja u tome vidim prvenstveno problem te tvrtke, jer selekcijski proces bi morao hvatati ljude kojima 500 (1000 ili 2000) kn ne može biti motivacijski faktor za prelazak na drugo radno mjesto iz jednostavnog razloga što novac ljude ne čini sretnima
U danasnjem trenutku prvobitne akumulacije kapitala uglavnom odgovor poslodavca na trazenje nekih pogodnosti radnika kao sto su osmosatno radno vrijeme, placeni prekovremeni i placeni godisnji glasi ima pun biro za nezaposlene takvih kao sto si ti. Nadalje nema niti zelje za stimulacijom onih koji pokazuju volju za boljim radom niti postovanja doprinosa firmi od takvih te je jasno da netko ide tamo gdje ce dobiti veca primanja jer se poslodavac nije potrudio da onoga tko dobro radi i zadrzi.

Tko je glasao

da, teza da je hrvatski

da, teza da je hrvatski obrazovni sustav dobar i su Hrvati obrazovani i svugdje rado primljeni je jednostavno laž i nema veze s istinom (a čuli smo da Ministra zanima jedino istina?).

Hrvatskih sveučilišta nema nigdje u prvih 500 sveučilišta na svijetu (dok je recimo ljubljansko unutar tih 500 najboljih).
U SAD-u recimo, fakulteti imaju manje zahtjevan program nego kod nas, ali to rezultira onda time da Amerikanci (i oni koji prođu američka sveučilišta) dođu spremni i motivirani u firme, ili recimo na doktorat, i onda vrlo brzo usvajaju nova znanja i vještine. Amerikanci su možda s diplomom po znanju iza nas, ali već godinu dana nakon tog su daleko ispred. Kod nas, za razliku od SAD-a, studenti već umorni i iscrpljeni ovim našim "sustavom izvrsnosti" dođu do diplome, a onda moraju još klipsati najprije do magisterija (ako nastavljaju u akademskom sustavu), a onda do doktorata. sve skupa to se zna protegnuti i na 12- 15 godina do doktorata, za razliku od SAD-a, gdje to traje max. 10 godina. (Srećom, bolonjskom reformom je ukinut magisterij znanosti, i to je jedna od pozitivnih stvari..)

Hrvatska bi se doduše više trebala uspoređivati s europskim kontinentalnim sustavom, posebno onim iz austrijsko- njemačkog kulturnog kruga. No, iako i Njemačka ima dosta problema s tim, oni su neusporedivo dalje od nas. Osim tog, i oni imaju svoje centre izvrsnosti, i od njih bi mogli itekako mnogo naučiti. Dovoljno je samo spomenuti da se najbolji institut na svijetu nalazi upravo u Njemačkoj (to je Max-Planck Gesellschaft, skupina instituta za praktički sva moguća područja).

Ono po čemu možda dobivamo dojam da su eto Hrvati uspješni, to je jedna mala skupina ljudi (mala u usporedbi s ukupnim brojem studenata ili ukupnim brojem Hrvata) koji se uspiju probiti kroz tu šikaru obrazovnog sustava, i uspiju upravo zahvaljujući vlastitom trudu i odricanju.

Hrvatska je godinama i desetljećima još uvijek daleko od zemlje znanja. Ne samo to što se premalo ulaže u školstvo i obrazovanje, znanost i istraživanje, tehnologiju i razvoj, nego se trud i zalaganje ne cijeni, ne cijeni se znanje niti težnja za stjecanjem znanja. Ne postoji niti politički stav, niti generalni stav u društvu da Hrvatska zapravo jedino može opstati ako ulaže u znanje i razvoj. Puno je važnije "snaći se", iskoristiti neku vezu.

Još će mnogo Drave i Save proteći ispod mostova dok Hrvatska zaista postane zemlja znanja...

Tko je glasao

onda bi zaposlenici poceli

onda bi zaposlenici poceli vise razmisljati te bi to bilo pogubno za poslodavce. Uostalom kad netko pocne u firmi nesto predlagati onda mu je odgovor uglavnom: "sto prosipas pamet" ili "nemoj filozofirati".

to je neka bosanska uzrečica iz tvoje mladosti? Bosančero, ma daj kakva ti je to dječja, primitivna teza - poslodavac neće ulagati u zaposlene jer je to pogubno za poslodavca? Misliš da će radnici revolucijom preuzeti tvrtku jer su "naučili pisati"

Svašta, baš si jadan u svojim promišljanjima.
Mrak je dobro opisao problem... Pitanje je naravno zašto poslodavci ne ulažu u intelektualni kapital (većina njih). Zato jer su uglavnom svoj uspijeh postigli uz minimalno školovanja i čitanja, u ovoj fazi tržišne utakmice većina instinktom i emotivnom inteligencijom vodi svoje poslovno carstvo, odlučuju o ključnim potezima... Naravno da u takom pogledu ne vide razloga zašto bi educirali radnike...

Ali ipak situacija je takva u manjim tvrtkama, najvažnije hrvatske tvrtke itekako razumijju taj problem: agrokor sustav, podravka, adris, pliva, t-com, dukat, nexe itd itd šalju svoje junior zaposlenika na seminare, kongrese, MBA itd...

Osim toga, algebra i druga učilišta su puna s ljudima koji tamo stječu neka temeljna operativna znanja (rad s računalima itd)

samo kao što rekoh na početku, nemamo takvih dovoljno i do rezultata se ne dolazi preko noći...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

Ali ipak situacija je takva

Ali ipak situacija je takva u manjim tvrtkama, najvažnije hrvatske tvrtke itekako razumijju taj problem: agrokor sustav, podravka, adris, pliva, t-com, dukat, nexe itd itd šalju svoje junior zaposlenika na seminare, kongrese, MBA itd...
Vjerujem da ti bolje razumiješ taj problem od njih, samo izbjegavaš reći:
- od onih koji su razumjeli problem se izdavaja Luka Rajić, koji je uredno održavao posao i odigrao igru, pri čemu je važno da je u Švicarskoj, policijskoj državi koja uživa najveći respekt (za razliku od drugih u kojima je puno manje sigurno);
- a i kod ovih koje navodiš da razumiju (inercija monopola i slično) i kod dobrog djela koji ne razumiju se radi o tome da su ekipe (čiste nakon dugih čišćenja po savezu komunista, od svih mislećih primjeraka) ugurale svoju razmaženu djecu i miljenike, derišta i forsere bez pokrića, tako da i sa takvim dogradnjama znanja nemaju nikave šanse s Lukom Rajićem, prevladava nedisciplina mašte na klizalištu napretka, svježi podaci ovdje http://gnews.blog.hr/ .

To je ujedno tajna kako iskusni igrači Mesić, Luka Bebić, Jarnjak, Marina MD, Šeks i slično blistaju kao nikad, bez konkurencije su.

Tko je glasao

e upravo ta konkurencija ima

e upravo ta konkurencija
ima li uopce potrebe za tim? postoji poslodavac i zaposlenik
"Drzavnik novog kova" bas i nije sposoban al ima ekipu koja odrađuje posao

Tko je glasao

Bijesu, zaboravio si

Bijesu, zaboravio si "uspjesima" naših tajkuna pridodati i političke veze s kojima su se obogatili...Taj faktor "uspješnosti" namjerno preskačeš.

Tko je glasao

Novac ljude ne čini

Novac ljude ne čini sretnima.
Slažem se.
Novac ljude čini sretnijima!

Tko je glasao

piscu nikako da krene

piscu nikako da krene prodaja prvog romana, onda se dosjeti oglasa :

Milijunaš, visok, elegantan, obrazovan, glazbenik, rado bi se oženio s gospođicom koja bi bila u svemu slična junakinji romana "Ljubav je pobjedila" koji je napisao Peter Asqurtee.

Roman je ubrzo rasprodan.

Tko je glasao

sva suvisla istraživanja

sva suvisla istraživanja kažu kako novac nije motivacija za radno mjesto, u času kada postigneš nekakvu fair plaću za posao koji obavljaš za zadovoljstvo je neusporedivo bitnija radna okolina, izazovi kojima se baviš, međuljudski odnosi, mogućnost napredovanja (ili po funkciji ili znanjem) i slični uvjeti

kada dobiješ 500kn veću plaću onda si jako sretan, no petnaest dana, mjesec ili dva kasnije, ako se u tvojoj radnoj okolini ništa nije promijenilo nezadovoljstvo se ponovno vraća

novac ne čini ljude sretnijima

Tko je glasao

Ne tvrdim da novac čini

Ne tvrdim da novac čini ljude sretnima već sretnijima.To je prilična razlika.Naravno,kvaka je u sumi novca.500 kuna više nekima je puno ali većini baš i ne.Ali ako ti netko ponudi 3000 kuna više(npr.),onda bi se zapitao.U svakom slučaju,valjalo bi malo istražiti te naše direktore a ne samo "pucat" po zaposlenicima.Kakve to oni kvalifikacije imaju koje ih čine da budu na takvim mjestima?Čast iznimkama,naravno.Ap bi tu imao svašta za dodati.Meni se čini da je izgubljena bitka sa stvarnošću.primorac mrtav-ladan izjavljuje da je pogrešno informiran a Saki izvaljuje da je važno da je narod sit.Najveći problem obrazovanja je taj što nema ljudi koji žele,mogu,hoće obrazovati.U ispitivanjima svi studenti izjavljuju da žele raditi u nekim "hrv top firmama" a nitko da izjavi da bi sami htjeli otvoriti barem nekakav obrt ili sl. i biti poduzetnikom.Mentalni sklop doživljava konstantan kratki spoj.Osim toga nema nikakve profesionalne orijentacije niti buduće strategije tržišta rada.Imamo najveći broj pravnika i ekonomista po glavi stanovnika a najtanji smo u gospodarstvu i pravosuđu.Nisam napisao niš novo ali morao sam si malo dati oduška.

Tko je glasao

Ljudi i okolina su stvarno

Ljudi i okolina su stvarno najvažniji. Ja sam dao otkaz i otišao na slabije plaćen posao gdje ne moram imati posla s tupanima ni birokracijom (ako netko misli da je birokracija u privatnim firmama bolja od one u državnim onda se grdno vara).
Dosta ljudi moje generacije također su promijenili ili traže posao s boljim uvjetima rada makar plaća bila manja.
Zdravlje i kvalitetan život su puno važniji od novca.

Tko je glasao

Naša znanja su beskorisna,

Naša znanja su beskorisna, nemaju tržišnu vrijednosti i nistu u stanju napraviti kvalitetni proizvod...
Ovo je točno u maoističkom smislu, samo je u drugom smislu točno ono što cvijetići govori
Radila sam u globalnim kompanijama,Hrvati su bili najobrazovaniji i imali su najviše znanja.
Kada su 1972.g. uklonjeni svi tzv. Holjevčevi ljudi, uklonjena je i tehnologija i znanje i sve. To je bilo razložno i u zadnji trenutak, da nisu uklonjeni još 2-3 godine, Zagreb bi dovršio sve to čime se maoizam od tada bavi i opet bi bili najmanje prosječno kao sličan zapadnoevropski grad, a onda bi ih i prelazili, jer se je sve bilo stvarno zalaufalo i ozbiljno ugrozilo sve uspjehe od Triglava do Vladivostoka, strukture i infrastrukture. Zato je bilo nužno ne samo ukloniti ljude nego i tehnologiju, npr. Jugomont koji je kao od šale već izvodio montažne industrijske kompleske i stambene četvrti kao Zapruđe, staviti moga ili nečijeg rođaka na čelo da pazi da ne bi više niti jedan šaht i tako sve do danas.

Tako da su se krakovi razdvojili, ama baš sve inženjersko-tehničke, medicinske, matematičke i razne druge profesije su bile i nastavile biti na visokoj cijeni kod zapadnjaka, ali su paralelno i tim područjima primat dobili drugi krakovi, koji su zajedno sa jakim podsticanjem "ekonomije", "politologije" i sličnog kao viši kardeljizam koji prerasta u maoizam pazili da prethodni krak ne diže glave, da je tu ako zatreba ali ...

Radi se, dakle, o dva kraka, u kojima su smjerovi, pa je logično da je istina i jedna i druga, iako međusobno sasvim suprotne. Drama nije završena, maoizam je nastavio svoje faze ali, kao u Kini za druga Jeng Ze Mina, negdje je sada suočen sa ..., kod nas specifično:
- tko je to i kako kao od šale početkom šezdesetih pokrenuo i servisirao hrpu industrije te organizirao Muzički Biennale Zagreb, najveću svjetsku kulturnu manifestaciju;
- tko je tako diletantski gradio zaa puno manje novaca, i to odmah sa minimumom, vrtićom, školom, ambulantama, knjižnicama i raznim, dok je u iskusnim varinatama to već 40 godina nezamislivo i na razini uz novu četvrt klupa, vrtić za 20 godina, bolnica u Novom Zagrebu kakvih 50 godina.

A da ljudi koji znaju nema je potpuno logično, ni Jeng Ze Min ih nije mogao naći u puno većoj Kini, i onda su se najednom naglo pojavili. Tako se i ovdje pojavljuju, naglo i nenadano, i izazivaju šokove, pa su zato beskrajne divizije anagžirane oko toga, traže te ljude a ne mogu ih naći, ha ha ha ... Radi se o alkemiji, kada ih tako tražiš, isti ljudi sve manje i manje znaju, i bez magareće psihologije, pa tko šta zna s tako pametnima i nakon 7 dana, a tek nakon vječnosti, npr. Todorić, Marina MD ... I onda u nekim drugim alkemijskim okolnostima, uz spekulacije i razno, ti isti najednom prorade kao ludi, ne možeš zaustaviti ako se sve divizije ne organiziraju.

Zato takva stalna dramatika, na jednoga sumnjivoga bdije cca 100 njih, lideri bdijenja bdiju non stop, jer je zbilja opasna igra, ruski rulet, ili ili, tako se je pokazalo. Zato to tako ide u političkim strankama i političkom poslovanju, u tzv. gospodarstvu, po sveučilištima i u kulturi još jače, mediji .... sve iste beskrajne bitke iako neprijatelja nema ni na vidiku, negdje je duboko pritajen i za tren proradi kao lud.

P.S. Samo za tebe, u povjerenju, radi se malo i o banalnim stvarčicama, i diletanti su se naučili pa neće i ne mogu hraniti takav napredak tako da i taksene marke (upravnu pristojbu) plaćaju za takve iz svoga džepa, što je samo po sebi više nego dovoljno da se ljulja sve, na A Agrokor, Adriss, Agram ... itd. A sve dalje od toga su još veće prepreke, tako da taj 1 diletant lako obara i 100 moćnih na taj način, kao od šale, to ssu jake igre vizija i sposobnosti, a i tehnologija.

Tko je glasao

Dodatak 2 Iznenađujuće se

Dodatak 2

Iznenađujuće se dobro držimo. Maoizam se je razvio već za Tita a nakon Tita je bezbroj maoističkih glava.

A kako to funkcionira, na primjeru tik do Tita, Koča Popović, jedini sa službenim statusom prvog do cara, potpredsjednika, uz to obrazovan, u špici, najprivilegiraniji u vezi znanja i mišljenja:
- nužnost mu je (im je) određivala da prva žena ne odgovara, te koja druga žena odgovara;
- kao potpredsjednik više nije izdržao, nakon vječnosti šta je prošao, tik do cilja, jer je car predstavljao stvar "ja i moja drugarica Jovanka i naši suradnici", gdje su pod suradnicima bili zajedno sobarice, maserke (čak špica), ađutanti ... i potpredsjednik, koji je na koncu klonuo.

I sada zamislite koje znanje i izdržljivost su nužni za izdržati nastavke maratona, te šta se sve traži i šta sve odlučuje, nakon toga do danas, kada se ista pojava razvija i buja, kako je to složeno i presloženo ... te kako se iznenađujuće dobro držimo.

Bavljenje znanjem i bavljenje maoizmom nije više nužno, došli smo do aktualnog razdvajanja smjerova / puteva, slijedi bavljenje drugim.

Tko je glasao

Dodatak pa smo

Dodatak

pa smo napredovanjem došli do čiste situacije:
- posluje se iskusno i ljudi se traže sve više,
- ali ni uz najbolju volju, i kad ih ima i kada preporučiš, oni nemaju ni milijunti dio ni sada potrebnog znanja i ni ostalog (novaca) koliko je potrebno samo početku abecede naših i EU snaga, pa ni samo za održati tekuća poslovanja sa iznimnim dobitima, za bankovne dobiti ni teorijske šanse, a koliko toga treba još, kolika je abeceda, naprosto nema takva mađioničarska znanja i sposobnosti;
- sva RH da se skupi i najbolje harmonizira nema ni blizu znanja i sposobnosti za najnužnije u Zagrebu, a gdje su Split i ostalo, uz ostalo jer to nužno bolje rješi netko ili nekolicina, pa se radi o tome ili beskrajna količina maoističkih divizija ili netko tko nešto zna i može, a to su nepremostive prepreke, fizički ponori, potpuno razumljivi, između nedoljivih predmeta žudnje i običnog zbrajanja i oduzimanja, pa se u smislu znanja radi o tome da nikad nigdje ništa ni minimalno nisu htjele ni mogle vidjeti globalno divizije sa 150.000 elitnih boraca razvijenih u juriš, zajedno sa vojskovođama, o tome se radi, i poznatom efektu klopke, što više uspjeha dublja klopka, nešto matematike to odamh točno pokazuje.

Tko je glasao

Točno tako, dovelo nas je

Točno tako, dovelo nas je do toga da nam netko poput Kirina ili Jandrokovića može biti ministar.

Tko je glasao

Dobro si dala naglaske, i

Dobro si dala naglaske, i radi znanja, ali to sve nije ništa novo nego nastavak nekih sličnih igri, mi smo među rijetkima sa prekomjernom globalizacijom (problem prekomjerno veza i iskustava sa svim i svačim), pa samo treba dodati da je stalno bilo i biti će - uz znanje sva bavljenja, kao u čitankama za prvi razred, a u zadnje doba naročito izvan maoističkih navika, 1 nešto radi i zna i misli a 100 njih se bave kako on radi i dave njega i sami sebe pomoću 250.000 naših i 90.000 EU stranica paragrafa i raznom humorističnom menažerijom.

Ali kada smo stigli tu gdje jesmo i kako jesmo, u bogatim kompozicijama stanja i imanja ima i izobilje potencijala za igru, uključujući da je EU tu već u klopki, sa puno milijardi koje ne igraju igru ili nestaju bez novog drukčijeg poslovanja. Najveći je humor u tome da bi za početak veliki koraci nastupili po pravilu kako su kod nas inače nastupali, kada bi većina elitnih divizija shvatila da nema pojma niti ju zanima šta to zapravo usklađenje sa EU znači i kako se radi, te u skladu s tim smanjila svoje napore na 1 % od sadašnjih, tek tako da se vodi da nešto jesu.

A sada je to i onako, samo po sebi, zrelo za neka drukčija znanja, kojih je, kao što navodiš, ovdje uvijek pomalo bilo, i neka drukčija poslovanja. Za skraćeno je najbolje slijediti trag novca, kojeg kod nas njuši pola građanstva već po instinktu, samo sada sa naglaskom da su vjetrovi okrenuli na neke druge strane, veoma nezgodne po maoizam koji smo poznavali i poznajemo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci