Tagovi

Domovinski rat Drugi dio – Raspaljivanje kandila za novo postrojavanje

Kada sam u mom prvom dnevniku napisao:
„Kome je idiotu palo napamet omogućiti da pedeset tisuća ili više mladih (boraca) ljudi, koji će vjerojatno živjeti još slijedećih 60 godina, navede otići u mirovinu umjesto da rade i privređuju. Koliko treba vremena da se iz ovog stanja potakne nasilje u obitelji, poveća rad u sivoj ekonomiji, i nepotrebno povećaju sredstva za mirovine. Izumitelj je osigurao glasačku bazu, ali koristi od toga dugoročno nema ni korisnik a država (društvo) pogotovo.“

nije mi moglo biti na pameti kako će USKOK uskoro pronaći da „Na uzorku od 11.000 liječničkih nalaza, vještačenjem je utvrđeno 10.247 prepravljenih dijagnoza za invalidske dodatke. Medicinska mafija oštetila je državu za milijardu kuna.“

Važno pitanje u ovoj vijesti je Tko je zapravo oštetio državu – liječnička mafija ili korisnici usluga te mafije. Mafija neće postojati ako ne postoje korisnici njene usluge.

Nezaslužena mirovina stečena npr. 1995god. (4.000kuna/mjesečno) tridestgodišnjaka će za vrijeme očekivanog trajanja života u Hrvatskoj (72 godine) za svaki pojedini slučaj oštetiti društvo za oko 2,5 mil. kuna - ako je samo 5000 tih korisnika to je ukupno 12,5 milijardi kuna.

Račun za falsificirane invalidnine je sličan jedino su iznosi po osobi nešto manji - da je samo pola od 10.247 ovih nalaza imalo za posljedicu obavezu isplate invalidnina od 1000 kuna u trajanju života tih korisnika država će isplatiti 3,12 milijardi kuna..

Kada u "GLASU ISTRE" bivši savjetnik Jadranke Kosor Predrag Matić Fred o manipulacijama s registrom branitelja kaže IZ "BLJESKA" OD 7200 VOJNIKA IZAŠLO 7000 INVALIDA.“ onda smo blizu pravom odgovoru.

A pravi odgovor je da se Domovinski rat u svom Drugom dijelu treba završiti prvenstveno u okviru branitelja i njihovih udruga jer će jedino tako osvjetlati svoj obraz. Neka se postroje i prebroje, naprave spisak i sami ga javno pošalju ministrici Jadranki Kosor. Uskok, Odvjetništvo i sudovi će trebati završiti ovaj tužno-sramni posao.

Problem koji se može predvidjeti kao posljedica rada Uskoka je kako korištene povlastice oduzeti (stanove, mirovine invalidnine, stipendije, upise na fakultete, itd.).

Zato Raspaljivanje kandila, kao običaj pročišćenja duše, ima velikog smisla u ovom drugom dijelu domovinskog rata.

EDIT: 03. 03.2008

Današnje vijesti (na HRT) o reakciji udruga vezano za objavljivanje popisa branitelja potvrđuju moj stav kako će najbolje rješenje biti ako same udruge zahtjevaju objavu i raspredanje ove priče.

EDIT: 14. 03.2008

http://www.savefile.com/files/1439492 (srednješkolski stipendisti)
http://www.savefile.com/files/1439494 (studenti stipendisti)
Tu su imena učenika i studenata stipendista na temelju potvrda da su im roditelji branitelji.

Komentari

U akciji "Dijagnoza" važno

U akciji "Dijagnoza" važno mjesto imaju psihijatri, ključna stepenica do PTSP-a i ostaloga što slijedi nakon stjecanja statusa HRVI.

Sjećam se vremena kad je Pančić uveo test koji bi signalizirao tko jest a tko nije obolio od te bolesti. Bura, kuka i motika, rušenje dostojanstva branitelja, digniteta domovinskog rata i sve na tu temu. Najglasnija je bila upravo ministrica i bliska joj vodstva udruga. Izvjesno je da su pravi branitelji i pravi stradalnici podržavali ono što je htio uraditi Pančić, no sila boga ne moli pa sad imamo što imamo.

Ministrica je nakon osvajanja mandata još produžila rok u kojem bi se još netko mogao sjetiti da je obolio pa je broj HRVI, pretežito onih PTSP narastao za puno.

Strava je u tome da su obuhvaćene samo dvoje sredine, Osijek i Split pa je za zapitati se što je s drugim centrima. Od ministrice vjerojatno nećemo čuti drugo osim da nije ništa kriva kakva je bila i prva reakcija i njen komentar.

B-52

Tko je glasao

Ministrica je nakon

Ministrica je nakon osvajanja mandata još produžila rok u kojem bi se još netko mogao sjetiti da je obolio pa je broj HRVI, pretežito onih PTSP narastao za puno.

Bez namjere da nekoga uvrijedim ovim što slijedi, tek radi uvida kako se "razmišlja" i argumentira u postupcima pred Ministarstvom.

U nastavku je žalba od 10. travnja 2006 godine jednog osječanina na postupak prikupljanja dokumentacije, na rad liječničkog povjerenstva, te na utvrđivanja-određivanja postotka i skupine invalidnost. Osobni podaci su obrisani i tekst se donosi kako je napisan:
+++++++++++++++++

"U svezi gore navedenog žalim se na postupak prikupljanja dokumentacije, na rad liječnićkog povjerenstva, te na utvrđivanja-određivanja postotka i skupine invalidnost.

Prigovor po prvoj navedenoj primjedbi ( prikupljanje dokumentacije ) :
- Ratni put : gospodo draga zar vas nije sramota da se ratni putevi koje prilažemo uz našu dokumentaciju izdaju od strane nekakvih birokrata-piskarala ( nisu ti ljudi krivi ), već vi koji sjedite zavaljeni u lijepo uređenim uredima i kožnim foteljama i kojih je dobar dio vas rat vidjeo sa TV-a, te samo onda kada se došao slikati u naš razoreni grad, i poslije toga brže bolje bježao iz njega.

Odakle vam pravo da dajete pravo za izdavanje ratnog puta osobi koja me za vrijeme ratnih zbivanja nije osobno poznavala, niti je bila upućena u naše aktivnosti, nema ni potrebnu, niti vjerodostojnu dokumentaciju na osnovu koje bi izdala ratni put.
Sramonto je da nam po vašem nalogu te osobe ispisuju ratne puteve u nekoliko redaka ( žali bože vremena, papira i novaca poreznih obveznika ).
Ne priznajajem da sam kreten, lud i budala ako sam oboljeo od čega već jesam.

Zar vas je sramota ili se možda bojite što bi se sve napisalo u ratnim putevima kada bi ih pisali stvarni sudionici ( zapovjednici i suborci ) ratnih zbivanja.

Ja se svojih postupaka i radnji ne stidim i ponosan sam na njih, a vi se zapitajte koliko je dosada sudionika domovinskog rata vaša birokracija otjerala nakon prestanka ratnih zbivanja u smrt i pridonijela pogoršavanju naših bolesti.

Prigovor na rad liječnićkog povjerenstva .
- Vjerovatno je sreća moja, a i njihova ( lječničkog povjerenstva) što sam neposredno prilikom izlaska pred komisiju popio nekoliko normabela, pa me taman lijepo uljuljalo, dok me član povjerenstva u 60 sekundi propitao što mi se to tako strašno dogodilo u ratu i zbog čega imam problema.

Nisam se ni snašao već mi je bilo rećeno da idem potpisati riješenje u
drugu prostoriju. E gospodo draga s takvim se ljudima ne može prićati, a kamoli ne u 60 sekundi. Te '91. god. tada sam imao nekih 26-27 god. bio sam «profesionalni vojnik – specijalac, obučen fizički i psihićki za sve nedaće koje su poslije nastupile» - možete si misliti.

Nije me potreslo što je među prvim žrtvama rata bilo nekolicina mojih prijatelja.
Prilikom dopremanja pomoći u Ćelije smrtno je stradao, pogođen u čelo član DPA MURSA ( kojega sam i ja bio član ) Damir Pavićić, ranjen i ostao invalid Slivka Antun, i još nekolicina članova mojeg-našeg kluba društva za podvodne aktivnosti.
Lijepo je bilo promatrati ga u lijesu na sahrani dotjeranog da se ne vidi rupa na glavi, a usput isćekivati da li će možda koja granata pasti na groblje, i još pokojeg spakovati zajedno s njim.
Predivno je bilo prilikom pada Aljmaša, a kasnije i ostalih istoćnih prigradskih mijesta susretati ljude sa bijelom plastićnom vrećicom u ruci ( onaj tko je imao sreće da ju ima sa sobom ) i pitati ga da li mu se može kako pomoći odvesti ga kuda k rodbini ili nekom poznaniku u našem Osijeku.
Također je užitak bilo gledati video zapis naših priklanih i poginulih boraca, sugrađanina i znati da i mene i ostale možda čeka slićna sudbina bezimenih podbuhlih lešina.

Lijepo je imati u sjećanju svakodnevne posjete u tvornicu OLT ( nasuprot tadašnje bijele vojarne ) i nadgledati i davati upute majstorima koji su nam po našim idejama proizvodili prvo teško raketno naoružanje. Čist užitak gledati u cijev tenka koja je uperena u vas, a još veći užitak saznanje da vas s nekog od prozora vojarne vjerovatno netko drži na nišanu i da može svakog trena da vas skine.

Velika uživancija je bila u tada potpuno zamraćenom gradu, voziti se po noći bez upaljenih svjetala i juriti preko 100km/h. , ne bi li što prije prošli put uz vojarnu.
Lijepo je bilo svakodnevno raditi sa količinom eksploziva ( 300-400kg ) koja je dovoljna da cijeli kvart odleti u zrak, dok okolo vas padaju granate i pljušte šrapneli.
U takvom jednom padu granate u našoj neposrednoj blizini od čije smo detonacije bili porazbacani kao papirići, smijali smo se narednih sat vremena da i sami ne znamo zašto. Sutradan kad smo došli sebi i na miru pregledali mjesto pada granate i našeg boravka i kada smo vidjeli da je u prosjeku na svaki 1-2 m2 po zidovima bilo zabodenih fragmenata granate znali smo da se samo netko tko nije normalan može tomu smijati. A kada preko dana napravimo te rakete onda u okrilju noći dolazimo uz crtu razgranićenja i napadamo neprijateljske položaje, i molimo boga da nešto od tih naših improvizacija ne pođe po zlu.

Velika uživancija gledati kako prage šaraju nebo i meci-granate pljušte oko vas. Lijepo je doživjeti pogodatk VBR projektila u svoju zgradu taman u trenutku planiranja napada na Bijelu vojarnu, a isto tako je lijep ugođaj kada smo napadali vojarnu i kada su sa neprijateljskih položaja is smjera Tenja upućivani VBR projektili na grad - otrćavši u zaklon ulaza neke kuće sav sretan nakon nekoliko sekundi spazš da ta kuća ustvari i ne postoji da je iznad vas pokojim prekrivenim oblaćkom lijepo zvjezdano nebo, ma čista lirika-poezija.

Predivno je vidjeti svoga spaljenog suborca Damira Majera, koji je prilikom napada na Bijelu vojarnu stradao od moje, mojega kuma i njegove ruke nenamjernim lansiranjem raketnog projektila (u ratnoj strci) sam sebi pred očima i tom prilikom odletio-odbačen od potisnog mlaza 5-6 metara unazad, a tom prilikom su samo njegove patike ostale na mijestu lansiranja projektila, a i sama spoznaja da se u tom trenutku na kamionu nalazilo 6 projektila sa po 20 kg eksploziva koje su, da raketa kojim slućajem nije izletjela mogle sve eksplodirati i napraviti lijepu ćistinu u povećem krugu.

Također je bilo lijepo saznanje da ste prilikom napada i osvajanja na tu istu vojarnu ostali bez suborca Brekala-Brekija, da teško ranjeni Luka Šarić i Igor Vrandećić možda neće doživjeti slijedeće jutro.

Možda je vama užitak prisjetiti se smrti mojih klupskih kolega iz AK Osijek čiji je avion srušen prilikom bojevog zadatka. I meni i mojim suborcima iz odjeljenja bespilotnih letjelica užitak je bio odlaziti pod kišom granata iz grada u sadašnju ŠPORTSKU ZRAKOPLOVNU LUKU AK OSIJEK i ondije biti svjedocima raketiranja našeg aerodroma od strane neprijateljske avijacije.

Zapitate li se možda kolike smo vreće pijeska napunili i pretovarili, koliko smo kubika zemlje iskopali dok smo utvrđivali skloništa i borbene položaje.
Možda neki od vaših doktora zna s kojom se lakoćom izvlači iz kišom natopljene blatne zemlje top haubica ( težine nekoliko 10-taka tona ) uz vješto uigranu ekipu skupljenu nekoliko dana prije u postrojbu sa svih područja naše županije.
I kad se ta ista haubica ne uspije pomakunti ni milimetra uz naprezanje desetaka ljudskih glava, pa u pomoć pritekne kamion s vitlom i čeličnom sajlom, a ta ista sajla pukne i profijuće pored naših tijela i glava, ma čista ugoda.

Sve bi vas trebalo stavi u takvu situaciju da malo osjetite koliki je to užitak.

Da možda ne napišem, da smo sa teškim naoružanjem u vrijeme tzv. primirja bili tamo gdje smo bili, dok su se malo, malo vozikali u svoji lijepim bijelim vozilima UN promatrači, a mi bi smo na svaku dojavu da bi se oni mogli pojaviti morali premještati i sakrivati tešku artiljeriju.

Znate li možda s kolikim sam užitkom ( dok sam boravio u odjeljenju veze pri MUP RH PU OSJEČKO-BARANJSKE ) zbog tih istih bijelih smradova morao zajedno sa ostalim dečkima iz odjela, kilimetara i kilometara žice za vezu razvlačiti i iznova sakupljati na crti zagranićenja i onda opet za koji dan sve iznova ponavljati.

E koliko je to sigurno podrućje od mina, mogli bi vam ponešto i reći
(da su živi) djelatnici KBO koji su sa svojim kombijem malo skrenuli u stranu ne bi li se poje…….

Treba li to prešutiti da bi se zaštitile vaše guzice i komisijske nadoknade ili treba spomenuti neka imena-nadimke poput Mirka Grošelja- Popac, mali Ivica, Josip Cvitanušić, Čađo, ….. ima imena, (ali ionako smo vam mi samo brojčani teret) koji su u trenucima slabosti većina uspješno sebi oduzeli život, kako sam i ja u nekoliko navrata to pokušao, samo su mene igrom slućaja i božjom voljom na kraju ipak uspjevali spasiti. Ne znam zašto ne upitate moju bivšu suprugu, kakav sam bio prije rata i nakon njega. Možda da upitate moju sadašnju dijevojku ( koja je isto na rubu živaca ), njezinog sina i moju djecu ( koja ponekad dođu prespavati k meni ) kako me je lijepo čuti po noći (kada uspijem zaspati) dok urlićem i dozivam u pomoći ili nešto neartikulirano mrmljam.

Tako je lijepo biti zatvoren u stanu i ne micati se sa nekih 10-tak m2 jer ne mogu izaći van na danje svijetlo i čuti ljudski glas.
Znate li možda da je čist užitak ustati se u 3-4 h u noći i po kiši i snijegu probauljati-prepještćiti cijeli grad bez svrhe i cilja sa suzama u očima. Možda sam lud što se rasplaćem kao malo dijete, kad god ćujem : … ne dirajte mi ravnicu ..,… oj ivane pobratime...ima toga podosta za nas plačljive luđake-kretene.

Prigovor na ocjenu utvrđene invalidnosti.
- eto gospodo draga zbog ovo malo što sam napisao, a puno bi se toga moglo još napisati, i priložiti, vjerodostojnih dokumenata, vi ste vjerovatno bili prvi marsovci na marsu, jer koliko se meni ćini, nemate pojma što se dešavalo u našem gradu i našoj zemlji.

Vjerovatno mi je zato utvrđeno samo lakše oboljenje PTSP chr –lakši oblik, a ostala oboljenja su se pojavila onako iz ćista mira, ne od kemikalija s kojima smo bili svakodnevno u doticaju i udisali ih, koje su isparavale iz raznih vrsta eksploziva, ne od rada sa poliesterskim, i epoksidnim smolama i staklenim vlaknima u neadekvatnim prostorijama, ne od svakodnevnog ratom uzrokovanog stresa. Ne od vlagom nakvašenih bala sijena na kojima smo spavali na otvorenom uz naše topove- haubice i čekali u pripravnosti, ne od stražarenja uz naše oruđe,……...
Ma i leđa su čitava od rukovanja s tim lakim predmetima ( priupitajte koga, kolike je težine Long Tom, 155mm haubica, 205mm haubica, … i njihovo pripadajuće streljivo )

A šta da još kažem normalno je gaziti po («ne miniranoj») crti razdvajanja i biti mrtav hladan.

E ja ipak priznajem da me je još i kako bilo strah i da sam ne jednom podmetnuo leđa za nekog drugog, ali sam ipak bio tu i aktivno sudjelovao kao dragovoljac, ZNG-aš, HV-ovac., i pripadnik JAKIH SNAGA MUP-a u Osijek-u i njegovoj okolici u vrijeme naše (možda nije vaša) časne obrane grada i okolice.

I još nešto, ako niste dovoljno bistri da ne ispadne da mi je bilo lijepo i da sam uživao u tom ratu, izgleda nas luđaka, zamijenite riječ LIJEPO i UŽIVAO - ma neću vas navoditi kojim rijećima, možda i među vama ima netko tko zna čitati između redova.

Ukoliko mislite da je nešto od ovoga neistinito i lažno, spreman sam ovaj dokument dati na uvid javnosti-svjedocima tih vremena, da vidimo da li netko ima nešto za reći o svemu ovome, a ne piskarala koja pišu ratne puteve u dva reda.
Molim vas da u skladu s zakonom i pravilnikom o radu državnih službenika i namještenika i postupanju s pismenima u zakonskom roku riješite ovaj moj prigovor.

S štovanjem, lako oboljeli PTSP chr
+++++++++++++++++++++

Tko je glasao

Postoje dvije stvari od

Postoje dvije stvari od kojih sam se uvijek ježio i prema kojima osjećam duboko gađenje:

1. privatizacija i podjela plijena u vrijeme dok se u pola Hrvatske stvarno patilo i ginulo i gdje su "zaslužni Hrvati" rastakali drugu polovicu efikasnije od Miloševića i raznih vojnih i paravojnih formacija,

2. ono što su učinili od branitelja i stradalnika domovinskog rata, a pogotovo od onih na kojima su ratne strahote ostavile neizlječive posljedice, fizičke i psihičke. Instrumentalizirani, izvarani, iskorištavani za sve moguće prigode i, ono što je najgore od svega, društveno degradirani i marginalizirani kad nisu više bili potrebni. Koliko puta su dobili svakakva lažna i nerealna obećanja i koliko je njih sebi skončalo život vjerujući da imaju pravo na ono što im je obećavano.
Ova posljednja priča s lažnim mirovinama stavlja na sve branitelje etiketu prevaranata i lezilebaroša zahvaljujući višegodišnjoj tvrdoglavoj neaktivnosti ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i upornog odbijanja ministrice da napravi reviziju braniteljskih spiskova.
Jesu li oni znali za sve te lažnjake i tko zna što sve još Jadranka Kosor ne želi pokazati.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ma, zaboga, ohani. Zar nije

Ma, zaboga, ohani. Zar nije bas koalicija 2000-te pobjedila na izborima sto je jamcila provesti reviziju pretvorbe i reviziju invalidskih mirvina?

Tko je glasao

Zar nije bas koalicija

Zar nije bas koalicija 2000-te pobjedila na izborima sto je jamcila provesti reviziju pretvorbe i reviziju invalidskih mirvina?
Kakve veze ima koalicija 2000?
Problem je što se više ljutimo na one koje nisu uhvatili lopove nego na same lopove!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Zar nije bas koalicija

Zar nije bas koalicija 2000-te pobjedila na izborima sto je jamcila provesti reviziju pretvorbe i reviziju invalidskih mirvina?

je, a pokojni Račan je tada imao prljave cipele i to je bio razlog zašto nije revidirala..... i sve ostalo !??.

Tko je glasao

Kada sam putovao prije

Kada sam putovao prije nedjelju dana i stao u Belom Manastiru, u centru ima manji cvjetni trg, popio kavu, u praznom gradu s tek ponekim šetačem vidio sam novi standard/profil tih šetača. Većina je oko 30-50godina starosti, 90-100kg težine, stomak izrazito naglašen, na njima trenerke i patike nepoznatih marki i kvalitete. Cilj je svima lagana šetnja do kladionice u kući nasuprot. Jedan je usput onako sam sa sobom i razgovarao.

Tko je glasao

Nakon ovakvog nalaza USKOK-a

Nakon ovakvog nalaza USKOK-a treba li nadležna ministrica odgovarati, odnosno treba li dati ostavku? Ovo je pitanje za jednu kunu.:)

Tko je glasao

A pravi odgovor je da se

A pravi odgovor je da se Domovinski rat u svom Drugom dijelu treba završiti prvenstveno u okviru branitelja i njihovih udruga jer će jedino tako osvjetlati svoj obraz.

Nažalost, i braniteljske udruge boluju od istoga sindroma. I one su se 'profesionalizirale', većina ih služi samo svojim vodstvima. Dio branitelja se odavno uključio u civilni život - izvan mućki, udruga i 'udruga'. Dio njih se nezasluženo plasirao u 'ligu rentijera' i 'hrabro' se krije. Ipak, nadam se da u nekim od udruga ima dovoljno čistih branitelja, da pometu ovu trulež.

Samo što treba objaviti popis branitelja. Kosorica se pravda da se to ne može zbog matičnoga broja i sl. Pa što ne objavi popis bez matičnoga broja? Sasvim je dovoljan i datum rođenja za identifikaciju. A ima i drugih osobnih podataka koji nisu i ne mogu biti tajna. Drugim riječima, nije moguće da u Ministarstvu nisu odavno znali što se događa. 'Dijagnoza' je došla, bolje ikad nego nikad, ali sve se moglo dovesti u red i puno ranije. Šteta je dvostruka - ne samo da su oštećeni država, stvarni invalidi i sl. - nego i mnoge obitelji čiji će zdravi hranitelji (za promjenu) morati početi razmišljati o nekakvom poslu. A baš su bili sve u životu lijepo posložili.

Ovo me podsjeća na onu, karakterističnu viša za prošla nego za ova vremena: Ako Bog da zdravlja, poći ću na bolovanje da učinim nešto (svoga) posla.

ragusa

Tko je glasao

"A pravi odgovor je da se

"A pravi odgovor je da se Domovinski rat u svom Drugom dijelu treba završiti prvenstveno u okviru branitelja i njihovih udruga jer će jedino tako osvjetlati svoj obraz. Neka se postroje i prebroje, naprave spisak i sami ga javno pošalju ministrici Jadranki Kosor."
kao branitelj bez ikakvih povlastica ne slažem se navedenim načinom riješavanja problema. ne pada mi napamet odrađivati prljavi posao koji je napravila politika. branitelji su pošteno obavili svoj dio posla (većina ) a to što je korumpirana politika korumpirala sustav kroz koji je omogućeno korumpiranim liječnicima, časnicima, pravnicima i predsjednicima komisija da proglase braniteljima čitavu vojsku koja je hrabro branila prve crte šanka ili Munchena i da na taj način pljačkaju državu za koju smo se borili je problem te iste politike. i građana - birača koji ih već godinama biraju. i sada da mi to riješavamo? ne pada mi napamet. moj obraz je čist i nemam niti trunke volje boriti se za nekog protiv njegove volje. a volja je bila da idemo dalje. pa ajmo onda, u vražju m...r!

Tko je glasao

ne pada mi napamet

ne pada mi napamet odrađivati prljavi posao koji je napravila politika.

Ova priča o lažnim mirovinama i invalidninama nije bezazlena jer etiketira u javnosti sve branitelje kao prevarante.

Rad Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i ministrice najbolje mogu ocjenjivati i na njega utjecati baš branitelji koji se nisu okoristili povlasticama.

Tko je glasao

Ova priča o lažnim

Ova priča o lažnim mirovinama i invalidninama nije bezazlena jer etiketira u javnosti sve branitelje kao prevarante.

Ne slažem se s time. Ne vidim kako bi revizija mogla etiketirati sve branitelje, čak ni prave invalide. Znam ih puno koji se zalažu za reviziju jer nemaju što kriti i žele iz svojih redova eliminirati lažnjake. Isto kao i pravi branitelji one s tajnovitog popisa branitelja kojeg ministrica Kosor krije kao zmija noge.

Jedino me je bilo sram kad sam slušao neke koji su još do nedavno najavljivali da će "uzeti" invalidnost i otići u mirovinu. Dok još nije bilo revizijske komisije pukovnika Taborskog koji je ipak unio malo reda bilo je svega a i poslije jer ni on ne može sve.

Jedan od načina kako se varalo je bio i taj da je osoba prije rengena doslovce zaljepila geler na dio tjela pa je na slici izgledalo da je geler u željenom dijelu tijela. Ne znaš jel da se smiješ ili plačeš.

Znam i za jedan slučaj kad je lik nakon što je zglajzao na drugome odlučio u vojnu mirovinu pa pošto nije bio baš na prvoj crti, odlučio se za PTSP jer je lakše. Dao je podatke za anamnezu, mislim da danas svaki branitelj već zna uobičajene simptome, i on je danas u mirovini a znam da nije dobio odgovarajući ratni put. Doista ne znam gdje je mogao "zaraditi" PTSP ali činjenica je da je u mirovini.
Takvi slučajevi sramote branitelje. Istrebljivanje korova nikako.

Te stvari etiketiraju, nikako iskrena (još ne znam da li aktualna to jesu) nastojanja da se lažnjaci utvrde.

No nisu (samo) lažni branitelji krivi. Ima mjesta razgovoru o politici koja je sve to omogućila, tolerirala i čak poticala da se odlaskom u invalidske mirovine smanji brojno stanje OS.

Politika je kriva i za mnoga nerealna obećanja s početka rata (tzv. zeleni gardijski ugovori) što je kod puno branitelja stvorilo očekivanja da će dobiti ovakve i onakve povlastice.

Sve se to polako obija o glavu. Nažalost braniteljima. Politici još ne. A njoj bi prvoj trebalo.

B-52

Tko je glasao

Moj zaključak o

Moj zaključak o etiketiranju ne osporava reviziju. U prvom slučaju se radi o mogućem zaključivanju javnosti a u drugom o postupcima koje trebaju provesti stručni i ovlašteni organi.

Što ćemo sa sramotom i štetom, neznam.

Možda bi se Kosoricu moglo natjerati na reviziju na način da neki od zapovjednika manje jedinice napravi spisak svojih boracaa, javno ga objavi i zatraži od Ministarstva da pronađe sve koji u se u svojim zatjevima pozivaju na tu jedinicu i njen ratni put.

Tko je glasao

Medicinska mafija oštetila

Medicinska mafija oštetila je državu za milijardu kuna.
Nije oštetila državu nego prave invalide Domovinskog rata koji nikad nisu ostvarili svoja prava. Zato smo svjedoci velikog broja samoubojstava, jer nepravda boli.

Tko je glasao

Slažem se. Taj je podatak

Slažem se. Taj je podatak teško objasniti; može se odnositi na neplaćene poreze na nezakonite takse na prijevare!!, na ukupnu štetu dosad isplaćenih invalidnina i mirovina (što je nemoguće jer nije još utvrđeno), itd.

Zapravo potvrđuje dojam da novinari čestu pišu o onome što posve površno poznaju.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci