Tagovi

Božić i kriza morala

Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:

...i zašto u pređnu votu triš mudrijem stavih katance na usta, sada im katance dvižem , neka govore, neka se govorenjem punijem nenavodnosti ukažu i odkriju ljudi na trimjed, ljudi od ništa i ljudi nahvao. Ovi sekret nitko dosle nije znao! Ljudjem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao, i bit će do suda! ( Marin Držić, Dundo Maroje – Negromantova uvodna riječ )

Vrijeme Božića je vrijeme osobnog, obiteljskog ali i društvenog preispitivanja, jer je to blagdan zajedništva, a njega nedostaje u ovim vremenima, jer „lijepa naša“ najčešće uopće nije lijepa. Zato je izuzetno potrebno naglašavati simboličko i stvarno obiteljsko značenje „uže i šire zajednice“ . U užoj obitelji uvijek ima problema, i najčešće se rješavaju unutar obitelji. Nažalost postoji priličan broj onih koji ne mogu naći rješenje, a što se obvezno najteže reflektira baš na one najmlađe, pred kojima je čitav život, i kojima je svaki i najmanji krivi korak u obitelji ustvari dugoročno opterećenje za cijeli život.

Država kao šira obitelj postoji da služi a ne da gospodari tuđim životima i sudbinama, da pomogne kad stvari ne idu najbolje. Ako je ta šira obitelj pravilno organizirana, i moralno stabilna, uvijek se nađe nekakav izlaz. Eto zašto ta naša najšira obitelj mora biti izuzetno dobro organizirana, sa stabilnim sustavom društvenih vrijednosti, s jasnim i nedvojbenim moralnim vertikalama - i naročito - zaštitnim mehanizmima, koji će uvijek biti spremni da spriječe nesporazume a naročito devijantne pojave.

Eto zašto je Božić i blagdan države, koja također treba izvršiti propitivanja o vrijednostima vlastite humane dimenzije. Mi vrlo dobro znamo da s našom najširom obitelji (tj. s našom državom) ne možemo biti zadovoljni. O tome ne treba posebice raspravljati. Strašno je najstrašnije kad se u onoj maloj, najmanjoj obitelji, koja je temelj svakog društva, roditelji počnu baviti nemoralom, krađama, podvalama, nepristojnosti u ophođenju, kriminalom. Tada se kod djece stvaraju zbrke oko onoga što je dozvoljeno a što nije, što je prihvatljivo a što nije. Na isti način se treba promatrati i država, jer je strašno najstrašnije kad ta društvena organizacija, u kojoj bi se primarno trebala voditi briga za sve njene članove bez obzira na boju kože, vjeru, razmišljanja – izgubi smisao njenog postojanja. Kad u njoj vodeći ljudi se počnu služiti neciviliziranim sredstvima, nemoralnim ponašanjem, nebrigom, krađom, kriminalom, kad se prepuste samo osobnim i parcijalnim a ne općim interesima. Tada se društvene vrijednosti izokreću, a cijeli društveni poredak se ljulja. I to je vrijeme kad se treba nešto poduzeti.

Vrijeme Božića je slavljenje zajedništva, a politika nije ništa izvan društva, što ne pripada ljudima. I u njoj se ista pravila, iste vrijednosti i vertikale trebaju primjenjivati. Čak i više! I mi svi vrlo dobro znamo da je već davno prošlo vrijeme kada je trebalo nešto poduzet, jer se previše namnožilo onih koji bi sve učinili da opće podvedu pod vlastite interese, i pod svaku cijenu bi htjeli što duže održavati i zadržavati stanje kakvo samo njima odgovara. Da li su svjesni toga što čine, koje posljedice s time izazivaju, kratkoročne i dugoročne. Radi pojašnjenje i kao nit vodilju k rješavanju navedenih problema i opterećenja u ovo Božićno vrijeme zazivam duh pokojnog, ( ali nikada umrlog Vlade Gotovca ):

. Otvorenost, jasnoća, i ono što se često kaže transparentnost, je jedini okvir u kom Hrvatska mora živjeti politički, ali to ne znači da sve što se u politici događa mora se događati na taj način da svatko i u svakom trenutku zna sve. Politika ima svoje logičke okvire. Okvire svog postojanja i kada se političari nađu pred nedaćama njihov prvi posao je da te nedaće međusobno raščiste prije nego drugi i saznaju da ih ima. U javnost treba izlaziti sa sigurnim i jasnim idejama, potvrđenim činjenicama, nesumnjivim stajalištima i prijedlozima koje javnost može prihvatiti kao prijedloge za gradnju svoje budućnosti. Nasuprot tome, na veliku žalost, još uvijek u Hrvatskoj politički život dijeli se s ulicom, s kavanom, s privatnim prohtjevima, s doskočicama, i drugim oblicima degradiranja politike, jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika najčasniji posao koji čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno.

Pokušajmo shvatiti Božić ne samo kao vjerski blagdan (koji se najčešće izgubi u ograničenom formalizmu), nego kao civilizacijsku tekovinu poznatu još iz pretkršćanskih vremena, od samih početaka društvene organiziranosti, ustvari kao smisao i simbol zajedništva. Zato bih želio da moje čestitke ne shvatite samo na vjerskoj, nego na civilizacijskoj razini, pa se upravo tako suočavajmo s civilizacijskim padovimae i moralim krizama kroz koje prolazimo. Upravo ovakav Božić želim svima koji ga formalno slave, još više onima koji ga ne slave mada poštuju vrijednosti koje on predstavlja, ali najviše onima koji, držeći fige u džepu, bi sve učinili upravo protiv značaja i simbolike koju Božić donosi.

Moje namjere su samo dobre namjere, koje prenosim na sve ljude dobre volje, a naročito one koji ne nose u sebi ovakve vrijednosti. Eto upravo tako treba shvatiti ovaj moj post, mada se neki možda mogu naći s njime pogođeni – no i to mi je bila svrha.

Ljudi „nahvao“ (kako ih je znao nazivati Marin Držić) moraju znati da ih društvo uglavnom prepoznaje, naročito kroz kritično sagledavanje dimenzija ljudskosti u ovakvim kriznim vremenima . Pa sam baš zato, osim Duha Božjega (kojeg obično zazivamo da prosvijetli duh grešnika) zazvao i duh mog jedinog idola u političkim pitanjima, koji nikada i nizašto nije želio izdvajati politiku izvan društvenog konteksta, izvan vrijednosti koje u društvu moraju postojati da bi ono bilo ljudsko, dakle po mjeri čovjeka, jer bez ljudi nema ni društva, pa tako ni bilo kakve države, tako i ove naše, kojoj se eto poklopilo vrijeme Božića s formiranjem novih državnih institucija! Dakle, slijedeći istu razvojnu misao, čestitam Božić i svima onima koji će u tim za naše društvo prevažnim poslovima učestvovati iskreno, ali još više svima onima koji će držati "fige u džepu. A nama svima mnogo sreće s njima!

Komentari

Prije svega: Sretan ti

Prije svega:

Sretan ti Bozic!

Kad netko odrzi poucan i lijep govor o dobroti i moralu, onda u publici uglavnom pljescu oni iz zadnjih redova, a uzvanici iz prvih redova sa odobravanjem zveckaju nakitom.Tako to ide vec vise tisuca godina.

Tko je glasao

...jer nema nikakve sumnje,

...jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika najčasniji posao koji čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno.

Hvala na podsjećanju na velikoga Gotovca!
Kad ćemo dočekati oživotvorenje ovih riječi?

ragusa

Tko je glasao

Hvala frederik na divnom

Hvala frederik na divnom dnevniku i sretan ti Božić!
A što se tiče Gotovca, on je moja zvijezda vodilja. Nadam se da će jednog dana njegova zvijezda sijati velikim sjajem..

Tko je glasao

Uh sto volim Marina

Uh sto volim Marina Drzica.

Pokušajmo shvatiti Božić ne samo kao vjerski blagdan (koji se najčešće izgubi u ograničenom formalizmu), nego kao civilizacijsku tekovinu poznatu još iz pretkršćanskih vremena, od samih početaka društvene organiziranosti, ustvari kao smisao i simbol zajedništva od ovoga se vjernicima dize kosa na glavi i to s punim pravom.

Naime, u modernom drustvu uostalom kao i uvijek, ujedno je i tesko, ali i lako nositi kriz vjere. Nije lagano zadovoljiti sve te cesto prokazane vjerske formalizme, crkvena pravila i potrebe, a s druge strane prelako je prihvatiti zov slobode i "naprednog" ponasanja koje nudi zivot. S druge strane sto je nesto teze iskusenje, onda je i put do vjere na odredeni nacin laksi. (nema vjere bez iskusenja, a sto je vec iskusenje to i veca vjera.)

Medutim, sto zelim reci? Stos je u tome sto i vjernici i nevjernici na neki nacin zele podjednako sudjelovati u sveukupnosti zivota. Oni religiozni proed svog prakticiranja vjere zele ujedno biti i od nje slobodni, a oni nevjernici od vjere u biti slobodni (tek je to prava tema) u nekim trenucima zele ipak podjeliti to vjersko uzivljenje jer je religijsko i tradicionalno ipak sve prisutno i tesko se toga potpuno iskljuciti.
To je posve razumljivo za covjekov rod i ja tu ne bih nista posebno dodavao, osim da i sama crkva treba potpomoci prevladati odredene srdzbe u svojim vlastitim redovima spram licemjerstva kojim se na nju u ovim trenucima zajednistva i blazenstva navaljuje pa ce i njoj samoj bit lakse i dostojanstvenije.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci